Poslovni broj: UsI-388/2024-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić, u Rijeci, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava primorsko-goranska, Policijska postaja Opatija, Ulica Maršala Tita 151, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 22. listopada 2024. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 14. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava primorsko-goranska Policijska postaja Opatija KLASA: NK-UP/I-216-04/24- 01/127, URBROJ: 511-09-31-24-1 od 15. siječnja 2024.
R i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom predmetu.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: NK-UP/I-216-04/24-01/127, URBROJ: 511-09-31-24-1 od 15. siječnja 2024. tužitelj je protjeran iz Republike Hrvatske te mu je zabranjen ulazak i boravak u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od godinu dana, računajući od dana napuštanja EGP-a.
2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi kojom osporava gore navedeno rješenje tuženika zbog nepotpuno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnih propisa te povrede odredaba upravnog postupka, u bitnome navodi kako mu je bila izrečena privremena mjera ograničenja slobode i kretanja, odnosno zabrana napuštanja mjesta stanovanja, pa je donošenje osporenog rješenja kojim ga se protjeruje iz RH, u suprotnosti sa prethodno izrečenim mjerama.
Navodi da je radio u RH na temelju izdanih dozvola za boravak i rad, te da je u Republiku Hrvatsku ušao dana 6. lipnja 2022 u vrijeme važenja dozvole za boravak i rad, a od kojeg dana kontinuirano boravi u [adresa]. Stoga su netočni navodi tuženika da od 6. lipnja 202. u RH boravi nezakonito. Ističe da je protiv tužitelja pravomoćno okončan kazneni postupak vođen pred Općinskim sudom u Rijeci a u kojem je presudom K-581/2022 tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim kretanjem i boravkom u RH, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po čl. 326. st.1. KZ/11, te je i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i jednog mjeseca te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se neuvjetni dio kazne u trajanju od 6 mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne u trajanju od 7 mjeseci se neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Zbog svega navedenog tužitelj ne smije napustiti teritorij RH, pa stoga ne smije niti biti protjeran iz Republike Hrvatske. Nadalje, tužitelj ističe kako je u postupku pogrešno primijenjena odredba čl. 190. st.1. Zakona o strancima kojom je propisano da se državljanin treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska državne granice, budući da ta odredba nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer je tužitelju izrečena mjera opreza – ograničenja slobode kretanja, odnosno zabrana napuštanja države. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja iz tužbe jer da je postupku donošenja spornog rješenja pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te je samo rješenje sačinjeno u skladu s važećim odredbama Zakona o strancima. U odnosu na navode tužitelja o tome da mu je bila izrečena mjera ograničenjem slobode kretanja, odnosno zabrana napuštanja mjesta stanovanja tuženik navodi kako, ukoliko je to točno, da se tužitelj te mjere nije pridržavao jer je dana 15. siječnja 2024. zatečen u autobusu prijevoznika Flixbus koji je prometovao na relaciji Split-Frankfurt. U odnosu na postojanje kaznene presude K- 581/2022 tuženik navodi kako je tužitelj dana 18. kolovoza 2021. zatečen kao vozač teretnog vozila prilikom krijumčarenja 25 državljana trećih zemalja u nezakonitom boravku na području RH, a za što je i pravomoćno osuđen. Tuženik ističe kako je tužitelju rješenjem Županijskog suda u Rijeci ukinut istražni zatvor te je isti pušten na slobodu uz jamčevinu od 30.000,00 kuna. Također iz navedenog rješenja proizlazi da je dao obećanje da neće pobjeći te da će biti dostupan sudu na adresi [adresa]. Međutim, navedena adresa je predstavljala njegovu legalnu adresu do dana isteka dozvole za boravak i rad na području RH, te je istekom navedene dozvole, prestao i njegov zakoniti boravak na teritoriju RH. O navedenome, tužitelj, ističe tuženik nije obavijestio sud koji je vodio postupak, jer bi u protivnom došlo do ukidanja mjere ograničenja, odnosno zabrane napuštanja adrese stanovanja i donošenja nove mjere. Nadalje, tuženik ističe kako je Općinski sud u Rijeci pravomoćnom presudom od 25. studenog 2022. osudio tužitelja na kaznu zatvora od 1 godine i jednog mjeseca s time da se dio od 6 mjeseci ima izvršiti bezuvjetno. Dakle, tužitelj je tom presudom pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu te samo predstoji da se uputi na izdržavanje kazne zatvora, što znači da ne postoji obveza nenapuštanja adrese boravišta.
Predlaže sudu da tužbu tužiteljice odbije kao neosnovanu.
4. U ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, dostavljanjem navedenih podnesaka, te održavanjem javne rasprave 22. listopada 2024. i 2. listopada 2025., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora; shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24; dalje ZUS).
5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
6 . Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske te mu se određuje zabrana ulaska i boravaka u Republiku Hrvatsku na razdoblje od jedne godine.
Iz obrazloženja osporenog rješenje i odgovora na tužbu proizlazi, a što ni tužitelj nije osporio u ovome sporu:
- da je dana 15. siječnja 2024. tužitelj od strane policijskih službenika PPRP Rijeka zatečen i autobusu koji prometuje na liniji Split Frankfurt, te je utvrđeno kako se navedeni nalazi u nezakonitom boravku na teritoriju RH jer ne posjeduje važeću schengensku vizu potrebnu za ulazak i boravak u RH kao ni drugi važeći dokument kojim bi dokazao svoj zakoniti boravak u RH jer je dozvola za rad i boravak koju je prethodno imao i temeljem koje je zakonito ušao u RH 6. lipnja 2022., istekla 12. lipnja 2022.od kojeg trenutka tužitelj nezakonito boravi u [adresa].
- stoga je istog dana, 15. siječnja 2024., upravo iz razloga tužiteljeva zatjecanja u nezakonitom boravku, temeljem odredbe čl. 190.st.2. Zakona o strancima doneseno rješenje o protjerivanju s rokom napuštanja EGP od 7 dana, uz mjeru zabrane ulaska i boravka u trajanju od 1 godine.
7. Tužitelj ne sporeći da nema dozvolu za boravak i rad u RH, smatra nezakonitim rješenje o protjerivanju, odnosno utvrđenje tuženika da se u njegovom slučaju radi o nezakonitom boravku i to zato što je protiv njega vođen kazneni postupak u kojem je u konačnici donesena i presuda K-581/2022 od 25. studenog 2022. godine kojom je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i jednog mjeseca s time da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 6 mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne od 7 mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u vremenu protjerivanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Iz navedenog da proizlazi kako tužitelj ne smije napustiti teritorij RH, pa stoga ne može biti niti protjeran iz RH, posebno kada se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radi o osobi kojoj je izrečena mjera opreza – ograničenje slobode kretanja, odnosno zabrana napuštanja RH.
8. Ovakav navod tužitelja ovaj sud ne prihvaća. Naime, uzimajući u obzir da je tužitelju dana 12. lipnja 2022. godine istekla dozvola za boravak i rad, te da nije ishodio drugi dokument kojim bi regulirao svoj boravak u Republici Hrvatskoj, to je nedvojbeno da je njegov boravak u RH nezakonit što je temelj za donošenje rješenja o protjerivanju sukladno odredbi čl. 190. st.2. Zakona o strancima. U odnosu na vođenje kaznenog postupka, valja reći kako je u vrijeme vođenja istoga, a kako to proizlazi iz tuženikovog odgovora na tužbu, tužitelj od 18. kolovoza 2021. do 13. rujna 2021. bio u istražnom zatvoru, te je po puštanju na slobodu legalno boravio na adresi [adresa], sve do isteka dozvole za boravak i rad, dakle do 12. lipnja 2022. godine. Presuda u kaznenom predmetu donesena je 25. studenog 2022., te je prema podacima e-spisa postala pravomoćna 29. prosinca 2022. godine.
9. Dakle, uzimajući u obzir navedeno, po ocjeni ovog suda ne postoji prepreka da se tužitelja koji je zatečen u nezakonitom boravku dana 15. siječnja 2024., ne protjera iz Republike Hrvatske. Naime, na taj dan on nedvojbeno nema valjanu dozvolu za boravak i rad (istekla 2022.), protiv njega se više ne vodi kazneni postupak u kojim bi njegova prisutnost bila obavezna (presuda K-581/2022 postala je pravomoćna 29. prosinca 2022.), a činjenica da tužitelj nije izdržao kaznu na koju je osuđen ne predstavlja zakonom propisan razlog zbog kojeg se ne bi smjelo donijeti rješenje o protjerivanju.
10. Napominje se da je ovaj sud, od Županijskog suda u Rijeci zatražio podatak o tome da li je tužitelj upućen na izdržavanje kazne zatvora, ali do zaključenja glavne rasprave nije dobio odgovor na navedeno pitanje. Obzirom na navedeno, a uvažavajući načelo generalne prevencije i izvjesnosti kazne, odnosno potrebe da osoba osuđena za kazneno djelo tu kaznu i odsluži, ovaj sud napominje da nema prepreke da tuženik, ukoliko prilikom izvršenja osporenog rješenja utvrdi da tužitelj izdržava kaznu zatvara odnosno da je odlukom nadležnog suda tužitelj upućen na izdržavanje kazne, odgodi izvršenje rješenja o protjerivanju, do otpusta tužitelja po izdržanoj kazni.
11. Uzimajući u obzir sve navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, pa je temeljem članka 116. stavka 2. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
12. Prema ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za određivanjem odgodnog učinka tužbe obzirom da nije ispunjena pretpostavka da će tužitelju izvršenjem osporenog rješenja biti nanesena teško popravljiva šteta jer tužitelj nije stekao nikakvo pravo da bi mu izvršenjem osporenog rješenja mogla nastati bilo kakva šteta obzirom da tužitelj ni u trenutku kada je doneseno osporeno rješenje niti nakon toga nije imao odobren boravak u Republici Hrvatskoj odnosno nije imao važeću dozvolu za boravak i rad, dakle, ranije izdana dozvola za boravak i rad bila je privremenog karaktera i nikako se u konkretnom slučaju ne bi moglo radilo o šteti koja se ne bi mogla nadoknaditi u materijalnom smislu. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
13. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora odbijen kao neosnovan.
U Splitu 14. listopada 2025. godine
S U D A C
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA: - opun. tužitelja,
- tuženiku,
- u spis
