Poslovni broj: K-1416/2025-56
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivani Milički, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mirjane Kovačić-Kavaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog OO, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i 3. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (u daljnjem tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-851/2025 od 04. lipnja 2025. godine, izmijenjene 13. listopada 2025. godine, nakon javne rasprave održane 28. kolovoza 2025. godine, 15. rujna 2025. godine, 01. listopada 2025. godine, te 14. listopada 2025. godine, u prisutnosti savjetnice OKDO-a Zagreb GO, optuženog OO i odvjetnika Domagoja Tomića u zamjenu za branitelja po službenoj dužnosti optuženog, odvjetnika Miru Marinovića, dana 16. listopada 2025. godine objavio je, a dana 14. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Optuženi OO, zvan " O", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i ĐO rođene Đ, rođen **.**.1993. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], općina Đurđekovec, sada u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu, državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju vulkanizer, sa završenom osnovnom školom, prije uhićenja se uzdržavao pomaganjem u različitim poslovima svojoj teti, koja mu je plaćala određene novčane iznose potrebne za hranu, bez imovine, lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, nema vojni čin niti odlikovanje, kazneno osuđivan, prekršajno kažnjavan, ne vodi se drugi kazneni postupak
k r i v j e
što je
1) dana 1. svibnja 2025. na adresi u [adresa], u nakani da ustraši svoju šogoricu UO, nakon što mu imenovana nije htjela dati novce koje je zatražio, istoj rekao "Razbit ću te, s brenerom ću te u kući zapalit", te je istog dana na adresi u [adresa], UO, nakon što mu je ista rekla da ode sa imanja jer ima zabranu prilaska prema njoj određenu od strane suda, i nakon što mu ona i HO nisu dopustili da puni mobitel na njihovu struju, u nakani da UO ustraši, istoj rekao "Razbit ću te, polomit ću te", a koje riječi su kod imenovane izazvale osjećaj straha i uznemirenosti
- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,
2) dana 4. svibnja 2025. na adresi u [adresa], dok su se HO i UO nalazili u vinogradu, pitao imenovane hoće li nešto popiti zajedno, pa nakon što mu je šogorica UO rekla da neće jer ima zabranu prilaska, u nakani da imenovanu ustraši, istoj rekao "Hoćeš li da ti flašom razbijem glavu?", a koje riječi su kod imenovane izazvale osjećaj straha i uznemirenosti
- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, i
3) dana 5. svibnja 2025. u popodnevnim satima došao na adresu u [adresa] na kojoj živi ŠO, u jednom trenutku, u nakani da ustraši istu, rekao joj "Treba ti odrubiti glavu, ja ću ti odrubiti glavu", a koje riječi su kod imenovane izazvale osjećaj straha i uznemirenosti
- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,
- čime je optuženi pod točkama 1) i 2) počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisana u članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/2 i 36/24; u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjiva po članku 139. stavak 3. KZ/11, te pod točkom 3) kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom –opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, sve u vezi sa člankom 51. KZ/11 .
II. Temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženom OO se za kazneno djelo iz točke 1)
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.
III. Temeljem članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženom OO se za kazneno djelo iz točke 2)
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI.
IV. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženom OO se za kazneno djelo iz točke 3)
u t v r đ u j e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 4 (ČETIRI) MJESECA.
V. Temeljem članka 51. stavak 2. KZ/11 optuženi OO se
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE
i 4 (ČETIRI) MJESECA.
VI. Temeljem članka 57. KZ/11 optuženom OO se
i z r i č e
DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA
time da se od kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti 8 (osam) mjeseci, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko ne krši obveze određene mu izrečenom sigurnosnom mjerom, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.
VII. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom OO se u neuvjetovani dio kazne zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 05. svibnja 2025. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; u daljnjem tekstu: ZKP/08).
VIII. Temeljem članka 69. KZ/11 optuženom OO se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati unutar zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da ista može trajati najdulje 3 (tri) godine.
IX. Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženom koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu.
X. Temeljem članka 148. stavak 6. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 6 . ZKP/08 optuženi OO se u cijelosti oslobađa dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i dužnosti plaćanja troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, koji padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom optužnicom OKDO Zagreb optužilo je optuženog OO za počinjenje dva kaznena prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, te jednog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, počinjenih na način opisan u izreci presude, s time da je optužnica u činjeničnom opisu izmijenjena 13. listopada 2025. godine.
2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženi OO je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela stavljenih mu na teret optužnicom.
3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stanaka pročitan je i pregledan zapisnik IX. Policijske postaje Zagreb o zaprimanju kaznene prijave od 04. svibnja 2025. godine do dijela: "Prijavitelj izjavljuje:" (list 10-11 spisa), službena zabilješka IX. Policijske postaje Zagreb o zaprimanju prijave o događaju od 05. svibnja 2025. godine, osim dijelova koji sadrže obavijesti građana policiji (list 20-21 spisa) i prijedlog za progon ŠO zbog kaznenog djela prijetnje od 05. svibnja 2025. godine (list 22 spisa), te nalaz i mišljenje sudskog vještaka prim. dr. sc. Željka Marinića od 08. listopada 2025. godine (list 317-332 spisa), pročitani su izvaci iz kaznene evidencije za optuženog (list 245-246 spisa) i iz prekršajne evidencije za optuženog ((list 247-248 spisa), te je optuženi dao svoju obranu.
4. U obrani kod policijskog istražitelja optuženi je u bitnome naveo da je točno da je bio na mjestima događaja, ali da nije izricao nikakve prijeteće riječi, te da je s bratom i šogoricom u lošim odnosima jer su s njegovim ocem potpisali ugovor o doživotnom uzdržavanju i tako njega ostavili bez imovine, a slabog je imovnog stanja. Potom je naveo da u odnosu na događaj 01. svibnja poriče prijetnje, a u odnosu na događaj 04. svibnja je naveo da je s nećakom u dobrim odnosima, da mu je tada šogorica iščupala punjač i bacila ga u šumu, što mu je uzrokovalo trošak od 40,00 eura jer je morao kupiti novi, no da nije prijetio. Nadalje je u odnosu na zadnji događaj naveo da je ŠO, sestričnina kći, bila kod tete ČO te mu je govorila da što tu radi pa joj je on rekao: "mala vozi, tko si ti meni", okrenuo se i otišao doma. Kod OKDO-a Zagreb optuženi se branio šutnjom.
4.1. U svojoj obrani na raspravi optuženi je naveo da se osjeća krivim za cjelokupnu situaciju koja se dogodila, ali da se ne smatra krivim za kaznena djela prijetnje koja mu se optužnicom stavljaju na teret jer on oštećenima nije prijetio i nije izgovorio riječi koje su napisane u optužnici, to nisu njegovi citati. Potom je naveo da mu je žao što je sve glupo ispalo, on je tamo došao žedan i gladan tražiti pomoć i nije došao sa namjerom bilo kakve prijetnje, a kamoli da bi htio nekoga ozlijediti ili nešto slično jer on protiv tih ljudi nema ništa niti ima namjeru s njima ikada više komunicirati. Potom je naglasio da nije agresivna osoba i da je njegova namjera odseliti se i nikada više ne stupiti u kontakt sa oštećenima. Također je naveo da CO i ČO mogu potvrditi kakva je on zaista osoba i da je teta bila prisutna kad je ŠO davala svoju izjavu, odnosno, kad su taj dan komunicirali, da je s tim ljudima živio pod istim krovom 24 godine, nikada nije bilo nikakvih problema, čuvao je njihovu djecu i nije mu jasno kako se uopće ovo može događati, nema nikakav dosje na policiji niti ga se ikada teretilo za bilo kakve povrede ili nasilje. Nadalje je naveo da se u srcu ne osjeća krivim za ova kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, da je istina da je prekršio mjeru opreza koju je imao prema šogorici, ali da nije imao drugog izbora nego biti i doći na adresu na kojoj je tada bio prijavljen, a to je adresa [adresa]. Istaknuo je da je on samo zatražio od njih pomoć i nije imao nikakvu namjeru bilo kome prijetiti niti je prijetio, ali se kaje zbog cjelokupne životne situacije i jako mu je žao da su odnosi između njega i njih toliko loši da su ga oni strpali u zatvor, u koji on ne pripada jer nije agresivna osoba i nikada ne bi ništa nažao učinio niti šogorici niti ostalim članovima obitelji, već se namjerava odseliti, tim više što je i ŠO na prošloj raspravi rekla da je zatražila da mu se izreknu i u odnosu na nju mjere opreza, a ona živi kod njegove stare tete, kojoj je on pomagao. Potom je naveo da će mu njegova sestra pomoći naći stan te će mu pružiti drugu potrebnu pomoć kako bi se mogao osoviti na svoje noge i započeti iznova, te da nije agresivna osoba i nikoga ne bi povrijedio, žao mu je što se sve ovo događa. Nakon što je optuženom od strane suca predočeno što je rekao u svojoj obrani u ranijoj fazi postupka, naveo je da ostaje u cijelosti kod svega što je rekao do sada u ovom postupku te da u odnosu na ŠO želi samo naglasiti da mu je stalo do nje, ona je deset godina mlađa od njega i prije nego što se sve ovo počelo događati sa imovinom bili su u dobrim odnosima i ona je dolazila u posjetu u kuću u kojoj je on tada živio sa svojom obitelji, tako da nema nikakve loše namjere prema njoj.
5. U svom iskazu kod policijskog istražitelja oštećena UO je u bitnome navela da se 01. svibnja 2025. godine oko 14,00 sati nalazila sa svojim suprugom HO na njihovom imanju u [adresa], gdje su kosili travu koja se nalazi uz vikend kuću u njenom i suprugovom vlasništvu, da bi joj u jednom trenutku prišao njen šogor OO te je tražio novac, na što mu je ona rekla da mu neće dati nikakav novac, nakon čega joj je zaprijetio riječima: "Razbit ću te, s brenerom ću te u kući zapalit", koje prijetnje je čuo njen suprug koji se nalazio nekakvih pet metara od njih, na što je suprug prišao OO i rekao mu da ode, što je OO učinio uz negodovanje i psovke. Potom je navela da su se 04. svibnja 2025. godine oko 16,30 sati ona i suprug nalazili na terasi vikend kuće u [adresa], te da je ponovno došao njen šogor OO i rekao da je ostavio punjač u ormariću struje koji se nalazi na stupu u dvorištu ispred njihove vikend kuće, da bi mu suprug rekao da ne može puniti mobitel na njihovu struju, a ona mu je rekla da ode sa njihovog imanja obzirom da ima zabranu prilaska prema njoj od strane suda, na što je on odgovorio da njemu nitko ništa ne može i da će on tražiti zabranu pristupa prema njemu, nakon čega joj je ponovno izrekao prijetnje riječima: "Razbit ću te, polomit ću te", te je krenuo prema njoj kako bi je fizički napao, pri čemu se njen suprug postavio između njih i rekao OO da nema tu što tražiti i da ode, što je OO učinio, a da je ona potom zatražila intervenciju policijskih službenika iz straha jer joj je izrekao dvije prijetnje. Također je navela da sa OO učestalo ima probleme iz razloga što on smatra da su mu ona i njen suprug oteli zemlju koju je suprugov otac njima ostavio u naslijeđe, te ga je 2024. godine prijavila za kazneno djelo prijetnje za koje je pravomoćno osuđen.
5.1. U svom iskazu na raspravi oštećena UO je u bitnome navela da je u braku sa DO, koji je brat ovdje optuženog, te da su 01. svibnja ove godine njen suprug i ona bili u njihovom vinogradu, gdje imaju vikendicu, a radi se o adresi [adresa], na kojoj parceli trošnu kuću koja nije pogodna za stanovanje ima u vlasništvu i teta njenog supruga, ČO, a u kojoj kući uz njenu dozvolu boravi ovdje optuženi, te da se radi o jednoj parceli koja je podijeljena na dva dijela, s time da ne postoji fizička ograda, a jedan dio je u vlasništvu supruga i nje, dok je drugi dio u vlasništvu suprugove tete. Potom je navela da je tog dana optuženi prvo nešto nerazgovjetno vikao sa brda, ali da nije čula što govori, da bi onda u jednom trenutku došao dolje do njih i tražio je novac, koji mu ona nije htjela dati te mu je rekla da mu ne želi dati novac, a da je on rekao da želi živjeti u njihovoj vikendici, na što mu je ona rekla da ne može i da je onda počeo vikati da će je zapaliti u toj vikendici pa je odlučila pozvati policiju jer joj je i prije prijetio da će je ubiti. Potom je navela da on ne želi raditi i traži od nje i od njih novac, a ona mu ne želi dati jer on treba raditi. Nadalje je navela da problemi s njim datiraju od 2019. godine, kada je umro otac njenog supruga i optuženog, koji je godinu dana ranije s njom i suprugom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju koji se odnosio na njegovu kompletnu imovinu te da ona misli da je neovisno o činjenici što on ima troje djece pravedno da je taj ugovor sklopljen upravo s njom i njenim suprugom budući je ona ta koja je o njemu za vrijeme njegove bolesti vodila brigu, dok optuženi uopće nije dolazio, osim kad je trebao novaca. Nadalje je navela da ih optuženi konstantno zlostavlja, šalje poruke i zove, tako da imaju velikih problema s njim, te da priča da njihov najstariji sin nije sin od njenog supruga te da ona ima ljubavnika, tako da su odnosi između njih vrlo narušeni. Nadalje je navela da je bio još jedan događaj u svibnju, čini joj se možda par dana prije ili kasnije, ne može se točno sjetiti, kad je optuženi ponovno u vinogradu došao do nje i njenog supruga te ih pitao da li će nešto popiti zajedno, na što je ona rekla da neće jer ima zabranu približavanja njoj i njenoj adresi, te nije htjela ništa s njim popiti, a kad je odbila da joj je rekao da li hoće da joj sa flašom razbije glavu, nakon čega je ponovno zvala policiju.
5.1.1. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da je tijekom ovih događaja bila u strahu jer nikad ne zna što može od njega očekivati budući ju je prošle godine u 9. ili 10. mjesecu zgrabio i nabio u zid, tako da zaista ne zna kako će se u kojoj prilici ponašati jer nekad zna biti dobar kao anđeo, a onda u jednom trenutku kao da sotona uđe u njega. Nakon što je oštećenoj uz dopuštenje suca od strane zastupnice predočen dio njenog iskaza kod policijskog istražitelja od petog do dvanaestog retka, ista je na pitanje zastupnice optužbe što je onda optuženi njoj rekao, odgovorila da je prošlo već dosta vremena od tih događaja, tako da se ne može sjetiti točnih riječi, ali da je sigurno ono što je rekla kod policijskog istražitelja točno jer je tad bila ispitivana odmah nakon događaja, dok se danas sjeća da je svakako rekao da će je zapaliti, a na taj brener je već zaboravila protekom vremena. Nakon što je oštećenoj uz dopuštenje suca od strane zastupnice optužbe predočen dio njenog iskaza kod policijskog istražitelja od trinaestog do dvadesetog retka, ista je na pitanje zastupnice optužbe odgovorila da se ovaj događaj sa flašom dogodio par dana prije ovog događaja o kojem je govorila na početku njenog iskaza, a gdje ju je optuženi tražio novac, te da se ovaj događaj o kojem joj je predočeno da je govorila kod policije da se dogodio isto popodne kad i ovaj prvi događaj gdje ju je optuženi tražio novac, a on je tu kad je rekao da će je razbiti i polomiti već ranije razbio ormarić za struju, tako da je zato onda tražio da koristi njihovu struju. Nadalje je navela da su se događaj u kojem je tražio novac i događaj u kojem je rekao da će je razbiti i polomiti jer mu nisu dali da puni mobitel kod njih dogodili isti dan, dok se događaj sa flašom dogodio par dana prije. Na pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženog u zamjeni odgovorila je da su suprug i ona kao suvlasnici svaki u jednoj polovici putem ugovora o doživotnom uzdržavanju dobili u vlasništvo kuću u kojoj žive suprug i ona sa troje zajedničke djece, od kojih su dvoje punoljetnih, a jedno dijete je maloljetno, s time da najstariji sin živi sada u vikendici već neko vrijeme, a u kući zajedno s njima živi i majka njenog supruga, te da su dobili u vlasništvo dva skladišna prostora, vikendicu o kojoj je govorila ranije u iskazu, vikendicu na moru i automobil, s time da ona od ranije nema nekretnina u vlasništvu. Na daljnje pitanje odgovorila je da je u vrijeme kada je taj ugovor sklopljen, njihov otac bio negdje na početku svoje bolesti, s time da je tada imao karcinom prostate, a na kraju je umro od karcinoma kostiju. Na daljnje pitanje da li može opisati međusobne odnose optuženog sa drugim članovima obitelji koji nisu potpisnici ugovora o doživotnom uzdržavanju odgovorila je da je optuženi nekoliko godina zajedno sa svojom tadašnjom curom živio u ovoj obiteljskoj kući i to je bio totalni kaos, tako da je njegov otac izbacio tu curu iz kuće, a potom se i optuženi odselio, tako da nije istina da je otac njega izbacio, već je izbacio njegovu curu. Nadalje je navela da sestra njenog supruga i optuženog nije sigurno 15-tak godina razgovarala sa svojim ocem i nije živjela na toj adresi, a na dan kad je otac umirao ona mu nije čak ni htjela ući u sobu, tako da sve to govori o njihovim međusobnim odnosima, dok je vezano za odnos optuženog sa njegovom majkom naglasila da ona nije nepokretna niti teško bolesna, a kao što on tvrdi te govori da netko s njom mora živjeti i brinuti se 24 sata, što nije istina, ona je normalna, pokretna žena, kojoj je prije sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, a za sklapanje kojeg ugovora je ona znala, pokojni otac rekao da neka ona onda svoju imovinu koju je naslijedila u mjestu [adresa] podijeli sa optuženim i njegovom sestrom, s time da je pokojni otac pitao njihovu sestru, dok su još razgovarali, a nakon što se udala, što želi, te je navela da želi auto pa joj je on kupio auto i dobila je neke novce, ali ne zna koliko. Nadalje je navela da optuženi često vrijeđa svoju majku i ona ne želi biti s njim, onda ima faze kad joj se ispriča i umili kako bi mu dala novac, ali taj novac onda odmah potroši te se onda oni svađaju, a da vezano za odnos s njihovom sestrom ne zna što bi rekla jer ona njoj priča jedno i govori joj da ne želi imati posla s njim, a očito radi nešto drugo pa da ne zna zapravo što bi o tome rekla niti mislila. Na posebno pitanje suca u odnosu na događaj sa flašom odgovorila je da oni znaju dva do tri puta dnevno imati takve konflikte i ona bi trebala sad pogledati točno u mobitel kad je zvala policiju za koji od ovih događaja jer ima sve spremljeno u mobitelu. Nadalje je navela da su oni već prije 01. svibnja bili s njim na sudu, konstantni su problemi i ona više ne može "poloviti" kad se što dogodilo, te da sad kad gleda po svojem mobitelu vidi da postoje snimke koje je snimala 04. i 05. svibnja jer drži mobitel na stolu i stalno snima i on zna da ga snima jer uvijek komentira: "znam da me snimaš", a i na kući su kamere koje sve snimaju 24 sata, te da vidi da ima snimku i od 03. svibnja, ali da ne zove svaki put policiju jer joj je već svega ovog dosta, i ne može se sad točno sjetiti kad su ti događaji bili. Na dodatna pitanja zastupnice optužbe da precizira da li su se događaji opisani u optužnici dogodili isti dan, ili u različite dane, odgovorila je da su se oba događaja dogodila isti dan, i to 01. svibnja, prvo joj je prijetio da će je zapaliti, a tek kasnije tog dana je bila ova prijetnja vezana za struju jer nisu niti znali da je razbio strujni ormarić, dok je 04. svibnja bio događaj gdje joj je prijetio sa flašom. Na daljnje pitanje zastupnice optužbe da objasni razlike u iskazu odgovorila je da brka datume jer su konstantno problemi s njim i više ne zna što je koji dan bilo i kad se što dogodilo.
6. U svom iskazu kod policijskog istražitelja žrtva ŠO je u bitnome navela da ju je dana 05. svibnja 2025. godine u jutarnjim satima njena majka MO nazvala na mobitel i rekla joj kako je od UO saznala da policija traži OO zbog nekakvog napada, nakon čega je svojoj baki ČO, koja živi u prizemlju, rekla da ukoliko OO dođe da pozove policiju ili da nju pozove. Potom je navela da je istog dana oko 16,30 sati bila na katu obiteljske kuće u [adresa], dok je u prizemlju bila njena baka ČO te je u jednom trenutku, dok je pričala na mobitel sa svojom majkom MO, čula da netko lupa na ulaznim vratima kuće, na što je majci rekla da je vjerojatno došao OO te je otišla u prizemlje, gdje ga je zatekla ispred ulaznih vrata, dok je baka bila u unutrašnjosti kuće, nakon čega je baka krenula prema izlaznim vratima potiho govoreći OO da ga traži policija, na što joj je OO odgovorio: "ma kakva policija, danas sam bio na policiji i izradio osobnu", te da ju je OO ugledao u trenutku kada je krenula prema baki, ona mu je rekla da će pozvati policiju, a on se počeo na nju derati i vikati: "jebem ti mater, balavice, ti ćeš meni govoriti", nakon čega joj je zaprijetio riječima: "treba ti otkinuti glavi, ja ću ti je otkinuti", nakon čega je nazvala svoju majku te joj rekla da pozove policiju, a navedene prijetnje su kod nje izazvale osjećaj straha i uznemirenosti, zbog čega je zatražila intervenciju policije preko majke, te se OO boji i ostaje kod prijedloga za kazneni progon.
6.1. U svom iskazu na raspravi žrtva ŠO je u bitnome navela da se sjeća da je to bilo 05. svibnja ove godine, a sjeća se datuma jer je bila godišnjica djedove smrti. Potom je navela da živi u kući sa bakom ČO, s time da živi na prvom katu, a baka živi u prizemlju, dok njena majka MO, a koja je Davidova sestrična, ne živi s njima, te je ranije s njima živio njen ujak, a nakon njegove smrti su baka i ona same, s time da je njena baka ČO teta od optuženog. Nadalje je navela da je tog dana ujutro razgovarala sa svojom mamom na telefon te joj je ona rekla da OO traži policija zbog nečeg, te da je OO ujutro došao u njihovu kuću te je potom otišao, a da je ona onda sišla dolje kako bi baki rekla da OO traži policija jer već od ranije zna da se baka pomalo boji OO jer joj je o tome govorila, te joj je također rekla da ne želi imati ništa s njim vezano za događaje u koje je uključena policija zbog sramote, a i pokojni ujak joj je prije smrti rekao da ga se počeo bojati jer mu se znao unositi u facu. Zatim je navela da je tog istog dana popodne, ali ne zna točno koliko je bilo sati, OO opet došao u kuću, ona je bila na katu, a baka mu je otvorila vrata te mu je poskrivečki rekla da ga traži policija te je tu on već počeo povisivati svoj glas, nakon čega je ona otvorila vrata svoje sobe te je onda krenula nazvati mamu na mobitel, kako bi je pitala što da radi jer nije znala kako se treba ponašati u situaciji kad zna da nekog traži policija, a ta tražena osoba se nalazi tamo gdje je i ona, te je potom sišla dolje , vidjela je OO i rekla mu je neka ode jer da tu nema što tražiti. Nadalje je navela da se više ne sjeća što je on njoj na to rekao jer su se počeli raspravljati i svađati, ali se sjeća da joj je u jednom trenutku rekao: "treba ti odrubiti glavu, ja ću ti odrubiti glavu", s time da je cijelo vrijeme imala mobitel na pozivu sa majkom i ona je čula što se dogodilo te joj je rekla da pozove policiju, a onda je prekinula poziv i nazvala policiju, OO je otišao prije dolaska policije, baka mu je govorila neka ode, a policija je došla kroz nekih pola sata ili 40 minuta.
6.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe odgovorila je da se tada osjećala dosta nelagodno te uzimajući u obzir cjelokupnu obiteljsku situaciju bila je u nekom strahu jer je ipak žensko i zna se vraćati doma kasno navečer, tako da može reći da ju je bilo strah. Nakon što joj je po odobrenju suca od strane zastupnice optužbe predočen njen iskaz kod policijskog istražitelja od prvog do petog retka, ista je na pitanje odgovorila da je ona i kod policije spominjala da je OO ujutro dolazio, ali da je on tada bio ispred kuće, a ne u kući, ona je spavala te ju je majka probudila telefonskim pozivom i kad se probudila čula je OO da vani razgovara s bakom, ali ne zna o čemu su razgovarali, što je ispričala policiji i ne zna zašto to nije navedeno u zapisniku. Optuženi je potom komentirao da se kaje i ispričava i da nije imao nakanu uplašiti ŠO. Na pitanje suca žrtva je odgovorila da ostaje kod prijedloga za progon i da je tražila da se OO zabrani pristup njoj zato što je par dana prije tog događaja OO isto došao kod njene bake i nešto joj donio, ona (žrtva) je bila vani, unio joj se u lice, situacija je eskalirala i njena baka je stajala između njih da ih razdvoji, te je njena mama išla na policiju radi toga i zato je tražila tu zabranu, sad je s OO u miru, ali se osjeća sigurnije jer je tražila tu mjeru jer može hodati po selu bez straha.
7. U svom iskazu na raspravi svjedokinja CO navela je u bitnome da je optuženi OO njen brat, te da ima još jednog brata HO, koji je oženjen za UO, a da se njihova majka zove ĐO, dok im otac više nije živ. Nadalje je navela da ona nema nikakvih saznanja o događajima radi kojih se vodi ovaj kazneni postupak, ali da može reći da su problemi u njihovoj obitelji krenuli od trenutka kad su OO i ona saznali da su DO i UO s njihovim pokojnim ocem prije njegove smrti sklopili nasljedni ugovor prema kojem je obiteljska kuća u kojoj su ranije svi zajedno živjeli kao obitelj, s time da se u jednom trenutku OO odselio i otišao zajedno živjeti sa svojom tadašnjom curom, a ona u toj kući nije živjela zadnjih 24 godine, pripala DO i njegovoj supruzi UO, dok je majci ostavljeno pravo doživotnog uživanja, što su ona i OO saznali nekih mjesec dana nakon smrti njihovog oca i bili su u totalnom šoku jer ih o tome nitko nije obavijestio, a bilo bi normalno da su svi zajedno sjeli za stol i razgovarali, pa ako je njihov otac odlučio to tako napraviti, onda im je to mogao otvoreno i reći i oni bi to prihvatili jer je to njegovo pravo, ali nikako nije lijepo niti ljudski da su tako nešto saznali tek poslije njegove smrti. Potom je navela da su njenog brata odjavili sa te adrese, zbog čega nije mogao izvaditi nove dokumente, izgubio je zdravstveno osiguranje i praktički je ostao na prosjačkom štapu te mu je zato njihova teta ČO dopustila da boravi u njenoj vikendici, ali da je njenom drugom bratu i njegovoj ženi i to očito smetalo pa su se oko toga bunili i čak prijetili teti da će je prijaviti jer mu je pomogla, što misli da zaista nije u redu. Nadalje je navela da je njen brat OO imao pravo posjećivati njihovu majku, ali da je uskoro došlo do svađa između njega i UO i DO pa je dobio zabranu približavanja, na koji način su ga zapravo onemogućili da bude u kontaktu s majkom, što joj je isto jako grozno.
7.1. Na posebno pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženog u zamjeni svjedokinja je, na rubu plača, odgovorila da je sa svojim bratom OO u dobrim odnosima te mu pomaže u svemu u čemu mu je potrebna pomoć jer je ostao bez svega pa mu tako kupuje hranu i pere veš te mu pomaže u svakoj stvari gdje je to potrebno, ali ima problema jer kad nađe stan nakon mjesec ili dva ga stanodavac želi prijaviti na boravište i onda to ne može učiniti jer OO nema osobnu iskaznicu i nakon toga onda on bude prisiljen taj smještaj napustiti pa se to stalno iznova događa, kao i da otkad se nalazi u istražnom zatvoru da mu redovito šalje robu i uplaćuje novac na račun kako bi imao sredstva za život unutar zatvora. Zatim je optuženi komentirao da hvala U da ima svoju sestru koja mu pomaže. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženog u zamjeni svjedokinja je odgovorila da je njen brat OO inače jako dobar čovjek i nikada s njim ni je imala nikakvih problema, on dođe kod nje na ručak, igra se s njenom djecom te je uvijek dobar i ok i nikada nije vidjela da bi bio agresivan, da bi vikao ili bio nasilan na bilo koji način. Na daljnje pitanje da li ima saznanja da bi DO i UO govorili da će "strpati OO u zatvor", odgovorila je da nema saznanja o tome, ali da je čula priče da kad je njen brat OO bio u vikendici kod tete, a da su u svojoj vikendici do te vikendice istodobno bili DO i UO, da su ga svaki put prijavljivali policiji jer ima neke mjere prema njima, a to je mala udaljenost pa da su onda koristili svaku priliku kad bi ga negdje vidjeli da ga automatski prijave policiji. Potom je optuženi komentirao da nije stvar u tome, da oni jednostavno imaju nezdravu komunikaciju i da njih dvoje daju neutemeljene i neodgovorne izjave koje su sad i dovele do ovog postupka, a da on nema nikakvu namjeru njima prijetiti ili bilo što nažao učiniti. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženog u zamjeni svjedokinja je odgovorila da uzimajući u obzir Davidovo loše financijsko stanje, da on zaista nema materijalnih mogućnosti živjeti negdje drugdje osim u toj tetinoj vikendici, a i ta vikendica je bez struje i bez vode. Na daljnje pitanje odgovorila je da misli da je njena majka u dobrim odnosima sa DO i UO jer živi s njima. Potom je optuženi komentirao da je "stara" jako bolesna jer ju je otac terorizirao čitav život, a i on u mladosti nije bio najboljeg ponašanja, pa naravno da je privržena šogorici jer joj je ona pružala pomoć i bila je tu za nju, to nije sporno i to svi oni znaju. Na daljnje pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženog u zamjeni svjedokinja je odgovorila da ne zna da li je njena majka u bilo kakvom odnosu podređenosti ili zavisnosti u kući u kojoj živi sa DO i UO. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorila je da joj je poznato da je njen brat OO imao zaštitne mjere prema UO, ali da ne zna iz kojeg razloga.
7.2. Svjedokinja ĐO, majka optuženog, pozvana na raspravu kao svjedok, prihvatila je zakonsku blagodat nesvjedočenja te nije iskazivala.
8. U svom iskazu kod policijskog istražitelja svjedok HO je u bitnome naveo da je njegov odnos s bratom OO već duži vremenski period narušen iz razloga što njega i njegovu suprugu UO isti optužuje da su mu oteli imovinu, te ih smatra krivima što mu pokojni otac nije ništa ostavio u nasljeđe, a tijekom 2024. i 2025. godine OO je osuđivan od strane prekršajnog i kaznenog suda radi nasilja u obitelji i prijetnji prema njegovoj supruzi UO. Potom je naveo da se 01. svibnja 2025. godine oko 14,00 sati nalazio sa svojom suprugom na njihovom imanju u [adresa], gdje je kosio travu sa flaksericom, dok je njegova supruga kosila travu sa kosilicom, na što je u jednom trenutku njegov brat OO prišao njegovoj supruzi te ušao u verbalni sukob s njom, da bi joj zatim zaprijetio riječima: "zapaliti ću tebe brenerom i kuću", što je on čuo jer se nalazio oko tri metra udaljen od njih, nakon čega je prišao svojem bratu i rekao mu neka ne napada UO i da će pozvati policiju, da bi OO samo potom otišao jer se boji policije. Nadalje je naveo da je 04. svibnja 2025. godine, dok se nalazio na terasi te iste vikend kuće sa suprugom, ponovno došao njegov brat OO i rekao da je ostavio mobitel na punjenju na stupu ulične rasvjete koja se nalazi u dvorištu njihove vikend kuće, nakon čega mu je svjedok rekao da ne može puniti mobitel na stupu u njihovom dvorištu te je potom OO nešto dobacio njegovoj supruzi, ali se ne sjeća točno što, nakon čega je otišao iz njegovog dvorišta.
8.1. U svom iskazu na raspravi svjedok HO je u bitnome naveo da je to bilo negdje oko 01. svibnja kad su njegova supruga i on kosili gore na vikendici, na adresi [adresa], te da se taj dan njegov brat valjda 15 -tak puta spuštao gore od tetine vikendice pa do njih dolje, a radi se o udaljenosti od 50 metara, bio je sigurno pod utjecajem alkohola i nekih droga jer je vidio da "nije svoj", i tako je on odlazio i dolazio, da bi u jednom trenutku počeo raspravu sa njegovom suprugom te je on (svjedok) čuo da joj je rekao da će zapaliti s brenerom i nju i vikendicu, a on (svjedok) je dalje nastavio kositi. Nadalje je naveo da je njegov brat inače duša od čovjeka, i super je kad ne pije i kad se ne drogira, onda je drugi čovjek, ali da je upao u loše društvo koje na njega loše utječe i onda kad je pod utjecajem onda se pretvara u demona. Potom je naveo da je optuženi te večeri došao do njihove kuće, ali da on nije bio doma u trenutku kad je on došao, već su ga zvali da dođe jer je on došao i kad se on (svjedok) vratio doma, njega više nije bilo te ga ni policija nije mogla naći, a da se inače svi događaji gdje su problemi s njegovim bratom događaju kad on nije doma, kao da njegov brat čeka negdje iza čempresa i gleda kad će on otići te onda kad otiđe dolazi i radi probleme, a čim se on pojavi doma, on nestane.
8.1.1. Nakon što je po dopuštenju suca svjedoku od strane zastupnice optužbe predočen dio iskaza kod policijskog istražitelja od sedamnaestog do dvadesetog retka, isti je na pitanje da što je točno vezano za njegovu komunikaciju sa bratom tog dana budući je danas rekao da mu ništa nije rekao, a kod policijskog istražitelja je rekao da je bratu rekao neka ne napada UO, da će pozvati policiju, a da je brat samo otišao jer se boji policije, odgovorio da se to ne može razumjeti, da se te situacije događaju konstantno, da su stalno neki problemi i da je bio već više puta i na sudu i na policiji i više se ne može sjetiti kad je što rekao jer se radi o puno događaja pa ako je na policiji to rekao, kada mu je sjećanje bilo svježe, onda je to sigurno tako i bilo. Potom je naveo da se sjeća da je bila situacija kad ga je brat lupio u oko pa je razmišljao da li povući tu prijavu, što je u konačnici i napravio, ali situacija se nije popravila jer već nakon par dana su krenuli novi problemi i to nikako ne staje i on već o tome ima više papira nego što vidi u ovoj sudnici i zato se više ne može sjetiti svake pojedine problematične situacije jer ih puno ima. Na daljnje pitanje odgovorio je da njegova supruga ima problema sa zdravljem, točnije sa visokim tlakom te kad joj tlak naraste ona počne drhtati i tresti se. Na pitanje branitelja po službenoj dužnosti optuženog u zamjeni odgovorio je da su problemi sa optuženim počeli nakon smrti njihovog oca, negdje 2019. ili 2020. godine, potom je umrla baka, mamina mama, mama je naslijedila kuću u [adresa] i onda su ona i OO tu kuću prodali i bio je mir godinu dana dok je bilo novaca , kad je novac nestao, problemi su krenuli. Na daljnje pitanje odgovorio je da su problemi krenuli zbog nasljedstva, i to iz razloga što njegov brat želi samo novac, a nekretnine samo da bi ih mogao prodati da bi mogao uživati, te da je tražio od njega da mu da vikendicu, u kojoj sad živi njegov stariji sin, te je rekao da bi je on prodao kako bi on (optuženi) uživao na isti način na koji on (svjedok) uživa, a on uopće ne uživa jer je s tim nekretninama naslijedio brdo problema. Na daljnje pitanje odgovorio je da je njegov otac s njim i njegovom suprugom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju te su imovinu stekli u suvlasništvo na jednake dijelove, s time da je on htio da i njegova djeca budu suvlasnici, ali tu bi bilo problema ukoliko bi trebalo nešto plaćati, a djeca su bila maloljetna. Nadalje je naveo da su njegova supruga i on za vrijeme njegove bolesti cijelo vrijeme bili s njim, sestra se nije pojavljivala, čak nije ušla u njegovu sobu onog dana kada je umro, već je samo otvorila vrata, a OO je zvao tog dana kad je tata umro i on je rekao da ne može doći taj dan, već da će doći sutradan ujutro, a na kraju je došao tek popodne iako je znao da je tata umro dan ranije. Na daljnje pitanje odgovorio je da OO od oca nije ništa naslijedio. Na daljnje pitanje odgovorio je da kuća u kojoj je OO živio prije uhićenja na adresi [adresa], što je zapravo adresa [adresa] jer ta kuća nema papire, nije pogodna za život jer nema niti struju niti vodu, a imala je prije prozore i vrata, ali je OO prozore i vrata izbio jer kad ga "okrene" ima poriv za razbijanjem pa je tako razbio i sve u kući u [adresa], koja je na početku bila dobra za stanovanje, ali je on u tim svojim trenutcima kad ga "okrene"“ uspio sve uništiti te je u konačnici isključena i struja jer nije plaćao račune, a u ovoj na [adresa] nikad nije bilo struje ni vode jer ta kuća nema niti papire. Na pitanje optuženog odgovorio je da mu optuženi nije ništa dužan. Nakon što je svjedoku od strane suca predočeno što je rekao kod policijskog istražitelja u svom iskazu vezano za događaj 04. svibnja 2025. godine, a što danas nije spomenuo, odgovorio je da se upravo radi o onome što je ponovio više puta, a to je da je bilo toliko događaja da on više ne zna o čemu treba govoriti i vezano za što ga se ispituje, te da je točno ono što je rekao kod policijskog istražitelja vezano za događaj od 04. svibnja i da ostaje kod toga i da je OO punio mobitel direktno na stupu.
9. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave od 04. svibnja 2025. godine razvidno je da je UO tog dana u 20,00 sati IX. Policijskoj postaji u Zagrebu podnijela kaznenu prijavu protiv optuženog zbog kaznenih djela prijetnje.
10. Iz službene zabilješke o zaprimanju prijave o događaju razvidno je da je dana 05. svibnja 2025. godine u 16,35 sati MO telefonom dojavila IX. Policijskoj postaji Zagreb da je njen bratić OO prijetio njenoj kćeri ŠO na adresi u [adresa], te je ŠO istoga dana podnijela prijedlog za progon optuženog za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
11. U pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka prim. dr. sc. Željka Marinića, u bitnom je navedeno da je optuženi spontane produkcije, ubrzanog duktusa, logoroičan i detaljizira, tako da ga je potrebno prekidati jer skače s teme na temu, da djeluje jednostavnije i da je skromnijeg inventara znanja, kao i da nastoji ostaviti što povoljniji utisak o sebi, da je afektivno udaljen, djeluje hladnije i distancirano, bez značajnije modulacije afekta, da je osnovno raspoloženje depresivno tingirano, te da je psihomotorno dosta napet i udaljen. Nadalje se navodi da je kod optuženog misaoni tijek sa formalne strane ubrzan, da se u sadržaju ne registrira psihopatoloških fenomena, no da su prisutne ideje odnosa i projektivne misli u odnosu na okolinu, ali da iste ne dostižu psihotični nivo, da je isti okupiran aktualnom situacijom u kojoj se nalazi, kao i odnosima u obiteljskom krugu i boravkom u pritvoru, te sadašnjim sudskim procesom, da obmane ćutila nisu prisutne, da je pažnja teže otklonjiva, da intelektualne funkcije odgovaraju slabom prosjeku, pa čak i niže, a da se mnestičke ne doimaju lediranima, da isti ima površniji uvid u zbivanja svakodnevnice, kao i u svoju ulogu u njoj uz nekritičan odnos prema konzumiranju alkohola i droge budući isti za sebe navodi da se ne smatra alkoholičarem niti ovisnikom o alkoholu ili drogi. Potom se navodi da podaci o konzumiranju alkohola i droge navedeni u nalazu i mišljenju vještaka nesumnjivo ukazuju na razvoj ovisnosti, tako da se može govoriti o politoksikomanskom obliku sa cijelim nizom osobnih, obiteljskih i širih socijalnih poteškoća. Nadalje se navodi da svi prikupljeni podaci govore o razvoju i odgoju unutar primarne obiteljske zajednice koja nije bila funkcionalna i koja mu nije omogućavala adekvatno odrastanje, strukturiranje ličnosti i proces socijalizacije, kao i organizaciju kasnijih životnih prilika, što je prepoznatljivo i po njegovom načinu življenja i snalaženja u životnim prilikama. Potom se navodi da je njegovo intelektualno funkcioniranje nešto sniženo i odvi ja se na nivou slabog prosjeka, čak i niže, djeluje jednostavnije, ekstrovertirane je orijentacije, zavisan i sugestibilan u socijalnim situacijama sa potrebom podrške i potpore, a li i afirmacije u okruženju u kojem živi i kreće se, te da je isti jednostavnijih, nezrelih, ali nestabilnih i impulzivnih odlika osobnosti, sa stalno prisutnom potrebom za podrškom, sigurnošću i zaštitom, a što nije mogao ostvariti unutar primarnog obiteljskog kruga, ali niti kasnije u vlastitoj emocionalnoj zajednici, tako da je svojim ponašanjem, koje je praćeno impulzivnošću i neadekvatnim ponašanjem, nastojao potvrditi sebe, ali i kontrolirati obiteljske međuodnose, a što je dovodilo do nesuglasica i otežane komunikacije, što je dinamiziralo obiteljske prilike i generiralo je nove poteškoće i incidentna događanja, a u koja spadaju i incidenti vezani za predmetni postupak. U zaključku vještak navodi da se kod optuženog može govoriti o jednostavnijoj i emocionalno nestabilnoj ličnosti, da je kod njega prisutno višegodišnje konzumiranje alkohola i droge, što je vremenom dovelo do razvoja sindroma ovisnosti o alkoholu i drogi, tako da se može govoriti o politoksikomanskom tipu ovisnosti, što je dovelo do cijelog niza osobnih, obiteljskih i njegove nefunkcionalnosti u širem socijalnom krugu, kao i da do sada zbog navedenih problema nije bio obuhvaćen nikakvim terapijskim postupkom ili liječenjem. Zatim se u zaključku navodi da je vještak mišljenja, a cijeneći njegov način i stil življenja, strukturu ličnosti i prateće psihičke poteškoće koje proizlaze iz toga, razvoj politoksikomanske ovisnosti i ev. Intoksiciranost alkoholom, očito duboko poremećene obiteljske međuodnose, kao i dinamiku istih, situacione uvjete u kojima se nalazio, te socijalnu komunikaciju, da je to sve zajedno svakako utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje, tako da je njegova mogućnost shvaćanja svojih postupaka, kao i vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne i bitno, te da se zbog razvoja ovisnosti o alkoholu i drogi, preporuča sudu izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkohola i droge, koje je moguće provesti i u penalnim uvjetima, a na koji način bi se osigurao kontinuitet lječidbenog postupka, čime bi se imao uvid u njegov psihički status, ponašanje i apstinenciju, a samim time bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički bi se otklonila opasnost za okolinu jer ukoliko isti ne bi bio uključen u predloženi terapijski program, da postoji značajna opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pa i težeg stupnja. Zaključno je vještak naveo da je mišljenja da je optuženi raspravno sposoban.
12. Iz svega navedenog slijedi da nije sporno da je optuženi 01. svibnja 2025. godine i 04. svibnja 2025. godine došao na adresu u [adresa], dok su se tamo nalazili njegova šogorica UO i njegov brat HO, suprug od UO, kao i da je došlo do prepirke između optuženog i oštećene UO nakon što mu nije htjela dati novac koji je zatražio, a što proizlazi iz iskaza oštećene, svjedoka HO, kao i iz obrane optuženog. Također nije sporno da je optuženi dana 05. svibnja 2025. godine došao na adresu u [adresa], na kojoj živi oštećena ŠO, kojoj se obratio, a što proizlazi iz iskaza oštećene, kao i iz obrane optuženog.
13. Sporno je da li je optuženi 01. svibnja 2025. godine u nakani da ustraši svoju šogoricu UO istoj rekao da će je razbiti i da će je s brenerom u kući zapaliti, te da li joj je potom istog dana kasnije u istoj namjeri rekao da će je razbiti i polomiti, a nakon što mu je rekla da ode sa imanja jer ima zabranu prilaska prema njoj. Također je sporno da li je optuženi 04. svibnja 2025. godine, nakon što je pitao DO i UO hoće li nešto popiti zajedno, te nakon što mu je šogorica rekla da neće jer ima zabranu prilaska prema njoj, u nakani da je ustraši rekao istoj da li hoće da joj flašom razbije glavu. Nadalje je sporno da li je optuženi dana **.**.2025. ŠO, u nakani da je ustraši, rekao da joj treba odrubiti glavu i da će joj on odrubiti glavu, pa da je takvim svojim ponašanjem ostvario sva obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 na štetu šogorice UO i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na štetu ŠO, stavljenih mu na teret uvodno naznačenom optužnicom.
13.1. Naime, optuženi u svojoj obrani u cijelosti poriče da bi počinio terećena kaznena djela, već naprotiv, isti tvrdi da on nije izgovorio prijeteće riječi, da mu je žao za njegovo ponašanje i loše odnose sa obitelji, ali da je on samo tražio pomoć od obitelji jer nema financijskih sredstava i živi u trošnoj kući bez struje i vode, a da mu oni nisu htjeli pomoći i da daju neodgovorne i lažne izjave zbog kojih je završio u zatvoru, gdje mu nije mjesto jer nije agresivna osoba i nikome ne bi naudio. Međutim, sud cijeni obranu optuženog usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti jer su UO i ŠO na životno logičan i uvjerljiv način opisale događaje kada je optuženi istima uputio prijetnje, a čemu je kod kaznenih djela iz točki 1) i 2) prethodila prepirka optuženog i UO, koja komunikacija je na neki način povrijedila optuženog jer mu šogorica nije htjela pomoći davanjem novca, niti su ona i njegov brat htjeli popiti s njim te mu nisu dali da puni svoj mobitel na njihovu struju, što je rezultiralo njegovim protupravnim postupanjem koje se sastoji u izgovaranju prijetnji šogorici, a u nakani da je ustraši, da će je razbiti i polomiti i zapaliti brenerom u kući, dok je upućivanju prijetnje ŠO također prethodila međusobna verbalna prepirka između nje i optuženog. Sud je zaključio da je očito podloga ponašanja optuženog u inkriminiranom periodu u činjenici da su odnosi između optuženog i njegove obitelji, prvenstveno između njega i šogorice, pa posljedično i ŠO, također rođakinje, teško i duboko narušeni i poremećeni već dulje vrijeme, te da se u pozadini problema nalazi ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je pokojni otac sklopio sa bratom optuženog i njegovom suprugom, kojim je cjelokupna imovina u trenutku smrti pokojnog oca prešla u suvlasništvo brata i šogorice optuženog, čime je optuženi ostao bez ičega, što zajedno sa njegovim problemima sa neliječenom ovisnošću o alkoholu i drogama, te nezaposlenošću i vrlo lošim materijalnim prilikama jest utjecalo na njegovo ponašanje, ali ga takve teške životne okolnosti ne opravdavaju u protupravnom ponašanju, tako da njegovo nekritičko promišljanje o svojem ponašanju sud cijeni usmjerenim na umanjenje njegove kaznene odgovornosti i ukazuje da je isti potpuno nekritičan prema svojem ponašanju. Navodima oštećene UO sud je poklonio vjeru jer smatra da je njen iskaz vjerodostojan i životno uvjerljiv, te njegova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje primjedbama obrane na vjerodostojnost istog, s time da je i ispitani svjedok HO, suprug iste, potvrdio njene navode u odnosu na prijetnju brenerom, što je čuo, te je vrlo životno opisao da je njegov brat dobra osoba, ali da kad se nalazi pod utjecajem alkohola i droge da se promijeni i da se ne može kontrolirati, što ukazuje da svjedok govori istinu jer jasno razgraničava ponašanje svojeg brata kada nije pod utjecajem alkohola i droge od ponašanja kada je pod utjecajem alkohola i droge, što potvrđuje i njegova supruga, koja je istaknula da se boji jer ne zna što može očekivati u kojem trenutku od optuženog jer je ponekad dobar kao anđeo, a ponekad kao da sotona uđe u njega. Svjedok je naveo da je i jednu prijavu protiv svojeg brata kada ga je udario povukao, ali da je već par dana kasnije došlo do novih problema, te da je bio mir dok je bilo novaca od prodaje majčine kuće u [adresa], a kad je novac nestao da su krenuli problemi. Manje razlike u iskazima oštećene UO i svjedoka HO u odnosu na njihove ranije iskaze kod policijskog istražitelja te međusobno, su razumljive, te nisu dovele u pitanje istinitost i životnu logičnost te vjerodostojnost njihovih iskaza, budući su oboje objasnili, a što je razvidno i iz stanja spisa, da su incidentne situacije sa optuženim vrlo česte (od veljače do svibnja 2025. godine optuženi je počinio tri prekršaja te je ovom presudom proglašen krivim za počinjenje tri kaznena djela u tom periodu), i da uslijed te količine problematičnih situacija i stresa koji prati iste vrlo teško se u svakom trenutku prisjetiti koje prijeteće riječi je isti izgovorio kojeg dana, pogotovo u situaciji stalne potrebe iskazivanja, što na policiji, što na prekršajnom sudu i u konačnici na ovom sudu . Upravo stavljajući cjelokupni iskaz oštećene UO u korelaciju sa ranijim presudama u kojima je optuženi u kaznenim i prekršajnim postupcima proglašen krivim za kaznena djela i prekršaje počinjene na njenu štetu, razvidno je da je upravo podloga inkriminiranog postupanja ista kao i u ranijim postupcima, te da su inkriminirani događaji samo nastavak ranije narušenih odnosa u kojima je optuženi svoje nezadovoljstvo i frustraciju zbog njihovih loših međusobnih odnosa i problema sa nasljedstvom "podigao na viši nivo", obzirom da je UO ponovno prijetio, a sada je dodatno prijetio još i ŠO. Očito je da se optuženi ne može pomiriti sa teškom životnom situacijom u kojoj se našao te je svoje nezadovoljstvo i frustracije odlučio ispoljavati prijetećim riječima žrtvama, što je u konačnici rezultiralo ponovnim prijavljivanjem policiji.
14. Sud je prihvatio obranu optuženog samo u dijelu da između njega i oštećene UO te ostatka obitelji postoje narušeni obiteljski odnosi, obzirom da je taj dio njegove obrane u suglasnosti sa iskazima oštećene UO, žrtve ŠO, te ispitanih svjedoka. Sud nije prihvatio obranu optuženog u ostalom dijelu, a što je detaljno ranije obrazloženo, te je vidljivo da isti pokušava na potpuno drugačiji način prikazati događaje, umanjujući pri tome svoju ulogu u sam im događajima, ali i ozbiljnost cjelokupne situacije. Stoga je ocjena suda kako je motiv optuženog za prijetnje prema UO i ŠO u duboko narušenim odnosima, posljedično i u njegovoj vrlo lošoj financijskoj situaciji.
14.1. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani pisani dokazi, čiju vjerodostojnost nitko nije osporavao.
14.2. Sud je nalaz vještaka psihijatra u cijelosti prihvatio kao jasan i određen, dan je u skladu s pravilima struke i iskustva te bilo čime nije doveden u sumnju.
14.3. Iskaz ispitane svjedokinje CO sud je u cijelosti ocijenio istinitim i vjerodostojnim, s time da ista nije imala saznanja o inkriminiranim događajima, već je iskazivala o odnosima u obitelji. Također je sud iskaze svjedoka HO i oštećene UO u cijelosti ocijenio istinitima, vjerodostojnima i životno logičnima, što je već obrazloženo ranije. Iskaz žrtve ŠO sud je također cijenio istinitim i vjerodostojnim jer je ista vrlo jasno iskazivala o prijetnji koju joj je optuženi uputio, opisujući i kontekst u kojem je do iste došlo, te ista nije imala razloga neistinito iskazivati, tim više što je navela da je ona danas u miru sa OO, ali da i dalje osjeća strah. Njen iskaz na raspravi je suglasan u bitnim dijelovima njenom iskazu kod policijskog istražitelja, dok u odnosu na manje razlike valja napomenuti da je proteklo neko vrijeme od inkriminiranog događaja.
15. Valja naglasiti da se u konkretnim slučajevima radilo o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je uputio optuženi UO, i to da će je razbiti, polomiti, da će je zapaliti brenerom u kući, te da li želi da joj flašom razbije glavu, te iz riječi koje je uputio ŠO da joj treba odrubiti glavu i da će joj on odrubiti glavu. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osobe koja je već osuđena pravomoćno za prijetnje prema jednoj od tih istih žrtava, a radi se o žrtvama koje su članovi iste obitelji u kojoj su izrazito poremećeni odnosi zbog nasljedstva, u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju žrtvama, te se radi o ozbiljnim prijetnjama koje su prikladne da kod osoba kojima su upućene izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod žrtava koje se u svojim iskazima navele da se boje optuženog.
16. Slijedom izloženog, proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, iako je optuženi nevjerodostojnom obranom pokušavao sebe isključivo prikazati kao žrtvu, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 na štetu šogorice UO, koja je u smislu članka 87. točka 9. KZ/11 bliska osoba, te jednog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na štetu ŠO, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, jer je bio svjestan svojih djela, te je htio radnju počinjenja istih, vršeći i želeći predmetna djela kao takva i kao svoja. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo, a i činjenicu ranije prekršajne i kaznene osuđivanosti zbog kaznenih djela upravo na štetu jedne od žrtava, UO, bio svjestan da svojim prijetećim riječima, izaziva kod žrtava strah za sigurnost i život, kao i da riječi koje izgovara kod žrtava moraju izazvati strah i uznemirenost, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha i uznemirenosti, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da iste uznemiri i izazove strah za sigurnost.
17. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a na temelju ranije spomenutog nalaza i mišljenja sudskog vještaka psihijatra sud je utvrdio da je optuženi, iako smanjeno ubrojiv, upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, a za koja je oglašen krivim.
18. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti , kao i jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenih dobara, pobude iz kojih je počinio kaznena djela, način počinjenja i skrivljene učinke djela, njegov prijašnji život te njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenih djela te težinu i društvenu opasnost kaznenih djela.
18.1. Olakotnim je sud cijenio korektno držanje optuženog pred sudom, kao i okolnost da je optuženi osoba mlađe životne dobi te da živi u teškim životnim okolnostima.
18.2. Otegotnom okolnošću optuženom je cijenjena njegova dosadašnja osuđivanost, i to kaznena i prekršajna. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije optuženi je presudom ovog suda broj K-991/2024-10 od 04. srpnja 2024. godine, pravomoćnom istoga dana, proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, počinjenih na štetu šogorice UO dana 14. veljače 2024. godine, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci uvjetno na 4 (četiri) godine. Nadalje, iz izvatka iz prekršajne evidencije za optuženog razvidno je da je isti u četiri navrata prekršajno kažnjen, i to presudom Općinskog suda u Sesvetama broj Pp-754/2024 od 27. ožujka 2024. godine, pravomoćnom istog dana, za prekršaj iz članka 29. točka 1. Zakona o osobnoj iskaznici i za prekršaj iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je počinjen 26. ožujka 2024. godine u alkoholiziranom stanju na štetu brata HO i šogorice UO, za koje prekršaje mu je izrečena novčana kazna, uz izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja u obitelji u trajanju od 6 (šest) mjeseci, zatim presudom Općinskog suda u Sesvetama broj Pp-414/2025-10 od 04. ožujka 2025. godine, pravomoćnom 22. ožujka 2025. godine, za počinjenje prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog 22. ožujka 2025. godine na štetu šogorice UO, kada je oštetio osobni automobil te istu verbalno napao, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana, uz zaštitnu mjeru zabrane približavanja na udaljenosti manjoj od 100 (sto) metara, te zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci. Potom je presudom Općinskog suda u Sesvetama broj Pp-1018/2025 od 17. travnja 2025. godine, pravomoćnom 26. travnja 2025. godine kažnjen za prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, počinjen 19. ožujka 2025. godine na štetu šogorice UO, na novčanu kaznu, uz izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji u trajanju od 6 (šest) mjeseci te presudom Općinskog suda u Sesvetama broj Pp -1019/2025 od 17. travnja 2025. godine, pravomoćnom 26. travnja 2025. godine, kažnjen za prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjen 10. travnja 2025. godine na štetu nećaka SO i šogorice UO, na kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana uz izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
18.3. Sud je nadalje uzeo u obzir pored svih naprijed navedenih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženog, i činjenicu da je isti kaznena djela počinio u stanju smanjene ubrojivost zbog ovisnosti o alkoholu i drogama.
18.4. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, optuženom za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 iz točke 1) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 iz točke 2) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 iz točke 3) utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca , nakon čega je optuženi, a primjenom odredbe članka 51. stavak 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjenja u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, za koju kaznu sud smatra da je nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se ista svrha u vidu generalne i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora, i to u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko ne bude kršio obveze koje su mu određene izrečenom sigurnosnom mjerom iz članka 69. KZ/11. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela, da kaznena djela ne čine, odnosno, da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, te da će ovakvom kaznom biti izražena i društvena osuda optuženom za počinjena djela te se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, kao i da će se istom jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja, o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kao i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir da je optuženi ranije pravomoćno osuđen za kaznena djela prijetnje prema oštećenoj UO na uvjetnu osudu, a da je ovom presudom nepravomoćno osuđen za počinjenje dva kaznena djela prijetnje prema UO i jednog kaznenog djela prijetnje prema ŠO, koja su sva počinjena u roku kušnje i za vrijeme zaštitne mjere izrečene u prekršajnom postupku, s time da je i prekršajno kažnjavan za prekršaje iz Zakona o zašiti od nasilja u obitelji na štetu UO, što sve ukazuje da ranije kaznena osuda i prekršajne osude nisu na njega utjecale na način da se kloni činjenja kaznenih djela. Međutim, uzimajući u obzir da je isti kaznena djela počinio u smanjeno ubrojivom stanju uslijed ovisnosti o alkoholu i drogama te uzimajući u obzir njegovu cjelokupnu tešku životnu situaciju gdje se nalazi u narušenim odnosima sa najbližim članovima obitelji, sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnoj situaciji može ostvariti i djelomičnom uvjetnom osudom uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti jer je očito da je optuženom prvenstveno potrebno liječenje. Također je prilikom odmjeravanja kazne sud imao u vidu da optuženi, iako poriče da je izgovorio prijetnje, izražava žaljenje zbog cjelokupne situacije te se spreman liječiti, tako da je ocjena suda da sada postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno, da je i činjenica da je sada ponovno lišen slobode kroz dulje vrijeme, utjecala na optuženog da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da bilo kakve emotivne i životne probleme ne može rješavati ispoljavanjem nasilja. Dakle, ocjena je suda, a uzimajući u obzir sve navedeno, da će optuženi promijeniti svoje obrasce ponašanja te da će se kloniti činjenja kaznenih djela i shvatiti da svoje ponašanje mora uskladiti sa društveno prihvaćenim normama pa da ga je potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali da će mu se kroz vrijeme provjeravanja od četiri godine, a u kojem vremenu se uvjetovani dio kazne zatvora neće izvršiti ukoliko isti ne počini novo kazneno djelo te ukoliko ne bude kršio obveze koje su mu određene izrečenom sigurnosnom mjerom, pružiti prilika da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda i bezuvjetni dio kazne na njega doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno, svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu pa tako sud smatra da je rok kušnje od 4 (četiri) godine upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen će se izvršiti u cijelosti, kao i u slučaju da prekrši obveze koje su mu određene izrečenom sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti.
19. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom je u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 05. svibnja 2025. godine pa nadalje, najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, odnosno, najdulje do isteka izrečene kazne zatvora, ali ne dulje od rokova iz članka 133. ZKP/08, budući je navedenom odredbom propisano da se u izrečenu kaznu zatvora uračunava svako vrijeme oduzimanja slobode, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.
20. Nadalje, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje liječnika vještaka prim. dr. sc. Željka Marinića da se kod optuženog može govoriti o jednostavnijoj i emocionalno nestabilnoj ličnosti, da je kod njega prisutno višegodišnje konzumiranje alkohola i droge, što je vremenom dovelo do razvoja sindroma ovisnosti o alkoholu i drogi, tako da se može govoriti o politoksikomanskom tipu ovisnosti, što je dovelo do cijelog niza osobnih, obiteljskih i njegove nefunkcionalnosti u širem socijalnom krugu, kao i da do sada zbog navedenih problema nije bio obuhvaćen nikakvim terapijskim postupkom ili liječenjem, te da je njegova mogućnost shvaćanja svojih postupaka, kao i vladanja svojom voljom bila smanjena, ali ne i bitno, te da se zbog razvoja ovisnosti o alkoholu i drogi, preporuča sudu izricanje sigurnosne mjere liječenja od alkohola i droge, koje je moguće provesti i u penalnim uvjetima, a na koji način bi se osigurao kontinuitet lječidbenog postupka, čime bi se imao uvid u njegov psihički status, ponašanje i apstinenciju, a samim time bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički bi se otklonila opasnost za okolinu jer ukoliko isti ne bi bio uključen u predloženi terapijski program, da postoji značajna opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pa i težeg stupnja, optuženom je temeljem članka 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a kako bi se otklonila opasnost da zbog bolesti ovisnosti optuženi ponovno počini isto ili teže kazneno djelo, koja će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati unutar zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, s time da ista može trajati najdulje 3 (tri) godine, te je ocjena ovog suda da će se na taj način otkloniti opasnost koja bi poticajno mogla djelovati na optuženog na način da počini nova kaznena djela sa elementima nasilja.
21. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenih djela, sud je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 istoga u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08, kao i dužnosti plaćanja troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, koji padaju na teret proračunskih sredstava, a obzirom je optuženi nezaposlen i lošeg imovinskog stanja, s time da mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, pa je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti troškove kaznenog postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.
22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 14. listopada 2025. godine.
Sudac:
Ivana Milički
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
1. OKDO-u Zagreb na broj KO-DO-851/2025
2. optuženom - putem Uprave Zatvora u Zagrebu
3. branitelju po službenoj dužnosti optuženog – Miro Marinović, odvjetnik
4. oštećenoj UO – [adresa] – po pravomoćnosti
5. žrtvi ŠO – [adresa] – po pravomoćnosti
