Poslovni broj: Us I-2745/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja MANAS d.o.o., Split, Barakovićeva 18, OIB: 77290534017, kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Juričko odvjetnik u OD Juričko & partneri d.o.o. Split, Ćiril – Metodova 38, protiv tuženika Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2, kojeg zastupa PZ OIB: [osobni identifikacijski broj], radi komunalnog doprinosa, odlučujući o tužbi tužitelja od 15. studenog 2024. i odgovoru na tužbu tuženika od 14. siječnja 2025., izvanraspravno dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu KLASA: UP/II-363-03/24-0003/0062 URBROJ: 2181/1-10/03-24-0002 od 02. listopada 2024., kao i rješenja Splitsko dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-415-02/24-01/72, URBROJ: 2181-1-07-1/5-24-3 od 12. travnja 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-03/24-0003/0062 URBROJ: 2181/1-10/03-24-0002 od 02. listopada 2024., odbijena je žalba tvrtke MANAS d.o.o. Split, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-415-02/24-01/72, URBROJ: 2181-1-07-1/5-

24-3 od 12. travnja 2024

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/I-415-02/24-01/72, URBROJ: 2181-1-07-1/5-24-3 od 12. travnja 2024., u točci 1. izreke tvrtka MANAS d.o.o. Split, ovdje tužitelj, investitor izgradnje stambeno- poslovne građevine na sud. čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđen je obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa, na način i u iznosu pobliže određenom u točci 1. izreke prvostupanjskog rješenja, a koji iznos je dužan platiti u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, u bitnom navodeći da je u postupku sporno je li tužitelj obvezan platiti komunalni doprinos u označenom iznosu ili je potraživanje tuženika prema tužitelju prestalo prijebojem, temeljem izjave o prijeboju tužitelja od dana 22. svibnja 2024. Kao dokaz poziva se na pregled izjave o prijeboju od 22. svibnja 2024. Navodi da se osporavano rješenje ne može ispitati jer da ne sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama, jer da u istom nije objašnjeno zbog čega drugostupanjsko tijelo smatra da je prigovor prijeboja neosnovan. Da nije sporno da je Gradsko vijeće Grada Splita dana 19. prosinca 2019.g. donijelo Zaključak o davanju suglasnosti za sklapanje i prihvaćanje teksta Ugovora o financiranju izgradnje priključne prometnice na ulici Vranjički put, te da je nakon toga i zaključen taj Ugovor između Grada Splita,s jedne strane i tužitelja s druge strane, temeljem kojeg se tužitelj obvezao o svom trošku financirati građenje prometnice sukladno Potvrdi glavnog projekta Klasa: 361-03/10-01/0175. Nadalje navodi, da je Grad Split nakon zaključenja tog Ugovora pozvao tužitelja da izvrši plaćanje s osnova troškova izgradnje predmetne ceste (sukladno zaključenom Ugovoru), te da je tužitelj izvršio uplatu iznosa od 868.626,69 eura. Dakle, da je tužitelj prije donošenja prvostupanjskog rješenja izvršio uplatu za izgradnju prometnice u većem iznosu od iznosa komunalnog doprinosa, te da je stoga jasno kako nije u obvezi izvršiti uplatu određenu pobijanim rješenjem. Kao dokaz poziva se na e-mail, nalog za plaćanje. Međutim, da je u obrazloženju osporavanog rješenja drugostupanjsko tijelo zauzelo stav kako Grad Split i tužitelj nisu ugovorili obvezu prebijanja potraživanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa, već da je izričito ugovorena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju dvije poslovno stambene zgrade na zemljištu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što da je tužitelj prihvatio. U odnosu na navedeno tužitelj citira odredbe čl. 59. st.1., čl. 76. st. 1. i st. 2., čl. 83. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, te odredbu čl. 169. Zakona o prostornom uređenju te navodi da je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja u mišljenju i tumačenju Klasa: 363-01/18-02/133 od 11. prosinca 2018.g. zauzelo stav da odredba članka 165. stavak 5. Zakona o prostornom uređenju kojim je propisana mogućnost prebijanja troškova građenja komunalne infrastrukture i komunalnog doprinosa kojeg treba platiti investitor i odredba članka 169. istog Zakona kojim je propisana obveza prebijanja uloženih sredstava u financiranje uređenja građevinskog zemljišta i komunalnog doprinosa, prije svega imaju u vidu komunalni doprinos koji investitor, odnosno zainteresirana osoba moraju platiti u vezi s građenjem građevine kojoj će infrastruktura služiti, a ne s komunalnim doprinosom za građenje komunalne infrastrukture za čije se građenje taj doprinos niti ne plaća. Međutim, da je usprkos izričitoj i kogentnoj odredbi iz čl. 169. Zakona o prostornom uređenju, Grad Split donio osporavano rješenje i naložio tužitelju da povrh plaćanja iznosa od 868.626,69 eura izvrši uplatu komunalnog doprinosa u iznosu od 548.327,84 eura, a da pritom uopće nije uzeo u obzir obvezu iz čl. 83. st. 2. Zakon o komunalnom doprinosu, kojom je jedinca lokalne samouprave prilikom donošenja rješenja dužna prebiti potraživanje iz Ugovora s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa. Stoga da je takvim postupanjem pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 169. Zakona o prostornom uređenju te čl. 83. st. 2. Zakon o komunalnom doprinosu. Da je člankom 2. Zakona o obveznim odnosima određeno da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Da je čl. 5. istog Zakona određeno da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Da je svrha odredbe iz članka 169. Zakona o prostornom uređenju da investitor zajedno s Jedinicom lokalne samouprave postigne sinergiju na način da on financira izgradnju komunalne infrastrukture, a da zauzvrat ne plaća komunalni doprinos te da se na takav način postiže dobrobit cjelokupne zajednice jer da se JLS financijski rasterećuje, a profitira jer da je često izgradnja komunalne infrastrukture skuplja od komunalnog doprinosa za izgradnju, a nove ceste koje se grade da omogućavaju izgradnju novih objekata. Da smisao predmetne odredbe zasigurno nije da se investitor još i penalizira na način da umjesto plaćanja iznosa od 548.327,84 eura s osnova komunalnog doprinosa plati iznos od 1.416.999,53 eura, radi čega da je predmetno rješenje nezakonito jer je doneseno protivno kogentnoj odredbi članka 169. Zakona o prostornom uređenju. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da Sud donese presudu kojom će poništiti rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Klasa: UP/II-363-03/24-0003/0062, Urbroj: 2181/1-10/03-24- 0002 od dana 2. listopada 2024.g. i rješenje Splitsko - dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za komunalne poslove, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, Klasa: UP/I-415-02/24-01/72, Urbroj: 2181-1-07-1/5-24-3 od 12. travnja 2024.g. te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, te kojom će naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate teče u visini određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 14. siječnja 2025. navelo kako u cijelosti ustraje u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, a da tužitelj u tužbi ponavlja žalbene navode, o kojima da se tuženik detaljno očitovao u osporavanom rješenju. Da je prema odredbi članka 167. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj: 153713,65/17,114/18 i 39/19), a na koju odredbu se pozivaju tužitelj i Grad Split u Ugovoru o financiranju izgradnje priključne prometnice na ulicu Vranjički put, određeno da troškove ili dio troškova potrebnih za izgradnju komunalne infrastrukture može snositi vlasnik zemljišta kojem to uređenje koristi ili druga zainteresirana osoba koja s jedinicom lokalne samouprave sklopi ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta, a što da je u konkretnom slučaju upravo tužitelj. Da tužitelj svojim pogrešnim tumačenjem materijalnog propisa nastoji dovesti Sud u zabludu i promijeniti odredbe Ugovora. Da isti niti jednom riječju ne osporava navod tuženika iz osporavanog rješenja, a koji se odnosi na odredbu članka 13. navedenog Ugovora u kojoj se jasno navodi da je tužitelj dužan platiti komunalni doprinos za izgradnju predmetnih zgrada. Isto tako, da tužitelj pogrešno tumači odredbu članka 83. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, tumačeći istu na način da je jedinica lokalne samouprave prilikom donošenja rješenja dužna prebiti potraživanje iz Ugovora s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa. Naime, da je odredbom članka 83. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano ako je jedinica lokalne samouprave u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje sklopila ugovor kojim se obvezuje djelomično ili u cijelosti prebiti potraživanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa, rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i u skladu s tim ugovorom. Tuženo tijelo navodi, da prema citiranoj odredbi jedinica lokalne samouprave prilikom donošenja rješenja nije dužna prebiti potraživanje iz Ugovora s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa, a kako da to pogrešno navodi tužitelj, već da je to dužna učiniti samo ako je sklopila ugovor kojim se obvezuje djelomično ili u cijelosti prebiti potraživanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa. Međutim, kako je u Ugovoru o financiranju izgradnje priključne prometnice na ulicu Vranjički put, koji su sklopili Grad Split i tužitelj, nedvojbeno ugovorena obveza tužitelja o plaćanju komunalnog doprinosa, a ne obveza prijeboja, da se odredba članka 83. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ne može primijeniti u konkretnoj upravnoj stvari. Dakle, da tužitelj želi proizvesti situaciju odnosno napraviti privid da se sklapanjem navedenog Ugovora o financiranju izgradnje priključne prometnice na ulicu Vranjički put, Grad Split obvezao prebiti potraživanje s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa. Suprotno navedenom, da je predmetnim Ugovorom utvrđena obveza tužitelju da je isti dužan platiti komunalni doprinos. Slijedom naprijed navedenog, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije odbiti tužbeni zahtjev i to bez održavanja rasprave.

5. U ovom sporu, u kojem je predmet ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, presuđeno je bez rasprave u skladu s odredbom čl. 98. točka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS-a) nakon što je, dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, strankama omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene.

7. Opunomoćenik tužitelja u tužbi je popisao i zatražio naknadu troškova spora.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: UP/II-363-03/24-0003/0062 URBROJ: 2181/1-10/03-24-0002 od 02. listopada 2024.

10. Među strankama je sporno je li tužitelj obvezan platiti komunalni doprinos za izgradnju stambeno-poslovne građevine na sud. čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u označenom iznosu ili je potraživanje tuženika prema tužitelju prestalo prijebojem na temelju Izjave o prijeboju tužitelja od 22. svibnja 2024.

11. Među strankama je sporna isključivo primjena prava, odnosno jesu li pogrešno primijenjene odredbe čl. 83. st. 2. Zakona o komunalnom doprinosu te čl. 169. Zakona o prostornom uređenju.

12. Odredbom članka čl. 77. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/2018, 110/2018, 32/2020, dalje ZKG-a) propisano je da komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

13. Odredbom čl. 81. stavkom 1. ZKG-a propisano je da se komunalni doprinos za zgrade obračunava množenjem obujma zgrade koja se gradi ili je izgrađena izraženog u kubnim metrima (m3) s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se zgrada gradi je izgrađena.

14. Odredbom čl. 83. st. 1. propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva odnosno jedinstveni upravni odjel (u daljnjem tekstu: upravno tijelo) u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke.

Stavkom 2., istog članka, propisano je ako je jedinica lokalne samouprave u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje prostorno uređenje sklopila ugovor kojim se obvezuje djelomično ili u cijelosti prebiti potraživanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa, rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i u skladu s tim ugovorom.

Stavkom 3., istog članka, propisano je da rešenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

15. Odredbom čl. 84. stavkom 1. propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi po pravomoćnosti građevinske dozvole odnosno rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju građenja građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole nakon prijave početka građenja ili nakon početka građenja.

16. Nadalje, odredbom čl. 169. Zakona o prostornom uređenju (Narodne novine, broj: 153/2013, 65/2017, 114/2018, 39/2019, 98/2019, 67/2023 ) propisano je da osoba koja s jedinicom lokalne samouprave sklopi ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta u pogledu financiranja izgradnje objekta ili uređaja komunalne infrastrukture koji se prema posebnom zakonu financira iz komunalnog doprinosa ne plaća taj doprinos do iznosa troškova uređenja zemljišta kojeg plaća na temelju ugovora.

17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, a kako to tužitelj neosnovano smatra.

18. Ovo stoga što među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da je Gradsko vijeće Grada Splita dana 19. prosinca 2019. godine donijelo Zaključak o davanju suglasnosti za sklapanje i prihvaćanje teksta Ugovora o financiranju izgradnje priključne prometnice na ulicu Vranjički put;

- da je između tvrtke MANAS d.o.o., ovdje tužitelja i Grada Splita zaključen Ugovor o financiranju izgradnje priključne prometnice na ulicu Vranjički put KLASA:340-03/19-01/16, URBROJ: 2181/01-06-01/5-19-4;

- da je citiranim Ugovorom u čl. 1. ugovoreno da se ovim Ugovorom MANAS d.o.o. obvezuje o svom trošku bespovratno financirati građenje Prometnice sukladno Potvrdi glavnog projekta KLASA:361-03/10-01/0175 od 19.11.2013. Pod "financiranjem građenja" u smislu ovoga ugovora smatra se financiranje izvođenja radova bespovratno.;

- da je citiranim Ugovorom u čl. 13. ugovoreno da je MANAS d.o.o. dužan platiti Gradu Splitu komunalni doprinos za izgradnju dvije poslovno stambene zgrade na zemljištu zemljišno knjižne oznake 4577/1 k. o. [katastarska općina] površine 5679m2 na predjelu Brda u Splitu;

- da citiranim Ugovorom nije ugovoren a) povrat dijela sredstava utrošenih u izgradnju komunalne infrastrukture ili b) djelomično prebijanje s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa.

19. Naime, međusobna prava i obveze u pogledu uvjeta građenja komunalne infrastrukture jedinice lokalne samouprave, odnosno trgovačko društvo i investitor komunalne infrastrukture, uređuju ugovorom kojim se može ugovoriti: a) povrat dijela sredstava utrošenih u izgradnju komunalne infrastrukture ili b) djelomično prebijanje s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa. Osoba koja s jedinicom lokalne samouprave sklopi ugovor o financiranju uređenja građevinskog zemljišta u pogledu financiranja izgradnje objekta ili uređaja komunalne infrastrukture koji se prema posebnom zakonu financira iz komunalnog doprinosa ne plaća taj doprinos do iznosa troškova uređenja zemljišta kojeg plaća na temelju ugovora, što predstavlja izuzetak od plaćanja komunalnog doprinosa.

20. Međutim, sijedom naprijed navedenog nespornog utvrđenja, nije osnovan tužbeni navod tužitelja da isti nije u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju stambeno-poslovne građevine na sud. čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u označenom iznosu jer da je potraživanje tuženika prema tužitelju prestalo prijebojem na temelju Izjave o prijeboju tužitelja od 22. svibnja 2024.

21. Ovo stoga što jedinica lokalne samouprave prilikom donošenja rješenja u predmetu utvrđivanja visine komunalnog doprinosa, u konkretnom slučaju nije dužna prebiti potraživanje iz Ugovora s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa, a kako da to pogrešno tužitelj smatra pozivajući se pritom na odredbu čl. 169. Zakona o prostornom uređenju.

22. Naime jedinica lokalne samouprave bi prema citiranoj odredbi čl. 129. Zakona o prostornom uređenju to bila dužna učiniti samo ako je sklopila ugovor kojim se obvezuje djelomično ili u cijelosti prebiti potraživanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa. Međutim, kako je u Ugovoru o financiranju izgradnje priključne prometnice na ulicu Vranjički put, koji su sklopili Grad Split i tužitelj, nedvojbeno ugovorena obveza tužitelja o plaćanju komunalnog doprinosa, a ne obveza prijeboja, to se odredba članka 83. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu u svezi s odredbom čl. 129. Zakona o prostornom uređenju, ne može primijeniti u konkretnoj upravnoj stvari, a kako to osnovano navodi i obrazlaže i tuženo tijelo u osporavanom rješenju, a potom i u odgovoru na tužbu.

23. Stoga, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25. Obzirom da tužitelj nije uspio u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke

U Splitu 14. listopada 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike

Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tuženiku

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura, po pravom.

- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, nakon pravom.

- u spis

- kal. do 21.11.2025.