Poslovni broj: I Kž-Us-47/2022-13

Poslovni broj: I Kž-Us-47/2022-13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. H. i optuženog M. C., zbog kaznenih djela iz članka 293. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog K. H. i optuženog M. C., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-14/2021. od 17. siječnja 2022. u sjednici održanoj 21. rujna 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice vijeća optuženog K. H. i njegove braniteljice J. K., odvjetnice u S. i branitelja optuženog M. C., I. F., odvjetnika u Z.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog K. H. i okrivljenog M. C. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-14/2021. od 17. siječnja 2022. optuženi K. H. i M. C. proglašeni su krivima da su počinili kaznena djela protiv službene dužnosti i to pod točkom I izreke prvostupanjske presude, optuženi K. H. primanjem mita iz članka 293. stavak 1. KZ/11., optuženi M. C. davanjem mita iz članka 294. stavak 1. KZ/11., a optuženi K. H. pod točkom II izreke prvostupanjske presude za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ/11. pa su optuženom K. H. utvrđene kazne zatvora na temelju članka 293. stavak 1. KZ/11. za kazneno djelo pod točkom I u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 291. stavak 1. KZ/11. za kazneno djelo pod točkom II u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a uz primjenu članka 51. KZ/11. optuženi K. H. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci), a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 11 (jedanaest) mjeseci zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja četiri godine ne počini novo kazneno djelo, a optuženi M. C. je na temelju članka 294. stavak 1. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavak 2. u vezi članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. za kazneno djelo pod točkom 1. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci koja se na temelju članka 55. KZ/11. zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada ako se optuženik M. C. u roku od osam dana od dana za koje je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu se poziv ne bude mogao dostaviti na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja, ako optuženik svojom krivnjom ne izvrši rad za opće dobro sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.

 

1.1. Na temelju članka 71. KZ/11. optuženom K. H. izrečena je sigurnosna mjera zabrane potpunog obavljanja dužnosti policijskog službenika u trajanju od 5 (pet) godina dulje od neuvjetovanog dijela kazne.

 

1.2. Na temelju članka 557. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08. u vezi sa člankom 77. stavak 1. KZ/11. utvrđuje se da novčani iznos 1.350,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je optuženi K. H. ostvario kaznenim djelom i to 1.050,00 kuna kaznenim djelom navedenim pod točkom I. iz članka 293. stavak 1. KZ/11. te 300,00 kuna, kaznenim dijelom iz članka 291. stavak 1. KZ/11. pod točkom II. te se utvrđuje da je novčani iznos 1.350,00 kuna imovina Republike Hrvatske i nalaže se optuženom K. H. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 1.350,00 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od (5) petnaest dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti i to optuženi K. H. 4.000,00 kuna, a optuženi M. C. 3.000,00 kuna.

 

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženi K. H. po braniteljici J. K., odvjetnici u S. i optuženi M. C. po branitelju I. F., odvjetniku u Z.

 

3. Optuženi K. H. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni s prijedlogom "da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se preinači sukladno žalbenim navodima".

 

4. Optuženi M. C. žali se "zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri" (iako mu potonja nije izrečena) s prijedlogom da se u odnosu na optuženog M. C. presuda preinači te mu se izrekne uvjetna osuda.

 

4.1. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženog M. C. s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

5. Spis je u skladu s 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), prije dostave izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženog K. H., njegove braniteljice J. K., odvjetnice u S. i branitelja optuženog M. C., I. F., odvjetnika u Z., a u odsutnosti uredno izvještenog državnog odvjetnika i optuženog M. C., pa je sjednica vijeća održana sukladno odredbi članka 475. stavka 3. ZKP/08.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Optuženi K. H. je u žabi naveo da se žali zbog bitne povrede kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ali to ne obrazlaže niti navodi u čemu bi se te povrede sastojale pa je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske po službenoj dužnosti ispitao je li počinjena povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pa nije utvrdio da bi bila počinjena neka bitna povreda odredaba kaznenog postupka, odnosno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

 

9. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje optuženi K. H. smatra da je prvostupanjski sud samo na osnovu indicija bez ijednog konkretnog materijalnog ili personalnog dokaza utvrdio počinjenje kaznenog djela primanjem mita iz članka 293. stavak 1. KZ/11., a ističe se da je istraga vođena tako da nisu pribavljeni svi dokazi, kao npr. da nisu pravovremeno pribavljene snimke kamera s okolnih javnih objekata, a kako bi se vidjelo postupanje prema M. C., a niti je izvršeno prepoznavanje od strane M. K., a koji svi dokazi bi ustvari potvrđivali obranu optuženog. Također se osporavaju iskazi, odnosno snimke razgovora optuženog M. C. sa svojim kolegama i prijateljima o tome što mu se desilo i kada ga je zaustavio policijski službenik.

 

9.1. Naime, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da nije sporno da je optuženi K. H. bio policijski službenik Policijske postaje prometne policije Zagreb i da je tijekom nadzora prometa utvrdio da M. C. prilikom upravljanja osobnim vozilom je koristio mobitel tijekom vožnje i upravljao navedenim osobnim vozilom za vrijeme dok mu je na snazi zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije te da nakon utvrđenja počinjenja navedenih prekršaja, optuženi K. H. je omogućio optuženom M. C. da nastavi upravljati osobnim vozilom te da prekršaji nisu procesuirani. Sporni dio je bio je li optuženi M. C. dao novac policajcu, K. H., a prvostupanjski sud je to temeljio na preslušanim telefonskim razgovorima gdje trima sugovornicima optuženi M. C. govori da je policajcu dao sav novac koji je imao u džepu, a svjedokinju M. D. M. C. zove vrlo kratko nakon samog inkriminiranog događaja, a svjedoka V. R. dva sata kasnije, dok svjedoka Ž. R. izvještava o tome što mu se desilo šest dana kasnije. Ujedno, prvostupanjski sud isto povezuje sa iskazom optuženog M. C. iz kojeg slijedi da je prema njemu postupao jedan policajac koji ga je zaustavio,sjedio je na mjestu vozača, njemu je predao dokumente i taj je onda krenuo prema službenom vozilu izvršiti provjeru dok je optuženi M. C. do njegovog povratka ostao sjediti u autu iz čega u potpunosti proizlazi utvrđenje kako je do počinjenja ovog kaznenog djela došlo.

 

9.2. Iako se u žalbi ističe da je tijekom istrage trebalo pribaviti snimke kamera s okolnih javnih objekata kako bi se vidjelo postupanje prema M. C. te da je trebalo ranije ispitati policijskog službenika D. Š. kako bi se prisjetio što se tada događalo, isto ne igra ulogu niti dovodi u pitanje osnovano jasno i logično utvrđenje činjeničnog stanja kako u odnosu na točku I. tako i u odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude. Ujedno žalbeni navod da je jednom od sugovornika M. C. u razgovoru koji je zabilježen rekao da je policajcima predao novac ne dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da je upravo optuženiku predao novac jer drugoj dvojici svjedoka govori u jednini o policajcu, a to što govori u množini policajcima moguće je da se odnosi i na broj osoba koje su sjedile u vozilu u trenutku kada je M. C. bio zaustavljen po policijskom službeniku. Također, navod da svjedok D. Š. govori da se ne sjeća je li toga dana uopće M. C. njima predao novine ne opovrgava utvrđenje činjeničnog stanja koje je ispravno utvrđeno po prvostupanjskom sudu. Protek vremena kao što ispravno i zaključuje prvostupanjski sud, čini da se svjedoci ne mogu sa sigurnošću sjetiti svakog detalja, što time iskaz ne čini nevjerodostojnim.

 

9.3. Također, neosnovano se osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje M. K. koja je navela da je razgovarala s jednim policijskim službenikom koji je bio suvozač u policijskom vozilu i da je taj policijski službenik ispunjavao jedan papirić, pisao iznos kazne od 250,00 ili 300,00 kuna pa je ona predala iznos od 300,00 kuna tom istom policajcu u trenutku dok je sjedio u policijskom vozilu, a nakon proteka vremena na raspravi svjedokinja se nije mogla prisjetiti kako je točno izgledao policijski službenik koji je prema njoj postupao.

 

9.4. Naime, ispravno je prvostupanjski sud ovaj iskaz svjedokinje M. K. doveo u vezu sa pročitanim originalnim obrascem mjere pisanog upozorenja na njezino ime iz čega proizlazi da je upravo optuženi K. H. kao policijski službenik prilikom nadzora prometa utvrdio da je ona prešla preko pune uzdužne crte na kolniku te da joj je izdao pisano upozorenje iz čega proizlazi da se upravo radi o osobi optuženika koji je i proglašen krivim.

 

9.5. Izmijenjenu obranu optuženog K. H. sud ne prihvaća pa smatra da je to prigodno dopunjena obrana, jer je pojašnjavao da je očito kolega D. Š. prišao učesnici u prometu zbog počinjenog prekršaja te da je on samo ispunjavao obrazac kojeg je imao kod sebe pa ga je predao kolegi D. Š. kako bi ga odnio M. K.

 

10. Ovakva izmijenjena obrana ne utječe na pravilno utvrđeno činjenično stanje prema iskazu svjedokinje M. K. te prema pročitanom originalnom obrascu mjera pisanog upozorenja koje je upravo pisano po optuženiku.

 

11. Stoga, nije u pravu žalitelj da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda.

 

11.1. Optuženi K. H. žali se zbog odluke o kazni, jer da je pobijanom presudom pogrešno odmjerena vrsta i mjera kazne, jer je optuženik neosuđivan, do tada imao karijeru bez ijedne mrlje i nije se protiv njega vodio disciplinski postupak niti je prijavljivan za kršenje obveze iz svoje službe, a supruga mu boluje od karcinoma pa joj je potrebna pojačana skrb i pomoć.

 

11.2. Prvostupanjski sud je ispravno optuženom K. H. cijenio kao olakotno da je do sada kazneno i prekršajno neevidentiran, ali da se radilo o policijskom službeniku za kojeg se treba očekivati da je neosuđivan i njegov je zadatak kao policajca da zaštiti pravni poredak i uhvati počinitelje prekršaja i kaznenih djela. Prvostupanjski sud je cijenio da je oženjen i da mu je supruga zaposlena te da se u vrijeme izricanja prvostupanjske presude nalazio pod suspenzijom, dok mu je kao otegotno cijenjeno da je postupao s izravnom namjerom time da je način počinjenja kaznenih djela također cijenjen kao otegotno, jer da je time pokazao odlučnost i ustrajnost u kriminalnom postupanju.

 

12. Iako prvostupanjski sud nije cijenio da je supruga optuženika H. teže bolesna te da joj je potrebna njega i pomoć druge osobe isto ne dovodi u pitanje utvrđenje kazni zatvora za svako pojedino djelo i to za kazneno djelo iz članka 293. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca te za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

 

12.1. Time je ispravno i osnovano prvostupanjski sud osudio optuženog K. H. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, a izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na temelju članka 57. KZ/11. tako da će se izvršiti 11 (jedanaest) mjeseci zatvora, a dio kazne zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

13. Kako žalba optuženog K. H. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju članka 478. ZKP/08. sadrži i žalbu zbog sigurnosne mjere po službenoj dužnosti Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je cijenio da je osnovano optuženom K. H. izrečena sigurnosna mjera na temelju članka 71. KZ/11. zabrana potpunog obavljanja dužnosti policijskog službenika u trajanju od 5 (pet) godina dulje od neuvjetovanog dijela kazne.

 

14. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je potrebna sigurnosna mjera kao bi se otklonila okolnost koja omogućava ili poticajno djeluje za počinjenje novog kaznenog djela.

 

15. Optuženi M. C. podnio je žalbu zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri iako njemu nije izrečena sigurnosna mjera, a u žalbi se navodi da se radi o životnoj lakomislenosti izazvanoj neugodnim saznanjem, a ne o načinu života, ima dvoje djece o kojima skrbi, a po zanimanju je novinar te je vrlo angažiran i ne preostaje mu puno slobodnog vremena.

 

16. Međutim, prvostupanjski sud je optuženom M. C. ocjenjivao otegotne okolnosti, ali utvrdio je da su pretežito utvrđene olakotne okolnosti pa da je potrebna primjena odredbi o sudskom ublažavanju kazne, jer su one naročito olakotne okolnosti. Te olakotne okolnosti su da do sada nije osuđivan, da je zaposlen, otac dvoje punoljetne djece od kojih s jednim još uvijek živi u zajedničkom kućanstvu pa mu je osuda na kaznu zatvora od 11 (jedanaest) mjeseci primjerena počinjenju kaznenog djela davanja mita i ispravno zamijenjena radom za opće dobro što će se izvršiti u roku koje će probacijsko tijelo odrediti vodeći računa o optuženikovim mogućnostima s obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje. Dakle, sadržaj rada za opće dobro odredit će upravo to nadležno tijelo za probaciju u dogovoru s optuženikom vodeći računa o njegovim sposobnostima, pa stoga navod žalbe da je on novinar i da nema puno slobodnog vremena ne utječe na mogućnost obavljanja rada za opće dobro.

 

17. Prvostupanjski sud je ispravno naveo da priznanje optuženog M. C. nije bilo potpuno i nije bilo ni prihvatljivo da mu se izrekne uvjetna osuda već je izrečena kazna zatvora tako da je zamijenjena radom za opće dobro što je primjerenije svim navedenim okolnostima pa će u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. Naime, ova odluka o kazni izražava društvenu osudu, moralni prijekor za zlo koje je počinjeno kao i jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

18. Kako nisu osnovane žalbe optuženika odlučeno je na temelju članka 482. ZKP/08.

 

 

Zagreb, 21. rujna 2023.