REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4475/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Neri Radas, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Alen Đapić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupan po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 2089/2024-2 od 15. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-551/2021-26 od 2. veljače 2024., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na drugo i treće naznačeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo naznačeno pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2089/2024-2 od 15. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-551/2021-26 od 2. veljače 2024.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio tri pravna pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Za prvo pravno pitanje predlagatelj nije naznačio razlog važnosti. Predlagatelj je podnio i prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer da su mu u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije povrijeđena i ljudska prava i temeljne slobode zajamčeni čl. 14. st. 2., čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav) kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. U odnosu na drugo naznačeno pitanje treba tuženiku ukazati na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja. U odnosu na treće naznačeno pitanje tuženik polazi od pogrešne procesne pretpostavke da je sud predmnijevao nepoštenje ugovorne strane. Međutim, sud je, na temelju dokaza kojima je utvrdio sporne činjenice, zaključio da je tuženik nesavjestan stjecatelj (nerazumljive odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja) stoga o trećem naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu. Slijedom iznesenog drugo i treće pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Stoga je u odnosu na drugo i treće naznačeno pitanje odlučeno sukladno čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.
5. U odnosu na prvo naznačeno pitanje predlagatelj navodi da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzeo shvaćanje o navedenom pitanju. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugostupanjski je sud u pobijanoj odluci iznio shvaćanje o pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu i o pitanjima koja je predlagatelj problematizirao tijekom postupka, kao i u žalbi, a predlagatelj ne tvrdi da praksa viših sudova o navedenim pitanjima nije jedinstvena u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja druga ZPP. Obzirom da se ne radi o pitanjima o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na naznačeno pitanje pa je na temelju odredbe čl. 389.a. st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
6. U prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelj preispituje povredu ljudskih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. Prijedlog podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP svodi se na navode predlagatelja da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku te da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
8. U vezi navoda predlagatelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
9. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima predlagatelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima te da ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj odluci sud je odgovorio na sve odlučujuće žalbene navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelj nije imao pravično suđenje ili da mu je bio onemogućen pristup sudu.
10. Prema ocjeni ovog suda predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. listopad 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
