Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-476/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Lidije Vidjak i Koraljke Bumči, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog ĐI i dr., zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stava 1. i 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., i 144/12., u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi 1. okrivljenog ĐI, 2. okrivljenog KI i oštećenog OI, podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1245/2015. od 20. srpnja 2021, u javnoj sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025., u nazočnosti branitelja 1. okrivljenika, odvjetnika Arnolda Čade,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog ĐI, 2. okrivljenog KI i oštećenog OI kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima 1. okrivljeni ĐI i 2. okrivljeni KI i to 1. okrivljenik zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a 2. okrivljenik zbog kaznenog djela pomaganja u prijevari iz članka 236. stavak 2. u svezi stavka 1. i članka 38. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je 1. okrivljeni ĐI na temelju odredbe članka 236. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i na temelju odredbe članka 56. KZ/11, 1. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. okrivljeni KI na temelju odredbe članka 236. stavak 2. u svezi članka 38. i članka 48. stavak 1. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 2. okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19., - dalje u tekstu: ZKP) oštećeni OI sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje se u parnicu.
3. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP 1. i 2. okrivljeniku naloženo je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 5.000,00 kn svaki.
4. Protiv te presude žalbu i dopunu žalbe podnio je 1. okrivljeni ĐI putem branitelja Arnolda Čade, odvjetnika iz Dugog Sela, zbog svih žalbenih osnova. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Branitelj 1. okrivljenika zatražio je obavijest o sjednici vijeća te su o istoj izvješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, 1. okrivljeni ĐI i branitelj 1. okrivljenika, odvjetnik Arnold Čada, koji je pristupio sjednici vijeća, dok uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u Zagrebu i 1. okrivljenik sjednici vijeća, nisu pristupili. Branitelj 1. okrivljenika odvjetnik Arnold Čada ostao je u cijelosti kod navoda žalbe.
5. Protiv prvostupanjske presude podnio je žalbu i 2. okrivljeni KI osobno zbog svih žalbenih osnova, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i oštećeni OI po braniteljici Nataši Lisac, odvjetnici iz Dugog Sela, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi donošenja odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
8. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Žalbe nisu osnovane.
10. Nisu u pravu 1. i 2. okrivljenici kada se žale zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
10.1. U žalbama 1. i 2. okrivljenika se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, te da o odlučnoj činjenici koja se odnosi na prijevarnu namjeru okrivljenika u pobijanoj presudi nema obrazloženja.
10.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je izreka pobijane presude razumljiva te nije proturječna sama sebi niti razlozima presude. Osim toga o odlučnim činjenicama u pobijanoj presudi izneseni su u cijelosti valjani razlozi koji su potpuno jasni te nisu proturječni. Okrivljenici navode da prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije obrazložio prijevarnu namjeru okrivljenika, što znači da se ne zna kada je kazneno djelo počinjeno.
10.3. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika prvostupanjski sud u pobijanoj presudi (točka 12. i 13 obrazloženja presude), navodi zbog čega zaključuje da su okrivljenici prijevarno postupali u odnosu na oštećenog OI. Pri tome prvostupanjski sud navodi, zbog čega nije prihvatio obrane okrivljenika u kojima poriču prijevarnu namjeru u odnosu na oštećenog OI navodeći da nije prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem poriču i to 1. okrivljenik počinjenje kaznenog djela prijevare, a 2. okrivljenik počinjenje kaznenog djela pomaganja u prijevari, pri čemu 1.okrivljenik poriče zajam novca, te nije prihvatio niti navode 1. i 2. okrivljenika da se radilo o stvarnom ugovoru o kupoprodaji, kojim je 1. okrivljenik svoj raniji dug od 120.000,00 eura 2. okrivljenom odlučio vratiti prodajom predmetnog stana u njegovom vlasništvu, a datum povrata duga 2. okrivljenom slučajno korespondira s datumom sklapanja ugovora o beskamatnom zajmu sa oštećenim OI, a kako je to naveo u obrani 1. okrivljenik. Takova obrana i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u suprotnosti je sa drugim dokazima u spisu kojima je sud ispravno poklonio vjeru, i to iskazu oštećenog OI, svjedoka RI i svjedoka ČI, tako i sa sadržajem ugovora o beskamatnom zajmu od 12. rujna 2013. iz kojeg proizlazi da je 1. okrivljeni od oštećenog OI pozajmio iznos od 55.000,00 eura s povratom zajma do 11. rujna 2014, da je kao osiguranje povrata duga 1. okrivljeni dopustio uknjižbu založnog prava na nekretnini time da iz članka 1. tog Ugovora proizlazi da je zajmoprimac 1. okrivljeni ĐI izjavio da mu je zajmodavac prije potpisa Ugovora predao novčani iznos od 55.000,00 eura i to je potvrdio potpisom tog ugovora.
10.4. Osim toga, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da su obrane 1. i 2. okrivljenika u tom dijelu u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka i one su same po sebi neuvjerljive, neživotne te dijelom i kontradiktorne. To iz razloga što 1. okrivljenik negirajući pozajmicu u svojoj obrani navodi da je predmetni Ugovor o beskamatnom zajmu kojim je dopustio uknjižbu založnog prava na svojoj nekretnini potpisao jer je na neki način bio prisiljen da to učini, jer je bio izvan sebe zbog cijele situacije u kojoj se našao u strahu za djecu, a potom da mu OI nikad nije prijetio niti ga je prisiljavao na bilo koji način da potpiše Ugovor o beskamatnom zajmu, niti se boji oštećenika. Nadalje, nelogično i neživotno je da bi 1. okrivljenik koji je, kako je prvo naveo, bio u strahu od oštećenog i pod prisilom potpisao Ugovor o beskamatnom zajmu s oštećenim, kojem je kao osiguranje povrata duga dopustio uknjižbu založnog prava na nekretnini, te potom ubrzo istog dana sklopio Ugovor o kupoprodaji iste nekretnine sa 2. okrivljenikom kao kupcem, a temeljem kojeg Ugovora o kupoprodaji se kao vlasnik na navedenoj nekretnini već idućeg dana uknjižio 2 okrivljeni KI. Pri tome, 1. okrivljenik u obrani ne pokušava suvislo objasniti kako je to najednom nestao strah od oštećenika zbog posljedica ovakvog postupanja. Osim toga, potpuno je neživotno da bi 1. okrivljenik koji je svoj navodni dug svome kumu odnosno 2. okrivljeniku u iznosu od 120.000,00 eura htio vratiti baš prodajom istog stana, a kojim stanom je garantirao povrat zajma oštećenom OI. Pri tome Ugovor o kupoprodaji stana između 1 i 2. okrivljenika predan je na uknjižbu u ZK Odjel odmah idućeg dana u ranim jutarnjim satima. Dakle, zbog navedenog, a i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno tvrdnjama okrivljenika, iz takvog postupanja 1. okrivljenika vidljiva je i obrazložena prijevarna namjera 1. okrivljenika na počinjenje kaznenog djela.
10.5. Zbog navedenog nisu u pravu okrivljenici kada tvrde da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP, jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji se odnose na prijevarnu namjeru okrivljenika, koji razlozi su potpuno jasni i razumljivi.
11. Nadalje, nisu u pravu okrivljenici niti kada se žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11.1. Naime, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice kada je utvrdio da je 1. okrivljenik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11, a 2. okrivljenik kazneno djelo pomaganje u prijevari iz članka 236. stavak 2. u svezi članka 38. KZ/11 te je za takova svoja utvrđenja prvostupanjski sud u pobijanoj presudi dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11.2. Ispravno prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećenog OI koji jasno i okolnosno opisuje sporni događaj navodeći da 1. okrivljenika poznaje više od 10 godina, te da i njegov otac poznaje 1. okrivljenika jer su se intenzivnije družili, pri čemu je 1. okrivljenik znao posuđivati novac od njegovog oca, a radilo se o relativno manjim iznosima koje je 1. okrivljenik uredno vraćao. Kada ga je 1. okrivljenik pitao za posudbu novca bio je oprezan i nije se usudio posuditi tako veliki iznos novca, na što mu je otac rekao da sa 1. okrivljenikom nema problema i da će mu on novac vratiti. Najprije mu je nudio kao garanciju jedan stan u [adresa], no provjerom u Gruntovnici utvrdio je da stan nije prenesen na 1. okrivljenika, nakon čega mu je ponudio da upiše hipoteku na stan u kojem živi u [adresa]. Za taj stan mu je rekao da glasi na njegovog oca, no da ima darovni ugovor kojim mu je otac darovao taj stan te da će se uknjižiti kao vlasnik i da će moći upisati hipoteku. 1. okrivljenik je tako učino, taj stan je prenio na sebe, te su se dogovorili da će mu on posuditi 55.000,00 eura uz upis hipoteke na tom stanu, i da će taj ugovor ovjeriti kod javnog bilježnika ČI. Dana 12. rujna 2013. sastali su se on i njegov otac sa 1. okrivljenikom te su se uputili prema javnom bilježniku, time da je njegov otac otišao kod javnog bilježnika provjeriti da li ima vremena sačiniti ugovor, dok su 1. okrivljenik i on ostali u automobilu. Kada je njegov otac javio da mogu doći do javnobilježničkog ureda u automobilu je predao 1. okrivljeniku 55.000,00 eura koje je imao u okopojasnoj torbici a novac je 1. okrivljenik izbrojio i stavio u svoju trenirku te su se uputili kod javnog bilježnika. Kod javnog bilježnika su iznijeli svoju namjeru oko posudbe novca, a javni bilježnik ih je ispitivao o okolnostima posudbe tj. njega je pitao za porijeklo novca, a 1. okrivljenika za što mu treba novac, a također da li je došao slobodne volje, bez ičije prisile i da li zna što znači upis hipoteke i obveze da novac vrati. Kada je javni bilježnik utvrdio sve te okolnosti potrebne za sastavljanje ugovora rekao je da će sastaviti ugovor o beskamatnom zajmu koji je doista i sastavio te su oni taj ugovor potpisali. Nakon sastavljanja ugovora rekao je da želi ugovor predati u zemljišnoknjižni odjel radi provedbe, a bilježnik mu je rekao da će to učiniti narednog dana, odnosno njegove djelatnice. Idućeg dana ga je nazvao otac te mu je priopćio da ga je zvao javni bilježnik ČI i rekao da je stan koji je bio osiguranje u ugovoru sa 1. okrivljenikom prodan i upisan na kupca KI te da se hipoteka vjerojatno neće moći provesti, obzirom da se promijenio vlasnik. Kontaktirao je 1. okrivljenika koji mu je rekao da je to morao napraviti jer da su mu kasnije toga dana došle dvije muške osobe za koje mu nije rekao kako se zovu te da su ga te dvije osobe nekuda odvezle na područje [adresa] u [adresa] gdje im je potpisao kupoprodajni ugovor za stan. Nakon proteka nekog vremena slučajno se sastao sa CI u pošti kojeg je znao ranije, te mu je ispričao što mu se dogodilo sa 1. okrivljenikom, gdje mu je taj CI rekao da je prevaren a istovremeno mu je ponudio da on od njega otkupi potraživanje koje ima prema 1. okrivljeniku i da smatra da bi vrlo lako mogao uspjeti u tom postupku, a on bi sebi vratio novac preko CI. Pristao je na Grgićev prijedlog napraviti ugovor o ustupu tražbine a kod javne bilježnice Šlogar u [adresa] sačinili su taj ugovor. Navode oštećenika potvrdio je svjedok RI kao i svjedok MI. Nadalje, ispitani svjedoci ĐIZ, ZI, UI, DI, NI, PI, ŽI, CI, HI, VI i EI nisu očevidci inkriminiranog događaja s time da svjedokinja ĐIZ iskazuje o okolnostima vezano za sklapanje ugovora o otkupu potraživanja, dok svjedok DI iskazuje da mu je poznato da je 2. okrivljenik 1. okrivljeniku u dva navrata pozajmljivao novčane iznose. Svjedok PI također navodi da mu je poznato da je 2. okrivljenik ranije posuđivao novac 1. okrivljeniku, kao i svjedok ŽI koji je naveo da je KI jednom prilikom posudio novac za izgradnju kuće u [adresa], dok HI, supruga 1. okrivljenika, navodi da je u inkriminirano vrijeme počela kockati te da je izgubila znatnu količinu novca kojeg je njezin suprug, tj. 1. okrivljenik, zaradio, te da se počela zaduživati kod OI i da se dakle ne radi o pozajmici novca od strane njenog supruga od oštećenika, nego o vraćanju duga.
12. Dakle, iz iskaza ispitanog oštećenog OI i svjedoka RI jasno proizlazi na koji način je došlo do pozajmljivanja novca 1. okrivljeniku, pri čemu i oštećeni OI i svjedok RI jasno opisuju da su u automobilu, a prije potpisivanja ugovora o zajmu kod javnog bilježnika predali oštećeniku novčani iznos od 55.000,00 eura, nakon čega je 1. okrivljenik dopustio uknjižbu založnog prava na njegovoj nekretnini, a koji ugovor su svi potpisali kod javnog bilježnika. Dakle, iz iskaza oštećenika OI i svjedoka RI nedvojbeno proizlazi da je novac predan 1. okrivljeniku, što su potpisali i ugovorom o beskamatnom zajmu sastavljenom kod javnog bilježnika.
13. Nadalje, iz iskaza oštećenog OI i svjedoka MI nesporno proizlazi da su slijedećeg dana obaviješteni od zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Sesvetama a prilikom predaje ugovora na provedbu, da je u zemljišnoknjižnom odjelu nekretnina kojom je 1. okrivljenik garantirao povrat zajma oštećeniku, prodana drugoj osobi, odnosno 2. okrivljeniku KI.
14. Kada se imaju u vidu obrane okrivljenika, koji su i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nelogične i neživotne u odnosu na iskaz oštećenika te svjedoka RI i svjedoka ČI te u odnosu na materijalnu dokumentaciju priležeću u spisu, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio kada je utvrdio da su okrivljenici počinili kaznena djela upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, za koja je utvrđenja prvostupanjski sud dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega ih je ispravno proglasio krivima i to 1. okrivljenika zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 2. KZ/11 a 2. okrivljenika zbog kaznenog djela pomaganja u prijevari iz članka 236. stavak 2. u svezi članka 38. KZ/11.
15. Zbog navedenog nije osnovana žalba 1. i 2. okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.
16. Nadalje nisu u pravu okrivljenici niti kada se žalbe zbog odluke o kazni.
16.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne prvostupanjski sud je okrivljenicima cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenike, pa je kao olakotno prvostupanjski sud cijenio okrivljenicima da do sada nisu dolazili u sukob sa zakonom da je 1. okrivljenik tijekom postupka u cijelosti obeštetio oštećenika dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije našao. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne okolnosti a u nedostatku otegotnih okolnosti prvostupanjski sud je 1. okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. 2. okrivljenika prvostupanjski sud je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci primjenjujući odredbe o ublažavanju kazne, smatrajući da postoje posebno olakotne okolnosti na strani 2. okrivljenika, koje opravdavaju istome izricanje minimalne kazne propisane za to kazneno djelo, a iz razloga njegove uloge pomagača u počinjenju kaznenog djela te ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i potom mu izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
16.2. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a nije utvrdio otegotne okolnosti, i svim tim okolnostima dao je primjeren značaj zbog čega kazne na koje su okrivljenici osuđeni presudom prvostupanjskog suda su kazne kojima će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
17. U odnosu na žalbu oštećenog OI
17.1. Odredbom članka 464. stavak 4. ZKP propisao je da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu ili ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati. U konkretnom predmetu oštećenik u žalbi predlaže da prvostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati prvostupanjskom sudu radi donošenja odluke o imovinskopravnom zahtjevu.
17.2. Međutim, pobijanom presudom prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 158. stavak 2. ZKP oštećenika sa imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu navodeći da je okrivljenik tijekom postupka isplatio oštećenom iznos od 55.000,00 eura a oštećeni je postavio imovinskopravni zahtjev sa isplatom kamata na taj iznos "za nevraćanje pozajmice", bez da je naznačio po kojoj kamatnoj stopi i za koje vrijeme na pojedine iznose bi se kamata naplaćivala, pa takav imovinskopravni zahtjev ne daje pouzdanu osnovu za potpuno niti za djelomično presuđenje zbog čega je ispravno oštećenik sa imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
18. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu 14. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Jasna Smiljanić
