REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3483/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NO, državljanina Ruske Federacije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa Sebastian Miše, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Petrinjska 48, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Rudolfa Fizira bb, radi ograničenja slobode kretanja, 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/35, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 9. rujna 2025.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Sebastianu Miše, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/35, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 9. rujna 2025., tužitelj, tražitelj međunarodne zaštite, rođen **.**.2005. u mjestu Orenburg, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, smješta se u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, na najkraće moguće vrijeme, a najduže tri mjeseca od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi ističe da je rješenje nezakonito te da nisu ispunjeni uvjeti za izricanje mjere ograničenja slobode kretanja. Navodi kako nije preciziran prihvatni centar za strance niti je određena točna lokacija na kojoj je dužan biti. Obrazlaže kako se u pobijanom rješenju navodi da ima raspisanu mjeru u Schengenskom informacijskom sustavu „državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) Direktive 2018/1861 od dana 9. rujna 2025. godine raspisanu od strane Njemačke.“ Tužitelj tvrdi da iz navedenog nije razvidno kako te okolnosti predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak RH, pa je taj razlog naveden samo paušalno. U odnosu na navod iz pobijanog rješenja da se „ograničenje slobode kretanja određuje na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca“, tužitelj tvrdi da prvenstveno nije jasno od kada se navedeno ograničenje računa, da ni iz čega ne proizlazi koje je to „najkraće moguće vrijeme“ niti je tuženik sukladno svojoj zakonskoj obvezi precizirao trajanje mjere. Također ističe da mu nije dana mogućnost da se očituje prije donošenja pobijanog rješenja, čime su povrijeđena načela zakonitosti, pomoći stranci i utvrđivanja materijalne istine. Napominje da je homoseksualac, zbog čega se osjećao nesigurno u svojoj matičnoj državi, što je bio glavni razlog prvotnog dolaska u RH. Tvrdi kako je osoba iz ranjive skupine, da prema njemu postoji visok stupanj diskriminacije i nasilja te da ograničenje slobode i njegov smještaj u prihvatni centar, osim što je zakonski neutemeljen, tužitelja dodatno izlaže stigmatizaciji, diskriminaciji, ali i nasilju od strane drugih korisnika centra. Nadalje tvrdi kako boravak u tom prostoru ima negativan učinak na njegovo mentalno zdravlje, a već je istraumatiziran napuštanjem matične države i razlozima napuštanja iste. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika te mu odobriti besplatnu pravnu pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je upravni postupak proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 54. stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 1. i 3., članka 54. stavka 6. i članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25), kojom je prilikom nedvojbeno utvrđeno da je predmetnom državljaninu Ruske Federacije potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance. Ističe da je predmetni državljanin Ruske Federacije, temeljem članka 52. stavka 3. točke 8. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti bio dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite, a što predmetni nije poštovao, s obzirom da je napustio Republiku Hrvatsku te je vraćen sukladno dublinskom postupku dana 9. rujna 2025. godine u Zračnu luku „Franjo Tuđman“. Tom prilikom je utvrđeno da se predmetni vodi u SIS evidencijama s mjerom „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861“, a koju je isti dan raspisala Njemačka, što je navedeno u obrazloženju osporavanog rješenja. Također napominjemo kako se tužitelj očitovao o svim činjenicama i okolnostima, nakon čega je Postaja aerodromske policije Pleso, temeljem svega utvrđenog individualnom procjenom, donijela zakonito rješenje ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, o čemu je sačinjen zapisnik o saslušanju stranca.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je saslušao tužitelja.

6. Tužitelj je na raspravi iskazao da je nakon traženja azila u Hrvatskoj, a prije okončanja postupka, otišao u Njemačku, jer se ovdje nije osjećao sigurno, jer je homoseksualac. Bio je smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite i imao je problema s drugim migrantima, koji su mu prijetili i htjeli ga pretući na ulici gdje nema kamera. Tužitelj, njegov bratić i prijatelj su se zbog toga obratili policiji, koja je nešto zapisala i samo su im rekli da iznajme stan. Stoga je odlučio privremeno otići u Njemačku. Tamo je radio i živio s prijateljem. Na upit suda odgovara da trenutno nema novčanih sredstava. Na pitanje svoje opunomoćenice, tužitelj odgovara da su im prijetili N, jer je tužiteljev bratić transrodna osoba i u to vrijeme je imao kratku kosu i nosio žensku odjeću te su im N, koji su također bili smješteni u Prihvatilištu, počeli prilaziti i postavljati neugodna pitanja npr. gdje su, u kojoj sobi su smješteni i pritom su gestama pokazivali da će ih pretući, nakon čega su se obratili policiji. Na pitanje opunomoćenice da li je prije smještanja u Prihvatni centar za strance imao prilike iznijeti svoje osobne okolnosti, tužitelj odgovara da je po dolasku u zračnu luku Franjo Tuđman policajac rekao da mora nekoga nazvati i vidjeti što će s njim. Nakon toga mu je rekao da može izabrati odvjetnika i da će biti smješten u Prihvatni centar za strance. Nije saslušan o svojim osobnim okolnostima. S policajcem se prvo sporazumijevao na engleskom, a nakon toga preko Google prevoditelja hrvatski-ruski. Na upit suda da li je preko telefona razgovarao sa gospođom koja govori ruski i zove se NOH, tužitelj odgovara da je policajac, kada mu je dao neki papir, nazvao žensku osobu koja mu je prevela na ruski da ide u zatvoreni centar i da odabere odvjetnika. Na upit suda da li je tom prilikom zatražio azil, tužitelj odgovara da nije. Zatim pojašnjava da je u Hrvatskoj tražio azil prije odlaska u Njemačku, a po povratku u Hrvatsku taj policajac mu je, prije nego što je nekoga zvao, rekao da nema važeću vizu i da će biti vraćen u svoju državu, a u kojem trenutku je tužitelj rekao da ovdje ima azil odnosno da želi ponovo tražiti azil u Hrvatskoj. Nakon smještaja u Prihvatni centar podnio je zahtjev za azil. Na pitanje svoje opunomoćenice tužitelj odgovara da nikada nije kažnjavan ni u Hrvatskoj niti u Rusiji te poštuje sve pravne propise. Na pitanje opunomoćenice tuženika što će napraviti ako ga se otpusti iz Prihvatnog centra, tužitelj odgovara da će ovdje pričekati okončanje postupka za azil, radit će i ako bude mogućnosti školovati se. Na pitanje da li želi ponovo biti smješten u Prihvatilištu, odgovara potvrdno, jer je u Prihvatnom centru još gore, ima puno ljudi, neobrazovanih ljudi koji prethodno nisu bili u kontaktu s ljudima poput tužitelja. Na pitanje opunomoćenice tuženika gdje su mu bratić i prijatelj s kojima je prethodno boravio u [adresa], tužitelj odgovara da su oni u Njemačkoj. Na daljnje pitanje opunomoćenice tuženika, tužitelj odgovara da su bratić i taj prijatelj također tražili azil u Hrvatskoj i napustili Hrvatsku prije okončanja postupka.

7. Tužitelj je saslušan i u upravnom postupku prije donošenja osporavanog rješenja, kada je na zapisnik KLASA: NK UP/I-216-03/25-03/35, URBROJ: 511-19-48- 25-1 od 9. rujna 2025., uz telefonsko prevođenje prevoditeljice za ruski jezik gđe. NOH, izjavio da je dana 12. prosinca 2024. godine prilikom prelaska državne granice na graničnom prijelazu u Postaji granične policije Korenica izrazio namjeru za ponošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom te je bio upućen da se javi u Prihvatilište za međunarodnu zaštitu u Zagreb, Sarajevska 41. U Prihvatilištu je boravio do početka svibnja 2025. godine, nakon čega je pobjegao u Berlin, Njemačka te tamo boravio nezakonito do dana 12. lipnja 2025. godine, kada je zatečen od strane njemačke policije, poradi čega su ga dana 9. rujna 2025. godine vratili u Republiku Hrvatsku. Po dolasku u Zračnu luku „Franjo Tuđman“ policijski službenici su ga izvjestili da ima važeću zabranu ulaska na području Schengena te da će biti smješten u Prihvatni centra za strance. Po dolasku u Zračnu luku „Franjo Tuđman“ izrazio je namjeru za podnošenjem naknadnog zahtjeva za međunarodnom zaštitom, koja je zaprimljena. Od članova uže obitelji u Republici Hrvatskoj nema nikoga, a nema ni odobrenje boravka u drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora.

8. Iz osporenog rješenja je razvidno da je tužitelj dana 9. rujna 2025. godine vraćen sukladno dublinskom postupku zrakoplovom kompanije "Austrian Airlines" letom broj OS-683 iz Frankfurta, Njemačka, preko Beča, Austrija u Republiku Hrvatsku te je izrazio novu namjeru za međunarodnom zaštitom, koja je zaprimljena, s obzirom da mu je prvi zahtjev za međunarodnom zaštitom obustavljen dana 3. svibnja 2025., a poradi napuštanja Prihvatilišta. Provjerom putem Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da je tužitelj sukladno dublinskom postupku vraćen prvi puta, dok je provjerom putem Nacionalnog informacijskog sustava za upravljanje državnom granicom utvrđeno da ima raspisanu mjeru u Schengenskom informacijskom sustavu „Državljanin treće zemlje kojemu treba zabraniti ulazak i boravak na državnom području država članica - članci 24. i 25. Uredbe (EU) 2018/1861“ od dana 9. rujna 2025. godine, raspisanu od strane Njemačke, temeljem Direktive 2008/115/EC. S obzirom na navedeno i poradi napuštanja Republike Hrvatske te vraćanja sukladno dublinskom postupku tijekom postupka međunarodne zaštite, tuženik je zaključio da je tužitelju potrebno ograničiti slobodu kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, sukladno članku 54. stavku 2. točkama 1. i 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka RH te radi opravdanog rizika od bijega.

9. Imajući u vidu prethodno utvrđene činjenice, individualnom procjenom je pravilno utvrđeno da se svrha ograničenja slobode kretanja ne može postići drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, već mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance. Naime, tužitelj je nakon podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i smještaja u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite nezakonito napustio teritorij Republike Hrvatske te otišao u Njemačku, slijedom čega je osnovano zaključeno da u konkretnom slučaju postoji opasnost od bijega, imajući u vidu i raspisanu mjeru u Schengenskom informacijskom sustavu od strane Njemačke.

10. Člankom 52. stavkom 3. Zakona propisane su obveze tražitelja međunarodne zaštite, koje između ostaloga uključuju poštivanje Ustava, zakona i drugih propisa Republike Hrvatske te ostajanje na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite. Nadalje, prema članku 54. stavku 4. Zakona rizik od bijega procjenjuje se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja, osobito s obzirom na ranije pokušaje samovoljnog napuštanja Republike Hrvatske i rezultate Eurodac sustava.

11. Tuženik je stoga na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe članka 54. stavka 2. točaka 1. i 3. Zakona, prema kojima se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja, ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega, odnosno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

12. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13. Prigovori iz tužbe nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Tuženik je u izreci rješenja jasno odredio rok na koji se mjera određuje - najduže tri mjeseca od dana donošenja rješenja, a smještaj je određen u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Budući da prema članku 1. stavku 2. Pravilnika o boravku u prihvatnom centru za strance i načinu izračuna troškova prisilnog udaljenja (Narodne novine br. 145/21, 155/22, 137/23) postoje sljedeći prihvatni centri za strance: Prihvatni centar za strance, Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj i Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik, izrekom osporenog rješenja je dovoljno jasno određeno u koji prihvatni centar se tužitelj smješta, jer je navedeno da je to Prihvatni centar za strance (a ne Tranzitni prihvatni centar za strance Trilj ni Tranzitni prihvatni centar za strance Tovarnik). Nije osnovan ni prigovor da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku, jer je iz spisu priloženog zapisnika KLASA: NK UP/I-216-03/25-03/35, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 9. rujna 2025., razvidno da mu je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima, uz pomoć prevoditelja za ruski jezik putem telefona. Budući da su prema članku 4. stavku 1. točki 14. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ranjive skupine osobe lišene poslovne sposobnosti, djeca, djeca bez pratnje, starije i nemoćne osobe, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe s duševnim smetnjama te žrtve trgovanja ljudima, žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i spolnog nasilja, kao što su žrtve sakaćenja ženskih spolnih organa, nije osnovana niti tvrdnja tužitelja da je pripadnik ranjive skupine.

14. Slijedom navedenoga, upravni postupak je pravilno proveden, u konkretnom slučaju su ispunjeni uvjeti za izricanje mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, a određeni rok ograničenja slobode kretanja do tri mjeseca je nužan za postizanje zakonom propisne svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to potrebno vrijeme da se utvrde činjenice i okolnosti na kojima tužitelj temelji podneseni zahtjev za međunarodnu zaštitu i okonča postupak povodom zahtjeva.

15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15, dalje Pravilnik).

17. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Sebastian Miše, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, uvećano za PDV.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Sebastian Miše, Odvjetničko društvo Miše & Pavić d.o.o., Petrinjska 48, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, Rudolfa Fizira bb, 10410 Velika Gorica

3. U spis