Poslovni broj Kmp- 23/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu za mladež tog suda LF, uz sudjelovanje Marije Benić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GF po optužnici ODO u Dubrovniku pod poslovnim brojem: Kmp- DO- 62/2018 od 18. prosinca 2018. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti opisano i kažnjivo po čl. 222. st. 3. Kaznenog zakona ( Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19 i 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održane javne rasprave, na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu ZKP/08) dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 544 st. 1. ZPP/08 stavlja se izvan snage Presuda- kazneni nalog Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. Kmp-23/2018 od 5. svibnja 2020.

II. Optuženik GF, sin L i AF rođ. G, rođ. **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], 33027, Republika Češka, državljanin Republike Češke, sa završenim fakultetom, zaposlen u Češkom zavodu za energiju, primanja u iznosu od 2000,00 €, neoženjen, bez djece, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

što je dana 01. kolovoza 2018. u oko 16,00 sati u mjestu Mokalo, u autokampu Adriatic, tijekom kupanja izvadio kamen iz mora, dimenzija oko 20x20 cm, te ga bacio u smjeru stijene na kojoj se nalazio CF, lakomisleno smatrajući da tako bačen kamen neće pogoditi CF, kojom prilikom je dijete CF zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu otvorenog prijeloma daljeg članka kažiprsta desne šake, sa zginječenjem i amputacijom vrška daljeg članka kažiprsta desne šake

dakle, iz nehaja općeopasnom radnjom izazvao opasnost za život ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena teška tjelesna ozljeda jedne osobe,

čime je time počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti - označeno u članku 222. stavku 3. u svezi čl. 215. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 222. stavku 3. Kaznenog zakona

pa se optuženi KF temeljem odredbe čl. 222. st. 3. KZ/11 osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

te mu se potom na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 istome izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni KF u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. a u svezi čl. 145. st. 2. t. 1- 6. ZKP/08 optuženi GF se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka u iznosu 1.331,73 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], SWIFT: NBHRHR2X, poziv na broj odobrenja 6084-3847-232018 (opis plaćanja: troškovi u predmetu Kmp.23/2018).

O b r a z l o ž e n j e

1. ODO u Dubrovniku je pred ovim sudom dana 19. prosinca 2018. podnijelo optužnicu protiv ml.pl. IF pod poslovnim brojem: KMP-DO-62/2018 od 18. prosinca 2018. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti- teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti opisano i kažnjivo po čl. 222. st. 3. u svezi sa čl. 215. st. 1. i 3. KZ/11 sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga.

2. Presudom ovog suda pod posl. br. Kmp-23/2018 od 5. svibnja 2020. izdan je kazneni nalog kojim je okrivljenik proglašen krivim za predmetno kazneno djelo i to na način kako mu se u činjeničnom opisu stavlja na teret, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju u od 6 (šest) mjeseci uz izricanje uvjetne osude sa rokom kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine.

3. Protiv prije navedene presude okrivljenik je dana 9. veljače 2021. podnio prigovor u kojem se u bitnom navodi da u je dosadašnjem postupku ostala neutvrđena glavna činjenična pitanja, pa tako i pitanje da li je oštećenik pretrpio ozljedu baš od kamena kojeg je sa dna odstranio okrivljenik, te koliko je vremena uopće prošlo od trenutka kada je okrivljenik ostranio kamen.

4. Obzirom na prije navedeno, predmet je dostavljen optužnom vijeću koje je Rješenjem pod posl. br. Kovm-4/2021 od 2. ožujka 2021. potvrdilo optužnicu, te iz spisa izdvojilo sve isprave na kojima se ne može temeljiti presuda.

5.1. Upitan na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužnici optuženi je izjavio da se ne smatra krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela.

5.2. Optuženi je ispitan na početku dokaznog postupka, te je u svojoj obrani naveo da u Mokalo dolazi na ljetovanje par godina i taj dan su se dugo igrali u moru loptom, dok je bio u moru nabio je nogu na jedan kamen, te kako se ne bi netko ozlijedio izvadio je iz mora taj kamen i stavio ga na jednu stijenu, nastavili su se igrati i nakon jedne – dvije minute čuo je plač i krik , sa druge strane stijene se pojavio dječak, trudili su se pomoći tom dječaku koji je plakao. Naveo je i da ta stijena na koju je odložio kamen bila visine tako da nije mogao vidjeti iza nje, da nije vidio, niti je znao da je netko sa druge strane toga kamena, da se radilo o velikom kamenu kojeg je morao nositi sa dvije ruke, taj je kamen odložio na stranu stijene na kojoj su se nalazili, da je kroz godine koje je dolazio u to mjesto često vadio kamen iz mora i odlagao ga na kosinu stijene, a da su to radile i druge osobe jer bi se skupilo kamenja u moru, da je taj kamen bio jako velik i nije imao snage prebaciti ga preko te hrpta odnosno najvišeg dijela te stijene, odnosno na drugu stranu, da Studira na fakultetu, u vrijeme davanja obrane bio je na četvrtoj godini , da je u slobodno vremenu posvećen sam školi, posjeduje vozačku dozvolu, nikada nije bio kažnjen niti je dobio negativne bodove, igra rukomet i u slobodnom vremenu je posvećen sportu, kao i da mu je što se dogodilo tom dječaku ali to ne smatra svojom krivnjom. Izjavio je i da se igrao u moru sa loptom sa četvero do petero djece, nije vidio da se kamen kotrljao odnosno nije uopće vidio što se s tim kamenom događalo, jer se koncentrirao na dječaka koji je imao krvavu ruku, da se taj kamen koji je odložio mogao otkotrljati samo prema jednoj strani i to prema plaži, dok su se ta djeca i dječak koji je počeo plakati nalazili na suprotnoj strani od te stijene, dakle na strani na koju se taj kamen nije mogao otkotrljati.

5.3. Na ročištu od 31. srpnja 2025. okrivljenik je dopunio svoju obranu te je naveo da je bio u grupi sa drugom djecom, odnosno nije bio u društvu sa ozlijeđenim VF, Grupa s kojom je bio nije mogla i vidjeti ozlijeđenog NF i grupu djece s kojom je on bio. Između njih je bila visoka stijena koja je činila vidnu pregradu. Udaljenost između njegovog društva i društva u kojem se nalazio oštećeni je 3 do 5 metara. Kamen kojim je manipulirao nije mogao prebaciti preko stijene, odnosno to ne bi mogao niti danas. Taj kamen je bio prevelik i pretežak. Da je on prvo položio kamen, a zatim je nakon jedne do tri minute čuo krik oštećenog. Da se on na stijenu nije mogao popeti na mjestu gdje se nalazio, dok se mogao popeti sa druge strane stijene. Nije se popeo na tu stijenu. On tu stijenu nije odnio u duboko more, budući mu je more bilo do prsa te mu je bilo lakše položiti taj kamen na stijenu. Dio stijene na koji sam stavio kamen mu je bio do prsa, odnosno na fotografiji (l.s. 278) je sa brojem 1 označio mjesto na koji je stavio predmetni kamen, sa brojem 2 je označio mjesto gdje se nalazila njegova skupina dok sa brojem 3 označio mjesto gdje se nalazio oštećenik.

5.4. Nakon iznošenja obrane pročitani su zapisnici o ispitivanju optuženika u Policijskoj postaji Ston od 3. kolovoza 2018. i ODO Dubrovnik od 4. kolovoza 2018. godine te su reproducirane snimke ispitivanja.

6. Na ročištu opd 10. listopada 2025. djelomično je izmijenjen činjenični opis djela, dok obrana nije zahtijevala odgodu ročišta te je njegovo očitovanje o krivnji ostalo isto.

7.1. Tijekom postupka saslušani su svjedoci SF, NF, JF, OF, FF, BF, saslušan je vještak dr. Igor Borić, pregledane su i pročitane isprave izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Policijske postaje Ston od 03. kolovoza 2018. na češkom jeziku (list spisa 12- 14), dopis Kliničkog bolničkog centra Split od 10. kolovoza 2018. (list spisa 48), fotografije lica mjesta (l.s. 167-170), Reproduciran je i pregledavan sadržaj DVD sa fotografijama mjesta događaja (list spisa 20), te su pregledani podaci iz kaznene evidencije za okrivljenika.

7.2. Nadalje nije izveden dokazni prijedlog obrane očevid lica mjesta i rekonstrukcija predmetnog događaja, a sve budući je korištenjem fotografija prilikom saslušanja svjedoka (l.s. 278-280 i 301) rekonstruiran događaj prema iskazima svjedoka, pa stoga nije bilo potrebe pristupati na lice mjesta.

8. Iz obrane okrivljenika nesporno je utvrđeno da je okrivljenik u vrijeme nastanka predmetnog događaja manipulirao jednim većim kamenom neposredno pored mjesta i neposredno prije nego se zbio predmetni događaj, dok je sporno da li je okrivljenik taj kamen bacio , kao i da li da li je baš kamen kojim je manipulirao okrivljenik ozlijedio žrtvu NF, a sve budući okrivljenik u svojoj obrani to negira.

9.1. U pogledu mjesta gdje je manipulirao kamenom okrivljenik se u svojoj obrani očitovao očitovano na način da je na fotografiji (l.s. 278) sa brojem 1. označio mjesto gdje je položio kamen, a sa brojem 2. označio mjesto gdje se on nalazio za vrijeme igre. Nadalje u svojim iskazima svjedoci JF i OF su naveli da su vidjeli kako okrivljenik stavlja kamen na stijenu, te su na identičnoj fotografijama (l.s.279-280) označili mjesto na koje je okrivljenik ostavio kamen odnosno svjedokinja JF je to mjesto označila krugom na fotografiji l.s. 279, a i svjedok OF brojkom 4 na fotografiji l.s. 280.

9.2. Kako su svjedoci JF i OF ( svjedoci su saslušani jedan za drugim te im prije ispitivanja nije bilo poznato da će sud od njih zahtijevati da na njima nepoznatoj fotografiji označe mjesto manipulacije kamenom) označili približno isto mjesto, dok je okrivljenik označio mjesto koje se nalazi ispod razine mjesta koji su označili svjedoci, te kako je u svojoj obrani okrivljenik naveo da je mjesto na stijeni na kojem je odložio kamen bilo visine tako da nije mogao vidjeti iza nje, da nije vidio, niti je znao da je netko sa druge strane toga kamena, da se radilo o velikom kamenu kojeg je morao nositi sa dvije ruke, a što je u suprotnosti sa mjestom koji je označio na fotografiji (prema fotografiji radi se vrlo niskom mjestu s kojeg se moglo vidjeti žrtvu) sud smatra da je mjesto koje su označili svjedoci na fotografijama (l.s.279- 280) mjesto na kojem je okrivljenik manipulirao kamenom. Nadalje pregledom fotografija (l.s.279-280) sud primjećuje i da se označeno mjesto nalazi iznad razine mjesta na kojem se nalazila žrtva, a koja je i prikazana na fotografiji.

10. 1. U pogledu načina manipulacije kamenom, odnosno da li je kamen bačen ili je samo ostavljen. Prije navedeni svjedoci su u svojim iskazima naveli da je kamen ostavljen na stijeni, a što je suglasno sa obranom okrivljenika, dok u svojim iskazima žrtva NF i FF navode da je kamen doletio, dok je notorno da prije navedeno kretanje kamena više odgovara prethodnoj radnji bacanja nego ostavljanja kamena na stijeni u mirovanju.

10.2. U svom iskazu svjedok OF je naveo i da je taj dan bilo vrlo valovito, da je na stijeni netko stavljao kamenja jedan na drugi, te da misli da je jedan od tih kamenja uslijed valova pao na dječaka, dok sud ovaj dio iskaza smatra životno nelogičnim i neuvjerljivim. Naime notorna je činjenica da se valovi uz obali mora kreću iz smjera pučine prema obali, pa je stoga notorno da bi uslijed sile valova kamen odložen na stijeni pao prema obali odnosno kretao bi se dalje od mjesta na kojem se nalazila žrtva. Nadalje je prema mišljenju suda notorno i da se igra picigin ne bi mogla igrati da su predmetnog dana bili veliki valovi , kako to navodi svjedok, niti da bi žrtva i FF mogli sjediti na mjestu na kojem je došlo do ozljeđivanja, da su u predmetno vrijeme bili veliki valovi, dok je nesporno da su djeca igrala picigin i da su se žrtva i FF nalazili na mjestu na kojem su prikazani na fotografiji (l.s.279-280). Obzirom na prije navedene nelogičnosti, kao i činjenicu da se okrivljenik i svjedoci poznaju, sud smatra da je iskaz svjedoka MF i njegove majke svjedokinje ČF (da su majka i sin razvidno je iz podneska okrivljenika l.s. 270) u dijelu u kojem navode da je okrivljenik samo odložio kamen naučeni, odnosno usmjereni ka otklanjanju kaznene odgovornosti sa okrivljenika, te im sud ne vjeruje. Odnosno sud vjeruje samo njihovom očitovanju o mjestu na kojem je okrivljenik manipulirao kamenom, budući svjedoci nisu mogli znati na koji način će sud utvrđivati to mjesto.

11. Kako iz iskaza svjedokinje FF sud utvrdio da je kamen doletio, dok je sudu životno logično da se uslijed sile koju je okrivljenik upotrijebio stavljajući veći kamen na stijenu može doći do kretanja kamena koje odgovara bacanju, kao i činjenice da iz svih provedenih dokaza tijekom postupka proizlazi da je jedino okrivljenik u predmetno razdoblje manipulirao kamenom pokušavajući ga staviti na stijenu i to na mjesto koje je na razini iznad mjesta na kojem se nalazila žrtva, sud smatra da sve prije navedeno predstavlja takav skup indicija iz kojih je razvidno da se predmetni događaj mogao nastati isključivo i jedino na način kako je to opisano u činjenom opisu koji se okrivljeniku stavlja na teret., dok lakomislenost okrivljenikovog postupanja proizlazi iz činjenice da je veći kamen ostavio na kosoj stijeni, dok bi životnije bilo da je takav kamen bacio negdje u dubinu mora. Nadalje iz vještačenja dr. Igora Borića nedvojbeno proizlazi da je žrtva zadobila ozljede koje su navedene u optužnici.

12. Slijedom svega prije navedenog sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik svojim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, i to na način kako je to opisano izmijenjenom optužnicom, te je slijedom navedenog oglašen krivim.

13. U pogledu izrečene sankcije, sud je kao olakotne okolnosti cijenio okrivljenikovu neosuđivanost, mlađu životnu dob, te činjenicu da je uredno pogađao i završio fakultet, kao i činjenici da se radilo o nepromišljenoj skoro pa dječjem ponašanju u kojem nema velike izražene kriminalne volje. Nadalje otegotnih okolnosti kod okrivljenika nisu utvrđene. Stoga sud smatra da se svrha kažnjavanja može ostvariti izricanjem predložene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci uz izricanje uvjetne osude u trajanju od 1 (jedne ) godine, odnosno kraće od predloženog u optužnici.

14. Sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 obvezao optuženog na snošenje troškova ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 6. ZKP/08. Tako je istog obvezao na snošenje paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 200,00 EUR, predujmljenih troškova vještačenja te isplaćenih troškova pristupa svjedoka dakle ukupno 1331,73 EUR pozivom na gornji poslovni broj predmeta pod prijetnjom ovrhe. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.

U Dubrovniku, 14. listopada 2025.

Sudac:

Vlaho Bošković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KMP-DO-62/2018

- optuženik GF nakon prijevoda na češki jezik

- branitelj optuženog Ranko Pelicarić, odvjetnik u Zagrebu

- žrtva NF nakon prijevoda na slovenski jezik