Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-106/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u pravnoj stvari tužitelja PROMT PROJEKT d.o.o., Toplička ulica 170B, Gornji Kneginec, OIB: 54581957416, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica iz Varaždina protiv tuženika VIZ-EX d.o.o., Ulica Jurja Križanića 6, Nedelišće, OIB: 05103167154, kojeg zastupa punomoćnik Goran Ružić, odvjetnik iz Čakovca, radi naplate novčane tražbine u iznosu 1.194,50 eura, nakon održane glavne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti direktora tužitelja ĆJ, punomoćnice tužitelja Andreje Fosin, direktora tuženika FJ i punomoćnika tuženika Gorana Ružića, dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, br. UPP/OS-Ovrv-268/2023 od 1. lipnja 2023. kojim je naloženo tuženiku VIZ-EX d.o.o., Nedelišće, Ulica J. Križanića 6, OIB:05103167154 da tužitelju PROMT PROJEKT d.o.o., Gornji Kneginec, Toplička 170 b, OIB:54581957416 namiri tražbinu u iznosu od 1.194,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, sve u roku 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 615,59 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika Javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca poslovni broj Ovrv-2162/2023, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 268/2023 od 1. lipnja 2023. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju glavnični iznos od 1.194,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 211,56 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem vjerodostojne isprave – računa.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor pobijajući rješenje o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti iz razloga što tužitelj nije izvršio naručenu uslugu sukladno dogovoru zbog čega je tuženik tužitelju osporio predmetni račun broj 04-01-1/2023. od 9. ožujka 2023. i vratio ga tužitelju nakon zaprimanja. Zbog navedenog, tražbina tužitelja je neosnovana i tuženik nije dužan podmiriti predmetni račun.

3. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, Općinski sud u Čakovcu je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-28/2025-2 od 24. ožujka 2025., a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim se rješenjem Općinski sud u Čakovcu oglasio stvarno i mjesno nenadležnim te je nakon pravomoćnosti navedenog rješenja dostavio spis ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

4. U podnesku od 10. lipnja 2025. tužitelj u bitnome navodi da su parnične stranke 28. lipnja 2018. sklopile ugovor o poslovno tehničkoj suradnji zbog suradnje u smislu stručne i tehničke pomoći pri izradi tehničke dokumentacije, stručnih nadzora i drugih poslova iz okvira registriranih djelatnosti, zatim radi međusobnog ustupanja usluga projektanata, glavnih projektanata, nadzornih inženjera, radi zajedničkog nastupa kod nuđenja i ugovaranja te realizacije poslova, korištenja opreme, softvera referenci, iskustva i poslovnih veza obje ugovorne strane na tržištu (čl. 1. Ugovora). U čl. 5. istog ugovora ugovorili su za međusobno učinjene usluge i izvršene poslove da će ispostavljati račune, a prema izvršenim poslovima i uslugama po unaprijed utvrđenoj cijeni. Tuženik se putem e-maila 11. listopada 2019. obratio tužitelju s upitom za ponudu investitora Kaufland nakon čega je tužitelj dostavio tuženiku ponudu 20/19 od 24. listopada 2019. i to za uslugu suradnje na izradi idejnog, glavnog i izvedbenog građevinskog projekta uređenja okoliša sa troškovnikom za logistički centar u Jastrebarskom investitora Kaufland Hrvatska k.d. i za uslugu suradnje na izradi idejnog, glavnog i izvedbenog građevinskog projekta hidroinstalacija sa troškovnikom za logistički centar u Jastrebarskom investitora Kaufland Hrvatska k.d. na ukupni iznos od 49.000,00 kn. Usmeno je između direktora tužitelja i tuženika dogovorena cijena 45.000,00 kn i plaćanje u tri jednake rate svaka po 15.000,00 kn. Sve podloge za izradu dokumentacije je tužitelju dostavljao tuženik koji je neposredno dogovarao posao s investitorom. Tužitelj je izradio zatraženu dokumentaciju i sve dostavio tuženiku, a tuženik je dokumentaciju dalje investitoru dostavio pod svojim zaglavljem, pri čemu prije slanja investitoru prema tužitelju nije imao nikakve primjedbe ni prigovore na nedostatke, a dokumentaciju dalje dostavljao investitoru slijedom čega ju je očito smatrao ispravnom. Tužitelj je prvi račun na 15.000,00 kn poslao nakon predanog idejnog projekta i tuženik ga je platio. Drugi račun na 15.000,00 kn nakon predaje glavnog projekta tuženik je također platio. Međutim treći račun na 15.000,00 kn koji se odnosio na izvedbeni projekt i troškovnik tuženik je tražio od tužitelja da promijeni i da mu napravi račun na 6.000,00 kn s obzirom da kako je naveo u e mailu od 15. prosinca 2020. jer mu investitor trenutno zadržava plaćanje u 20%. U prethodnim mailovima tuženik je 30. srpnja 2020. napisao tužitelju da još ništa nije naplatio od glavnog projekta pa da pričeka, a i da još nije predana konačna verzija izvedbenog i troškovnika. U mailu od 11. prosinca 2020. opisuje tužitelju da je trenutno takva situacija da ne može priznati cijeli račun pa da ili promijeni iznos računa ili će mu morati vratiti cijeli račun. U mailu od 7. prosinca 2020. tuženik piše tužitelju da investitor zadržava 20% od usluge pa da ga moli da i on stornira račun i ispostavi račun na 80% da plati, a ostatak kad naplatimo od njih- misleći pri tom na investitora. Tužitelj je ispostavio račun na 6.000,00 kn koji je tuženik platio, a za razliku od 9.000,00 kn je mailom od 24. veljače 2021. tužitelj pitao da pošalje račun kako su dogovorili, na što mu je tuženik odgovorio da izvedbeni nisu ni kune naplatili pa da još pričeka. 1. ožujka 2021. tužitelj navodi da će poslati račun za preostalih 9.000,00 kn, a i da je dobivena uporabna dozvola za hladnjaču Kaufland u Jastrebarskom što je tužitelj radio, te 14. svibnja 2021. pita koliko da stavi rok dospijeća na što mu tuženik odgovara da zbog nepravovremene dostave i primjedbi na projekat ne može naplatiti puno više od 9.000,00 kn pa da opet pričeka do naplate. Tužitelj je račun br.04-01-1/2023 poslao 9. ožujka 2023. i tuženik mu je odgovorio da račun ne može prihvatiti jer usluge nisu izvršene do kraja, kasnile su i nisu izvršene u zadovoljavajućoj kvaliteti. Dakle tuženik od primitka dokumentacije 2020. ni jednom nije imao prigovor prema tužitelju na kašnjenje u dostavi dokumentacije ili na bilo kakve nedovršene usluge ili nedostatke u izrađenoj dokumentaciji, nego je samo navodio da čeka plaćanje od investitora. Tek 2023. počinje neosnovano isticati potpuno neutemeljene prigovore. Ugovorni odnos tužitelja i tuženika temelji se na ugovoru o poslovno tehničkoj suradnji, pri čemu je tužitelj sve radio isključio temeljem uputa tuženika, jer je bio kao podizvođač tuženika, sve rokove je ispunjavao prema uputi tuženika te s njegove strane nije bilo nedovršenih poslova niti kašnjenja u isporuci tuženiku, a niti mu tuženik nikad do primitka spornog računa nije takve prigovore isticao.

5. Podneskom od 14. srpnja 2025. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 9. lipnja 2025. te je naveo da je točno da su parnične stranke zaključile 28. lipnja 2028. ugovor o poslovno tehničkoj suradnji kojom su ugovorile suradnju smislu stručne i tehničke pomoći pri izradi tehničke dokumentacije, stručnih nadzora i drugih poslova iz okvira registriranih djelatnosti, radi međusobnog ustupanja usluga projektanata, glavnih projektanata, nadzornih inženjera, radi zajedničkog nastupa kod nuđenja i ugovaranja te realizacije poslova, korištenja opreme, softvera referenci, iskustva i poslovnih veza obje ugovorne strane na tržištu te da će za međusobno učinjene usluge i izvršene poslove ispostavljati račune, a prema izvršenim poslovima i uslugama po unaprijed utvrđenoj cijeni. Točno je također da je tužitelj odradio određene poslove za tuženika i tuženik je platio tužitelju ukupan iznos od 36.000,00 kn. Iznos od 9.000,00 kn koji tužitelj potražuje od tuženika temeljem račun broj 04-01-1/2023 tuženik nije platio i taj račun tuženik nije ni proknjižio u svojim poslovnim knjigama niti je koristio pravo na odbitak pretporeza po tom računu upravo iz razloga što je smatrao da je isplatom iznosa od 36.000,00 kn u cijelosti podmirio od strane tužitelja izvršenu uslugu. Tužitelj nije bio kooperativan i nije želio postupiti po nalozima tuženika kao nalogodavca pa tako npr. nije želio prebaciti troškovnike na Kauflandovu šprancu, kasnio je s obavljenim poslom i izvedbeni projekt nije dostavio do 9. listopada2020. kako je bilo dogovoreno već ga je dostavio 29. listopada 2020., izvedbeni projekt nije bio napravljen u skladu s pravilima struke jer je bio premalo (gotovo ništa) kotiran, nije bilo nijedne kote u temeljnom razvodu nije bilo visinskih kota, nije bilo nijednog presjeka niti detalja prodora cijevi krovne odvodnje, itd. Sve to su morali ispravljati i završiti djelatnici tuženika. Sve ove činjenice razvidne su iz mail poruka od 3. rujna 2020. i 29. rujna 2020. pa stoga nije istinit navod tužitelj da je posao izvršio u cijelosti i u skladu s pravilima struke te da je tuženik tek tijekom 2023. reklamirao kvalitetu izvršene usluge. Obzirom na činjenicu da tužitelj nije obavio naručeni posao u skladu s pravilima struke, to je i račun na kojem tužitelj temelji svoju tražbinu neosnovan.

7. Među strankama je sporno je li tužitelj izvršio naručenu uslugu u skladu s dogovorom, je li bilo nedostataka na izvršenoj usluzi i kojih te, je li tuženik pravovremeno prigovorio nedostacima, te posljedično tome duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu te je saslušao direktore parničnih stranaka ĆJ i FJ.

9. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 84/0, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja sud je utvrdio da je tužitelj izvršio naručenu uslugu u skladu s dogovorom, da tuženik nije dokazao da bi bilo nedostataka na konačno izvršeno j usluzi te da bi pravovremeno prigovorio nedostacima. Posljedično tome sud je utvrdio da tuženik duguje tužitelju utuženi iznos.

10. Na temelju svih provedenih dokaza sud utvrđuje sljedeće:

- 28. lipnja 2018. stranke su zaključile Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji (list 87 spisa)

- 11. listopada 2019. tuženik zatražio od tužitelja ponudu za projektiranje – vanjskog uređenja i vodovoda i odvodnje, glavni izvedbeni projekt građevine investitora Kaufland Hrvatska pri čemu projektiranje treba izvesti strogo prema smjernicama i standardima Kauflanda koji se šalju u privitku (list 111 spisa)

- 24. listopada 2019. tužitelj tuženiku šalje ponudu 20/19 za uslugu suradnje na izradi idejnog glavnog i izvedbenog građevinskog projekta uređenja okoliša s troškovnikom za logistički centar u Jastrebarskom investitora Kaufland Hrvatska k.d. na ukupan iznos od 49.000,00 kn

- naknadno, u skladu s dogovorom direktora parničnih stranaka, cijena je smanjena s 49.000,00 kn na 45.000,00 kn s dogovorenim plaćanjem u tri jednake rate od po 15.000,00 kn na način da se nakon dovršetka svake pojedine faze plaća jedna rata (proizlazi iz iskaza direktora parničnih stranaka)

- u studenom 2019. započinje suradnja na izradi građevinskih troškovnika vanjskog uređenja te vodovoda i odvodnje za logistički centar u Jastrebarskom, investitora Kaufland Hrvatska (e-mail korespondencija listovi 91-94)

- 19. prosinca 2019. plaćen račun za 1/3 dogovorenog iznosa za Kaufland (list 249)

– za izradu idejnog projekta

- nakon izrade glavnog projekta tuženik platio tužitelju izradu glavnog projekta

15.000,00 kn (iskaz direktora tužitelja)

- 26. lipnja 2020. tužitelj tuženiku predao osnovni izvedbeni projekt

- 3. rujan 2020. nakon što tužitelj obavještava tuženika da ne zna izraditi troškovnik na predlošku Kauflanda, djelatnici tuženika dogovaraju međusobno da će oni odraditi "prebacivanje" troškovnika koji je izradio tužitelj na šprancu Kauflanda, te da će tuženiku "skinuti" cijenu, u spis nije dostavljen dokaz da je tužitelj obavješten o "skidanju" cijene

- 29. rujan 2020. tuženik obavještava tužitelja o nedostacima izvedbenog projekta te navodi kako je premalo, gotovo ništa kotirano, opisano, na projektu nema ni jedne kote u temeljnom razvodu, nema visokih kota, nema ni jednog presjeka, detalja prodora, cijevi krovne odvodnje uz uputu da projekt i troškovnik treba hitno promijeniti i doraditi te da se najkasnije do 9. listopada 2020. treba predati kompletirani izvedbeni projekt i troškovnik

- 29. listopada 2020. tužitelj tuženiku predao ispravljeni izvedbeni projekt (iskaz direktora tužitelja i tuženika)

11. Tuženik sudu nije dostavio nikakav dokaz da bi nakon što je 29. listopada 2020. zaprimio od tužitelja ispravljeni izvedbeni projekt tuženika obavijestio o bilo kakvim nedostacima niti je dostavio dokaz da bi tuženik sam doradio i dopunio izvedbeni projekt i tako dopunjeni izvedbeni projekt dostavio Kauflandu. Tuženik sudu nije predložio provođenje niti jednog dokaza temeljem kojeg bi sud mogao utvrditi da tužitelj nije ispravio izvedbeni projekt u skladu s prigovorima iznesenim u e-mailu od 29. rujna 2020. te da je tuženik s vlastitim resursima ispravljao greške, doradio i dopunio izvedbeni projekt te da je tako dorađen projekt dostavio Kauflandu.

12. Dapače, iz e-maila od 7. prosinca 2020. (list 253 spisa) proizlazi da direktor tuženika obavještava direktora tužitelja kako su projekti isporučeni, ali da imaju velike probleme s njima (investitorom Kaufland) koji trenutno zadržava 20% od uslugu te iz tog razloga moli direktora tužitelja da i on stornira račun te da ispostavi račun na 80% od dogovorene usluge koji će biti plaćen, a ostatak kad se naplati od investitora. Dakle, u navedenom e-mailu tuženik nije tužitelju iznio niti jedan prigovor na dopunjeni izvedbeni projekt, nije naveo da je sam doradio i dopunio izvedbeni projekt te da bi investitoru bio dostavljen izvedbeni projekt koji je tuženik doradio i dopunio, također tuženik nije obavijestio tužitelja da će mu smanjiti cijenu zbog "prebacivanja" tužiteljevog troškovnika na troškovnik Kauflanda, već ga je obavijestio da će ostatak računa platiti kada se naplati od Kauflanda. Tuženik tužitelju u navedenom e-mailu nije osporio naplatu preostalog neplaćenog iznosa radi toga što bi tuženik eventualno sam sa svojim resursima ispravio i dopunio izvedbeni projekt te tužiteljev troškovnik "prebacio" na troškovnik Kauflanda. Tuženik tek u e-mailu od 10. veljače 2023. obavještava tužitelja da zbog grešaka i nepravovremene dostave projekata i troškovnika od strane tužitelja imao prigovore i obustavu od strane naručitelja te stoga račun ne može prihvatiti te u e-mailu od 16. veljače 2023. obavještava tužitelja da usluga nije izvršena kvalitetno i na vrijeme, kako je i navedeno u prethodnom e-mailu, pa da stoga nema nikakve obveze prema tužitelju. Obzirom su navedeni prigovori stavljeni po proteku više od tri godine od dana dostave ispravljenog izvedbenog projekta tuženik je izgubio prava iz čl. 606. ZOO.

13. Sud u cijelosti prihvaća iskaz direktora tužitelja kao istinit obzirom je isti u skladu s materijalnom dokumentacijom priloženom u spis (prije svega e-mail korespondencijom stranka), a njegova obrazloženje razloga za "ne prebacivanje" izrađenog troškovnika na šprancu Kauflanda prihvaća kao životno i logično, pri tome vodeći računa da ni sam tuženik tužitelja ne obavještava da će mu smanjiti ugovorenu cijenu zbog ne prebacivanja troškovnika na Kauflandovu šprancu, niti ga obavještava o samoj cijeni prebacivanja troškovnika na Kauflandovu šprancu.

14. Sud ne vjeruje iskazu direktora tuženika u dijelu u kojem direktor tuženika navodi kako e-mail od 7. prosinca 2020. ne predstavlja obećanje plaćanja već da se u trenutku pisanja tog e-maila nadao da će izgladiti situaciju s Kauflandom, pa da će na taj način riješiti situaciju s tužiteljem obzirom bi svaki dobar gospodarstvenik svog suradnika s kojim ima sklopljen ugovor o suradnji istinito, pravovremeno i cjelovito obavijestio o svim problemima s trećim osobama, a pogotovo o problemima s investitorom kao i o uzroku tih problema.

15. Sud ne vjeruje iskazu direktora tuženika da Kaufland u konačnici nije platio cjelokupan ugovoreni iznos za odrađeni projekt te da je reklamiran dio koji se odnosi na projekte vanjskog uređenja i hidro instalacije, odnosno upravo dio koji je radio tužitelj, obzirom navedeno ne proizlazi iz dokumentacije koja se nalazi u spisu, a tuženik sudu nije predložio provođenje niti jednog dokaz temeljem kojeg bi sud mogao utvrditi da Kaufland tuženiku nije platio cjelokupan ugovoreni iznos, te da je Kaufland tuženiku, nakon što je tužitelj 29. listopada 2020. dostavio tuženiku ispravljeni izvedbeni projekt, reklamirao upravo dio koji se odnosi na projekte vanjskog uređenja i hidro instalacije, a koji je radio tužitelj, niti je sudu dostavio dokaze iz kojeg bi sud mogao utvrditi u kojem je postotku ili iznosu Kaufland smanjio tuženiku ugovorenu cijenu i na koji dio se smanjenje cijene odnosi. Isto tako tuženik nije predložio provođenje dokaza na okolnost da je činjenica da je tužitelj ispravljeni izvedbeni projekt dostavio tuženiku tek 29. listopada 2020., a ne 9. listopada 2020. utjecala na kašnjenje tuženika prema tužitelju obzirom sud ne raspolaže dokumentacijom iz poslovnog odnosa tuženika i investitora Kaufland k.d.

16. Temeljem iznesenog, sud zaključuje da su stranke u ovom predmetu bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu te se tužitelj obvezao tuženiku izvršiti djelo – pružiti usluge suradnje na izradi idejnog, glavnog i izvedbenog građevinskog projekta uređenja okoliša s troškovnikom za logistički centar u Jastrebarskom investitora Kaufland, te pružiti usluge suradnje na izradi idejnog, glavnog i izvedbenog građevinskog projekta hidroinstalacija s troškovnikom za logistički centar u Jastrebarskom investitora Kaufland, a tuženik se kao naručitelj obvezao platiti mu za to naknadu u iznosu od 45.000,00 kn, tužitelj je pružio ugovorene usluge suradnje te je tuženik platio naknadu u ukupnom iznosu od 36.000,00 kn, dok preostali neplaćeni iznos od 9.000,00 kn (sada utuženi iznos od 1.194,50 eura) nije platio pozivajući se na značajne primjedbe na kvalitetu izvedbenog projekta. Kako tuženik nije dokazao da je tužitelja na vrijeme (u rokovima iz čl. 604. i 605. ZOO-a) obavijestio o nedostacima izvršenog djela (pružene usluge), niti je tijekom trajanja postupka dokazao da je usluga koju je pružio tužitelj imala nedostataka sud zaključuje da izvršeno djelo, odnosno pružena usluga nije imala nedostataka pa je primjenom odredbe čl. 590. ZOO tužbeni zahtjev valjalo usvojiti, te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, kao pod točkom I. izreke presude.

17. Sud je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održao na snazi i za ovršni trošak u iznosu od 211,56 eura budući tužitelju pripada pravo na navedeni trošak temeljem čl. 154 st.1. i čl. 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 186,56 eura te javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu od u iznosu od 25,00 eura.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 615,59 eura, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav podneska od 9. lipnja 2025. u iznosu 150,00 eura, za zastupanje na pripremnom ročištu dana 4.9.2025. u iznosu 150,00 eura, za zastupanje na pripremnom ročištu dana 1.10.2025. u iznosu 150,00 eura, tj. ukupno iznos od 450,00 eura, sve uz pripadajući PDV u iznosu od 112,50 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad, te trošak s osnove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura.

19. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 14. listopada 2025.

S U D A C

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu je presuda objavljena, putem ovog suda, s time da o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Odluka se u smislu čl. 467 st. 1 ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 t. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici Andreji Fosin

2. tuženiku po punomoćniku Goranu Ružiću