1                            Poslovni broj: II Kž-390/2023-5

Poslovni broj: II Kž-390/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sanje Katušić - Jergović i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kv I-29/2023-5 (K-4/2023.) od 6. rujna 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kv I-29/2023-5 (K-4/2023.) od 6. rujna 2023., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika te je određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, te je određeno da će sud svaka 2 (dva) mjeseca do izricanje nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. T. po branitelju, odvjetniku V. G., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine istražni zatvor te optuženika pusti na slobodu uz određivanje jedne ili više mjera opreza.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebne pretpostave za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. T. iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Isto tako, prvostupanjski je sud iznio valjane i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza.

 

6. Nije u pravu žalitelj da ne postoji dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženi D. T. počinio predmetno kazneno djelo. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se podignutom i potvrđenom optužnicom stavlja na teret proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Nasuprot tome, konačna ocjena o tome je li optuženik kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, dat će raspravno vijeće nakon brižljive ocjene svih izvedenih dokaza.

 

7. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, opasnost da će optuženi D. T. eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz podataka u spisu predmeta, odnosno činjenice da je optuženik državljanin R. S., koji na teritoriju R. H. nema prijavljeno prebivalište ili boravište niti je osobnim, obiteljskim ili poslovnim vezama vezan za područje R. H..

 

7.1. Stoga, imajući u vidu da optuženik nije čvrsto vezan uz područje R. H., težinu kaznenog djela koje mu se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, uz činjenice da se u C. G. koristio lažnom osobnom iskaznicom na tuđe ime skrivajući svoj pravi identitet, to te okolnosti ukazuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od bijega i nedostupnosti optuženog D. T., slijedom čega je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega koja je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera, pa niti mjerama opreza kako to u žalbi sugerira žalitelj.

 

8. Jednako tako na opetovani žalbeni navodi optuženika da bi bijegom u R. S. sebe izložio kaznenom progonu, bio osobno i životno ugrožen te da ne namjerava napuštati teritorij R. H. zbog svog zdravstvenog stanja, nisu od nikakvog utjecaja na opstojnost mjere istražnog zatvora, jer te okolnosti ne umanjuju opasnost od bijega u bilo koju drugu državu u cilju opstruiranja ovog kaznenog postupka.

 

9. Žalitelju se također ističe, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud je prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

 

10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 21. rujna 2023.