REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4072/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: Gradskog Stambenog Komunalnog Gospodarstva d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, kojeg zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 248/2025-2 od 8. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3298/2023-36 od 8. siječnja 2025., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na 1. i 3. pitanje.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na 2. pitanje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-248/2025-2 od 8. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3298/2023-36 od 8. siječnja 2025.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, 387., 388. i 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prvo i treće pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u odnosu na ta pitanja tuženik nije iznio odgovarajuće razloge važnosti tih pitanja, s obzirom na to da u odlukama na koje se tuženik pozvao kao razlog važnosti nije zauzeto shvaćanje o postavljenim pitanjima niti je u tim odlukama ista činjenična i pravna situacija.
5. Naime, niti u jednoj od odluka na koje se tuženik poziva kao razlog važnosti nije u odnosu na jednog od dva tuženika u odnosu na kojeg je presuda postala pravomoćna utvrđena solidarna odgovornost, dok je u odnosu na preostalog tuženika u odnosu na kojeg je po njegovoj žalbi ukinuta prvostupanjska presuda u ponovljenom postupku sud utvrdio da tuženici nisu solidarni dužnici niti je u pobijanim presudama zauzeto shvaćanje da bi u takvoj situaciji trebalo ukinuti solidarnu obvezu. Nadalje, u odnosu na treće pitanje valja dodati i da je u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-2184/91 od 26. listopada 1993. izraženo shvaćanje u situaciji kada su tuženici solidarni dužnici, dok iz pobijane presude ne proizlazi da je tuženik solidarni dužnik zajedno s tuženicom u odnosu na koju je presuda već ranije postala pravomoćna pa iz tog razloga ta odluka ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti postavljenog pitanja.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na 1. i 3. pitanje pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.
7. U odnosu na drugo pitanje tuženik nije iznio razloge važnosti naznačenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda zbog čega je u odnosu na to pitanje prijedlog valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a stavka 2. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
