REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-102/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Iva Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužitelja [obrt] vl. HF, [adresa], protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, OIB 23057039320, Jadranski trg 3a, 51000 Rijeka, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Maćešić i partneri d.o.o., radi Obvezno - ostalo, 14. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 25. srpnja 2022. podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje privremene mjere Trgovačkom sudu u Rijeci navodeći da prema tuženiku ima novčanu tražbinu u iznosu od 1.698.417.500,00 € po osnovi naknade štete.

2. Trgovački sud u Rijeci je rješenjem od 22. kolovoza 2022. naložio tužitelju da u roku od osam dana dopuni tužbu na način da precizira zahtjev kojeg ističe u postupku, da navede činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i dokaze potrebne za utvrđivanje tioh činjenica. Također je tužitelju naloženo u istom roku naznačiti sadržaj privremene mjere kao i predmet osiguranja te činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i dokaze.

3. Dana 8. rujna 2022. tužitelj je dostavio podnesak pod nazivom „Tužba 1. dopuna za povredu konvencijskih i ustavnih prava s prijedlogom za dogovor konstruktivno i prihvatljivo rješenje…“ U tom podnesku točkom 1. tužitelj traži da "tuženik mora tužitelju isplatiti naknadu iznos od 1.698.417,500,00 EUR s osnova naknade štete, s pripadajućom kamatom i troškovima postupka", točkom 2. tužbenog zahtjeva traži "poništavanje i ukidanje svih ništetnih radnji", točkom 3. utvrđenje da su "ništetne i poništene osnove stjecanja bez osnove", dok točkom 4. zahtijeva da je "tuženik dužan tužitelju isplatiti novčanu tražbinu u iznosu od 1.698.417,500,00 EUR". Tužitelj postavlja i daljnje tužbene zahtjeve pa tako pod točkom 5. traži utvrđenje da je "ništavan i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika", točkom 6. "poništenje i ukinuće pravomoćnog rješenja o dopuni rješenja o dosudi", a točkom 7. "poništenje ništetnog i ukinutog ovršnog i pravomoćnog rješenja o dopuni rješenja o dosudi i ovršnost i pravomoćnost rješenja o dosudi", kao i "poništavanje nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi" (točka 8. tužbenog zahtjeva). Točkom 9. tužbenog zahtjeva traži "proglašenje prekida prodajnog procesa i zaustavljanje svih radnji po ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj 4737/2011 i dovođenje u početno stanje", zatim ponovno "poništenje utjecaja nepoštenih i ništetnih ugovora i/ili odredbe na objektivnu nemogućnost ugovora na snazi" (točka 10. tužbenog zahtjeva), "utvrđenje ništavnosti, poništaj-ukidanje, nepriznavanje zadužnice javnog bilježnika" (točka 11. tužbenog zahtjeva), potom da je "tuženik dužan tužitelju vratiti zadužnice javnog bilježnika iz 2007. i 2008., povrat zadužnica" (točka 12. zahtjeva), kao i da je "tuženik dužan tužitelju izdati brisovno očitovanje i tabularne isprave" (točka 13. tužbenog zahtjeva). Točkom 14. tužbenog zahtjeva tužitelj traži donošenje presude sadržaja "ne priznaje se dug, tužitelj ne duguje ništa tuženiku", dok točkom 15. zahtijeva "utvrđenje ništavnosti i ukidanje platnog naloga, potvrde ovršnosti ovršne isprave", a potom točkom 16. ponovno odluku da se "ne priznaje dug, nema duga tužitelja prema tuženiku u iznosu 14.645.500,12 kn". Konačno, točkom 17. postavljenog zahtjeva zahtijeva "ništavnost i ukidanje platnog naloga, potvrde ovršnosti ovršne isprave, sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i Općinskog suda u Rijeci broj OV- 13233/2011" te "proglašenje ovrhe Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-4737/2011 nedopuštenom i ništetnom" (točka 18. tužbenog zahtjeva).

4. Dana 13. listopada 2022. Trgovački sud u Rijeci se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovom sudu.

5. Prema mišljenju ovog suda niti po ovako ispravljenoj tužbi sud ne može postupati.

6. Naime, tužba i dalje ne sadrži činjenice i dokaze, kao ni osnovu iz koje bi proizlazio zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete od 1.698,417,500,00 EUR (zahtjev pod točkom 1., a taj zahtjev proturječan je i zahtjevu pod točkom 4. tužbe kojim se traži ponovno isplata istog iznosa (bez naznake činjenica i dokaza zbog kojih bi tuženik bio obvezan to učiniti), pa je tužba u tom dijelu osim što je nepotpuna, ujedno i nerazumljiva.

7. Tužbeni zahtjevi pod točkama 2. i 3. te 6. do 8. kao i 10. do 17. su nerazumljivi, neprecizni, te nije jasno na što se odnose. Naime, ništetni mogu biti samo pravni poslovi, a ne i radnje, a ukoliko je nešto ništetno, tada se to ne može istovremeno i poništiti, jer se poništavaju pobojni pravni poslovi, što je zamjerka koja tužbene zahtjeve postavljene na ovaj način, kao što su tužbeni zahtjevi pod točkama 2., 3., 7., 8., 10. i 11. tužbenog zahtjeva, čini proturječnim i nerazumljivim pa se po njima ne može postupati. Nerazumljiv je i tužbeni zahtjev opisan pod točkom 3. kojim tužitelj traži "da su ništetne i poništene osnove stjecanja bez osnova", gdje osim nedopuštene kumulacije ništetnosti i pobojnosti dodaje stjecanje bez osnova što je nejasno, tim više što stjecanje bez osnove samo u sebi implicira nepostojanje pravne osnove, a nije vidljivo niti o kojem to stjecanju bez osnove bi se radilo, niti o tako postavljenom tužbenom zahtjevu sud može odlučivati. Platni nalog koji tužitelj spominje u točki 5. tužbenog zahtjeva nije uopće određen, s time što odluke javnih bilježnika koje donose kao povjerenici suda ne mogu biti "ništavne" jer nije riječ o pravnim poslovima, ali mogu biti ukinute u postupku preispitivanja putem pravnih lijekova tj. prigovora koji tužitelj nesporno ne podnosi, no kako se i ovdje radi o nerazumljivom tužbenom zahtjevu te kumulaciji više osnova, bez identifikacije platnog naloga te navođenja činjenica i dokaza koji idu u prilog tužbenog zahtjeva, to je i ovaj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbaciti. Rješenje o dosudi, ukoliko je doneseno u ovršnom postupku, kao sudska odluka također ne može biti "poništeno i ukinuto" u parničnom postupku, već se njegova zakonitost može ispitivati jedino u postupku podnošenja redovnih i izvanrednih pravnih lijekova, pa se o točki 6. tužbenog zahtjeva ne može uopće raspravljati u parničnom postupku. Jednako vrijedi i za "zahtjev za poništenje ništetnog i ukinutog ovršnog i pravomoćnog rješenja o dopuni rješenja o dosudi" i ovršnosti i pravomoćnosti tog rješenja, s obzirom da se ovi zahtjevi, uključujući i zahtjev za ukidanjem ovršnosti i pravomoćnosti rješenja o dosudi (tužbeni zahtjev pod točkom 7.), mogu ispitivati jedino unutar samog ovršnog postupka, s time što i ovdje nije jasno određeno o kojim točno odlukama se radi (iako to nije relevantno zbog nepostojanja nadležnosti parničnog suda za odlučivanje o ovim zahtjevima).

8. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za koje tužitelj tvrdi da su nepoštene i ništetne ne mogu se istovremeno poništavati, iz već ranije obrazloženih razloga, jer se poništavaju pobojne odredbe, a ništetne odredbe se mogu jedino utvrđivati ništetnim, s time što je i ovaj tužbeni zahtjev istaknut pod točkom 8. zahtjeva neodređen jer ne sadrži naznaku pravnog posla, niti sadržaj odredbi za koje tužitelj drži da su ništetne ili pobojne, kao i jasno obrazložene razloge zbog kojih tužitelj drži da je njegovo traženje osnovano. Jednaka primjedba vrijedi i za točku 10. tužbenog zahtjeva gdje tužitelj ponovno traži "poništavanje utjecaja nepoštenih i ništetnih ugovora/ili odredbe na objektivnu nemogućnost ugovora na snazi", s time što je drugi dio tog zahtjeva u kojem govori o "objektivnoj nemogućnosti ugovora na snazi" i nerazumljiv, te sudu nije jasno što bi takav tužbeni zahtjev značio.

9. Zahtjev pod točkom 9. tužbenog zahtjeva za "prekidom prodajnog procesa i zaustavljanjem svih radnji po ovrsi Općinskog suda u Rijeci broj 4747/2011 i dovođenjem u početno stanje" nije zahtjev o kojem se može odlučivati u sudskom parničnom postupku. Ukoliko tužitelj traži odgodu postupka ovrhe, tada to može jedino tražiti pred ovršnim sudom pred kojim se postupak ovrhe vodi. Ništavost zadužnica ne može se kumulirati sa zahtjevom za njihovim poništenjem, ili pak ukidanjem, dok je "nepriznavanje" nepravni pojam koji ne spada u tužbene zahtjeve o kojima sud odlučuje, pa je kumuliranje svih ovih zahtjeva u tužbenom zahtjevu pod točkom 11. nedopušteno, nerazumljivo, te o takvom zahtjevu sud ne može odlučivati, tim više što nisu identificirane niti isprave tj. zadužnice čiju ništetnost/poništenje tužitelj traži. Iz istih razloga nedovoljno određen je i tužbeni zahtjev pod točkom 12. kojim tužitelj zahtijeva povrat zadužnica bez njihove identifikacije, kao i bez iznošenja činjenica i dokaza zbog kojih bi to tuženik bio dužan učiniti (iako je logično da je ovaj zahtjev povezan s točkom 11. zahtjeva).

10. Ako tužitelj traži brisovno očitovanje, tada mora naznačiti što se brisovnim očitovanjem briše i na kojim nekretninama, a jednako vrijedi i za tabularnu ispravu, pa je zahtjev pod točkom 13. tužbe također nerazumljiv, nedovoljno određen te se po njemu ne može postupati. Zahtjev pod točkom 14. kojim traži utvrđenje da "ne priznaje dug i ništa ne duguje tuženiku", je činjenične prirode, a činjenicama nije mjesto u tužbenom zahtjevu te o njihovom postojanju ili nepostojanju sud ne odlučuje presudom. Jednako vrijedi i za tužbeni zahtjev pod točkom 16. koji je sadržajno iste prirode, kojim traži da "ne priznaje dug i nema duga prema tuženiku u iznosu od 14.645.500,12 kn".

11. Kao što je već obrazloženo, platni nalog kao vrsta odluke ne može biti ništavan, kao ni potvrda ovršne isprave, no oni se mogu ukinuti, međutim kumulacija jednog i drugog zahtjeva već sama po sebi zahtjev čini nerazumljivim. Osim toga, da bi sud odlučivao o tužbenom zahtjevu kojim bi se tražilo ukidanje platnog naloga ili potvrde ovršne isprave, potrebno je iznošenje razloga i dokaza, uz prethodno identificiranje platnog naloga i ovršne isprave o kojima se radi (s time što se platni nalog može pobijati jedino u odgovarajućem postupku povodom izjavljenog prigovora), što sve tužitelj nije učinio postavljanjem tužbenog zahtjeva pod točkom 15. Tužitelj to nije učinio niti postavljanjem tužbenog zahtjeva sadržanog pod točkom 17. kojim traži "ništavnost i ukidanje platnog naloga" bez naznake o kojem platnom nalogu bi se radilo i ponovno uz nedopuštenu kumulaciju zahtjeva, kao i "ništavnost i ukidanje potvrde ovršnosti ovršne isprave sadržane u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i Općinskog suda u Rijeci broj OV-13233/2011", iako sudovi ne izdaju potvrde ovršnosti na isprave javnih bilježnika, niti se te potvrde mogu utvrditi "ništavnim". Što se tiče zahtjeva "za proglašenjem nedopuštenosti i ništetnosti ovrhe Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr- 4737/2011" tužitelju se skreće pozornost da ovakav tužbeni zahtjev može isticati jedino ukoliko ga je ovršni sud zaključkom uputio na pokretanje parnice za proglašenje ovrhe nedopuštenom i u okviru razloga koje je iznio u ovršnom postupku. Međutim, kako ne proizlazi da bi tužitelj odlukom ovršnog suda bio upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s obzirom da se tužitelj na to ne poziva, niti o tome dostavlja odluku ovršnog suda, to je i ovaj tužbeni zahtjev valjalo odbaciti kao nedopušten, već samo iz ovih razloga. Pritom, tužitelju se ponovno i ovdje skreće pozornost da ne može tražiti proglašenje ovrhe "nedopuštenom i ništetnom" jer je ponovno riječ o kumulaciji koja tužbeni zahtjev čini i nerazumljivim, s obzirom da se ovrha uz gore opisane procesne pretpostavke, može jedino utvrditi nedopuštenom.

12. Konačno, vezano uz cjelokupnu tužbu kao i sve tužbene zahtjeve, treba istaknuti da izuzev subjektivnog opisa poslovnog odnosa s različitim poslovnim subjektima među kojima i tuženikom, tužitelj u cijeloj tužbi jasno ne ističe činjenice niti dokaze na kojima temelji pojedine tužbene zahtjeve, pa je tužba nerazumljiva. Zbog nepostojanja jasne koncepcije tužbenih navoda koji bi bili relevantni za odlučivanje po ovoj tužbi u cijelosti, i neovisno o svim gore iznesenim zamjerkama pojedinim tužbenim zahtjevima, sud je ocijenio da tužba nije ispravljena u skladu s uputom te se po tužbi u cijelosti ne može postupati (vidi rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž- 1390/2024 od 26. ožujka 2024.).

13. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja članka 109. stavka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.- ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) samostalno i u vezi s člankom 21. i 341. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.)

U Rijeci, 14. listopada 2025.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju