REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3083/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i mr. sc. Neri Radas članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-818/2024-2 od 13. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4935/2018 od 24. srpnja 2024., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na peto, šesto i deseto naznačeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto, sedmo, osmo, deveto, jedanaesto i dvanaesto naznačeno pitanje.
III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću broj Gž-818/2024-2 od 13. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4935/2018 od 24. srpnja 2024.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je utvrdio da je predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio dvanaest pravnih pitanja za koja smatra da su važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je za neka pitanja naznačio razloge važnosti. Predlagatelj je podnio i prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP jer da su mu u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za dopuštenje revizije povrijeđena i ljudska prava i temeljne slobode zajamčeni čl. 14. st. 2., čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010 i 5/2014 - dalje: Ustav) kao i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Predlagatelj je naznačio dvanaest pravnih pitanja, za prvo, drugo, treće, četvrto, sedmo, osmo, deveto, jedanaesto i dvanaesto pitanje predlagatelj nije naznačio razloge važnosti dok za peto, šesto i deseto pitanje je naznačio odluke ovog suda kao razlog važnosti (Rev-1032-84, Rev-54/93, Rev-3024/14 i mnoge druge).
5. U odnosu na odluke za koje je predlagatelj naznačio razloge važnosti treba istaknuti da petim i šestim pitanjem predlagatelj preispituje je li sud u vezi ništetnosti ugovora za koji postoji pravomoćna odbijajuća presuda dužan otkloniti navode i prigovore stranke međutim nižestupanjski sudovi su utvrdili da je pravomoćno odbijen kao neosnovan zahtjev za utvrđenje da je ništav ugovor o zastupanju i posredovanju sklopljen 22. prosinca 2004. stoga se sud u pobijanoj presudi nije bavio predmetnim ugovorom (res iudicata) i naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Također i desetim naznačenim pitanjem predlagatelj preispituju valjanost ugovora o zastupanju i posredovanju od 22. prosinca 20024., stoga niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga je u odnosu na peto, šesto i deseto naznačeno pitanje valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije sukladno čl. 389.b. st. 1. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. U odnosu na prvo, drugo, treće, četvrto, sedmo, osmo, deveto, jedanaesto i dvanaesto naznačeno pitanje drugo i treće naznačeno pitanje predlagatelj navodi da Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzeo shvaćanje o navedenim pitanjima. Okolnost da o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Drugostupanjski je sud u pobijanoj odluci iznio shvaćanje o pitanjima koja su važna za odluku u ovom sporu i o pitanjima koja je predlagatelj problematizirao tijekom postupka, kao i u žalbi, a predlagatelj ne tvrdi da praksa viših sudova o navedenim pitanjima nije jedinstvena u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineja druga ZPP. Obzirom da se ne radi o pitanjima o kojima praksa viših sudova nije jedinstvena, naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
7. U prijedlog za dopuštenje revizije predlagatelj preispituje povredu ljudskih prava utvrđenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
8. Prijedlog podnesen na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP svodi se na navode predlagatelja da mu je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku te da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
9. U vezi navoda predlagatelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima predlagatelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima te da ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj odluci sud je odgovorio na sve odlučujuće žalbene navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da predlagatelj nije imao pravično suđenje ili da mu je bio onemogućen pristup sudu.
11. Prema ocjeni ovog suda predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. listopad 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
