Poslovni broj: UsI-4620/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Bakrotisak d.d., Garešnica, Graničarska ulica 2/a, OIB: 59728283213, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Kallay, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1A/III, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi izmjene podataka i naknadne naplate razlike uvoznog duga, nakon održane javne i usmene rasprave, 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/24-01/39, URBROJ: 513-04-24-3 od 23. rujna 2024. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/24- 01/39, URBROJ: 513-04-24-3 od 23. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Koprivnica, KLASA: UP/I-472-01/24-06/1, URBROJ: 513- 02-3058/11-24-3 od 8. veljače 2024. donesenim po službenoj dužnosti, kojim je tužitelju utvrđena naknadna naplata razlike uvoznog duga nakon izmjene podataka u ukupno osam carinskih deklaracija, kao i pripadajuće zatezne kamate obračunate na naplaćenu antidampinšku carinu i razliku poreza na dodanu vrijednost od dana nastanka carinskog duga do dana donošenja rješenja, te se napominje da ukoliko carinski dužnik u propisanom roku ne uplati utvrđeni iznos davanja, isti će se podmiriti iz podnesenih instrumenata osiguranja navedenih za svaku pojedinu deklaraciju, a u slučaju da se iz podnesenih instrumenata osiguranja ne može naplatiti utvrđeni carinski dug, naplata će se izvršiti u ovršnom postupku, a sve kako je navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja, te se dužnika obvezuje za robu puštenu u slobodni promet po predmetnim uvoznim carinskim deklaracijama za koje je utvrđen ispravni iznos PDV-a sukladno predmetnom rješenju, iskazati u prijavi poreza na dodatnu vrijednost sukladno članku 76. stavku 8. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a rješenjem od 13. veljače 2024. sukladno članku 104. Zakona o općem upravnom postupku ispravljene su očite netočnosti u prvostupanjskom rješenju od 8. veljače 2024. na stranicama 2., 6. i 7. izreke rješenja, a sve kako je navedeno u rješenju o ispravci greške.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja, te posebno ističe da je predmetni postupak naknadne provjere carinskih deklaracija započeo 11. kolovoza 2023. nakon što je prvostupanjsko tijelo zaprimilo dopis sa rezultatima misije OLAF-a i Tajlandskog ministarstva vanjske trgovine, a što zasigurno ne predstavlja valjani pravni temelj postupanja prvostupanjskog tijela koje je izvršilo naknadnu provjeru carinskih deklaracija tužitelja, a čime je povrijeđeno načelo pravne sigurnosti i načelo zaštite legitimnih očekivanja tužitelja, jer se situacija tužitelja ne smije vremenski neograničeno dovoditi u pitanje, obzirom da su podaci na prvoj uvoznoj deklaraciji utvrđeni 1. prosinca 2021. dok je naknadna provjera započeta tek 11. kolovoza 2023.

3. Prvostupanjsko tijelo je prije pokretanja naknadne provjere bilo dužno obrazložiti svoju sumnju i uz obavijest o provođenju postupka naknadne provjere od 10. kolovoza 2023. i naknadno tijekom postupka tužitelju dostaviti svu relevantnu dokumentaciju koja opravdava takvu sumnju, a sve kako bi se tužitelj na istu mogao očitovati, a ta dokumentacija tužitelju nije dostavljena niti nakon njegovog traženja.

4. Poziva se na presudu Upravnog suda u Zagrebu broj Us I-2081/2021 od 16. studenog 2022. u kojoj je izraženo shvaćanje o primjeni članka 30. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku i navedeno da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom, pa se u konkretnom slučaju nije mogao otkloniti prigovor tužitelja da mu prije donošenja prvostupanjskog rješenja po službenoj dužnosti nije omogućeno očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje rješenja, a radi se o obvezi koju propisuju navedene odredbe nacionalnih propisa koje je prvostupanjsko tijelo propustilo primijeniti.

5. Ističe da rješenje tuženika nije potpuno i pravilno obrazloženo, a iz kojih razloga je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj U-III/416/2014 od 13. ožujka 2018. i U-III/3586/2013 od 25. siječnja 2017. utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog povrede načela transparentnosti i prava na jednako postupanje.

6. Skreće pažnju da iz uvoznih deklaracija nesporno proizlazi kako je tužitelj koristio ispravni tarifni broj 76071119 60 otvoren za aluminijsku foliju koja se uvozi za druge namjene, osim za uporabu u kućanstvu, a obzirom da tužitelju ista služi isključivo za daljnju obradu, pa je riječ o robi izuzetoj od antidampinških pristojbi sukladno Provedbenoj Uredbi Komisije (EU) 2017/271 na uvoz određene aluminijske folije podrijetlom iz Narodne Republike Kine na uvoz određene aluminijske folije otpremljene iz Tajlanda, bez obzira na to ima li deklarirano podrijetlo iz Tajlanda, te tužitelj navodi sadržaj članka 1. stavka 1. i 2. prethodno navedene Provedbene Uredbe Komisije.

7. Iz navedenog proizlazi da namjena robe predstavlja i jest razlog za oslobođenje od antidampinške pristojbe, pa makar podrijetlo robe bila i Narodna Republika Kina.

8. Tuženiku je vrlo dobro poznato da je tužitelj dobio više odobrenja za postupak uporabe u posebne svrhe i to dva odobrenja iz prosinca 2021. i dva odobrenja iz kolovoza 2022. i to u postupku u posebne svrhe ("End-use"), a za koji se mora voditi evidencija utrošenosti aluminijske folije u proizvodnji, slijedom čega se na temelju donesenih odobrenja plaća samo osnovna stopa carine od 7,5%, te je uvjet za dobivanje odobrenja namjena robe i zemlja otpreme robe, a što je u konkretnom slučaju Tajland, pa je navedeni uvjet neupitno ispunjen, a što dokazuje B/L, budući da je vidljivo iz dodatne šifre C601, koju je tužitelj koristio za aluminijsku foliju iz Tajlanda, te u slučaju postojanja odobrenja i s današnjim danom vrijede pravila za oslobođenje od plaćanja antidampinških pristojbi, a za čije ishođenje je jedini uvjet namjena robe.

9. Tužitelj je prvostupanjskom tijelu dokazao namjenu uvezene robe i dostavio svu potrebnu dokumentaciju radi utvrđivanja karakteristika sporne robe i njezine krajnje namjene, pri čemu tuženik do današnjeg dana nje donio bilo kakvu odluku s ciljem završavanja carinskog nadzora.

10. Ukoliko tuženik smatra da se odluka mogla ili može donijeti isključivo na temelju izvješća OLAF-a, ostaje nejasno zašto je od tužitelja uopće i zatražena dodatna dokumentacija o podrijetlu robe za Indiju, a u odnosu na koju prikupljenu i dostavljenu dokumentaciju se ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo niti jednim navodom nije očitovalo.

11. Tužitelj je bio siguran u podrijetlo robe jer je u dugogodišnjoj suradnji sa trgovačkim društvom iz Italije, koje u konkretnom slučaju jedino i može sa sigurnošću potvrditi podrijetlo robe, a tužitelj je dostavio svu dokumentaciju koja nesporno potvrđuje tajlandsko podrijetlo robe, a ukoliko dostavljena dokumentacija od talijanskog trgovačkog društva nije bila vjerodostojna, to tužitelj nije znao niti je mogao znati, te bi takva dodatna provjera bila prevelik teret za tužitelja, čija se gospodarska djelatnost ne sastoji prvenstveno od djelatnosti uvoza i izvoza.

12. Tužitelj u Republici Hrvatskoj uspješno posluje dugi niz godina i odlučno tvrdi da u svom poslovanju u svakom trenutku postupa s pažnjom dobrog gospodarstvenika te smatra da ne postoji niti jedan dokaz dostatan za donošenje prvostupanjskog rješenja niti za uvozne deklaracije za robu tajlandskog podrijetla niti za preostale tri uvozne carinske deklaracije za robu indijskog podrijetla.

13. Evidentno je kako se aluminijska folija nalazi u pomoćnoj tabeli za nepovlašteno podrijetlo gdje je dostatna prerada za nepovlašteno podrijetlo navedena pod oznakom CTH (promjena tarifnog broja), slijedom čega je neupitno ispunjen i uvjet predviđen za stjecanje podrijetla robe.

14. Poziva se na presudu Upravnog suda u Zagrebu broj Us I-2330/2021 od 14. listopada 2022. u kojoj je također ocijenjeno da carinska tijela nisu odgovorila na prigovore tužitelja zbog čega je za usporedbu korištena određena uvozna deklaracija i na koju robu se ista odnosi, te koju još konkretno dokumentaciju bi tužitelj trebao priložiti, nisu suočeni artikli tužitelja s artiklima iz usporedive deklaracije te nije obrazložen količinski popust i njegov utjecaj na carinsku vrijednost.

15. Predlaže sudu da sasluša zakonskog zastupnika tužitelja VO i svjedoke HO i ŽO, svi na adresi tužitelja i svjedoka JO na adresi [adresa].

16. Ističe da u upravnom postupku nije cijenjena e-mail korespodencija između tužitelja i talijanskog trgovačkog društva koju je tužitelj prethodno dostavio te se tužitelj zbog velike pozornosti na poštivanje svih pozitivnih nacionalnih i međunarodnih propisa obratio trgovačkom društvu Hema d.o.o., [adresa] prije samog uvoza robe na teritorij Republike Hrvatske, te je isto društvo tužitelja zastupalo i u postupku carinjenja uvozne robe.

17. Prije uvoza robe u Republiku Hrvatsku zastupnik tužitelja se obratio prvostupanjskom tijelu s upitom u svezi ispravnog popunjavanja carinskih deklaracija, postupka "End-use", kao i u svezi potrebnog osiguranja tj. izdavanja garancije za predmetnu robu te pri tom prvostupanjskom tijelu nije mogla ostati nepoznata činjenica da je predmetna roba tajlandskog odnosno indijskog podrijetla, u kojem slučaju se odmah prilikom uvoza robe moglo ukazati tužitelju da je aluminijska folija pod posebnim nadzorom Europske komisije, a ne dopustiti tužitelju da nesvjesno čini bilo kakve možebitne povrede zakonskih propisa, a čime tuženik nije postupao prema načelu savjesnosti i poštenja, pa čak i prijevarno postupanje s izravnim ciljem nanošenja štete tužitelju i remećenju njegovog urednog poslovanja.

18. U slučaju da dokumentacija nije bila valjana, onda carinska tijela ne bi niti izdala carinske deklaracije koje su predmet ove naknadne provjere, te tužitelj smatra da ukoliko je i došlo do pogreške nadležnog tijela u odnosu na utvrđenje podrijetla ispitivane robe, takva pogreška nikako ne može imati za posljedicu odgovornost niti krivlju tužitelja, a što je sukladno članku 119. Uredbe, pa tužitelj ističe da je postupao u dobroj vjeri i kao dokaz dostavlja mišljenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda od 11. listopada 2021. i 9. prosinca 2021.

19. Predlaže sudu da održi raspravu i poništi osporavano rješenje i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak uz naknadu troška upravnog spora, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 29. stavku 2. Zakona obveznim odnosima.

20. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže donošenje presude bez održavanja rasprave.

21. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

22. U podnesku tužitelj se očitovao na odgovor tuženika na način da u odgovoru na tužbu nije odgovoreno na tužbene navode tužitelja, te je poslano niz požurnica radi rješavanja upravnog spora.

23. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a na temelju ovlaštenja iz članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu, a sud nije smatrao svrsishodnim provoditi predložene dokaze saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja i predloženih svjedoka jer činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku tužbenim navodima tužitelja nije bilo dovedeno u sumnju.

25. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

26. Prema podacima spisa predmeta, žalba tužitelja je odbijena s obrazloženjem da je Carinski ured Koprivnica zaprimio dopis sa rezultatom zajedničke misije OLAF- a i Tajlandskog ministarstva vanjske trgovine kojim je utvrđeno da aluminijska folija koju su tajlandski izvoznici izvozili u zemlje članice EU ne ispunjava uvjete za tajlandsko nepovlašteno podrijetlo, već je zemlja podrijetla Narodna Republika Kina, a obzirom da je na popisu trgovačkih društava koja su uvozila aluminijsku foliju tarifnih oznaka 7607111960 i 7607111991 iz Tajlanda bio i tužitelj, započela je naknadna provjera uvoznih carinskih deklaracija za predmetnu robu.

27. Prvostupanjsko tijelo je sukladno članku 48. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije tj. CZU, proveo naknadnu provjeru predmetnih uvoznih carinskih deklaracija o čemu je sastavljen zapisnik od 20. prosinca 2023. kojeg je primatelj robe preuzeo 22. prosinca 2023., kojim je na temelju dokumentacije dostavljene od strane uvoznika utvrđeno da je u deklaracijama deklarirano da roba ima tajlandsko podrijetlo.

28. Obzirom na zaključak OLAF-a da se radi o aluminijskoj foliji podrijetlom iz Narodne Republike Kine utvrđeno je da je roba pogrešno deklarirana kao da ima tajlandsko podrijetlo pri uvozu u EU, a što je dovelo do izbjegavanja antidampinških pristojbi koje su nametnute na kinesku aluminijsku foliju, a obzirom da navedeno izvješće OLAF-a ima snagu dokaza u upravnim i kaznenim postupcima i u vezi kojih OLAF-ov Ured u skladu s nacionalnim pravom i Pravilnikom o osoblju može pružiti dokaze u postupcima pred nacionalnim sudovima, identificirana je aluminijska folija koja je puštena u slobodni promet u Republici Hrvatskoj kao folija kineskog nepreferencijalnog podrijetla.

29. U trenutku puštanja u slobodan promet predmetne robe ukoliko bi ona bila podrijetlom iz Kine, na snazi je bila Provedbena Uredba Komisije (EU) 2021/983 od 17. lipnja 2021. o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz aluminijski konverterske folije podrijetlom iz Narodne Republike Kine i kasnije Provedbena Uredba Komisije (EU) 2022/402 od 9. ožujka 2022. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na predmetni uvoz, pa je u konkretnom slučaju primjena navedene Uredbe bila izbjegnuta pogrešnim deklariranjem nepovlaštenog podrijetla robe, a radi čega je uvozni dug po predmetnim uvoznim deklaracijama obračunat u iznosu manjem od propisanog.

30. Tuženik se poziva na članak 48. Carinskog zakonika Unije u odnosu na svoje ovlaštenje da provede naknadne carinske provjere, te se u vezi nastanka uvoznog carinskog duga poziva na članak 77. točku 1. alineja (a) Carinskog zakonika Unije i navodi sadržaj iste, te na članak 60. stavak 2. Carinskog zakonika Unije, te se nastavno citiraju i daljnje relevantne odredbe navedene Provedbene Uredbe Komisije.

31. Ovlaštena osoba tužitelja obaviještena je sukladno članku 125. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22) o ishodu poreznog nadzora o čemu je 18. prosinca 2023. sastavljena službena bilješka, te je po okončanju nadzora sastavljen zapisnik od 20. prosinca 2023. o predmetnoj naknadnoj provjeri, te se ističe da je teret dokazivanja nepovlaštenog podrijetla robe na uvozniku, jer je uvoznik robe taj koji ima koristi od određenog posebnog tretmana.

32. Nadalje, na temelju dostavljene dokumentacije prvostupanjsko tijelo je utvrdilo da je obrada aluminijske folije za koju je kao podrijetlo navedena Indija, u Indiji bila minimalna i obavljena isključivo kako bi se uklonile posljedice antidampinške pristojbe uvedene u EU na kinesku aluminijsku foliju.

33. Iz navedenih razloga, tuženik je zaključio da je u konkretnom slučaju činjenično stanje nesporno potpuno i pravilno utvrđeno, te da žalbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

34. Tuženik obrazlaže da od tužitelja kao uvoznika nije zatraženo dostavljanje dodatne dokumentacije o nepovlaštenom podrijetlu robe koja je uvezena iz Tajlanda, već je temeljem zahtjeva za dostavu dokumentacije od 10. kolovoza 2023. zatražena dostava dokumentacije i upitnik čija obveza popunjavanja je na proizvođaču robe sa svrhom dokazivanja nepovlaštenog podrijetla za robu koja je uvezena iz Indije, te da je predmet naknadne provjere bila točnost i vjerodostojnost uvoznih carinskih deklaracija deklariranog nepovlaštenog podrijetla robe, a ne poslovni odnos uvoznika i dobavljača pri čemu za navedeno podrijetlo robe sukladno članku 15. Carinskog zakonika Unije odgovara podnositelj deklaracije.

35. Izvješće i dokazi OLAF-a se smatraju internom korenspodencijom, te se radi o službenoj dokumentaciji koja se smatra vjerodostojnom i točnom i u postupku nije morala biti dostavljena na očitovanje primatelju robe, koji je o rezultatima provjere u postupku obaviješten prvostupanjskim rješenjem na koje je izjavio žalbu iz čega proizlazi da mu nije uskraćeno pravo na očitovanje i izjašnjavanje o svim bitnim činjenicama i okolnostima vezanim uz postupak provjere robe.

36. Odredbom članka 15. stavka 2. Carinskog zakonika Unije propisano je da podnošenjem carinske deklaracije, deklaracije za privremeni smještaj, ulazne skraćene deklaracije, izlazne skraćene deklaracije, deklaracije za ponovni izvoz ili obavijesti o ponovnom izvozu koje osoba podnosi carinskim tijelima ili pri podnošenju zahtjeva za odobrenje ili neku drugu odluku, dotična je osoba odgovorna za sve sljedeće: (a) točnost i potpunost informacija koje se navode u deklaraciji, obavijesti ili zahtjevu; (b) vjerodostojnost, točnost i valjanost svih dokumenata koji se prilažu deklaraciji, obavijesti ili zahtjevu; (c) ako je potrebno, ispunjenje svih obveza koje se odnose na stavljanje dotične robe u predmetni carinski postupak ili na obavljanje odobrenih radnji.

37. Odredbom članka 48. navedenog zakonika propisano je da za potrebe carinskih provjera, carinska tijela mogu provjeriti točnost i potpunost informacija iz carinske deklaracije, deklaracije za privremeni smještaj, ulazne skraćene deklaracije, izlazne skraćene deklaracije, deklaracije za ponovni izvoz ili obavijesti o ponovnom izvozu te postojanje, vjerodostojnost, točnost i valjanost svih pratećih isprava te mogu ispitati račune deklaranta i ostale evidencije koje se odnose na aktivnosti u vezi predmetne robe ili prije naknadnih trgovačkih aktivnosti koje uključuju tu robu nakon njezinog puštanja. Ta tijela također mogu pregledati takvu robu i/ili uzeti uzorke ako je to još uvijek moguće učiniti.

Takve se provjere mogu obaviti u poslovnim prostorima posjednika robe ili posjednikovog zastupnika, prostorima svake osobe koja je izravno ili neizravno uključena u te radnje u poslovnom svojstvu ili bilo koje druge osobe koja je u posjedu tih isprava i podataka u poslovne svrhe.

38. Odredbom članka 60. stavka 2. navedenog Zakonika propisano je da ako se dokaz o podrijetlu pruža prema carinskom zakonodavstvu ili drugom zakonodavstvu Unije koje uređuje određena područja, carinska tijela mogu, u slučaju osnovane sumnje, zahtijevati dodatni dokaz koji je potreban kako bi se osiguralo da je navod podrijetla u skladu s pravilima koja se utvrđuju relevantnim zakonodavstvom Unije.

39. Odredbom članka 77. točke 1. alineje (a) propisano je da uvozni carinski dug nastaje stavljanjem robe koja nije roba Unije i koja podliježe plaćanju uvoznih carina u bilo koji od sljedećih carinskih postupaka puštanje u slobodni promet, uključujući prema odredbama za uporabu u posebne svrhe.

40. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

41. Tužitelj pogrešno smatra da u osporavanom rješenju nije odgovoreno na navode istaknute u žalbi, a dana obrazloženja tuženika je sud već prethodno opisao u presudi, te je sud mišljenja da tuženik pravilno ističe da poslovni odnos tužitelja i talijanskog trgovačkog društva nije predmet ove provjere, već je predmet naknadne provjere upravo podrijetlo uvezene aluminijske folije, za koju je međunarodnom istragom nesporno utvrđeno da nije ni tajlandskog ni indijskog podrijetla, već da je podrijetlom iz Narodne Republike Kine u odnosu na koju nema oslobođenja od plaćanja carina, i to bez obzira postoji li uporaba uvezene robe u posebne svrhe, a kako to proizlazi iz prethodno citiranog članka 77. točke 1. alineje (a) Carinskog zakonika Unije.

42. Naime, iz prethodno citiranog članka 48. Carinskog zakonika Unije nesporno proizlazi ovlaštenje tuženika da provjeri točnost i potpunost informacija iz carinske deklaracije, te je u konkretnom slučaju nesporno da je neispravnim deklariranjem podrijetla aluminijske folije došlo do izbjegavanja antidampinških pristojbi pri čemu nije od utjecaja činjenica je li tužitelj znao ili morao znati za pravo podrijetlo uvezene aluminijske folije, a obzirom da je sukladno članku 15. navedenog Zakonika dokaz točnosti i vjerodostojnosti podnesene carinske deklaracije na podnositelju carinske deklaracije tj. tužitelju.

43. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

44. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Marko Kallay, putem e-kom.

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom.

3. U spis