Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-467/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆI, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1200/2022-22 od 8. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim okrivljenika ĆI zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, nakon čega je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Potom je, na temelju članka 56. KZ/11, prema okrivljeniku izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ukoliko okrivljeni, u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 kao i plaćanja troškova na ime nagrada i nužnih izdataka postavljenog branitelja te su isti pali na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

4. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik ĆI po svom branitelju Valentinu Jakovcu odvjetniku u Zagrebu, u kojem je predloženo da se pobijana presuda "održi na snazi".

5. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je neosnovana.

7. S obzirom na to da se žalba protiv prvostupanjske presude odnosi samo na žalbenu osnovu odluke o kazni, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, postupajući povodom podnesene žalbe u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

8. Državni odvjetnik u svojoj žalbi ističe kako smatra da je izrečena kazna preblaga i da se istom neće ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja te da počinjeno kazneno djelo zahtjeva izricanje bezuvjetne kazne zatvora pa se ističe kako je okrivljenik izrazito nekritična osoba spram vlastitog ponašanja i problema s ovisnošću o alkoholu, kako sam nije shvatio razmjere svog problema i ponašanja te da nije poslušao ni svoju suprugu niti se podvrgnuo obveznoj sudskoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti, zbog čega da mu je i opozvana ranija pravomoćna presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu te mu je određeno izdržavanje kazne zatvora u trajanju od 1 godine, s izdržavanja koje je doveden na raspravu od 8. svibnja 2023. Ističe se nadalje kako je prvostupanjski sud precijenio priznanje okrivljenika i izraženo kajanje, a isto tako i traženje oprosta od supruge te njeno prihvaćanje, pogotovo u situaciji kada je ovom kaznenom djelu prethodilo višegodišnje zlostavljačko ponašanje okrivljenika spram svoje supruge, koje je dovelo i do toga da njegov sin s njim ne komunicira.

9. Što se tiče istaknutih žalbenih navoda potrebno je navesti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i odgovarajuće vrednovao sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije pa je tako ispravno, kao olakotne okolnosti, cijenio njegovo potpuno priznanje počinjenja kaznenog djela koje je sud doživio iskrenim, izraženo kajanje i žaljenje popraćeno plačem i drhtavim glasom, njegovo skrušeno držanje pred sudom, kao i njegovu samokritičnost koju je izrazio u obrani te svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. Premda je prvostupanjski sud u svojoj presudi naveo da je kao olakotnu okolnost cijenio okrivljenikovu neosuđivanost, što da bi proizlazilo iz pročitanog izvatka iz kaznene evidencije, u nastavku je naveo kako je izvršio uvid u pravomoćnu presudu tog suda od 24. siječnja 2019., iz koje je proizašlo kako je okrivljenik pravomoćno osuđivan zbog istog i istovrsnog kaznenog djela na uvjetnu osudu, što očigledno znači da je raniju osuđivanost okrivljenika prvostupanjski sud ipak cijenio prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije. Premda se na prvi pogled može učiniti kako se radi o proturječju, ipak je za navesti kako razlozi o odlučnim činjenicama nisu potpuno nejasni niti u znatnoj mjeri proturječni do mjere da se čitava presuda ne bi mogla ispitati.

10. Dakle, prvostupanjski sud je raniju osuđivanost okrivljenika cijenio prilikom donošenja odluke o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije te je imajući u vidu prvenstveno stav samog okrivljenika, njegovo ponašanje na raspravi te traženje oprosta od oštećene, uz iskreno iskazanu namjeru na promjenu svog života u vidu liječenja od ovisnosti o alkoholu, čemu je svakako pridonio i boravak u zatvoru po opozivu uvjetne osude, osnovano zaključio da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja kazne okrivljeni ubuduće neće činiti kaznena djela. U takvoj situaciji mu je osnovano izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti, ako okrivljeni u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

10.1. Prosudbu prvostupanjskog suda u pogledu odluke o kaznenopravnoj sankciji nije s uspjehom doveo u pitanje državni odvjetnik navodima svoje žalbe jer o svim razlozima kojim se u tom pravcu vodio, prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, nakon što je razmotrio, s jedne strane utvrđene otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a s druge strane i navode žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio kako je doista bilo prostora za izricanje uvjetne osude kao adekvatne kaznenopravne sankcije u konkretnom slučaju, premda je točno da je, prvenstveno zbog ranije osuđivanosti okrivljenika zbog istog i istovrsnog kaznenog djela koje je predmet ovog kaznenog postupka, svakako u obzir dolazila i osuda na zatvorsku kaznu, kako je to istakao i državni odvjetnik u svojoj žalbi.

10.2. Ipak, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, brojnost i kvaliteta olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, uz stav kojeg je oštećena izrazila tijekom postupka da je ovo kazneno djelo okrivljenik počinio u afektu, uz to i u alkoholiziranom stanju, a inače da je "sasvim ok i duša od čovjeka", radi čega je i prihvatila njegovu ispriku, doista zavređuju da se i ovakvom kaznenopravnom sankcijom, kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom, pruži prilika okrivljeniku da svoj život u potpunosti uskladi s društveno prihvaćenim normama ponašanja te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem okrivljenika iz društva pa mu je ovakva kaznenopravna sankcija prilika i poticaj za nastavak života u skladu općeprihvaćenim uzusima ponašanja, a na okrivljeniku je odluka hoće li ponuđenu prigodu iskoristiti. Okrivljenik mora biti svjestan da mu je ovo posljednja prigoda koja mu se pruža te da se bilo kakvo novo kršenje zakona s njegove strane sigurno neće moći tolerirati, radi čega je opravdano za očekivati da će se uvjetnom osudom, s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, uspješno ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 te da će okrivljenik shvatiti pogibeljnost svog ponašanja i da će se ubuduće suzdržati od činjenja novih kaznenih djela, a da će se i ovakvom kaznenopravnom sankcijom utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom.

11. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 14. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić