Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-117/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĐG, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-199/2019-71 od 7. veljače 2025., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zlataru je, pod točkom I., temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-423/2028-2 od 15. travnja 2019., a pod točkom II., oslobodio je od optužbe okrivljenika ĐG, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, ne navodeći pri tome zakonsku osnovu po kojoj je oslobodio od optužbe okrivljenika, ali iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je okrivljenik oslobođen po čl. 453. točka 3. ZKP/08, odnosno jer nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje.

2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

7. Nije u pravu državni odvjetnik kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik analizira pobijanu presudu i dokaze izvedene u postupku te izvodi zaključak suprotan zaključku prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se optužuje. U žalbi se ističe kako prvostupanjski sud izvodi pogrešan zaključak da, kritične zgode, nisu bile izrečene prijetnje smrću te da neodređeni navodi oštećenice kako se boji okrivljenika nisu bili razlog za postupanje policije, koji tada nisu utvrdili osnovanu sumnju na počinjenje kaznenog djela radi čega da je okrivljenik pušten. Navodi se kako pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da se ovdje očito radi o manipulaciji oštećenice, što da se vidi i iz komunikacije s okrivljenikom nakon podnijete kaznene prijave, kada ga pokušava navesti da u poruci prizna da joj je prijetio. Na kraju se ističe kako su riječi upućene oštećenici bile objektivno podesne izazvati opravdan osjećaj bojazni za njezin život, pri čemu je sud trebao provjeriti sve okolnosti koje su uslijedile nakon zaustavljanja oštećenice pored policijske patrole kroz ispitivanje roditelja oštećenice, koji su te večeri došli u Policijsku postaju Zabok i s oštećenicom išli u Policijsku postaju Samobor te na okolnost upućivanja poruka okrivljeniku s mobitela oštećenice nakon samog događaja.

7.2. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik ĐG počinio predmetno kazneno djelo jer sam on negira počinjenje tog djela, a osim iskaza oštećenice KG, koja je očito zainteresirana za ishod ovog postupka, u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik doista ozbiljno prijetio bivšoj izvanbračnoj supruzi oštećenici KG da će je usmrtiti i time da bi počinio kazneno djelo prijetnje.

7.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se samo iz činjenice što okrivljenika ĐG tereti oštećenica KG, s kojom okrivljenik očito nije u dobrim odnosima, ne može zaključiti da je to dokaz koji bi nedvojbeno potvrdio da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, samim time što u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetio oštećenici. Naprotiv, iz logične i uvjerljive obrane okrivljenika, kao i iz iskaza svjedoka policijskih službenika RG i LG iz čijih iskaza proizlazi da im oštećenica tada nije prijavila ozbiljnu prijetnju koja se okrivljeniku stavlja na teret optužnicom, kao i iz činjenice da oštećenica, koja se zaustavila kod policijske patrole, ne traži od tih policijskih službenika hitnu pomoć i zaštitu zbog navodne ozbiljne prijetnje ubojstvom, kao i kod činjenice da je kaznenu prijavu podnijela tek za dva dana, odnosno 9. listopada 2018. u Policijskoj postaji Samobor, proizlazi da nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, uputio prijeteći riječi oštećenici, niti da bi prema njoj postupao na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

7.4. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz žrtve, a sa druge strane obrana okrivljenika, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je obrana okrivljenika logična i uvjerljiva, to i ovaj sud drugog stupnja zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, pa je pravilno sud prvog stupnja kod takvog stanja stvari, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenika oslobodio optužbe budući da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.

8. Budući da državni odvjetnik navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), to je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno čl. 482. ZKP/08-25.

Split, 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić