Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: P-81/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ČO, [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], 2 tužiteljice LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Nenadu Mamula, odvjetniku u Karlovcu, protiv 1 tuženika BO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženika GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Dinki Dobrović Legović odvjetnici u Karlovcu, radi utvrđenja da određena imovina ne ulazi u ostavinsku imovinu, nakon održane glavne i javne rasprave dana 23. rujna 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Nenada Mamule odvjetnika u Karlovcu i punomoćnice tuženika Dinke Dobrović Legović odvjetnice u Karlovcu, a objavljene dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužiteljice ČO i 2. tužiteljice LO koji glasi:

„Utvrđuje se da kč. br. [katastarska čestica] kuća kućište sa 655 m2 upisana u ZK ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ne ulazi u sastav ostavinske imovine iza pok. OO a koji se vodi pred Općinskim sudom u Karlovcu poslovni broj: 25 O-1674/2019, već ista predstavlja isključivo suvlasništvo tužiteljica ČO, [adresa]. odvojak 24. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što su tuženici JO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u Zemljišnim knjigama, a oni kao nasljednici iza pok. OO, kao i da im nadoknade ovim postupkom prouzročeni parnični trošak isplatom iznosa od 2.775,99 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počem od dana donošenja presude tj. 13. studenog 2024. godine, pa do isplate sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“, radi neosnovanosti.

II.

Nalaže se 1. tužiteljici ČO, [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljici LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknade 1. tuženiku BO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženiku GO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 1.967,18 eura (jednu tisuću devet sto šest sedam eura i osamnaest centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da je Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, posl. broj:

25 O-1674/2019-4 od 17.11.2021. god. određen prekid postupka u ovom ostavinskom predmetu te su upućene ovdje tužiteljice da pokrenu postupak protiv ostalih sunasljednika radi utvrđenja da nekretnina upisana u ZK ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća kućište sa 655 m2 ne ulazi u sastav ostavine iza pok. OO (Mile) Sudara, sina Č (Mihajla). Nadalje tvrde, da je nekretnina opisana od točkom I. tužbe isključivo vlasništvo tužiteljica iz razloga što su one uživale predmetnu česticu kao nasljednice iza pokojnog oca, odnosno supruga, oca ČO i supruga LO. Kako tuženici ne žele priznati pravo vlasništva tužiteljicama to one predlažu da Sud po provedenom postupku donese presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da su tužiteljice Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, posl. broj: 25 O-1674/2019-4 od 17.11.2021. god. upućene da pokrenu postupak protiv ostalih sunasljednika radi utvrđenja da nekretnina upisana u ZK ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] kuća kućište sa 655 m2 ne ulazi u sastav ostavine iza pok. OO (Mile) Sudara, sina Č (Mihajla). No, nije točno da bi tužiteljice bile isključive vlasnice predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je na spornoj kčbr. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] živio je otac I. i II. tuženika, SO. SO je tamo živio od svojeg rođenja do smrti. Na spornoj nekretnini prednici tuženika, otac SO, njegova žena VO majka I. i II. tuženika i stric CO, 60-ih godina prošlog stoljeća izgradili su štalu, koja se i danas nalazi na toj čestici. Na predmetnoj čestica nekada davno nalazila se kuća, izgrađena još prije nego li se rodio otac tuženika SO, a koju kuću je još SO za života uklonio zbog dotrajalosti. Stoga danas na spornoj čestici ne postoji nikakva kuća. Stoga nije točan navod iz tužbe da bi tužiteljice ikada uživale predmetnu česticu, a još manje je točan navod da bi istu uživale po svojem predniku pok. IO, kako to navode u tužbi, obzirom isti nije nikada bio niti vlasnik niti posjednik sporne nekretnine. Da je tome tako, razvidno je i iz točke 3. obrazloženja rješenja Općinskog suda u Karlovcu, O- 1674/2019 od 17.11.2021.godine, gdje se navodi kako je iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu česticu (kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), utvrđeno da je kao vlasnik upisan ostavitelj- pok. DO (KO) Sudar, dok su tužiteljice na ročištu za ostavinsku raspravu održanom 20.7.2020.godine osporavale da bi pok. DO ( Mile) Sudar bio vlasnik te nekretnine iz razloga što je navodno na navedenoj čestici pravni prednik nasljednica, pok. ZO, sagradio kuću pred više od 50 godina i u njoj živio zajedno sa suprugom LO. Osim toga, tuženici ističu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena nakon proteka roka. Naime, rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, posl. broj O- 1674/2019 od 17.11.2021. godine tužiteljice su upućene pokrenuti parnicu protiv ovdje tuženika, i to u roku 30 dana od dana pravomoćnosti spomenutog rješenja ( točka III. rješenja), dok je u točki V. rješenja navedeno da će se prekinuti postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve glede kojih su upućene u parnicu, ako tužiteljice u ostavljenom roku ne postupe sukladno gore navedenom. Citirano rješenje postalo je pravomoćno dana 31.12.2021. godine. Dakle, krajnji rok za podnošenje tužbe bio je 30.1.2022.godine, a tužiteljice su tužbu podnijele 13.12.2022.godine. S obzirom da tužiteljice nisu tužbu podnijele u ostavljenom roku, Naslovni sud je donio Rješenje o nasljeđivanju iza pok. OO (Mile) Sudara, O- 939/2022 od 10.11.2022.godine. Radi svega navedenog, tuženici predlažu da sud odbaci tužbu zbog nepravovremenosti, a podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te naloži tužiteljicama platež troškova ovog parničnog postupka.

3. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje br. O-1674/19 od 17. studenog 2021. godine, u fotografije te vlasnički list te posjedovni list za nekretnine, u ugovor o opskrbi električnoj energiji, proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka ing. Dominika Čunović, pročitao iskaza saslušanih svjedoka AO, RO, NO, FO, ŽO, HO te iskaze saslušanih stranaka, te izvršio uvid u spise ovoga suda posl. br. O-939/2022 i posl. br. O-129/05.

5. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se ponovno pozivaju i saslušaju parnične stranke i već saslušani svjedoci radi nepotrebnosti. Ovo iz razloga što je sud utvrdio sve relevantne činjenice za donošenjem odluke čitanjem iskaza saslušanih svjedoka i i iskaza saslušanih parničnih stranaka, a osobito uvidom u materijalne dokaze koji se nalaze u spisu, radi čega je ocijenio da je ponovno saslušavanje istih stranaka i svjedoka nepotrebno.

6. Zatim, tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Ovo iz razloga što su tužitelji podnijeli tužbu u ovoj pravnoj stvari 13. prosinca 2022. godine, dakle izvan roka od 30 dana sukladno točci III rješenja br. O-1674/19 od 17. studenog 2021. godine. Međutim, činjenica što su tužitelji propustili rok za podnošenje tužbe ne onemogućuje tužitelje da pokrenu parnicu sukladno čl. 225 st. 4 i 5 Zakona o nasljeđivanju (obrazloženje rješenja ŽS u Zagrebu br. Gž2626/23 od 24. kolovoza 2023. godine).

7. 1. tužiteljica ČO je u svom iskazu navela da od kada zna za sebe da je uvijek dolazila u spornu kuću sagrađenu na čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] time da je to bila kuća njenog oca IO, koji je živio u [adresa], ali je dolazio vikendom i za vrijeme godišnjeg odmora te je imao ključ od kuće da bi nakon odlaska u mirovinu nakon 1995. godine došao i živio u toj kući do kraja svog života. Dok je dolazila u [adresa] u toj kući je živio i njen stric CO time da je on umro 1980- tih godina, ali ne zna točno kada. Inače braća su se međusobno podijelila tako da je ta kuća sa predmetnom česticom čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] pripala njenom ocu, a kuća u kojoj su tuženi je pripala SO i među braćom to nije bilo nikada sporno. Inače stric KO je živio u kući do time da je on umro u vrijeme rata, a nakon njegove smrti njen otac je dao u toj kući koja je u većem dijelu na čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] urediti svinjce za držanje svinja i agregat za struju. Ni to nije bilo sporno niti su tuženi isto osporavali. Inače sporna kuća sagrađena na čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nije bila izvorno kuća već je to bila štala u kojoj je njen pok. stric CO držao stoku, a i kasnije moj otac je držao konja i kravu, ali je otac ZO pred sam rat tu štalu prezidao te uredio prvo jednu sobu, a nakon toga je uredio i štalu pretvorio u kuću.

8. 2. tužiteljica LO je u svom iskazu tvrdila, da se udala 1966. godine za ZO i tada su braća sva bila u zajednici u jednoj staroj kući i kad se udala prvi puta je spavala u toj kući u kojoj je živio CO time da su oni spavali u toj staroj kući koja je nakon podjele braće nestala. Kad se udala kuća je već bila sagrađena te je ispočetka u kući bila samo jedna soba sa štalom. U to vrijeme je postojala zajednica time da su tu kuću gradili CO i ZO time da je u predmetnoj kući kao štali bila zajednička stoka jer tada još kuća nije bila podijeljena, a stoka je bila od CO i SO. Naime, braća su se podijelila na način da su CO i ZO imali svoj dio odnosno kuću i zemlju, a SO i L su imali svoj dio odnosno tu gdje je 1 tuženik sagradio svoju kuću bila je nekad stara kuća. Inače sjenik je bio pripao CO i njenom mužu time da je nekako međa između njihova dva posjeda išla i bila je nesporna, ali sada ne zna točno gdje i kako. Njen pokojni suprug je radio u Industromontaži i uglavnom po terenu u inozemstvu, pa je imao sredstava i nikada nisu podizali neke kredite. Isprva su živjeli u [adresa], ali su nakon toga kupili gradilište u [adresa] i sagradili kuću. Njen suprug ZO je pomagao svom bratu CO i nije primio nikakvu isplatu iz obitelji na ime svog dijela, jer je štoviše ulagao u kuću. Inače kad je došla u tu kuću njen svekar je bio pokojni i 2 tužiteljica ga ne pamti tako da su se braća međusobno podijelila. Inače KO je bio njima stric i on je živio u kući do time da je nakon njegove smrti ta kuća nakon 1995. godine pretvorena u štalu za kravu, svinje i kokoši. Inače 2 tužiteljica je od 2005. godine bila u predmetnoj kući 3 godine time da je 1 tuženik počeo raditi probleme i počeo joj zabranjivati prolaz i slične situacije zbog čega je napustila selo. 2 tužiteljica iskazuje da su do 1990. godine svi poštovali podjelu i to na način da su 1 i 2 tuženi imali svoju kuću, a njen suprug i CO su imali predmetnu kuću sjenik te su svaki uživali svoju zemlju, ali problem je nastao nakon što je njen suprug umro 2004. godine kada je 1. tuženik počeo svojatati sve. Naime, sve je upisano na njega premda se njen suprug prvi vratio nakon VRA Oluja, a 1 tuženik je došao nakon 1998. godine, a 2 tuženik isto tih godina.

9. 1. tuženik JO je u svom iskazu tvrdio, da zna da su na čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] živjeli svi u staroj kući pored koje je bila sagrađena stara štala i ambar te su živjeli svi zajedno i to njegov otac, majka, brat, on te stric CO. 1 tuženik tvrdi da L i ZO nisu živjeli s njima, jer su oni živjeli negdje u [adresa] odnosno otišli su od kuće te više nisu bili u selu. Zna da je ZO bio isplaćen iz zajednice sa parom volova time da je to učinio njegov otac, a to je bilo 1966. godine. Inače njegov otac je umro 1987. godine, a 1 tuženi je otišao na školovanje u Rijeku 1975. godine, te je nakon školovanja ostao tamo raditi u Viktoru Lencu te živjeti time da je gotovo svaki vikend dolazio kući i pomagao majci i bratu te stricu CO. Inače 1 tuženik tvrdi da je dao sagraditi spomenik svom stricu CO kao i svojim roditeljima, a CO je umro 1981. godine. Inače nije mu poznato je li L isplaćen, time da je on tragično skončao 1985 godine. Inače sporna kuća, a ranije štala je građena 1963 do 1964. godine time da je u štali bila stoka, a kako je CO bio težak karakterom to je njegov otac odlučio urediti jednu sobu u štali kako bi se CO mogao tamo preseliti. Inače tu štalu su zidali njegov otac i CO, a majstor je bio PO iz sela Oriovac. Inače stara kuća te stara štala i ambar su zbog vremena gradnje i trošnosti uklonjeni 1968 ili 1969. godine, a oni su nekako prije toga i prešli u tu novu drvenu kuću koju su sagradili njegov otac i majka, a u njoj sada živi njegov brat 2 tuženik time da je svoju kuću sa svojom suprugom sagradio na čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koju je počeo 1980. godine, a ni danas nije dovršena. Unatoč tvrdnjama 1 tužiteljice 1 tuženik tvrdi da nije ništa radio odnosno spajao već je samo nekretnine iza svog pokojnog oca prenio na sebe i to 1999. godine a što je pok. stric ZO znao i nikada mu nije proturječio, jer je bio isplaćen iz zajednice. 1 tuženik navodi da je stric DO umro 1996. godine u Vranju, a njegova supruga je umrla negdje u ratu. 1 tuženik tvrdi da su se 2 tužiteljica LO i ZO rastali početkom 1980-tih godina i zna da je ZO pitao može li on doći i živjeti u predmetnoj kući odnosno štali, a što mu je 1 tuženik dopustio, pa je on tamo živio tamo do konca života time da je znao nazvati njegovog sina FO ne bi li došao po njega, jer mu nije bilo dobro, pa je on govorio "pusti ga on je pijan". 1 tuženik navodi da mislio da će ZO duže živjeti, jer je bio fizički vitalan čovjek, ali je nažalost vrlo brzo preminuo. Za 2 tužiteljicu tvrdi da uopće nije bila živjela u [adresa], ali je došla zajedno sa 1 tužiteljicom 2018. godine u kolovozu kada je pokrenula postupak. 1 tuženik tvrdi da je sporna kuća uređivana potajice, pa dok je on bio u posjetu sinu u Njemačkoj u povratku je zatekao postavljenu stolariju, a keramičke pločice je vidio na očevidu.

10. Svjedok ŠO je potvrdio, da je kuću na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] gradio CO, a pomagao mu je ZO i ostala braća te ljudi iz sela, da je dio predmetne kuće bio za spavanje i boravak a dio je bio štala.

11. Svjedok MO je izjavila da ZO nije nikada živio u predmetnoj kući i ona nikad nije vidjela u kući, da je ZO pred kraj života došao u kuću i umro, da je 2018. godine u kući prvi put vidjela tužiteljice i da su potajno počeli uređivati „kuću“. Nadalje je izjavila, da su kuću gradili roditelji 1. tuženika te pokojni CO.

12. Svjedok NO je do 11. srpnja 2002. godine imao uredno prijavljeno prebivalište u [adresa], te je iskazao da je studirao u Beogradu do 2008. godine gdje je povremeno odlazio. Dakle, obzirom da je ZO umro 2004. godine, da je svjedok mlađe životne dobi, te stoga svjedok očito nema nikakva neposredna saznanja o eventualnoj diobi između prednika parničnih stranaka, a svakako nema saznanja tko je i kada gradio predmetnu kuću, održavao, posjedovao do smrti ZO. Stoga je sud ocijenio njegov iskaz nevažnim.

13. Svjedok TO je izjavio, da je kuću gradio stric CO uz pomoć ZO, da je CO živio u kući sve do svoje smrti 1980. godine.

14. Svjedok ĆO nije imao saznanja za razdoblje od 1966. godine do 2014. godine, jer je živio u [adresa], da nema saznanja o podjeli imovine između braće. Svjedok je potvrdio, da zna da su kuću izgradili CO, SO i njegova supruga.

15. Svjedok HO je potvrdio, da su 1960. godina CO i SO zidali zajedno štalu i u to vrijeme su živjeli u staroj drvenoj kući koja je kasnije srušena, da se ne može sjetiti od koje godine je štala pretvorena u kuću, a li se sjeća da je u dijelu kuće bila sobica u kojoj je živio CO a u drugom dijelu su bile krave, da je SO umro privi a CO je umro 1981. godine. Također je potvrdio, da su DO i EO živjeli u drvenoj kući i nisu imali potomaka, a nakon njih nikog nije bilo. Ističe da je ZO bio kratko, da ga je upoznao nakon VRA „Oluja“, da ga prije nikad nije viđao i da je 2004. godine umro.

16. Uvidom u ostavinski spis iza pok. ZO posl. br. O-129/05 sud je utvrdio, da su na ostavinskoj raspravi iza pok. ZO dana 15. lipnja 2005. godine pristupili LOsupruga ostavitelja, TOsin ostavitelja, UOsin ostavitelja, ČOkćerka ostavitelja, da su suglasno utvrdili da imovinu ostavitelja predstavlja vlasništvo nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je nasljednikom proglađen sin TO, jer su se ostali nasljednici odrekli prava na nasljednički dio. Osim toga, tužiteljice sudjelujući u navedenom ostavinskom postupku nisu uopće tvrdile da utužena kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. ZO, jer su očito znale da predmetna čestica nije njegovo vlasništvo.

17. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. O-939/2022 utvrđeno je, da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-939/2022-3 od 10. studenog 2022. godine utvrđeno da ostavinsku imovinu iza OO čini kč. br. [katastarska čestica] kuća kućište sa 655 m2 upisana u ZK ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da su nasljednicima proglašeni ČO, LO, JO i ĐO svaki u ¼ suvlasnička dijela.

18. Očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka koji je u svom nalazu i mišljenju tvrdi, da se u naravi se na k. č. br. [katastarska čestica] nalazi kuća (kbr.28 prema kazivanju stranke), površine 79m² koja međaši sa općinskim putem kojom upravlja općina [adresa], nadstrešnica površine 15m², zatim pomoćna zgrada površine 12m² i dio stare kuće u polovini čija međa prelazi preko krova iste u dijelu površine od 27m². Detaljnom analizom i nakon snimljenog stvarnog zatečenog stanja navodim da se kuća KB. 28 nalazi na k. č. [katastarska čestica] i jednim dijelom na k. č. [katastarska čestica] putem kojim upravlja Općina Barilović što smatra pomakom katastarskog plana te stvarna međa između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] ide po licu sjeverne strane fasade kuće kbr. 28. Ističe da kroz k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] prolazi služni put kojim se koristi poslužna k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na preostalom dijelu k.č 916 nalazi se dvorište.

19. Uvidom u povijesni vlasnički list za nekretnine ovaj sud je utvrdio da je vlasnik predmetne čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bio KO sin OO iz [adresa] da bi temeljem rješenja o nasljeđivanju br. O-939/22 od 10. studenog 2022. godine njegovim nasljednicima bili proglašeni 1 tužiteljica ČO u ¼ dijela, 2 tužiteljica LO u ¼ dijela, 1 tuženik JO u ¼ dijela te 2 tuženik ĐO u ¼ dijela. Uvidom u potvrdu zemljišno knjižnog odjela ovog suda od 03. rujna 2024. godine sud je utvrdio da su zemljišne knjige za K. O. [katastarska općina] bile uništene tijekom drugog svjetskog rata. Uvidom u povijest promjena za čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] ovaj sud je utvrdio da se revizijom posjedovnog stanja kao posjednik nekretnina bio vodio KO sin OO iz [adresa] od 1951. godine, a da je 2024. godine predmetna nekretnina raspisana kao posjed 1 tužiteljice ČO u ¼ dijela, 2 tužiteljice LO u ¼ dijela, 1 tuženika BO u ¼ dijela te 2 tuženika GO u ¼ dijela.

20. Odredba čl. 114. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst i 94/17 – dalje: ZVDSP) propisuje vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona i to onda kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom, s time da se prema čl. 388. st. 2. ZVDSP, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, a da se činjenice utvrđene tijekom ovog postupka odnose i na razdoblje kada je na snazi bio Opći građanski zakonik, koji se primjenjivao kao pravna pravila na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije, preuzet Zakonom o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (''Narodne novine“, broj 73/91), kao i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/91), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.

21. Tužiteljice tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da su predmetnu nekretninu uživale kao nasljednice iza pok. oca odnosno supruga ZO. ZO je umro **.**.2004., a tužba je podnesena 13. prosinca 2022. godine. Iz navedenog proizlazi, da tužiteljice nisu posjedovale predmetnu nekretninu minimalno 20 godina kao poštene posjednice da bi stekle vlasništvo na predmetnoj nekretnini. Naime, sud je iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka ocijenio da tužiteljice nisu bile poštene posjednice predmetne čestice i postojećih objekata nakon smrti oca odnosno supruga ZO, jer su znale da on nije isključivi vlasnik niti posjednik predmetne čestice, a niti je ZO bio jedini pošteni posjednik predmetne čestice. Stoga je njihov tužbeni zahtjev ocjenjen neosnovanim, jer se nisu ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću pripisane odredbom članka 159. stavak 3. ZVDSP. Osim toga, tužiteljice nisu dokazale da su one ili njihov pravni prednik ZO izgradili predmetnu kuću, radi čega nisu stekle vlasništvo građenjem na zemljištu.

22. Nadalje, činjenica da je ZO za života eventualno financirao određene radove na predmetnoj nekretnini sama po sebi ne daje dovoljnu osnovu za zaključak da bi ZO time stekao vlasništvo na predmetnoj nekretnini u odnosu na suvlasnički dio ČE, odnosno ostalih nasljednika ostavitelja DO, a isto tako ni tužiteljice, postavljanjem plastične stolarije i keramike. Stoga je očito da predmetna nekretnina nije vlasništvo tužiteljica.

23. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023).

24. Obzirom da tuženi uspjeli sa 100% u postupku, stoga su im priznati troškovi zastupanja u cijelosti, prema vrijednosti predmeta spora od 1.459,95 eura.

25. Tuženima su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/2023).

26. Naime, tuženima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od dana 20. siječnja 2023. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40 toč. 1.) u iznosu od 220,00 eura, zastupanje na pripremnom ročištu od dana 30. ožujka 2023. (tbr. 9. toč. 1. + tbr. 40 toč. 1.) u iznosu od 220,00 eura, sastav podneska od dana 14. travnja 2023. (tbr. 8. toč. 1.) + tbr. 40 toč. 1.) u iznosu od 220,00 eura, zastupanje na pripremnom ročištu od dana 22. rujna 2023. (tbr. 9. toč. 5. + tbr. 40 toč. 1.) u iznosu od 55,00 eura, zastupanje na ročištu- očevidu na licu mjesta od dana 5. srpnja 2024. (tbr. 9. toč. 1. + tbr. 40 toč. 1.) u iznosu od 220,00 eura, za vrijeme putovanja na očevid na relaciji [adresa] u ukupnom trajanju od dva sata priznat je trošak u iznosu od 55,00 eura (tvr. 39), trošak prijevoza na relaciji [adresa] i natrag (tbr. 50. toč. 3) u iznosu od 42,18 eura, sastav podneska od dana 10. rujna 2024. (tbr. 8. toč. 1. + tbr. 40 toč. 1.) u iznosu od 220,00 eura, zastupanje na ročištu od dana 10. listopada 2024. (tbr. 9. toč. 1. + tbr. 40 toč. 1.) u iznosu od 220,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude dana 13. studenog 2024 (tbr. 9. toč. 3. + tbr. 40 toč. 1.) u iznosu od 110,00 eura, sastav žalbe od 27. studenog 2024. (tbr. 10. toč. 1. + tbr. 40 toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 275,00 eura, zastupanje na ročištu od dana 23. rujna 2025. (tbr. 9. toč. 1. + tbr. 40 toč. 1.) u iznosu od 220,00 eura.

27. Dakle, 1. i 2. tuženima su ukupno priznati i dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 1.967,eura. Sud nije prihvatio zahtjev tuženih da im se nadoknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu, jer navedeni trošak nisu platili, a niti su u obvezi platiti obzirom da su uspjeli u sporu sa 100%.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu, 14. listopada 2025.

Sudac

Miroslav Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba na Županijski sud u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Dostavljeno

1. Nenad Mamula odvjetnik u Karlovcu

2. Dinka Dobrović Legović odvjetnica u Karlovcu