REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Us I-2415/2025-6

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FL, državljanina Republike Turske, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave zaključene istog dana, 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/23-06/24927, Urbroj: 511-01-212-25-14 od 20. svibnja 2025. godine .

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru iz Zagreba, Kozarčaninova 2, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 06. listopada 2025. godine. godine iznos od 500,00 EUR plus 25% PDV – 250,00 EUR – sveukupno 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/23-06/24927, Urbroj: 511-01-212-25-14 od 20. svibnja 2025. godine pod točkom 1.) izreke odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom 2.) tužitelju je naloženo da napusti Europski gospodarski prostor u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke navodeći kako pobijano rješenje je u cijelosti nezakonito te na činjenicama neutemeljeno, te ga tužitelj pobija u cijelosti, te traži održavanje rasprave u ovom predmetu! Naime, predmetnim rješenjem povrijeđen je zakon, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te je temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesene nezakonita odluka u ovom postupku. U uvodu ove tužbe valja napomenuti da je tuženik u odnosu na tužitelja već pod istom klasom dana 05.02.2024. donio odbijajuće rješenje, a koje rješenje je poništeno presudom Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI- 1760/2024, te je predmet vraćen tuženiku na ponovljeni postupak. U tom ponovljenom postupku tuženik je donio istovjetno, ovdje pobijano rješenje, na način da je samo formalno zadovoljio uputu suda iz točke 8. i 9. obrazloženja presude Us I

- 1760/2024. Prvenstveno treba reći da pored činjeničnog stanja i materijalnih dokaza koje je tužitelj tuženiku prezentirao, nejasno je kako je tuženik uspio zaključiti da tužitelj nije kandidat za odobrenje međunarodne zaštite. Ukoliko ti ovdje nije tužitelj, tada se postavlja pitanje tko bi onda to trebao biti i kakve bi to dokaze o političkom proganjanju neka osoba koja je tražitelj međunarodne zaštite trebao tuženiku priložiti, a da se toj osobi odobri međunarodna zaštita. Tužitelj je doista predao svu relevantnu dokumentaciju iz koje je vidljivo da je tužitelj u zemlji podrijetla proganjan zbog političkog mišljenja, stava i izražavanja tog stava, i sudjelovanja u prosvjedima, te pravnim i fizičkim konzekvencama koje su iz tog ponašanja tužitelja za tužitelja proistekle. U odnosu na činjenično stanje koje tuženik dijeli na nekoliko osnova, ističe se da je tuženik na okolnost da je doživio ranjavanje zbog sukoba oko tursko - kurdskih odnosa, te da policija nije željela napraviti prijavu, ističe se da tuženik u biti prepisuje već ranije poništeno rješenje, ne izmjenjujući niti jednu riječ u njemu, te je po razlozima o odlučnim činjenicama, a na što je sud upozoravao u ranijoj presudi, to rješenje ostalo istovjetno pobijenom rješenju. Kako bi potkrijepio navodnu nevjerodostojnost, tuženik relativizira dokumentaciju koju je tužitelj predao u ranijem postupku, pa tako problematizira činjenicu trenutka kada bi tužitelj zaprimio od prijatelja Nalog o privođenju, jer da je tužitelj izjavio da ga je dobio kada je došao u Hrvatsku. Tuženik u biti problematizira što tužitelj nije naveo te događaje tijekom prethodnog postupka. Što onda, tužitelj je to spomenuo na vrijeme, dok je još bio u postupku. Nadalje, takve konotacije tužitelj niti ne može u obrazloženju pobijanog rješenje povlačiti, s obzirom da je ranije rješenje poništeno. Pri tome tuženik zanemaruje odredbu članka 115. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku koji jasno navodi da se poništavanjem pobijaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo, pa tako i nekakav prigovor tuženika kako tužitelj nije predmetnu dokumentaciju spomenuo tijekom prethodnog postupka, te time anulira učinak članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti na način da povezuje prijašnji postupak i ono što je u ukupnosti tužitelj iznio u njemu, pa mu to što je u ovom upravnom postupku iznio i činjenice koje mu tada nisu bile dostupne, tumači kao nevjerodostojnost u iskazu. Ovakva analogija je jednostavno zbog odredbe članka 115. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku nedopustiva, te ovaj dio obrazloženja u kojemu se tužitelju zamjera nešto što je više rečeno u ponovljenom postupku na način da se tužitelja i njegov iskaz odmah proglašava nevjerodostojnim, iako to s vjerodostojnošću nikakve veze nema, pa samim time očito odbija primijeniti članak 29. kako je gore rečeno, stavlja tužitelja u neravnopravan i aprioran položaj koji nije zakoniti u ovakvoj vrsti postupaka. Do sada smo se dovoljno puta susretali sa situacijama u kojima turske sudbene vlasti, kao i vlasti gonjenja vode kaznene postupke radi sumnje na terorizam i članstvo u PKK, a koja etiketa se toliko lagano nekome tko je kurdske nacionalnost vrlo lako prišiva. Na taj način se eliminiraju politički neistomišljenici, te stvara prisila prema ostalom dijelu stanovništva kurdske nacionalnosti i prikazuje se da je vrlo moguće da ih se institucionalno zatvori, kazni ili protjera. Tako ustav i zakoni, a za koje i sam tuženik navodi da se ne provode u potpunosti, predstavljaju ustvari isključivo popis lijepih želja i ništa više. Naime, nije samo dovoljno da neka država u svojim zakonodavnim aktima unese mehanizme, u ovom slučaju niti to, već baš popis lijepih želja, već da se ti mehanizmi provode. Stoga je tuženik trebao u analizi prezentiranih izvješća ispitati stupanj, obim i kvalitetu provođenja mjera izjednačavanja prema kurdskom stanovništvu u Turskoj, a ne činjenicu je li nešto napisano u Ustavu ili zakonu, jer što će nam to ukoliko nije implementirano, a u Turskoj pod F jednostavno nije implementirano. To znamo iz brojnih primjera osoba kurdske nacionalnosti koje nam dolaze i traže međunarodnu zaštitu, a posjeduje dokaze da se protiv njih vode kazneni postupci uvijek po istim temeljima i člancima zakona. Tužitelj je prezentirao dokaz da je tako i protiv njega, a prezentirao je i dokaz da zaprimljen zbog ozljeda u bolnicu. E sad, tuženik problematizira što je u medicinskom nalazu i mišljenju upisan razlog nastanka ozljeda, te ovaj detalj i činjenicu problematizira do te mjere da zbog toga tvrdi da je medicinski nalaz nevjerodostojan. Međutim, zar i u Republici Hrvatskoj nije upravo isto tako. Štoviše, kod nas liječnici imaju zakonsku obavezu obavijestiti policiju ukoliko smatraju da je došlo do prekršaja ili kaznenog djela ili ugrožavanja nečijeg fizičkog integriteta. Zar i kod nas liječnici u nalaz ne upisuju razlog nastanka ozljeda. Naravno da upisuju, pa će tako se u nalaza naći da je ozljeda zadobivena npr. U prometnoj nesreće, na sportskom natjecanju, fizičkim obračunom, napadom, ili sl. To je zakonska obaveza kod nas i to mora stajati u nalazu kao i razlog dolaska. Stoga je tuženik ovdje potpuno pogriješio kada neosnovano prigovara na tako nešto. Upravno ovo tuženik navodi kao razloge zbog kojih ne može prihvatiti kao vjerodostojan tužiteljev iskaz. Pa u konačnici, tužitelj je jasno i iskreno rekao da je želio zatražiti međunarodnu zaštitu u nekoj drugoj državi EGP-a (očito ne znajući za pravila), pa da je dio činjenica i dokaza čuvao za taj trenutak. Ne trebamo se čuditi da nekome možda Republika Hrvatska nije bila u prvom trenutku prvi izbor, pa uglavnom se o Republici Hrvatskoj malo zna, u drugim državama je veći standard, a što je isto tako „tipping point” prilikom izbora države u kojoj bi se željelo tražiti međunarodnu zaštitu, ali to opet ne znači nužno da je zahtjev kao takav neosnovan. Ujedno do sada nigdje nismo posebno pročitali da se u slučaju traženja međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj treba održati motivacijski govor o izbor države koja će pružiti tu zaštitu. Pri tome, ono što je najgore što se može spominjati jest spominjanje umotvorina Home Office-a, a koji sva svoja izvješća koja daje daje s visoka, počesto tendencionalno, jasno nastrojeno protiv tražitelja, a vrhunac takvih izvještavanje jest procjena opasnosti temeljem političkih uloga u pojedinim strankama i pokretima. Na žalost, takve pogrešne zaključke preuzeo je i tuženik, pa tako, ukoliko maltene niste u vrhu neke političke stranke, tada nemamo što pričati, jer se opasnost od odmazde političkih neistomišljenika ne odnosi na vas. U biti vam kažu da ste beznačajni po kriteriju Home Office-a, te na vas se ne odnosi zaštita ljudskih prava jer ste previše beznačajni i nemate nikakvu bitnu funkciju, pa se kao takvi nećete razmatrati i prema vama se može postupati kako im drago, zaštitu nećete dobiti nikakvu. Uostalom, ukoliko je tuženik dvojio u vjerodostojnost nalaza, te sada tvrdi da isti ne sadrži tuženiku bitne podatke, iako sadrži sve one koji su potrebni, tada je mogao tijekom upravnog postupka za te sve podatke pitati tužitelja, te s tužiteljem raspraviti. I ponovno za medicinski nalaz tuženik ne primjenjuje odredbu članka 115. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, te ga čini nevjerodostojnim s obzirom da ga tužitelj nije spomenuo u prijašnjem postupku, čije sve pravne posljedice se poništavaju, pa se tako poništava i ova posljedica koja dovodi do neprimjene članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a kako to tuženik tumači. Ukoliko je tuženik dobio jasnu uputu od suda da mora provesti novi postupak, tada ga tuženik mora provesti kao da je prvi, jer u protivnom ne provodi novi postupak, već samo dopunjava onaj stari, a to nije smisao poništavanja rješenja. Svi dokazi se na novo izvode, te se svim postupci opetovano provode, te se na temelju tako provedenog postupka donosi rješenje, a ne u usporedbi s nečim što je poništeno. Tako da je konstantno spominjanje da je tužitelj nešto rekao ili nije rekao u „prvom „ postupku protivno zakonu, jer dovodi upravno do one posljedice kakvu tuženik i radi, a to je da sve proglašava „nevjerodostojnim”. Što se tiče pozivanja na listu sigurnih zemalja prilikom obrazlaganja pobijane odluke, za istu treba reći da je očito da nije ažurirana, s obzirom da se ista suprotno točki II Odluke redovno n obnavlja. Naime, s obzirom da imamo povećan broj tražitelja iz Republike Turske u Republici Hrvatskoj, ostavljanje Republike Turske, a kada se radi o dijelu te države u kojoj obitavaju Š, predstavlja anakronizam i nepovezanost sa stvarnom situacijom u namjeri nezamjeranja tako velikoj državi i velikom investitoru i trgovinskom partneru, ali ovo nije mjesto za takva razglabanja, već isključivo pozivamo tužitelja da ubuduće kada pokušava obrazlagati ovakve odluke terminom sigurne zemlje, a u odnosu na G, to radi „cum grano salis“, pa tako ispusti taj argument gdje mu nije mjesto, a ovdje mu nije mjesto. Nadalje, tuženik apstrahira ulogu Turske kao sigurne zemlje, te tužitelj to radi i kada stavlja Tursku na taj popis. Međutim, isto je nebitno za tužiteljev slučaj, s obzirom da je tužitelj bio dužan ocijeniti predstavlja li Turska sigurnu zemlju za tužitelja, a ne je li Turska općenito sigurna zemlja. Stoga je i tužitelj u svom iskazu opisao kakve ga opasnosti čekaju pri povratku u zemlju podrijetla. Temeljem svega ovdje navedenog ne može se naći niti jedan valjani razlog kako bi se i dalje na pravnoj snazi održalo ovdje pobijano rješenje, te se predlaže nakon održavanja rasprave donijeti slijedeća presuda:

Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/24927, URBROJ: 511-01-212- 25-14, od 20.05.2025. godine.

Odobrava se tužitelju međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj.

Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Ujedno se predlaže od suda da se donese rješenje kojim se odobri FL besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu.

3.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tužitelj navodi da bi se povratkom u Tursku radi preobraćenja na katoličanstvo pogoršali njegovi odnosi s obitelji koja bi ga kaznila i tjelesno ozlijedila radi čega bi njegov život bio u opasnosti. Tuženik navodi da tužitelj nije dokazao niti učinio vjerojatnim da se zaista preobratio na katoličanstvo što je podrobno obrazloženo u rješenju, a loši obiteljski odnosi ne predstavljaju razlog za odobrenje međunarodne zaštite. Dodatno, njegova tvrdnja da bi ga tjelesno ozlijedili te bi mu radi toga i život bio ugrožen je prvi puta iznesena tek u tužbi što dovodi u pitanje uvjerljivost iste. Tužitelj navodi da je pretrpio tjelesnu ozljedu šake povodom verbalnog sukoba oko tursko- kurdskih odnosa, a policija je to ,,bagatelizirala“. Dodaje da su Š svakodnevna meta rasističkog i diskriminatorskog diskursa. Tuženik je općenitu situaciju M u [adresa] detaljno obrazložio u pobijanom rješenju, a jedan izolirani incident čak i da se jest dogodio ne predstavlja proganjanje po osnovama iz čl. 20. niti ozbiljnu nepravdu iz čl. 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Štoviše, Republika Turska je stavljena na Listu sigurnih zemalja podrijetla odnosno radi se o zemlji za koju je na temelju pravnog stanja, primjene propisa kao i općih političkih okolnosti utvrđeno da u njoj općenito i dosljedno ne postoje djela proganjanja iz članka 23. Zakona niti rizik od trpljenja ozbiljne nepravde u smislu članka 21. Mole da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku Upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo rješenje zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. godine u sporu koji je pokrenuo FLCU, državljanin Republike Irak.

Temeljem naprijed navedenog, smatra se da je tužba neosnovana, te se predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 06. listopada 2025. godine održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika i sudskog tumača za turski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.).

Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja koji je na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li je bio na proslavi kurdske Nove godine 2022. godine odgovorio da je i na daljnje pitanje što se tamo desilo odgovorio je da su pored njih bili neki prosvjednici te da je došlo do fizičkog obračuna u kojem on nije sudjelovao, ali je unatoč tome uhićen.

Na poseban upit opunomoćenika tužitelja odgovorio je da ga je uhitila policija, da su ga tamo pretukli zato što je M, zato što je slavio kurdsku Novu godinu. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja odgovorio je da tamo nije bio na nikakvom ispitivanju. Nakon toga je otišao 4. svibnja u bolnicu Ataturk u mjestu Dusche. Sam je rekao liječniku što se dogodilo. Nakon svega toga je htio sve to prijaviti policiji, ali nije imao novaca za odvjetnika, pa je morao od svega odustati. Koliko zna, bolnica je to prijavila policiji. Nakon toga u srpnju 2023. je napustio Tursku. Otišao je u Bugarsku, potom u Bosnu i Hercegovinu pa onda u Hrvatsku. Do sada nije spominjao ovaj događaj, jer nije imao dokumente koji bi dokazivali, ali kako ih sada posjeduje odlučio je ipak govoriti i o ovom događaju. U toj dokumentaciji radi se o liječničkoj dokumentaciji da je pretučen i o nalogu za uhićenje. Do naloga za uhićenje je došao preko odvjetnika i jednog poznanika koji mu je rekao da može doći do istoga. On sam putem interneta nije mogao doći do navedenog naloga, jer nema mobitel uz sebe pa je to razlog. Postojale su i tehničke nemogućnosti da se to izvede putem mobitela. Zbog navedenog sudskog dokumenta se nije moglo vidjeti zbog čega se traži i za što se tereti. Ta ista dokumentacija se mogla vidjeti da ga se tereti što je pripadnik organizacije i pomoć terorističkoj organizaciji. Uz sve ostalo prešao je i na kršćanstvo iz razloga što u islamu ima puno pritiska što se tiče obiteljskog života. I dalje je u tom procesu i krstit će se za mjesec dana. Što se tiče kontakta u vezi predmeta ovog spora naveo je da se čuje samo sa ženom i da od nje čuje kako su djeca, a što se tiče u postupku i u kojoj je fazi ne zna ništa, jer nema s kime o tome razgovarati. Na poseban upit opunomoćenika tuženika zašto je htio napustiti Tursku još prije odgovorio je da je onda nije htio napustiti, da je pratio nekog prijatelja koji je htio napustiti Tursku, a on se sam trebao vratiti. Tog puta je pokušao sa prijateljem ući u Hrvatsku i to kod zaleđa Splita i tad su ušli u Hrvatsku, ali ih je policija uhitila na autobusnom kolodvoru. Poslali su ih natrag u BiH, ali su se vratili ovdje. Tu osobu koju je tada vodio, odnosno ta osoba mu nije morala platiti za njegovu pratnju na putu.

Na poseban upit opunomoćenika tuženika zašto je u iskazu 14. travnja 2025. rekao da ne može dokumentaciji priložiti o događajima na kurdskoj Novoj godini iz razloga što ih nije imao namjeru priložiti već da bi to učinio gdje je namjeravao zatražiti međunarodnu zaštitu tužitelj odgovorio je da on takvo što nije izjavio, a u međuvremenu se navikao na Hrvatsku te želi ovdje ostati živjeti i zato je zatražio međunarodnu zaštitu.

Opunomoćenik tužitelja naveo je da mnogi tražitelji međunarodne zaštite niti ne znaju kada dolaze o Republici Hrvatskoj sve kada daju svoj zahtjev. Ponajmanje znaju o Dublinskim sporazumima i njihovim reperkusijama, a tako nije niti bitno koje tuženik razloge navodi za neiznošenje podataka o bolničkim dokumentima i sudskim dokumentima u upravnom postupku. Bitno je fokusirati se na sadržaj konkretnih dokumenata i njihove posljedice po tuženika, a koje su ovdje razvidne jer dokumenti i sadržajno i kronološki upućuju na navode iz tužbe. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/23-06/24927, Urbroj: 511-01-212-25-14 od 20. svibnja 2025. godine Sud je utvrdio da je pod točkom 1.) izreke odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a pod točkom 2.) tužitelju je naloženo da napusti Europski gospodarski prostor u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a, s obrazloženjem kako je tražitelj međunarodne zaštite u zahtjevu od 23.08.2023. naveo da se zove FL, preziva FL, da je rođen **.**.1995. godine u mjestu Istambul, Republika Turska, da je državljanin Republike Turske te drugih državljanstva nema. Po nacionalnoj pripadnosti je M, a po vjerskoj pripadnosti katolik. Prilikom podnošenja zahtjeva naveo je da međunarodnu zaštitu traži jer je prije 5 godina postao katolik radi čega je imao probleme unutar obitelji. Prije 5 mjeseci doživio je ranjavanje u desnu šaku od svojih prijatelja. Povod sukoba je bio razgovor o politici. Tvrdi da su u bolnici naveli kako je razlog sukoba pad. Policajci nisu htjeli zaprimiti prijavu. Tvrdi da je preko tih prijatelja obitelj saznala daje katolik, izbacila ga iz kuće i prekinula kontakte s njim. Povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, tražitelj međunarodne zaštite je saslušan na zapisnik 24.10.2023. godine te je naveo da je zemlju podrijetla prvi puta napustio još 2021. godine te otišao legalno u Bosnu, tvrdi da je granicu pokušao bezuspješno prijeći 3 puta, ali se zbog nedostatka novca vratio u Tursku. Navodi da se zainteresirao za katoličanstvo 2021. godine jer u njemu ne postoje neispravljive posljedice kao u islamu i da se više poštuju prava drugih. Također je naveo da se, ukoliko se u islamu ne klanja 5 puta dnevno, to se smatra neispravljivim grijehom, a u katoličanstvu čovjek ima obavezu molitve, ali ako ju ne izvrši ima načina da se to bez posljedica nadoknadi. Tvrdio je da se radi o vjeri koja ne vrši takav pritisak na pripadnike. Također je naveo da je ušao u svađu s prijateljima oko ožujka ih travnja 2023. godine, a povod su bili tursko-kurdski odnosi. Doživio je ranjavanje, ali policija je to „bagatelizirala"i nisu htjeli zaprimiti prijavu. U slučaju povratka u zemlju podrijetla naveo je da bi mu odnos s obitelji bio još gori te bi to produbljivalo njegovo nezadovoljstvo. Smatra da bi završio u stanju teške besperspektivnosti i depresije. Zemlju podrijetla je napustio sredinom 06. mjeseca. Zahtjev FL odbijen je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/23-06/24927, URBROJ: 511-01-212-23-5 od 05.02.2024. budući da su njegovi problemi radi vjere ocjenjeni neuvjerljivima, a problemi koje je imao radi kurdske pripadnosti nedovoljno ozbiljni da bi se smatrali proganjanjem. Tražiteljevi razlozi za napuštanje zemlje podrijetla ovo Ministarstvo nije smatralo povezanim niti sa člankom 20. niti sa člankom 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Protiv navedenog rješenja tražitelj je pokrenuo upravni spor. Dana 27.05.2024. na raspravi tražitelj je sudu priložio 2 dokumenta na turskom jeziku koji nisu prevedeni, a radi se o medicinskom izvješću i nalogu za privođenje izdanom odstrane „ trećeg suda za teška kaznena djela“. Dana 31.05.204. Upravni sud u Zagrebu je presudom posl. br: Usl- 1760/2024-7 poništio rješenje Ministarstva jer je smatrao da tuženik nije valjano obrazložio razloge zbog kojih tražitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite i naložio tuženiku da prevede dokumente koji su dostavljeni tek na sudu. Budući daje prethodno rješenje poništeno, Ministarstvo je uzelo u obzir razloge o kojima je tražitelj govorio prije rasprave na sudu kao i razloge i dokaze koji su prvi puta spomenuti tek na raspravi pred sudom. Iz tog je razloga tražitelj ponovo saslušan na zapisnik 14.04.2025. g. vezano za dokumente na turskom koje je priložio tek na sudskoj raspravi. Prijevodom „Naloga za privođenje11 utvrđeno je da se radi o dokumentu koji je donio 3. sud za teška kaznena djela u Carigradu/Istanbulu da je datum naloga 13.02.2024. te da se tražitelj tereti za vršenje terorističke propagande, vršenje promjene pravnog i društvenog poretka u ime stranke HDP te pomaganje i podršku organizacijama PKKI YPG. Datum počinjenja djela za koje ga se tereti je 19.12.2022., a nalog potpisuje glavni državni tužitelj. Također je priložio medicinsku dokumentaciju kao dokaz da ga je policija tukla u pritvoru. Prijevodom medicinske dokumentacije utvrđeno je daje medicinski nalaz izdan 04.05.2022. u 13 sati i 14 minuta u mjestu Duzce, državna bolnica Atarutk. Na nalazu piše da je proveo 2 dana u pritvoru te da je pretučen od strane policajaca. Konstatiraju se kontuzije po tijelu, podljevi i oteknuće tjemena. Nalaz potpisuje liječnik te se na njemu nalazi pečat bolnice.

Razlozi traženja međunarodne zaštite:

Tražitelj je u Turskoj imao problema s obitelji jer se zainteresirao za katoličanstvo. Tražitelj u zahtjevu navodi da se zainteresirao za katoličanstvo prije 5 godina dok na saslušanju navodi da se zainteresirao 2021. godine. Suočen s kontradiktornošću navodi daje u crkvu prvi puta otišao 2021. godine i da je zato tako rekao. Naveo je da se ne sjeća točno gdje se crkva nalazi. Tražitelj nije pokazao određeni stupanj znanja koji bi se očekivao od osobe koja se prvi puta zainteresirala za kršćanstvo prije 5 godina budući da ne zna od kojih se dijelova sastoji Biblija, tko je bio L niti kako se zvao Isusov otac. Također nije znao nabrojati niti jednog apostola. Nije se krstio, iako navodi da kršćanstvo nije zakonski zabranjeno u Republici Turskoj. Tražitelj navodi da se u Republici Hrvatskoj namjerava krstiti te da je stupio u kontakt s kršćanskim centrom Riječ Života. Utvrđeno je da je savez kršćanskih crkava „Riječ života" karizmatsko-pentakosni savez crkava, dakle uopće se ne radi o katoličkoj crkvi već o protestantskoj kršćanskoj skupini. Osim same činjenice da tražitelj nije učinio vjerojatnim da se zaista preobratio njegovi navodni problemi radi vjere bili su isključivo unutar obitelji budući da i sam navodi da kršćanstvo nije zabranjeno u Turskoj što potvrđuju i izvor All About Turkey o zemlji podrijetla. Uzimajući u obzir izvješća o zemlji podrijetla, kao i njegov iskaz koji je ocijenjen kao paušalan i neuvjerljiv, ovaj se razlog neće razmatrati kod procjene budućeg rizika. Tražitelj je doživio ranjavanje u Turskoj zbog sukoba s prijateljima oko tursko-kurdskih odnosa, a policija nije željela napraviti prijavu.

Tražitelj navodi da se u ožujku ili travnju 2023. godine sukobio s prijateljima oko tursko kurdskih odnosa te da policija nije htjela napraviti prijavu. Navodi da i u medicinskom izvješću koje je priložio piše daje ozljeda njegove desne šake posljedica pada. Tražitelj navodi samo jedan izolirani incident vezano za sukob radi njegove kurdske pripadnosti i drugih problema radi toga nije imao. Osim toga i sam navodi daje zemlju podrijetla pokušao napustiti već 2021. kada se navedeni incident još nije niti dogodio. Prema turskom Ustavu, sve su osobe jednake, bez obzira na jezik, rasu ili druge čimbenike? Ne postoji zakon kojim se onemogućava T pristup zaposlenju u javnom ili privatnom sektoru, sudjelovanju u javnom životu ili pristup uslugama; općenito, T nije zapriječen pristup navedenim uslugama. Što se tiče samog kurdskog jezika , upotreba drugih jezika osim turskog ograničena je u vladi i javnim službama, a vlada je zatvorila mnoge kurdske jezične škole od 2015. godine. Međutim, zabrana kurdskog jezika je ukinuta, i drugi jezici osim turskog, uključujući kurdski, mogu se odabrati kao jedan izborni studij u privatnim školama. Kurdski jezici su dopušteni u pritvoru, a prevoditelji su osigurani na sudovima. I državni i privatni televizijski kanali emitiraju na kurdskom jeziku. Za govor mržnje ili štetne radnje vezane za jezik, rasu, nacionalnost, boju kože, političko mišljenje ili filozofsko uvjerenje predviđena je kazna zatvora do tri godine. Postoje administrativni i pravni načini pritužbe na diskriminaciju, koja je zakonom zabranjena; Nacionalna institucija za ljudska prava i jednakost i Pučki pravobranitelj su glavna tijela koja rade na promidžbi i primjeni ljudskih prava. Prema mišljenju Home Officea, diskriminacija kojoj su Š u [adresa] izloženi, ni kada se uzme kumulativno, po svojoj prirodi i ponavljanju ne doseže stvaran rizik proganjanja ili ozbiljne nepravde. Iz navedenog se razloga ovaj razlog neće razmatrati kod procjene budućeg rizika. Tražitelj se ne može vratiti u Republiku Tursku jer je protiv njega izdan nalog za privođenje zbog vršenja terorističke propagande u ime stranke HDP. a u cilju pomaganja strankama PKK i YPG. Tražitelj je tek na sudu priložio Nalog o privođenju zbog optužbe za terorizam i medicinsko izvješće na turskom jeziku. Tvrdi da je je povod izdavanja naloga za privođenje njegovo sudjelovanje na proslavi perzijske Nove godine, 20.03.2022. godine, a pribavio ga je preko prijatelja koji mu je isti poslao preko aplikacije Telegram kada je došao u Republiku Hrvatsku. Tvrdi da ga je zamolio da mu to pošalje jer je „slutio" da će doći do toga.

Navodi da sudjelovanje na proslavi perzijske Nove godine nije nikakva protuzakonita aktivnost (str. 5. zapisnika o saslušanju od 14.04.2025.). Opisuje da se tom prilikom zapalila vatra te su se uzvikivale parole protiv rasizma. Navodi da se nije osobno ničim posebno isticao niti su ga tom prilikom legitimirali, ali misli da ga je snimila kamera. Tvrdi da je bio priveden 01 05 2022. godine prilikom rutinske kontrole vozačke dozvole te su mu tada rekli da ima vidljiv nalog za privođenje na policiju. U policijskoj postaji su ga suočili s optužbama da je povezan sa strankama HDP 1 YPG. Tvrdi da je bio 2 dana na policiji i da su ga tukli. Pustili su ga zbog nedostatka dokaza, a 04.05.2022. liječničkim je pregledom utvrđeno da ima ozlijede te daje bio 2 dana u pritvoru i da gaje policija tukla. Vezano za političku konotaciju koju povlači priloženi nalog za uhićenje nađeno je sljedeće izvješće: Izvor Home Office navodi da unatoč svom statusu legitimne političke stranke. Narodnu demokratsku stranku (HDP) turske vlasti često poistovjećuju sa zabranjenom terorističkom organizacijom Kurdistanskom radničkom strankom (PKK). U ožujku 2021. pokrenut je postupak u Turskoj protiv navedene stranke te je Ustavni sud zabranio HDP, optužujući stranku za tajni dogovor s PKK. No u vrijeme pisanja, slučaj je još uvijek u tijeku i budućnost HDP-a ostaje nejasna. Na Općim izborima u svibnju 2023. HDP je odlučio kandidirati svoje predstavnike pod imenom sestrinske stranke. YSP (što u prijevodu znači Stranka zelene ljevice). Vodstvo HDP-a priopćilo je da je ova odluka donesena zbog prijetnje zatvaranja HDP od strane vlade prije izbora. Trenutno nema sličnog pokrenutog postupka protiv YSP-a. U vrijeme pisanja HDP/YSP rekli su da oni mogu ponovno promijeniti naziv sljedećih mjeseci što je poznati obrazac među prokurdskim političkim strankama koje su povremeno mijenjale nazive kako bi izbjegle zatvaranje. Izvor navodi da bi polazna točka pri procjeni rizika od proganjanja trebala bi biti navodna uključenost osobe u HDP i njihove aktivnosti te primjena standarda dokazivanja, odnosno utvrđivanja koliko su navodi vjerodostojni i kolika je vjerojatna reakcija turske države na to. Općenito, jednostavno biti član ili simpatizer HDP/YSP vjerojatno neće rezultirati proganjanjem. Međutim, rizik s kojim se suočava ovisit će o profilu i djelatnosti osobe. Ako je osoba visoko pozicionirani član HDP-a, na primjer saborski zastupnik, lokalni dužnosnik, izabrani gradonačelnik, aktivist odnosno glasno kritizira vladin pristup prema T putem društvenih medija ili je na neki drugi način došao do negativne pažnje vlasti zbog sumnje u umiješanost s PKK ili putem podrške većoj autonomiji za kurdski narod, mogao bi biti u opasnosti od uhićenja prema vladinom širokom tumačenju optužbi povezanih s terorizmom. Tražiteljev iskaz nije vjerodostojan, naime navedene događaje na policiji vezano za njegovo privođenje i uhićenje 01.05.2022. nije spomenuo tijekom postupka koji je prethodio upravnom sporu, štoviše na zahtjevu je izričito izjavio da nikada nije bio uhićen niti pritvaran. Kada je na zapisniku od 14.04.2025. upitan zašto o tim događajima nije govorio ranije prije upravnog spora iako je imao priliku, naveo je da tada nije želio ostati u Republici Hrvatskoj pa je mislio te dokaze priložiti tek kada zatraži azil u drugoj zemlji. Dodatno prijevodom „Naloga za uhićenje" utvrđeno je da isti nije vjerodostojan iz više razloga. Prvo, na njemu piše daje za tražiteljem raspisan nalog za uhićenje radi događaja od 19.12.2022. dok tražitelj navodi daje povod za njegovo policijsko privođenje bilo sudjelovanje na proslavi perzijske Nove godine 20.03.2022. Drugo, na upit kada mu je točno prijatelj pribavio taj nalog za uhićenje navodi da mu gaje poslao preko Telegrama kada je došao u Republiku Hrvatsku 2023. godine. Međutim, datum naloga za uhićenje je 13.02.2024. što znači da mu ga prijatelj nikako nije mogao poslati još 2023. godine jer tada nije bio niti izdan. Treće, tražitelj nije pojasnio na koji načinje njegov prijatelj uopće došao do naloga koji se odnosi na tražitelja osobno i do kojeg bi mogli doći samo tražitelj ili njegov odvjetnik. Četvrto, u potpisu naloga za uhićenje je glavni državni tužitelj dok je tijelo koje je izdalo nalog za uhićenje Treći sud za teška kaznena djela u Carigradu /Istambulu, naime ukoliko je nalog za uhićenje izdao sud u potpisu bi trebao biti sudac tog suda, a ne glavni državni tužitelj. Peto, tražitelj tvrdi da nema veze za djelima za koja se navodno tereti, nije član niti jedne političke stranke, nikada nije imao javne govore niti je ikada nešto javno objavljivao. S tim u vezi nejasno je zašto bi bio raspisan nalog za njegovo uhićenje, pa makar i pod lažnom optužbom, ako se nikada nije zamjerio vlastima niti se ičime isticao. Drugi dokaz koji je priložio je medicinsko izvješće izdano 04.05.2022. na temelju službenog dopisa od 03.03.2023. međutim nije vidljivo koje ga tijelo šalje jer je taj dio ostao nepopunjen. Tražitelj tvrdi daje osobno tražio da mu se izda taj nalaz naknadno. Uvidom u medicinski nalaz vidljivo je daje isti van liječničke kompetencije, naime kompetentnost se sastoji u tome da liječnik poštuje pravila medicinske struke te da se suzdržava od pravljenja procjene vjerodostojnosti i pravnih prosudbi. Nalaz bi se trebao baviti samo važnijim medicinskim pitanjima te bi trebao biti napisan na neutralnom i znanstvenom jeziku što u ovom konkretnom slučaju nije ispunjeno. Drugim riječima, na liječniku je isključivo da procjeni medicinsko stanje pacijenta, a ne da utvrđuje tko je krivac za takvo stanje ( npr. „pretučen od strane policije, „zadržan 2 dana u pritvoru"). Budući da tražitelj navedene događaje nije spomenuo prije sudske rasprave iako je to mogao učiniti, uzimajući u obzir nevjerodostojnost samih dokaza kao i činjenicu da je tražitelj na saslušanju od 14.04.2025. godine naveo da nije želio zaštitu u Republici Hrvatskoj pa je te razloge mislio iznijeti pred drugom državom u kojoj bi tražio azil, opravdano se zaključuje da tražitelj tim činom zloupotrebljava postupak međunarodne zaštite u cilju sekundarne migracije. Iz svih prethodno navedenih razloga, navedeni se iskaz ne prihvaća kao vjerodostojan te se neće razmatrati kod procjene budućeg rizika. Procjena budućeg rizika

Kao što je prethodno navedeno, od materijalnih činjenica prihvaćena je kao vjerodostojna samo činjenica identitet i državljanstvo te će se procjena budućeg rizika temeljiti na njoj.

Zbog svog identiteta, odnosno kurdskog podrijetla tražitelj ne bi trebao imati problema pri povratku u Tursku. Prema ranije citiranom izvješću Home Officea, puka pripadnost kurdskom narodu u Turskoj nije dovoljna kako bi se utvrdilo da bi povratkom u Tursku, tražitelj bio izložen tretmanu koji bi se mogao okarakterizirati kao proganjanje ili ozbiljna nepravda.

Stoga, prihvaćena materijalna činjenica nije dovoljna za zaključak da za tražitelja, u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla, postoji razumni stupanj vjerojatnosti da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen postupcima koji mogu prerasti u proganjanje ili ozbiljnu nepravdu.

Zahtjev za međunarodnu zaštitu nije osnovan.

Sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, zahtjev će se odbiti ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. navedenog Zakona.

Sukladno članku 20. Zakona, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Na temelju procjene budućeg rizika, analize informacija o zemlji podrijetla i izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

Prihvaćena materijalna činjenica ne može se smatrati dovoljnom za utvrđivanje postojanja osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja sukladno članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i nije utvrđeno da bi se povratkom u zemlju podrijetla tražitelj suočio s takvim proganjanjem.

Sukladno članku 21. stavku 1, Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Prihvaćena materijalna činjenica nije dovoljna za zaključak da za tražitelja u odnosu na situaciju u zemlji podrijetla postoji rizik od ozbiljne nepravde; odnosno za tražitelja u zemlji podrijetla ne postoji rizik da bi se povratkom suočio s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućem postupanjem ili kažnjavanjem, kao niti individualnom prijetnjom životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Uvidom u podatke iz ACLED-a utvrđeno je da su se u periodu od 13.05.2024 do 11.05.2025. u Turskoj dogodila 41 smrtna slučaja uzrokovana sigurnosnim incidentima. Uzimajući u obzir da Turska ima 87 644 635 stanovnika, procjenjuje se da se na 100 000 stanovnika dogodi 0,05 smrtnih slučajeva što ukazuje da na području Republike Turske ne postoji sigurnosni rizik koji bi predstavljao ozbiljnu nepravdu iz članka 21. stavka 2. Zakona.

Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te je valjalo odlučiti kao u točki 1. izreke rješenja sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona.

Člankom 37. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine;‘, broj: 133/20., 114/22. i 151/22. i 40/25.).

Člankom 37. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je, između ostalog, da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka prednost dati dragovoljnom odlasku.

Sukladno članku 53. stavku 1. navedenog Zakona, tražitelj ima pravo boravka u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.

Člankom 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

Člankom 184. stavkom 1. Zakona propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak, donijeti rješenje o povratku.

Člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

S obzirom da tražitelju danom izvrsnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 183. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima, u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja. Prilikom određivanja roka iz točke II. izreke rješenja, vodilo se računa o tome da određeni rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP) bude primjeren rok s obzirom na osobne okolnosti, prije svega na činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja ne posjeduje putnu ispravu, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. st. 2. Zakona o strancima, unutar kojega tražitelj međunarodne zaštite ima dovoljno vremena za napuštanje Europskog gospodarskog prostora.

7. Prema ocjeni suda, osporavanim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je tuženik ovaj put valjano obrazložio sve razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te nije valjano obrazložio sve razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla odnosno u zemlju uobičajenog boravišta van svake sumnje ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi. Ovo sve tim više jer za dokumente, na koje se tužitelj u iskazu pred Sudom pozivao i priložio ih na turskom jeziku, a radi se o „Naloga za privođenje", je prijevodom utvrđeno je da se radi o dokumentu koji je donio 3. sud za teška kaznena djela u Carigradu/Istambulu da je datum naloga 13.02.2024. te da se tražitelj tereti za vršenje terorističke propagande, vršenje promjene pravnog i društvenog poretka u ime stranke HDP te pomaganje i podršku organizacijama PKKI YPG. Datum počinjenja djela za koje ga se tereti je 19.12.2022. g., a nalog potpisuje glavni državni tužitelj. Također je prijevodom priložene medicinske dokumentacije kao dokaz da ga je policija tukla u pritvoru utvrđeno je da je medicinski nalaz izdan 04.05.2022. g. u 13 sati i 14 minuta u mjestu Duzce, državna bolnica Ataturk. Na nalazu piše da je proveo 2 dana u pritvoru te da je pretučen od strane policajaca. Konstatiraju se kontuzije po tijelu, podljevi i oteknuće tjemena. Nalaz potpisuje liječnik te se na njemu nalazi pečat bolnice. Također argumentirano je obrazloženo da tužitelj nije pokazao određeni stupanj znanja koji bi se očekivao od osobe koja se prvi puta zainteresirala za kršćanstvo prije 5 godina budući da ne zna od kojih se dijelova sastoji Biblija, tko je bio L niti kako se zvao Isusov otac. tužitelj u prethodno provedenom upravnom postupku nije znao nabrojati niti jednog apostola. Nije se krstio, iako navodi da kršćanstvo nije zakonski zabranjeno u Republici Turskoj. Naveo je i da se u Republici Hrvatskoj namjerava krstiti te da je stupio u kontakt s kršćanskim centrom Riječ Života za kojeg je utvrđeno da je savez kršćanskih crkava „Riječ života" karizmatsko-pentakosni savez crkava, dakle uopće se ne radi o katoličkoj crkvi već o protestantskoj kršćanskoj skupini.

8. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se supsidijarna zaštita, priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Odredbom članka 37. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima ("Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22. i 151/22.).

12. Odredbom članka 37. stavkom 2. Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je između ostalog da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka prednost dati dragovoljnom odlasku. Sukladno članku 53. stavku 1. navedenog Zakona, tražitelj ima pravo boravka u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.

13. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

14. Odredbom članka 184. stavkom 1. Zakona propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku.

15. Odredbom članka 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Nadalje, tuženik je pravilno zaključio da tužitelj u iskazima danim pred tuženikom nije uložio istinski napor da uvjerljivo objasni svoju situaciju i probleme, te da dokazima potkrijepi svoj zahtjev, u kojem slučaju bi tek mogla doći u obzir primjena blagodati sumnje iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi. U upravnom sporu je jednako kao i u prethodno provedenom upravnom postupku utvrđeno da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Iz obrazloženja tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan odlukom tuženika temeljem koje je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, lako tuženik ima razumijevanja za nezadovoljstvo tužitelja navedenom odlukom, ističe da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je osporavano rješenje i objektivno nezakonito. Stoga je pravilno i zakonito iz utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku ocijenjeno kako proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite sukladno članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pa je zato i u skladu sa zakonom njegov zahtjev odbijen.

Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

18. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.1.) i zastupanje na ročištu 06. listopada 2025. godine od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.2.), pa je stoga priznato u trošak tužitelju, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR a kako je odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, [adresa] Zagreb, Kozarčaninova 2,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. U spis