REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-451/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja ARMAT d.o.o. iz Strahoninca, M. Kovača 28, OIB: 40866893979, zastupanog po punomoćniku Alenu Biliću, odvjetniku iz Viškova, Petrci 5b, protiv tuženika JČ, vlasnika [obrt]“ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sineli Štakić, odvjetnici iz Rijeke, Scarpina 5, radi isplate, 14. listopada 2025.

r i j e š i o  j e

I. Trgovački sud u Rijeci oglašava se nenadležnim, ukidaju se provedene radnje u postupku i tužba odbacuje.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.340,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. srpnja 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 71.047,56 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2012. do 31. srpnja 2015., te troškova parničnog postupka. U tužbi navodi da su tuženik i Graturs d.o.o. bili u poslovnom odnosu temeljem ugovora o građenju broj 1/11 i ugovora o građenju broj 2/11 iz kojeg odnosa da proizlazi utuženo potraživanje. Nadalje, ističe da je prethodno podnošenju ove tužbe, radi naplate predmetnog potraživanja bio pokrenut protiv tuženika postupak koji je okončan odbacivanjem tužbe uslijed nedostatka arbitražne odluke kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, budući da je navedenim ugovorima o građenju, odnosno općim uvjetima tih ugovora, postojanje arbitražne odluke ugovoreno kao procesna pretpostavka za podnošenje tužbe nadležnom sudu. Arbitražni postupak pred Stalnim arbitražnim sudištem pri Hrvatskoj gospodarskoj komori pod poslovnim brojem AS-P-2017/21 da je okončan donošenjem odluke 4. siječnja 2025., slijedom čega da su ispunjene pretpostavke za podnošenje tužbe sudu. Nadalje, ističe da je Graturs d.o.o. ugovorom o ustupanju tražbine od 25. travnja 2016., predmetnu tražbinu ustupio tužitelju. Stoga, a budući da tuženik tražbinu nije podmirio, predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istaknuo da su člankom 17. općih uvjeta ugovora o građenju broj 1/11 i broj 2/11 stranke ugovora ugovorile arbitražu, koja nije niti pokušana, a da bi ugovorna strana bila ovlaštena podnijeti tužbu sudu tek ukoliko se ne bi složila s odlukom arbitražne komisije. Navodi da je iz odluke Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P-2017/21 od 4. siječnja 2025., koju je tužitelj dostavio uz tužbu razvidno da je tužba pravnog prednika tužitelja brisana iz upisnika sporova jer tužitelj u tom postupku Graturs d.o.o. nije ni nakon tri poziva uplatio predujam troškova arbitraže, slijedom čega da arbitraža nije ni počela. S obzirom na navedeno ističe prigovor nenadležnosti suda.

3. S obzirom na pravovremeno istaknuti prigovor nenadležnosti, ovaj sud je izvršio uvid u ugovor o ustupanju tražbine od 25. travnja 2016. (list 6-8 spisa) i oduku Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P-2017/21 od 4. siječnja 2025. (list 9 spisa), te sukladno prijedlozima stranaka, spis ovoga suda poslovni broj P-262/2019, kojem spisu prileže ugovor o građenju broj 1/11 od 6. svibnja 2011. (list 35-41 spisa) i broj 2/11 od 6. svibnja 2011. (list 42-48 spisa), te njima priležeće opće uvjete za ugovor o građenju broj 1/11 od 6. svibnja 2011. (list 29-67 spisa) i opće uvjete za ugovor o građenju broj 2/11 od 6. svibnja 2011. (list 68-83 spisa).

4. Iz ugovora o ustupanju tražbine od 25. travnja 2016., potvrđenog od strane javnog bilježnika Zorana Vrsalovića pod poslovnim brojem Ov-3425/16 od 25. travnja 2016. proizlazi da je isti zaključen između ustupitelja tražbine Graturs d.o.o. i primatelja tražbine Armat d.o.o., ovdje tužitelja, kojim ugovorom je ustupitelj ustupio svoju tražbinu koju ima prema ovdje tuženiku s osnova neplaćenih računa s osnove ugovora o građenju broj 1/11 i ugovora o građenju 2/11, zajedno sa svim sporednim pravima, primatelju, odnosno ovdje tužitelju.

5. S obzirom da je u konkretnom slučaju došlo do ustupa tražbine iz ugovora o građenju, a kojim ugovorima i općim uvjetima tih ugovora je ugovoreno da je arbitražna odluka procesna pretpostavka za podnošenje tužbe sudu, prvenstveno valja navesti da ustupom tražbine dolazi do proširenja učinaka arbitražne klauzule na novog vjerovnika. Naime, ustupom same tražbine, na primatelja tražbine prenesena su kako prava, tako i obveza iz arbitražne klauzule. Stoga je primatelj tražbine iz ugovora o ustupu ovlašten tražiti od suprotne strane (dužnika) da njemu ispuni tražbinu koja mu je ugovorom o cesiji prenesena, uz obvezu poštivanja ugovorenog načina ostvarivanja takvog prava, odnosno u konkretnom slučaju arbitraže.

6. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi i iz navedenih ugovora o građenju i općih uvjeta, da su ugovorom o građenju broj 1/11 i ugovorom o građenju 2/11, te njima priležećim općim uvjetima ugovora o građenju 1/11 i općim uvjetima ugovora o građenju 2/11, odnosno člankom 17.2. navedenih općih uvjeta ugovorile da ako se nastali spor ne može riješiti sporazumno da će se osnovati arbitražna komisija, a člankom 17.3. da ugovorna strana koja se ne složi s odlukom arbitražne komisije može podići tužbu kod nadležnog suda.

7. Iz navedenog proizlazi da su stranke tih ugovora, kao procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe sudu, ugovorile postojanje arbitražne odluke.

8. U konkretnom slučaju, tužitelj je uz tužbu dostavio odluku Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P-2017/21 od 4. siječnja 2025. Iz navedene odluke proizlazi da je pravni prednik tužitelja Graturs d.o.o. 15. svibnja 2017. podnio tužbu protiv tuženika JČ, vlasnika [obrt] „Arhitektura“ iz [adresa], te da je sudište dopisom od 26. siječnja 2018., te požurnicama od 1. veljače 2018., 23. siječnja 2019 i 4. siječnja 2022., pozvalo tužitelja na uplatu predujma troškova arbitraže u iznosu od 4.223,77 EUR, a koji predujam tužitelj nije uplatio, slijedom čega je, sukladno odredbi članka 6. stavka 1. Odluke o troškovima u postupcima arbitraže donesena odluka o brisanju tužbe iz upisnika sporova Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, uz uputu da se brisana tužba može ponovno podnijeti.

9. Međutim, prema stavu ovoga suda, činjenica da je trgovačko društvo Graturs d.o.o. podnio tužbu Stalnom arbitražnom sudištu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, sukladno obvezi iz općih uvjeta ugovora o građenju broj 1/11 i broj 2/11, ali nije postupio po pozivu na uplatu predujma troškova arbitraže, radi čega druga ugovorna strana, ovdje tuženik, nije bio ni obaviješten o podnesenoj tužbi, posljedično čemu nije ni imao mogućnost sudjelovati u arbitražnom postupku, ne čini ispunjenu procesnu pretpostavku postojanja arbitražne odluke za podnošenje tužbe sudu. Naime, donesena odluka Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori broj AS-P-2017/21 od 4. siječnja 2025. je odluka da tužitelj nije ispunio sve ono što mora učiniti kao preduvjet da bi se arbitražni postupak uopće proveo, te ne predstavlja arbitražnu odluku u smislu procesne pretpostavke za podnošenje tužbe sudu.

10. Pri tome, za naglasiti je da je ugovor o ustupu tražbine, kojim je trgovačko društvo Graturs d.o.o. prenio tražbinu na trgovačko društvo Armat d.o.o., zaključen i potvrđen 25. travnja 2016., a da je Graturs d.o.o., prenositelj tražbine, a ne Armat d.o.o., kojem je tražbina iz predmetnih ugovora o građenju prenesena, tužbu Stalom arbitražnom sudištu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori podnio 15. svibnja 2017., odnosno nakon što je tražbinu već prenio na drugo društvo, stoga isti više nije bio aktivno legitimiran za pokretanje arbitražnog postupka jer nije bio imatelj tražbine o kojoj je trebalo odlučiti.

11. Odredbom članka 42. stavka 1. Zakona o arbitraži („Narodne novine“ broj 88/01; dalje ZOA) propisano je da ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile arbitražu, sud kome je podnesena tužba u istom sporu i među istim strankama na prigovor tuženika oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu osim ako nađe da ugovor o arbitraži nije valjan (članak 6.), da je prestao važiti ili da se ne može ispuniti, dok je stavkom 2. propisano da prigovor iz stavka 1. ovoga članka tuženik može staviti pred sudom najkasnije na pripremnom ročištu, a ako se pripremno ročište ne održava, onda na glavnoj raspravi prilikom upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, sve dok ne završi svoj odgovor na tužbu.

12. U konkretnom slučaju, tuženik je nenadležnosti suda iz razloga iz odredbe članka 42. stavka 1. ZOA-a prigovorio u odgovoru na tužbu, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, a tužitelj nije dokazao, a niti tvrdio da ugovor o arbitraži nije valjan, da je prestao važiti ili da se ne može ispuniti, dok je sud iz spisu priležeće dokumentacije utvrdio da ne postoji arbitražna odluka u smislu arbitražne klauzule ugovorene općim uvjetima ugovora o građenju broj 1/11 i broj 2/11.

13. Sukladno navedenom, prigovor tuženika o nenadležnosti suda je osnovan, te je stoga primjenom odredbi članka 42. ZOA-i i odredbe članka 16. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

14. Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a, te tuženiku pripada pravo na naknadu troška parničnog postupka za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.072,00 EUR, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagrdama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25) sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 268,00 EUR, odnosno ukupno u iznosu od 1.340,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2025. do isplate, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 14. listopada 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.