Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-24/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinka Bulka člana vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Ivanu Rudi, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rude i partneri d.o.o., Šibenik, Stjepana Radića 6/II, protiv tuženice OM pok. U, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Jakši Tomiću, odvjetniku u Kninu, Getaldićeva 6, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-37/2024 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice OM kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-37/2024 od 31. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženoj OM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, na ime naknade štete, isplati tužitelju UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.220,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, tj. dana 7. studenog 2019. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna.

II Nalaže se tuženoj platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.181,75 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih zakonom propisanih žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba uvaži te preinači presuda na način da se umanji dosuđeni iznosi štete sukladno prigovorima tuženice. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 250,00 Eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 2.220,00 eur. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da ga je tuženica 30. kolovoza 2018. tjelesno povrijedila i nasrnula na njega, te ga udarila nekoliko puta po lijevoj podlaktici, govoreći mu pritom da je đubre, da nije čovjek i da se gubi, kojom prilikom je tužitelju nanijela lakšu tjelesnu ozljedu u vidu krvnog podljeva na lijevoj podlaktici i hematom veličine 5 cm, a za što je oglašena krivom temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K-36/19 od 27. svibnja 2019.

5. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, a za koje tuženica niti ne navodi u čemu bi se iste sastojale.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženice sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

7.Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je tuženica presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj K-36/2019-2 od 27. svibnja 2019. iz koje proizlazi da je tuženica kao okrivljena proglašena krivom što je dana 30. kolovoza 2018. oko 18:15 sati u mjestu [adresa], dok je tužitelj UM (njen djever), s kojim je od ranije u narušenim odnosima, premještao metalne cijevi u svom dvorištu, što joj je smetalo, te nakon što je isti prišao neposredno do dvorišta njene obiteljske kuće, uzela metalne grablje za lišće, a potom, pristajući da ga tjelesno povrijedi, nasrnula na njega te ga udarila nekoliko puta po lijevoj podlaktici, govoreći mu pritom da je đubre, da nije čovjek i da se gubi, kojom prilikom je tužitelju nanijela lakšu tjelesnu ozljedu u visu krvnog podljeva na lijevoj podlaktici i hematom veličine 5 cm - dakle drugog tjelesno ozlijedila, a kazneno djelo – da je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela,

- da je tuženica supruga brata tužitelja, s kojima nije u dobrim odnosima i ne razgovaraju već 3 godine,

- da se tužitelj obratio u Opću i veteransku bolnicu "Hrvatski ponos" Knin gdje mu je utvrđena površinska ozljeda podlaktice,

- da je vještačenjem po stalnim sudskim vještacima mr.sc.dr. Borisu Zmijanoviću, neuropsihijatru i mr.dr. TM, kirurgu utvrđeno da je tužitelj zadobio nagnječine s oteklinom i hematomom lijeve podlaktice,

- da je tužitelj uslijed štetnog događaja trpio bol jakog intenziteta trajala dva dana, srednjeg intenziteta tri dana, a lakog intenziteta sedam dana, da je proživio strah izrazito jakog intenziteta, a nakon toga proživljavao strah jakog intenziteta kroz dva dana, strah srednje jakog intenziteta kroz tri dana i strah blažeg intenziteta kroz tjedan dana, da od predmetnog događaja tužitelj proživljava neugodnosti blažeg intenziteta povremeno, a posebno kod susreta sa tuženicom u prolazu pred kućom, jer žive u neposrednom susjedstvu,

- da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna sedam dana po dva sata dnevno za vrijeme bolne faze, a pomoć da je bila potrebna od strane nestručne osobe,

- da je kao posljedica štetnog događaja kod tužitelja zaostao stupanj oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja sveukupno za 2% koliko tužitelj mora ulagati u svakodnevnom životu,

- da je uslijed fizičkog sukoba sa poznatom osobom tužitelj zadobio psihičku traumu zbog sukoba sa tuženicom – poznatom osobom, zbog takvog susreta da zaostaje loše raspoloženje, bezvoljnost, loš odnos prema drugim osobama i sl. i da bi prevladao ovakvo stanje,

- da tužitelj nakon predmetnog događaja izbjegava susrete sa tuženicom, s kojom je susjed,

- da je do štetnog događaja došlo u manjem mjestu gdje svi poznaju tužitelja, te su svi znali za štetni događaj.

8. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženica vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspjela dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

9. Pravilno sud prvog stupnja utvrđuje i da je temeljem čl. 12. st. 3. ZPP parnični sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Stoga je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tuženica odgovorna za štetu tužitelju.

10. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Naime, Ustavom Republike Hrvatske - dalje: Ustav ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01 i 76/10) u čl. 22. st. 1. određuje se da je čovjekova osobnost nepovrediva. Člankom 19. st. 2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Sva nabrojena prava osobnosti navedena su samo primjerice i ne predstavljaju zatvorenu listu, već su prava osobnosti ljudska prava koja su zaštićena Ustavom, brojnim zakonima, ali i međunarodnim dokumentima.

12. Nadalje, svaka povreda prava osobnosti uvijek ne dovodi do nastanka neimovinske štete. To pravo će oštećenik ostvariti samo ako sud nađe da to težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju. U situaciji kada ne raspolaže dovoljnim stručnim znanjem, sud kvalifikatorne okolnosti (kao što su bol, strah, trajno oštećenje i potrebu za tuđom pomoći i njegom) utvrđuje vještačenjem, kao što je to pravilno i učinio sud prvoga stupnja.

13. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj zadobio povredu i to oteklinu i hematom lijeve podlaktice, da je tužitelj uslijed štetnog događaja trpio bol jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta tri dana, a lakog intenziteta sedam dana, da je proživio stah izrazito jakog intenziteta, a nakon toga proživljavao strah jakog intenziteta kroz dva dana, strah srednje jakog intenziteta kroz tri dana i strah blažeg intenziteta kroz tjedan dana, da od predmetnog događaja tužitelj da proživljava neugodnosti blažeg intenziteta povremeno, a posebno kod susreta sa tuženicom u prolazu pred kućom, jer žive u neposrednom susjedstvu, da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna sedam dana po dva sata dnevno za vrijeme bolne faze, a pomoć da je bila potrebna od strane nestručne osobe, da je kao posljedica štetnog događaja kod tužitelja zaostao stupanj oštećenja tjelesnog i duševnog zdravlja sveukupno za 2% koliko tužitelj mora ulagati u svakodnevnom životu.

14. Sve navedeno predstavlja kvalifikatorne okolnosti koje dovode do naknade štete, kao što je to pravilno sud prvog stupnja i utvrdio te vezano uz navedene kvalifikatorne okolnosti naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 1.470,00 Eur.

15. Nije osnovan žalbeni navod tuženice da povrede koje je zadobio tužitelj u štetnom događaju nisu takve naravi da bi tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega. Naime, sud prvog stupnja je proveo dokaz vještačenjem i vještaci su u svom nalazu naveli da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna sedam dana po dva sata dnevno za vrijeme bolne faze, a pomoć da je bila potrebna od strane nestručne osobe. Sud je obrazložio zašto prihvaća nalaz i mišljenje sudskih vještaka, sa kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje, nakon prigovora tuženice sud je pozvao vještake na dopunsko očitovanje, što su vještaci i učinili u svojem nalazu od 14. ožujka 2022. Isti nalaz je dostavljen strankama i na navedeni dopunski nalaz tuženica nije imala primjedbi (list 46 spisa).

16. Nije osnovan niti žalbeni navod tuženice da u spisu ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na povredu dostojanstva tužitelja. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je do štetnog događaja došlo u selu, gdje svi poznaju tužitelja, da su svi sumještani znali za nastanak štetnog događaja, da se naprijed navedenim ponašanjem tuženice izazvala intenzivna duševna bol tužitelja koji je poznat široj i užoj društvenoj sredini, obzirom na činjenicu da je tužitelj u dva navrata bio načelnik Općine Kistanje da je tužitelj proživljavao neugodnosti s spontanim izjavama mještana koje je čuo u selu. [adresa], kao npr. "jadan ti si kako si mogao dopustiti da te baba tako prebije", da je bilo podsmijeha sumještana, tako da su ga neki ljudi iritirali, jer je postojala sintagma da još nije sve gotovo, jer je to govorila tuženica, te da su sve te okolnosti dovele do povrede dostojanstva, časti i ugleda tužitelja. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalnog prava iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a kada je tužitelju za povredu prava osobnosti dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 750,00 Eur.

17. Naime, svaki čovjek ima pravo od drugih zahtijevati uvažavanje i poštivanje osjećaja vlastite vrijednosti, a što je sve štetnim radnjama tuženice povrijeđeno u odnosu na tužitelja. Osim toga, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknadne neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

18. Vezano uz žalbeni navod tuženice da je sud prvog stupnja trebao cijeniti doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, valja istaći da tijekom postupka tuženica isticala da je doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja u tome što već duži niz godina nisu u dobrim odnosima. Međutim, postojanje loših odnosa između stranaka nije samo po sebi dokaz doprinosa tužitelja nastanku samog štetnog događaja, već je tuženica na okolnost doprinosa trebala predlagati dokaze. Naime, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP-a). Stoga je tuženica trebala navesti činjenice na kojima temelji svoj iskaz da postoji doprinos tužitelja te priložiti dokaze kojima dokazuje te činjenice.

19. Nije osnovan žalbeni navod tuženice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je na dosuđenu štetu naložio tuženici platež kamate od dana podnošenja tužbe. Naime, čl. 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Početak tijeka kamata na neimovinsku štetu propisuje čl. 1103. ZOO-a, kojim je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je na dosuđeni iznos štete naložio tuženici isplatu kamate od 7. studenog 2019., odnosno od dana podnošenja tužbe.

20. Iako je tuženica navela da presudu pobija u cijelosti, znači i pod stavkom II. izreke, odnosno u dijelu odluke o troškovima postupka, žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženici uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

21. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

22. Kako je neosnovana žalba tuženice to je neosnovan i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, pa je stoga s istim odbijena.

U Velikoj Gorici 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina