REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-1200/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, protiv I-tuženika OŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tuženika ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik TŽ, odvjetnik iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ŽŽ, temeljem generalne punomoći Su-50/2025 i punomoćnika II-tuženika TŽ, odvjetnika, u odsutnosti uredno pozvanog I-tuženika, dana 14. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ugovor o radu koji su sklopili I-tuženik OŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tuženik ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ništetan.
II Nalaže se I-tuženiku i II-tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplate iznos od 30,92 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 03. siječnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu. U tužbi je naveo da I-tuženik s II-tuženikom sklopio ugovor o radu s početkom rada I-tuženika kod II-tuženika s danom 29. listopada 2017. zaključno do 03. studenog 2017. isključivo radi ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. I-tuženik kod tužitelja od 06. studenog 2017. ima utvrđen status osigurane osobe kao nezaposlene osobe. Tužitelj tvrdi da su I-tuženik i II- tuženik zasnovali radni odnos 29. listopada 2017. samo da bi I-tuženik ostvario pravo na zdravstvenu zaštitu na teret sredstava tužitelja, a ne radi obavljanja radnog odnosa, iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju).
2. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj predlaže da sud utvrdi da je ništetan ugovor o radu koji je I-tuženik OŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sklopio s II-tuženikom ŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].
3. I-tuženik nije podnio odgovor na tužbu. II-tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da nije zaključio nikakve ugovore i ne zna tko je to učinio u njegovo ime te navodi da je nepismena osoba što se vidi iz priložene punomoći na kojoj je otisak kažiprsta desne ruke. II-tuženik se ne protivi tužbenom zahtjevu da se ugovor proglasi ništetnim jer ga nije niti zaključio i nije mu poznato tko je i iz kojih razloga zaključio te ugovore, ali II-tuženik te ugovore nije zaključio i o njima ništa ne zna.
4. Na ročištu održanom 03. srpnja 2025. punomoćnik II tuženika je naveo da između I i II tuženika nije sklopljen niti pisani niti usmeni ugovor o radu te je naveo da je II-tuženik nepismena osoba koja nije mogla sklopiti pisani ugovor o radu.
5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dopis HZZO-a od 05. prosinca 2022. (list 3 spisa), prijavu na HZZO (list 7 i 31), dokumentaciju (list 9-17, 21 i 28-30, 32-43), rješenje HZMO-a Klasa: UP/I-140-10/21-03/03309344313 Urbroj: 341-25- 11/2-21-141663 od 01. prosinca 2021. (list 19 i 20), dopis Ministarstva financija – Porezna uprava područni ured Zagreb, Ispostava Sesvete od 19. rujna 2025. (list 127).
6. Sud nije proveo dokaz saslušanjem I i II-tuženika jer se I i II-tuženik nisu odazvali pozivu niti na jedno ročište zakazano u ovom postupku, što je sud ocijenio kao odugovlačenje postupka. Iz navedenog razloga sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanje I-tuženika i II- tuženika. Osim toga, punomoćnik II-tuženika je na ročištu 03. srpnja 2025. odustao od prijedloga za saslušanje II-tuženika.
7. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Na ročištu održanom 03. srpnja 2025. tužitelj je naveo da predlaže utvrđenje ništetnosti ugovora o radu temeljem članka 322 ZOO-a i članka 122 stavak 4 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
9. Uvidom u prijavu i odjavu osiguranja na HZZO utvrđeno je da je I-tuženik bio prijavljen na HZZO kod II-tuženika od 29. listopada 2017. do 03. studenog 2017. i to kao osoba u radnom odnosu kod fizičke osobe – LŽ.
10. Uvidom u dopis Porezne uprave od 23. rujna 2025. utvrđeno je da u informacijskom sustavu Porezne uprave za poreznog obveznika OŽ nema podataka o isplati plaće, zaduženju doprinosa niti o plaćenom porezu i prirezu. Porezna uprava nije preuzela prijavu za zaduženje s osnova mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
11. Tužitelj tvrdi da je ugovor o radu koji je I-tuženik sklopio s II-tuženikom 29. listopada 2017. ništetan jer isti nije sklopljen radi obavljanja poslova I-tuženika kod II- tuženika, već je sklopljen radi stjecanja statusa osigurane osobe I-tuženika kod tužitelja nakon što je I-tuženik odjavljen iz radnog odnosa.
12. Rješenjem HZMO-a Klasa: UP/I-140-10/21-03/03309344313 Urbroj: 341- 25-11/2-21-141663 od 01. prosinca 2021. poništena je prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja OŽ uspostavljena s danom 03. studenog 2017. i utvrđen je novi datum prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 29. listopada 2017. kod privatnog poslodavca ŠŽ – kućanstvo iz [adresa], s nepunim radnim vremenom u trajanju od 4 sata dnevno.
13. Člankom 10 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a člankom 14 stavak 1 Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Sukladno članku 14 stavak 2 Zakona o radu propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora.
14. Člankom 322 ZOO-a propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
15. Svrha zasnivanja radnog odnosa i sklapanje ugovora o radu je obavljanje poslova radnog mjesta od strane radnika za poslodavca sukladno ugovoru o radu. Sukladno članku 7 stavak 1 Zakona o radu poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao i za obavljeni rad mu isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca, u skladu s naravi i vrstom posla, osobno obavljati preuzeti posao.
16. Iako parnične stranke nisu dostavile u spis pisani ugovor o radu između I- tuženika i II-tuženika i iako je II-tuženik u odgovoru na tužbu i na ročištu 03. srpnja 2025. naveo da s I-tuženikom nikada nije sklopio ugovor o radu, sud je zaključio da je I-tuženik bio u radnom odnosu kod II-tuženika jer je iz prijave osiguranja na HZZO vidljivo da je osnov osiguranja radni odnos, a iz rješenja HZMO-a od 01. prosinca 2021. vidljivo je da je prijava I-tuženika uspostavljena na osiguranje od strane poslodavca ŠŽ – kućanstvo iz [adresa] s danom 29. listopada 2017. u nepunom radnom vremenu u trajanju od 4 sata dnevno. S obzirom da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, ugovor o radu od 29. listopada 2017. između I-tuženika i II-tuženika proizveo je pravne učinke koji se sastoje u stjecanju svojstva osiguranika I-tuženika kod tužitelja temeljem radnog odnosa kod II-tuženika.
17. Polazeći od utvrđenja da između I-tuženika i II-tuženika nije sklopljen pisani ugovor o radu, da II-tuženik nije fizička osoba koja obavlja neku djelatnost, već se radi o kućanstvu, da II-tuženik nije I-tuženiku isplatio plaću niti je za I-tuženika isplatio doprinose, poreze i prireze (što proizlazi iz dopisa Porezne uprave od 25. rujna 2025.), da je radni odnos I-tuženika kod II-tuženika trajao šest dana, sud je zaključio da I- tuženik i II-tuženik nisu sklopili ugovor o radu u svrhu obavljanja poslova I-tuženika kao radnika kod II-tuženika kao poslodavca, već je svrha zasnivanja radnog odnosa bila stjecanje svojstva osiguranika I-tuženika kod tužitelja u smislu članka 122 stavak 4 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/2013, 137/2013, 98/2019 i 33/2023). To znači da je I-tuženik zasnovao radni odnos kod II-tuženika iz nedopuštene pobude a to je stjecanje prava iz zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja i na teret Državnog proračuna.
18. Stoga je sud zaključio da je ugovor o radu između I-tuženika i II-tuženika temeljem kojeg je zasnovan radni odnos I-tuženika kod II-tuženika 29. listopada 2017. godine, ništetan jer je suprotan članku 7 stavak 1 Zakona o radu i članku 10 Zakona o radu te je protivan moralu društva jer je neživotno i nelogično da bi bilo koji poslodavac (pa makar nositelj kućanstva) sklopio ugovor o radu koji bi trajao samo šest dana.
19. Slijedom navedenog sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan te je utvrdio da je ugovor o radu između I-tuženika i II-tuženika od 29. listopada 2017. ništetan sukladno članku 322 ZOO-a.
20. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak sudskog dostavljača u iznosu od 30,92 eur (2 x 15,46 eur), što je tužitelj platio 01. ožujka 2023. i 14. veljače 2024. godine.
21. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.
U Zagrebu 14. listopada 2025.
Sudac:
Jasminka Galešić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.
DNA:
1. Tužitelju
2. I-tuženiku
3. Punomoćniku II-tuženika
