1                          Poslovni broj: 18.UsI-3812/22-9

 

 

                                                                            Poslovni broj: 18. UsI-3812/22-9

 

                  

 

     REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U ZAGREBU

      Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. I., OIB: …, iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: …, Z., radi utvrđivanja zastare prava na naplatu doprinosa, 21. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za  drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/21-01/155,  URBROJ: 513-04-22-2 od 14. studenog 2022. i predmet vraća na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/21-01/155,  URBROJ: 513-04-22-2 od 14. studenog 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., KLASA: UP/I-416-02/2019-01/1, URBROJ: 513-07-01-10-21-08 od 27. travnja 2021. kojim se u toč. I zahtjev tužiteljice djelomično uvažava, u toč. II utvrđuje se da je nastupila zastara prava na naplatu doprinosa u ukupnom iznosu od 44.929,34 kn. Točkom III. izreke istog rješenja odbijen je zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa koji na dan 1. siječnja 2021. godine iznosi ukupno 25.106,42 kn. Točkom IV. izreke rješenja određeno je da će se danom izvršnosti rješenja u poreznim evidencijama poreznog obveznika otpisati dug iz točke II. izreke rješenja. Točkom V. izreke rješenja određeno je da žalba izjavljena protiv istog ne odgađa njegovo izvršenje.

2.              U pravodobno podnesenoj tužbi tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, te ističe da je uvidom u dostavljene uplatnice za doprinose razvidno da je u 2015. godini izmirila sve obveze, te ju tuženik neosnovano tereti da plati još jednom te iste doprinose.

3.              Stoga, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5.              Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

6.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu.

7.              Sud je 14. rujna 2023. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9.              Tuženik u osporenom rješenju ističe da se ne može prihvatiti navod tužiteljice u kojem osporava utvrđenje poreznog tijela da nije platila doprinose i smatra da nema duga doprinosa iz razloga što je uvidom u porezne evidencije, odnosno, knjigovodstvenu karticu poreznog obveznika, nesporno utvrđeno da postoji dug u navedenom iznosu s osnove doprinosa za koje nije nastupila zastara, a u tom slučaju nadležna porezna uprava ne bi imala razloga donositi predmetno rješenje. Činjenično stanje na temelju kojega je pobijano rješenje doneseno pravilno je i točno utvrđeno.

10.              Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev za otpis obveza doprinosa za ZO obrtnika, šifre prihoda 8478, 8591, 8770, utvrđene u 2015. godini, uz obrazloženje da je obveza utvrđena u 2015. godini, te je zastara prava na naplatu počela teći 1. siječnja 2016., slijedom čega nije protekao rok od šest godina, te nije nastupila zastara prava na naplatu.

11.              Tužiteljica u žalbi, jednako kao i u tužbi, ističe da je na ime doprinosa za ZO - 8478 za 2015. godinu uplatila iznos od 15.726,09 kn, dok se tereti za iznos od 15.727,08 kn glavnice i 6.320,34 kamata. Za iznos prihoda 8591 tereti se za iznos od 524,16 kn kao naknada za zaštitu na radu s kamatom od 236,39 kn. Međutim naknada za zaštitu na radu iznosi 43,67 kn po mjesecu /zaduženje/ a prema priloženim uplatnicama za 2015. godinu plaćena je u iznosu od 524,16 kn, te ne odgovara prikazanom zaduženju iz rješenja, a niti kamatama. Za doprinos 8770 s osnova zapošljavanja za 2015. tereti se iznos glavnice od 1.782,36 kn /zaduženje po mjesecu iznosi 148,30 kn. Međutim prema priloženoj uplatnici plaćeno je 1.485,30 kn. Tako zaduženje glavnice iz rješenja ne odgovara iskazanom.

12.              Iz preslika uplatnica koje tužiteljica dostavlja na spis proizlazi da su izvršene uplate na ime doprinosa za ZO obrtnika, šifre prihoda 8478, 8591, 8770, utvrđene u 2015. godini, a za koje je u prvostupanjskom rješenju u toč. III odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu doprinosa.

13.              Prema članku 108. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, 42/2020; dalje: OPZ) pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

14.              Prema članku 108. stavku 4. OPZ-a zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

15.              Člankom 229. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj 84/2008, 152/2008, 94/2009, 18/2011, 22/2012, 144/2012, 148/2013, 41/2014, 143/2014, 115/2016; dalje: ZD/16) propisano je da na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa koji nisu uređeni odredbama ovoga Zakona primjenjuju se odredbe Općega poreznog zakona.

16.              Iz citiranih propisa proizlazi da je zakonodavac jasno odredbom članka 108.OPZ-a propisao pravo i obvezu poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu porezne obveze u roku od šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

17.              Dostavljena dokumentacija, po ocjeni suda, dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, te se ne može prihvatiti obrazloženje tuženika dano u osporenom rješenju, tim više što istim nije odgovoreno na istaknute prigovore, sukladno odredbi članka 120. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), a u svezi s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a prema kojoj obrazloženje drugostupanjskog rješenja sadrži, pored ostalog, utvrđeno činjenično stanje te pravne propise i razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvo rješenje kakvo je dano u dispozitivu. Također je i odredbom članka 189. stavak 1. OPZ-a propisano da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno je ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, što je drugostupanjsko tijelo propustilo učiniti, obzirom da nije ispitalo istaknuti prigovor uplate dužnih poreznih obveza, kao niti prigovor zastare prava na naplatu. Dakle, tuženo tijelo je bilo dužno po službenoj dužnosti paziti na bitne povrede postupka, pravilnu primjenu materijalnog prava i potpunost i pravilnost utvrđivanja činjeničnog stanja, što znači da je bilo dužno ispitati sve žalbene navode, te izvršiti provjeru iznesenih navoda, posebice stoga što su već u žalbenom postupku priložene uplatnice za koje tužiteljica navodi da su dokaz o uplati duga doprinosa. Jednako tako, tuženo tijelo u osporenom rješenje samo navodi da nije nastupila zastara, ne dajući za isto valjano obrazloženje.

18.              Stoga je osporenim rješenjem tuženika došlo do povrede zakona na štetu tužiteljice, slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude, pozivom na članak 58. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima.

 

 

U Zagrebu, 21. rujna 2023.

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena  (članak 66.a Zakona o upravnim sporovima).