Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-108/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu postupku protiv okrivljenog PE, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika PE, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-795/2019-57, od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e :

I. Povodom žalbe okrivljenika PE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11, iz točke 2. izreke pobijane presude, na način da se, na temelju odredbe članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni PE (ostali podaci u izreci prvostupanjske presude) oslobađa se optužbe da bi:

od točno neutvrđenog dana 2016. do 22. srpnja 2019. nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt sa NE i članovima njegove obitelji, prema njegovoj djevojci ĆE, njezinom ocu HE i Nermininim sestrama P i OE, na način što je NE na broj telefona [broj telefona] i članovima njegove obitelji sa broja [broj telefona] slao SMS poruke raznih sadržaja u smislu gdje mu se nalazi djevojka, s kime, spominjući HE da je nelegalno stekao imovinu i da će ga i da ga je prijavljivao policiji i USKOK-u, u svezi kojih poruka su djevojka NE, ĆE i njezine sestre P i OE, blokirale njegov broj po svim vidovima SMS-a i društvenim mrežama,

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugim osobama nastojao uspostaviti i uspostavljao neželjeni kontakt i na taj način izazvao tjeskobu i strah za njihovu sigurnost,

pa da bi time počinio kazneno djelo nametljivog ponašanja, opisano i kažnjivo po čl. 140 st. 1 KZ/11.

Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi postupka iz članka 145. stavka 2. točki 1. do 6. ZKP/08, kao i nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja, u odnosu na ovaj dio izreke presude, padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Povodom žalbe okrivljenika PE, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 iz točke 1. izreke pobijane presude te se u tom dijelu predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

III. Uslijede oluke pod I. i II., žalba okrivljenog KE je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom, Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim okrivljenika PE zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, a kažnjivog po članku 139. stavku 3. KZ/11 te kaznenog djela nametljivog ponašanja, opisanog i kažnjivog po članku 140. stavku 1. KZ/11, a sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Za počinjena kaznena djela okrivljeniku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11, na temelju te odredbe, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11, na temelju te odredbe, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Nakon toga, primjenom članka 51. KZ/11, okrivljenik PE je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Potom je, na temelju članka 56. stavka 1. – 3. KZ/11, okrivljenom PE izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako isti u roku od 3 godine (pri čemu je propušteno navesti da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1., u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik PE je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

3. Na temelju članka 544. stavka 1. ZKP/08, stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-795/2019-2 od 25. rujna 2019. "povodom izjavljenog prigovora okrivljenika na isti".

4. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni PE, po svom branitelju Arsenu Stipinoviću, odvjetniku u zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović– Dušan Miočić – Ivo Glavota u Rijeci, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

7. Žalba okrivljenika PE je bespredmetna.

8. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08, utvrđeno je kako je prvostupanjski sud, time što je okrivljenika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 1. KZ/11, koje da bi bilo počinjeno na način opisan u točki 2. izreke pobijane presude, povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika u pogledu pitanja je li djelo za koje se okrivljenik progoni kazneno djelo, čime je ostvarena povreda iz članka 469. točke 1. ZKP/08, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim, opisano je samo postupanje okrivljenika, koje bi se moglo okarakterizirati kao namjera za uspostavljanjem neželjenog kontakta s tamo navedenim osobama, kao i postupanje ĆE, N i OE, koje su blokirale njegov broj mobitela, na koji način su se jasno očitovale da je kontakt koji okrivljenik s njima uspostavlja doista neželjen.

8.1. Međutim, u činjeničnom opisu djela za koje je okrivljenik proglašen krivim, nema navoda o tome da bi takvo postupanje okrivljenika kod imenovanih oštećenica, a ni kod NE i HE (za koje se ne navodi da bi blokirali broj okrivljenika), izazvalo tjeskobu ili strah za njihovu sigurnost ili sigurnost njima bliskih osoba, što je zakonsko obilježje ovog kaznenog djela. Naime, kazneno djelo nametljivog ponašanja je tzv. materijalno kazneno djelo, kod kojega je posljedica sadržana u zakonskom biću te je to kazneno djelo ostvareno tek u trenutku kada je zabranjena posljedica nastupila. Dakle, ne predstavlja svako ponašanje koje se može protumačiti kao nametljivo, ujedno i kazneno djelo, jer, da bi se ostvarilo kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11, takvo ponašanje nužno mora dovesti do nastanka zabranjene posljedice u vidu tjeskobe ili straha za sigurnost žrtve ili sigurnost njoj bliskih osoba, koja obvezatno mora biti opisana u činjeničnom opisu kaznenog djela, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

8.2. Nije, naime, dovoljno da je samo u pravnom opisu naznačena ta posljedica (kao što je to bilo u ovom slučaju) jer je upravo činjenični opis djela onaj dio izreke iz kojeg trebaju proizlaziti zakonska obilježja određenog kaznenog djela pa u situaciji kada ti navodi u činjeničnom opisu nedostaju, niti se mogu razabrati, djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije kazneno djelo. S obzirom na to da je okrivljenik, unatoč ovako manjkavom činjeničnom opisu, proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 140. stavka 1. KZ/11, očito je kako je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu jer djelo koje mu se stavlja na teret ne sadrži sva zakonska obilježja tog djela, na koji način je ostvarena povreda kaznenog zakona na njegovu štetu, na koju povredu ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je stoga u ovom dijelu preinačena prvostupanjska presuda na način da je okrivljenik, na temelju odredbe članka 453. točke 1. ZKP/08, oslobođen optužbe te su u tom dijelu troškovi kaznenog postupka navedeni u izreci pali na teret proračunskih sredstava, sukladno odredbi članka 149. stavka 1. ZKP/08.

9. Nadalje, prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je pobijana presuda opterećena i bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP, s obzirom na to da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, kod kojega je okrivljenik proglašen krivim stoga što je oštećenom NE, prilikom susreta inkriminirane prigode, u nakani da ga ustraši, rekao "ukoliko mi netko dirne obitelj Ć, H ili O ili dođe samo vikati ili pokuša ih udariti ubit ću ga iz pištolja". Pravno je ovo kazneno djelo označeno kao prijetnja iz članka 139. stavka 3., jer je počinjena prema većem broju ljudi, a u činjeničnom opisu se navodi i da su izgovorene riječi okrivljenika izazvale osjećaj straha i ugroženosti, kako za NE, tako i za "sve članove njegove obitelji". Pri tome se, međutim ne navodi tko bi bili svi članovi njegove obitelji, ali bi se iz prethodnog dijela činjeničnog opisa kaznenog djela dalo zaključiti da se to odnosi na njegovu djevojku ĆE s kojom živi, njezinog oca HE te njezine sestre P i OE.

9.1. Vezano za ovo kazneno djelo je za istaknuti kako se prvostupanjski sud u obrazloženju presude, u točkama 14. i 14.1. bavi isključivo pitanjem vjerodostojnosti iskaza okrivljenika, odnosno ispitanih svjedoka NE te HE i ĆE, uz konačni zaključak kako ne prihvaća obranu okrivljenika PE, pri čemu samo ističe da je njegova obrana "obeskrijepljena" iskazima svjedoka-žrtve NE, ĆE i HE, međutim ne daje nikakvu kritičku analizu obrane okrivljenika, odnosno iskaza navedenih svjedoka, osim što navodi kako se iskazi svjedoka "međusobno logički nadopunjavaju", radi čega ih je sud prihvatio kao istinite i iskrene, dok je obrana okrivljenika nelogična i konfuzna, da bi potom naveo kako je "prijetnja bila podobna da kod žrtava – većeg broja osoba prouzroči strah i nelagodu".

9.2. Međutim, prvostupanjski sud je u potpunosti propustio analizirati sadržaj riječi koje je navodno okrivljenik uputio NE kritične prigode te ni na koji način ne obrazlaže na temelju čega zaključuje da riječi "ukoliko mi netko dirne obitelj…" se odnose upravo na svjedoka NE, HE i RE, a pogotovo zbog čega se to odnosi i na Nerminine sestre P i OE, koje tijekom postupka nikada nisu niti ispitane. Kod ovoga prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje da je utvrđeno činjenično stanje nužno podvesti pod pravnu normu, odnosno zakonski opis kaznenog djela za koje se okrivljenik proglašava krivim te u tom pravcu dati jasne, uvjerljive i neproturječne razloge, u kojima će obrazložiti na temelju čega zaključuje da su se u postupanju okrivljenika ostvarila sva obilježja zakonskog bića kaznenog djela za koje ga proglašava krivim.

9.3. Nije sporno kod ovoga da riječi "ubiti iz pištolja", predstavljaju jasnu prijetnju usmrćenjem, međutim, da bi se radilo o kaznenom djelu iz članka 139 stavka 3. KZ/11 te riječi se trebaju odnositi na konkretne osobe (kojih u ovom slučaju uz to treba biti "veći broj"), međutim iz činjeničnog opisa djela za koje je okrivljenik proglašen krivim sasvim jasno proizlazi da on nije imenovao osobe koje će "ubiti iz pištolja" jer je on u tom kontekstu kazao: "ukoliko mi netko dirne obitelj". Dakle, ne samo da su te riječi izgovorene u kondicionalu, već su one vezane i uz neki budući, neizvjesni događaj, da se netko u budućnosti "dirne" u obitelj okrivljenika.

9.4. Pored toga, a što je ključno u ovoj situaciji, okrivljenik je prijetnju da će ubiti iz pištolja vezao uz riječ "netko" pa je sasvim jasno da on nije imenovao osobe na koje se to odnosi, radi čega je prvostupanjski sud bio u obvezi obrazložiti zbog čega drži da se riječi prijetnje odnose baš na svjedoka NE, njegovu djevojku i članove njene obitelji, što je on propustio učiniti, na koji način je propustio dati razloge o odlučnim činjenicama, radi čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve dokaze, a po potrebi i druge, što se prvenstveno odnosi na žrtve P i OE, koje nikada tijekom postupka nisu bile ispitane, premda se navode kao žrtve kaznenog djela. Nakon toga, prvostupanjski sud će savjesno ocijeniti, kako svaki dokaz pojedinačno, tako i u vezi s ostalim dokazima te će donijeti novu, zakonitu presudu, koju će potom valjano i potpuno obrazložiti, sukladno odredbi članka 459. ZKP/08, pri čemu će otkloniti povrede zakona na koje mu je ukazano ovim rješenjem. Kod toga se skreće pozornost prvostupanjskom sudu, kako sadržaj prijetnje mora biti dovoljno određen i jasan u smislu vrste zla, žrtve i počinitelja, radi čega se apstraktno iznesene prijetnje, bez da je potpuno jasno na koga se konkretno odnose, ne mogu podvesti pod bitne elemente zakonskog opisa kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. Ako bi sud zaključio da bi se riječ "netko", kojom se u kontekstu izgovorenog prijetećeg sadržaja definira krug osoba kojima su prijetnje upućene, mogla odnositi upravo na NE i ostale osobe navedene u činjeničnom opisu djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, tada o takvom svom zaključku mora dati logične, potpuno pouzdane i valjano argumentirane razloge. U svakom slučaju, o svim svojim utvrđenjima, kao i o konačnoj odluci suda, bez obzira na to kakav će biti zaključak u pogledu krivnje okrivljenika, prvostupanjski sud je dužan dati jasne, uvjerljive i neproturječne razloge, što se odnosi ne samo na naprijed izneseno, već i na sve druge odlučne činjenice.

11. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi članka 483. stavka 1. i članka 486. stavka 1. ZKP/08.

Split, 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić