REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-708/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja MEDWATERS LIMITED, VALDAR BUILDINGS, Qrm 9055, TRIQ IS-SEBH, OIB: 43537201665, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Bolanča, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika ALLIANZ ZAGREB d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Nikolica Brbora, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KAČIĆ & BRBORA, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 146.338,02 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 39.445,56 EUR od 14. listopada 2025. do isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tužitelj vlasnik jahte upisane u malteški registar plovila, proizvođač AZIMUT BENETTI, godina proizvodnje 2011., da je tužitelj sa tuženikom zaključio ugovor o osiguranju na temelju kojeg mu je tuženik izdao policu osiguranja u pomorstvu, zrakoplovstvu i transportu broj 1550-173581306 važeću od 7. ožujka 2018., da je 13. travnja 2018. nakon porinuća broda došlo do prodora mora i djelomičnog potonuća broda i da je uslijed djelovanja mora na plovilu nastala šteta. Zbog štetnog događaja na plovilu su morali biti izmijenjeni određeni dijelovi, te su na brodu izvršeni razni popravci nužni za otklanjanje nastale štete. Tužitelj je tuženiku prijavio nastalu štetu na plovilu te mu je tuženik isplatio iznos od 11.181,90 EUR, a koji iznos ne predstavlja cjelokupnu štetu koja je nastala na plovilu uslijed štetnog događaja, pa tužitelj od tuženika potražuje daljnji iznos od 146.338,02 EUR. Navodi da je procjenitelj tuženika, vještak Nenad Tvrdić u nalazu i mišljenju od 17. svibnja 2018. procijenio štetu odnosno trošak sanacije na iznos od otprilike 80.000,00 kn, ali je tužitelju nastala puno veća šteta. Vještak Nenad Tvrdić pregledao je samo dio štete na plovilu, a s obzirom na narav štetnog događaja (prodor vode u trup jahte) logično je da se neka oštećenja i kvarovi pokažu naknadno. Stoga je tužitelj bio primoran angažirati stalnog sudskog vještaka za pomorski promet i procjenu vrijednosti plovila Damira Višića koji je plovilo pregledao dva puta nakon štetnog događaja, a nakon što je dobio njegove izvještaje od 12. srpnja 2018. i 8. listopada 2018. tužitelj je od MENYACHT d.o.o. i obrta [obrt] zatražio ponude za popravak jahte radi potpunog saniranja štete nastale u predmetnom štetnom događaju. Isplatom iznosa od 82.679,27 kn tuženik je isplatio samo dio štete. Pozivanje tuženika na čl. 29. Uvjeta je neosnovano jer je smisao te odredbe u cijelosti suprotan svrsi osiguranja, a to je pokriće budućeg štetnog nepredviđenog događaja, pa je nelogično da osiguranik uslijed nastupanja štetnog događaja sam sebi namiruje štetu iako ima zaključenu policu osiguranja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da ne osporava da je sa TRD KANAL 5 DOOEL iz Skopja, Sjeverna Makedonija, kao ugovarateljem, sklopio ugovor o osiguranju jahte „FEMMENA“, reg. oznake [registarska oznaka], upisane u Malteški registar plovila temeljem kojega je tuženik izdao tužitelju, kao osiguraniku, Policu osiguranja u pomorstvu, zrakoplovstvu i transportu broj: 1550-173581306. Sastavni dio ugovora o osiguranju, između ostalog, čine Uvjeti za osiguranje brodica i jahti 221-0212 (dalje u tekstu: Uvjeti). Tuženik je 19. travnja 2018. zaprimio zahtjev tužitelja za isplatu štete nastale u štetnom događaju od 13. travnja 2018., a u prilog svojih navoda, tužitelj je dostavio račun br. 74/1/1 od 8. lipnja 2018. izdanog od servisera M.C.I. Service d.o.o. iz Splita, a kojeg je sam tužitelj izabrao i angažirao da izvede radove na predmetnoj jahti kako bi se popravila oštećenja nastala u štetnom događaju. Prema navedenom računu, izvršeni su popravci u vrijednosti od 108.300,00 kn (bez PDV-a) te je sukladno polici osiguranja navedeni iznos umanjen za odbitnu franšizu od 0.5% svote osiguranja, slijedom čega je tužitelju isplaćena naknada u iznosu od 82.679,27 kn, a koji je u skladu sa Izvješćem o pregledu štete sačinjenog po vještaku Nenadu Tvrdiću od 17. svibnja 2018. prema kojem je trošak sanacije oštećenja procijenjen na iznos od otprilike 80.000,00 kn. Isplatom naknade iz osiguranja (osigurnine) u iznosu od 82.679,27 kn, tuženik je u potpunosti naknadio troškove popravka oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju te time u cijelosti ispunio svoje obveze koje ima prema tužitelju kao osiguraniku. Osporava navode tužitelja o opsegu i visini štete i da su u predmetnom štetnom događaju nastala bilo kakva dodatna oštećenja pored onih koji su procijenjeni na iznos od otprilike 80.000,00 kn i koje je tuženik naknadio tužitelju. Navodi da iz dokumentacije koju je tužitelj priložio nije razvidno o kojoj se šteti radi, kada je navodna šteta nastala ni koji je njen uzrok pa tuženik osporava da bi bilo kakva naknadna šteta bila u vezi sa predmetnim štetnim događajem i da bi bila pokrivena policom osiguranja. Ističe da su ponude koje je tužitelj priložio izdane 10 mjeseci nakon štetnog događaja, nakon što je tuženik isplatio tužitelju osigurninu, nisu naslovljene na tužitelja kao osiguranika, već na ugovaratelja osiguranja TRD KANAL 5 DOOEL, nisu potpisane, tužitelj nije dostavio dokaz o izvršenom plaćanju po tim ponudama, pa one ne predstavljaju vjerodostojan dokaz niti o navodnoj šteti, a niti o opsegu i visini navodne štete. Ističe da sukladno čl. 29. st. 1. Uvjeta osiguranik nema pravo na naknadu štete prije nego oštećeno plovilo popravi ili izgubljene dijelove zamijeni, osim u slučajevima kada se šteta likvidira prema nagodbi ili ako plovilo bude prodano pa takvo oštećenje ili izgubljeni dijelovi imaju utjecaja na kupoprodajnu cijenu. Protivi se da se izvještaji vještaka Damira Višića koriste u ovom postupku kao izvor bilo kakvih saznanja jer se radi o privatno naručenim izvještajima. Osporava da je tužitelj vlasnik jahte te ističe da je na tužitelju teret dokaza da je bio vlasnik jahte i da je upravo on pretrpio štetu.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka GH i ĆH i vještačenjem te je ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom osigurnine u iznosu od 146.338,02 EUR radi nastupa osiguranog slučaja prouzročenog prodorom mora i djelomičnog potonuća plovila - jahte na temelju police osiguranja u pomorstvu, zrakoplovstvu i transportu broj 1550-173581306 (list 5 spisa).

5. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva odnosno je li tužitelj isplatom iznosa od 82.679,27 kn u cijelosti namirio tužitelju štetu nastalu u štetnom događaju od 13. travnja 2018. i time u cijelosti izvršio svoju obvezu prema tužitelju na temelju predmetne police osiguranja, je li tužitelj vlasnik predmetne jahte i jesu li naknadni radovi za koje tužitelj u ovom postupku zahtijeva isplatu osigurnine u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

6. Uvidom u predmetnu policu osiguranja, sud je utvrdio da je kao osiguranik naveden tužitelj, da je osiguranje ugovoreno kao kratkoročno te počinje od 7. ožujka 2018. i traje do 6. ožujka 2019., da je njome obnovljena polica broj [broj police]- 173175907, da je predmet osiguranja predmetna jahta na kojoj je nastala šteta u štetnom događaju od 13. travnja 2018. i to na svotu osiguranja od 693.120,00 EUR uz odbitnu franšizu po štetnom događaju 0,5% svote osiguranja.

7. Između stranaka nije sporno da je tuženik tužitelju nadoknadio troškove popravka oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju u iznosu od 82.679,27 kn na temelju predmetne police osiguranja sukladno izvješću odnosno procjeni vještaka Nenada Tvrdića, procjenitelja tuženika. Tuženik je na taj način priznao svoju obvezu prema tužitelju na temelju predmetne police osiguranja broj [broj police osiguranja]-173581306, pa nije jasno zbog čega u ovom postupku osporava da je tužitelj bio vlasnik jahte u vrijeme štetnog događaja odnosno osporava da je tužitelj i danas vlasnik jahte. Naime, uvidom u policu osiguranja sud je utvrdio da je kao osiguranik naveden upravo tužitelj. Stoga tužitelj nije dužan u ovom postupku dokazivati da je u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik jahte ili da je danas vlasnik jahte jer je u predmetnoj polici osiguranja naveden kao osiguranik. Ipak, iz izvatka iz sudskog registra Malte od 26. lipnja 2017. (list 80-82 spisa) i iz upisnog lista od 21. srpnja 2022. (list 146 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio jedini vlasnik predmetne jahte i da je vlasnik ostao i u vrijeme vođenja ovog postupka. Tuženik se neosnovano protivi da se kao dokaz u ovom postupku koristi upisni list od 21. srpnja 2022., a koji je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka s obzirom da tužitelj nije mogao prije zaključenja prethodnog postupka dostaviti dokaz da je tužitelj i dalje, nakon zaključenja prethodnog postupka vlasnik predmetne jahte.

8. Uvidom u izvješće o pregledu štete broj PK 39-18 od 17. svibnja 2018. (list 36- 75 spisa) koji je izradio vještak Nenad Tvrdić sud je utvrdio da je vještaka angažirao tuženik radi utvrđivanja vrste, opsega i uzroka štete na predmetnom plovilu. U izvješću se navodi da je sastavni dio izvješća i preporuka radova potrebnih za saniranje oštećenog plovila i za njegovo dovođenje u stanje koje je prethodilo nastanku štete. U izvješću je naznačeno da je datum nastanka štete 13. travnja 2018. radi prodora mora u unutrašnjost, datum kada je zatražen pregled 17. travanj 2018., datum pregleda 16. travanj 2018. Mjesto pregleda je Split servis MCI. Rubrika 21 "da li je preporučen naknadni izvid" nije popunjena iz čega ovaj sud izvodi zaključak da tužitelju nije preporučen naknadni izvid odnosno pregled. U izvješću je utvrđeno da je uslijed prodora mora prilikom vraćanja broda u more došlo do prodora morske vode u krme i dio plovila (kabina skipera) i posljedično djelomično cca 30 cm u strojarnici te u kabini vlasnika cca 15 cm kao i u dijelu pramčanog porivnika. U rubrici "preporučeno" naznačeno je koje je radove potrebno izvesti, a trošak sanacije procijenjen na cca 80.000,00 kn.

9. Iz iskaza svjedoka GH (list 151-152 spisa) koji o predmetu spora ima neposrednih saznanja jer je bio skiper na predmetnom plovilu, sud je utvrdio da je brod sa Hvara dovezao u Split radi godišnjeg servisa u M.C.I. d.o.o. u Sjevernu luku. Servis je obavio na brodu sve što je trebalo te je u 8 sati ujutro dogovoreno spuštanje broda u more, ali dok je brod bio na dizalici, dizalica se pokvarila pa ga je direktor i jedan od vlasnika servisa ĐH poslao kući kako im ne bi smetao i požurivao ih, rekavši da će ga zvati kada brod spuste u more. Kada su spustili brod u more direktor i vlasnik servisa ĐH nazvao je svjedoka da može doći po brod te je od tog poziva do dolaska u servis prošlo maksimalno 10 minuta, a kada se popeo na brod, brod je već bio pun vode, otprilike 40 cm visine. Svjedok je pojasnio da se brod od 20 metara ne može dignuti u roku od par minuta već je dizanje broda iz mora trajalo sigurno 20 minuta do pola sata. Vlasnik broda prijavio je štetu pa je došao je predstavnik osiguranja i sudski vještak Tvrdić koji su procjenjivali štetu. Svjedok je iskazao da je na brodu bilo dosta štete, da je bilo štete na svoj opremi broda koja je položena na trup broda. Master kabina je bila skroz poplavljena jer se ona nalazi ispod razine mora. Ispod kreveta u master kabini se nalazilo jako skupo bose ozvučenje koje uopće nije radilo jer je preko njega bilo barem 30 cm vode. Motori broda bili su u vodi sigurno 20 cm. Voda je bila u svim sobama osim u salonu jer je salon visoko odnosno metar iznad vode. Voda je bila u strojarnici, u skiperskoj kabini, u master kabini, u oba WC-a i u prednjoj kabini. Uništen je jako skup uređaj za stabilnost broda koji izgleda kao ogromna bijela kugla u kojoj je živa, a koji se zove Seakeeper. Nakon što je napravljena procjena štete, na brodu su popravljene osnovne stvari da bi brod mogao zaploviti jer je isporuka dijelova bila problem. Nakon što su na brodu popravljene osnovne stvari i nakon što je vlasnik počeo upotrebljavati brod, otprilike više od dva mjeseca od štetnog događaja, pokazalo se da na brodu ne radi otprilike 70% stvari, a što zna jer je bio prisutan kada je brod popravljan u servisu M.C.I. d.o.o. i kada su popravljene osnovne stvari, a bio je prisutan i kada je brod porinut u more te je tada uočio da na brodu štošta ne radi kao npr. klima, agregat, razne komande, krmena platforma, pumpe, a ima ih preko 50, čim se pustila struja oglasili su se alarmi na brodu. Nakon toga brod je odvezen u Trogir na godišnji vez, a odvezao ga je FH koji je svjedoku rekao da je brod popravljan i u Trogiru jer da je ostalo puno nepopravljenih stvari. Svjedok je iskazao da je vlasnik broda odnosno zakonski zastupnik vlasnika broda strani državljanin i da se zbog toga nije dobro snalazio u toj situaciji koja se dogodila u Hrvatskoj, pa je pomagao vlasniku, ali ga vlasnik za vrijeme popravka broda u MCI d.o.o. u Sjevernoj luci nije plaćao. Svjedok je iskazao da je brod ispran slatkom vodom odmah odnosno isti dan kad se dogodio štetni događaj tako da se sve rastavilo i sve što se moglo se izvadilo iz broda i ispralo sa slatkom vodom. Na brodu je sve bilo original i prije štetnog događaja je bio u jako dobrom stanju i imao jako malo radnih sati.

10. Iz iskaza svjedoka ĆH (list 163-165 spisa), vlasnika servisa koji se bavi popravkom brodskih motora i održavanjem plovila, sud je utvrdio da je svjedok predmetno plovilo preuzeo radi popravka krajem ljeta 2018., u kolovozu ili početkom rujna u jakom lošem stanju te da većina oštećenja nije navedena u procjeni štete kao i da je bio izostavljen stabilizator tj. seakeeper koji je najskuplji dio na brodu. Taj je dio bio skroz potopljen te je sve unutar broda bilo uništeno od morske vode. Za popravak broda koji je izvršio izdao je tužitelju ponudu dok račun još nije dok se ne "riješi ova situacija". Svjedok je iskazao da je djelomično popravio oštećenja koja su nastala u predmetnom štetnom događaju i da nije popravio seakeeper. Svjedok je potvrdio da je ponudu broj 13/2019 (list 9 spisa) dao tužitelju za popravak broda nakon što je brod pregledao te je zatražio ponudu od Mennyacht (list 10 spisa) za popravak ili izmjenu seakeepera jer on to nije mogao napraviti. Zaposlenici Mennyachta došli su pregledati brod te su svjedoku rekli da nije isplativo popravljati seakeeper nego da je jedino moguća izmjena sa novim seakeeperom, ali seakepper po navedenoj ponudi nije popravljen niti zamijenjen. Svjedok je iskazao da je brod preuzeo u servisu MCI u Sjevernoj luci i s njim doplovio do Trogira gdje ga je popravljao. Za vrijeme plovidbe od sjeverne luke do Trogira bilo je problema u vezi električnih instalacija, baterije odnosno akumulatori, pumpa slatke vode, generator, pumpa hidraulike, seakeeper, podvodna svjetla bili su neispravni. Svjedok je iskazao da se nakon dodira s morskom vodom na električnim instalacijama plovila mogu vidjeti posljedice djelovanja morske vode i do godinu dana i to u vidu korodiranja istih. Svjedok je potvrdio da je izvršio sve radove navedene u ponudi broj 13/2019.

11. Sud je iskaze svjedoka prihvatio u cijelosti kao istinite, objektivne i uvjerljive s obzirom da su suglasni kako međusobno tako i sa priloženim ispravama, a posebno sa izvještajem vještaka Damira Višića od 12. srpnja 2018. (list 93-103 spisa) i od 8. listopada 2018. (list 99-103 spisa) kao i sa rezultatima vještačenja provedenog u ovom postupku.

12. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka Damira Višića, ing. pom. prom. od 12. srpnja 2018. proizlazi da je nakon prodora mora u jahtu dio opreme bio u kvaru i na njemu se obavljao servis te da je to samo oprema pogonjena električnom energijom na kojoj se kvar pokazao odmah, ali da se neki kvarovi mogu pojaviti naknadno kao i oštećenja na interijeru. U nalazu i mišljenju od 8. listopada 2018. vještak je naveo da je sanacija štete na plovilu krenula krivim pristupom, parcijalno i koncentrirana samo na dijelove opreme na kojima je ustanovljen kvar te je vještak popisao radove koji su naknadno obavljani odnosno koji nisu naznačeni u računu broj 74/1/1 izdanom od MCI Service d.o.o. iz Splita, kao i kvarove koji nisu naznačeni na tom računu i nisu servisirani. Iz navedenog proizlazi da se svi kvarovi nisu pokazali odmah nakon nastanka štetnog događaja i da zbog toga nisu obuhvaćeni prvotnim izvidom štete koju je sačinio vještak Nenad Tvrdić po zahtjevu tuženika. Ovaj sud smatra da se tuženik neosnovano protivi da se kao dokaz u ovom postupku koriste isprave – izvještaji vještaka Damira Višića kojeg je angažirao tužitelj jer je sud također u ovom postupku izvršio uvid u izvješće o pregledu štete broj PK 39-18 od 17. svibnja 2018. koji je izradio vještak Nenad Tvrdić na zahtjev tuženika.

13. Iz nalaza i mišljenja kojeg je nakon pregleda broda 4. travnja 2024. i 18. lipnja 2024. pisano podnio stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila i plovila Goran Husineca (list 191-200, 208-210 spisa), a kojeg je ovaj sud prihvatio u cijelosti kao jasan, logičan i argumentiran proizlazi da je pregledom dijela strojarnice u kojem se nalazi žiroskopski uređaj za stabilizaciju broda pod nazivom seakepper sa pratećom instalacijom sudski vještak utvrdio da je isti zahvaćen jakom korozijom odnosno da je „zapečen“ od korozije koja je na njemu napravila nepovratnu štetu kao i da su sve instalacije vidno oštećene zbog morske vode ispod koje su očito bile. Također je utvrđeno da je rashladna pumpa bila pod morem, a na što ukazuje jaka korozija na njoj. Na pumpi se vide tragovi njezina skidanja i pokušaja čišćenja. Hidraulika koja je sastavni dio predmetnog uređaja zapečena je i jako je korodirala. Pregledom strojarnice vještak je uočio vodenu liniju koja se nalazi na oko 80 cm od dna strojarnice odnosno da je sklop uređaja stabilizatora bio uronjen u morsku vodu oko 80 cm, skoro do vrha kupole žiroskopa. S obzirom da se predmetni uređaj nalazi u najnižem položaju u brodu on je bio gotovo cijeli potopljen dok je u kabinama voda bila na nivou oko 10 cm do 20 cm. Šteta u kabinama je sanirana, ali se vidi da je njezino dno pretrpjelo prodor vode. Predmetni uređaj nije mijenjan nakon štetnog događaja niti je rastavljan (osim pumpe), a na što ukazuju vijci koji su „zapečaćeni“ žicom da ne bi moglo doći do njihovog odvijanja prilikom velikih vibracija prilikom rada. Vijci su također „zapečeni“ korozijom što nedvojbeno ukazuje da sklop nije rastavljan nakon štetnog događaja. Da se radi o originalnom stabilizatoru potvrđuje njegova veličina koja je u promjeru otprilike 80 cm dok je otvor za ulazak u strojarnicu ispod 50 cm, a što znači da predmetni sklop nije moguće zamijeniti bez rezanja krme broda te da se nakon toga sklop dizalicom izvlači iz njega, a nakon čega moraju ostati tragovi „krpanja“ rupe u podu kroz koju je izvučen stabilizator mase preko 500 kg. Vještačenjem je utvrđeno da popravak predmetnog uređaja nije moguć odnosno da je stabilizator bezvrijedan jer ga nije moguće popraviti. Vještačenjem je utvrđeno da je šteta naznačena u ponudama od 25. rujna 2019. i 18. veljače 2019. (list 9 i 10 spisa) nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja odnosno da su ta uočena oštećenja na brodu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, ali da popravak broda po ponudi od 18. veljače 2019. nije izvršen jer se stabilizator sa pripadajućom opremom još uvijek nalazi na brodu u netaknutom stanju odnosno vidno jako "zapečen" od korozije. Naime, vještak je pojasnio da šteta naznačena na ponudama odgovara opisu štetnog događaja, a što se tiče visine štete vještak je potvrdio da šteta iznosi najmanje onoliko koliko je navedeno u ponudama od 25. rujna 2019. i 18. veljače 2019. (list 9 i 10 spisa), ali da bi se utvrdio točan iznos štete bilo bi potrebno ponovno pregledati brod sa ovlaštenim serviserom koji bi bio u stanju izvršiti potrebne popravke odnosno zamijeniti oštećene dijelove, a što bi iziskivalo daljnje troškove. Vještak je svoj nalaz i mišljenje obrazložio i na ročištu 10. rujna 2024. te je istaknuo da je pregledom broda utvrdio da na brodu postoje oštećenja koja su navedena u ponudama od 25. rujna 2018. i 18. veljače 2019. i da su ta oštećenja posljedica naplavljivanja dijela strojarnice broda u kojoj se nalazi seakeeper i njegova pripadajuća oprema. Prilikom pregleda broda utvrdio je da su navedeni dijelovi bili potopljeni slanom vodom te su zbog toga potpuno uništeni i nisu promijenjeni, odnosno popravljeni do dana kada je pregledao brod. Pojasnio je da se šteta na brodovima ne može računati kao na automobilima jer ne postoji katalog cijena dijelova, niti postoji neki normativ radnih sati, a niti postoji točan protokol kako se popravljaju pojedini dijelovi. Zbog toga može potvrditi da šteta na brodu iznosi najmanje onoliko koliko je navedeno u ponudama od 25. rujna 2019. i 18. veljače 2019., a da bi utvrdio koliko točno iznosi šteta morao bi sa ovlaštenim serviserom koji bi bio u mogućnosti izvršiti potrebne popravke i zamijeniti oštećene dijelove, otići na brod, objasniti mu što treba popraviti, a on bi trebao napraviti ponudu ovisno o tome kakav ima alat, opremu i ljude koji bi mogli sanirati tu štetu. S obzirom i na porast cijena, popravak broda odnosno zamjena dijelova sukladna ponudama od 25. rujna 2019. i 18. veljače 2019. koštala bi najmanje toliko. Vještak je pojasnio da se pod seekeeper podrazumijeva žiroskopski uređaj sa svojom pratećom opremom, a to sve predstavlja jedan komplet seakeeper uređaja. Potpuno je normalno da se sve mora mijenjati u kompletu jer se sve nalazilo potopljeno pod vodom. To je sve jedan komplet. Očekivano je da se oštećenja koja su navedena u ponudama pokažu kasnije, protekom vremena i da nisu bila uočljiva odmah nakon nastanka štetnog događaja jer je sve trebalo posušiti i ponovno ispitati. Korozija nije vidljiva dan, dva nakon štetnog događaja nego se ona pojavljuje s vremenom. Istaknuo je da je čak i procjenitelj tuženika u izvidu štete napisao napomenu "kontrola stabilizatora", a stabilizator je seakeeper. Procjena takve vrste štete se radi na način da se napravi prvi izvid štete koji je napravljen i tek kada se kompletna strojarnica posuši onda se radi prvi naknadni izvid štete, a po potrebi i drugi izvid štete da se točno i precizno utvrdi kolika je šteta nastala. Prva procjena štete nakon štetnog događaja je samo okvirna. U odnosu na stavke broj 5. i 10. iz računa od 8. lipnja 2018. (list 35) po kojem je brod popravljen nakon prve procjene, vještak je istaknuo da je pregledom broda primijetio da je pumpa seakeepera bila skidana te da ju je netko pokušavao popraviti. Smatra da je netko mislio da je šteta mala i banalna, pa je mislio da će riješiti problem ako samo odglavi pumpu i lagere stabilizatora. Međutim, oštećenja na taj način nisu otklonjena. Da je tužitelj i zvao procjenitelja na naknadni izvid štete radi kontrole stabilizatora, šteta ne bi bila manja jer bi procjenitelj prema pravilima struke trebao navesti promjenu kompletnog stabilizatora sa opremom. Jednom potopljene instalacije na brodovima se više ne popravljaju, nego mijenjaju zbog sigurnosti. Čak i da se svi električni spojevi i dijelovi odmah rastavljaju i peru na sve moguće načine, njihova pouzdanost i ispravnost se više ne mogu vratiti, a što je iskustveno dokazano. Vještak je istaknuo da kontrola stabilizatora nakon prvog izvida štete uopće nije napravljena te da se procjenitelj tuženika nedostatno izrazio samo jednom rečenicom "kontrola stabilizatora", a radi se o vrlo vrijednoj stavci.

14. Sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenjem novog vještačenja po drugom vještaku jer je nalaz i mišljenje vještaka Gorana Husineca, a kojeg je vještak podnio nakon pregleda plovila jasan, logičan i dobro argumentiran. Naime, tuženik ističe da je vještak utvrdio da se radi o šteti od "zapečene korozije", a što ukazuje da nisu poduzete razumne mjere ispiranja slatkom vodom niti kontrola stabilizatora prema pravilima struke, a da je prema čl. 9. st. 2. toč. 1. Uvjeta osiguranik poduzeti sve razumne mjere potrebne da se šteta smanji ili da se spriječi njezino povećanje, pa da se slijedom toga radi i o isključenoj šteti prema čl. 6. st. 1. toč. 1. i 4. Uvjeta. U odnosu na te navode tuženika valja istaknuti da procjenitelj tuženika uopće nije proveo kontrolu stabilizatora i to je procjenitelj tuženika, vještak Damir Višić i napisao u svom izvješću (list 36-75 spisa). Procjenitelj tuženika se nedostatno i neodređeno izrazio u samo jednoj opasci u rubrici "preporučeno" tako što je naveo "kontrola stabilizatora" nakon prvog izvida štete, a da uopće nije osiguranika tuženika odnosno tužitelja upozorio ili mu pobliže objasnio što to točno znači. Ovaj sud smatra da su tuženikovi prigovori neosnovani jer procjenitelj koji djeluje u ime osiguravajućeg društva ima profesionalnu dužnost da potpuno i jasno objasni osiguraniku što je potrebno za potpunu procjenu štete, da ne ostavi dvojbe oko toga je li procjena završena ili nije i da djeluje savjesno i odgovorno, a savjesnim i odgovornim ne može se smatrati opaska "kontrola stabilizatora". S obzirom da procjenitelj tuženika nije pobliže objasnio što konkretno znači "kontrola stabilizatora" tada tužitelj nije mogao znati je li postupak procjene okončan ili još traje ili da bi trebao poduzeti još neke radnje. Naime, osiguranik ima obvezu spriječiti povećanje štete, ali ako on nije bio adekvatno informiran, kao u konkretnom slučaju, o tome da je potrebno dodatno ispitivanje stabilizatora i na koji način ili da treba poduzeti još neke druge radnje kako bi spriječio povećanje štete tada ne bi trebao snositi odgovornost za kasnije eventualno povećanje štete. Međutim, u konkretnom slučaju šteta se nije povećala postupcima tužitelja već se šteta tek kasnije, nakon prvog izvida štete pokazala. Dakle, osiguranik odnosno tužitelj ne može izgubiti pravo na naknadu štete zbog toga što ga procjenitelj tuženika nije dovoljno informirao o tome koje radnje treba poduzeti odnosno zbog nejasne i nepotpune komunikacije procjenitelja tuženika.

15. U odnosu na pozivanje tuženika na čl. 29. st. 1. Uvjeta prema kojem osiguranik nema pravo na naknadu štete prije nego oštećeno plovilo popravi ili izgubljene dijelove zamijeni osim u slučajevima kada se šteta likvidira prema nagodbi ili ako plovilo bude prodano, pa takvo oštećenje ili izgubljeni dijelovi imaju utjecaja na kupoprodajnu cijenu, valja istaknuti da pravo na naknadu štete nastaje u trenutku kada se dogodi osigurani slučaj i utvrdi šteta. Tužitelj je dokazao da mu je šteta doista nastala i da je stabilizator nepopravljivo oštećen, pa stoga tužitelj ima pravo na naknadu štete odnosno isplatu osigurnine neovisno o tome je li taj dio fizički već zamijenio ili nije. Naime, zamjena stabilizatora iziskuje izrezivanje krme, a što je tehnički zahtjevno i financijski previše otegotno za osiguranika u situaciji u kojoj mu osiguratelj odnosno tuženik ne priznaje taj dio štete. Stoga je tuženik dužan isplatiti tužitelju novčani ekvivalent procijenjene vrijednosti oštećenog dijela (stabilizatora) jer njegov popravak nije moguć već je istog potrebno zamijeniti novim.

16. Prema odredbi čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18; dalje u tekstu: ZOO) ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postojanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

17. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti i to da se radi o plovilu, da se radi o stabilizatoru koji je jedan od najskupljih dijelova na brodu i čija je zamjena previše tehnički zahtjevna i povezana sa velikim troškovima, ovaj sud smatra da odredba općih uvjeta na koju se poziva tuženik uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je tužitelju nastala šteta na plovilu u utuženom iznosu koja je pokrivena predmetnom policom osiguranja, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude na temelju odredbe čl. 921. ZOO-a.

19. Na dosuđeni iznos, tužitelj potražuje zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a koji zahtjev je sud ocijenio osnovanim na temelju odredbe čl. 943. st. 4. ZOO-a u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora. Tuženik je primio obavijest o osiguranom slučaju kada je primio odštetni zahtjev tužitelja, a to je 19. travnja 2018., a što je razvidno iz dopisa tuženika od 17. svibnja 2018. (list 239 spisa).

20. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, tuženik mu je dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

21. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tuženik postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

22. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 2.204,00 EUR (Tbr. 7/1 OT), za sastavljanje četiri obrazložena podneska od 29. listopada 2020., 24. studenog 2022., 30. listopada 2023. i 29. travnja 2024., svaki u iznosu od 2.204,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastavljanje podneska od 19. studenog 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 OT), za sastavljanje podneska od 19. studenog 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištima 9. studenog 2020., 4. listopada 2021., 1. rujna 2022., 18. listopada 2022., 6. prosinca 2022., 27. ožujka 2024., 10. rujna 2024. i 10. rujna 2025., svako u iznosu od 2.204,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 7.225,50 EUR (Tbr. 42 OT), trošak vještačenja u iznosu od 1.990,84 EUR kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR i na presudu u iznosu od 663,61 EUR odnosno sveukupno 39.445,56 EUR parničnih troškova. Tužitelju nije priznat trošak za sastavljanje podnesaka od 11. studenog 2020., 28. srpnja 2022., 2. rujna 2022. i 2. veljače 2023. jer isti nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.