REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-346/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu protiv tuženika VALERIUS d.o.o. Zagreb, Ulica Božidara Magovca 69, OIB: 96409355118, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Grubeša, odvjetniku u Osijeku, Ul. Ivana Gundulića 36b, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, s danom objave 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku VALERIUS d.o.o. Zagreb, Ulica Božidara Magovca 69, OIB: 96409355118 iseliti iz nekretnine tužitelja, i to: 3. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2), a koji čini poslovni prostor u uličnom prizemlju ukupne površine 52,45 m[2] , koji je upisan kao ZK tijelo II i koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine opisane kao DVIJE POSLOVNE PROSTORIJE KOJE SE NALAZE U PRIZEMLJU ZGRADE U [adresa], SAGRAĐENE NA ČKBR. [katastarska čestica], sve skupa upisano zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te predati opisani poslovni prostor slobodan od svih stvari i osoba tužitelju Republici Hrvatskoj, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupa u iznosu od 900,00 EUR, s zateznim kamatama od 14. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 EUR s zateznim kamatama od 14. listopada 2025. do isplate i za isplatu zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 900,00 EUR po stopi koja čini razliku između zahtijevane stope i dosuđene stope iz stavka II. izreke ove presude, kao neosnovan.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. veljače 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj od suda traži da tuženiku naloži iseljenje, odnosno predaju u posjed poslovnog prostora ukupne površine 52,45 m[2] , kao posebnog dijela zgrade sagrađene na zk.čet.br. 442 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelj u obrazloženju tužbenog zahtjeva ističe da je upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, koji se nalazi u faktičnom posjedu tuženika bez valjane pravne osnove, čime tuženik onemogućava i ometa tužitelja u ostvarivanju i izvršavanju njegovih vlasničkih ovlaštenja. Dodao je da se tuženiku obratio u mirnom postupku, prije utuženja, ali bez uspjeha.

3. Tužbi prileži izvadak iz zemljišne knjige za poseban dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 3 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 5 do 8 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 9 do 11 spisa), dopis društva Državne nekretnine d.o.o. Zagreb od 6. lipnja 2023. (list 13 i 15 spisa), Izjava od 9. prosinca 2022. (list 17 spisa), rješenje Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektor za upravno-pravne poslove od 27. prosinca 2021. (list 19 do 29 spisa) te dopis DĐ predmeta ˝prigovor protiv primopredaje poslovnog prostora P- 3/23 ([adresa] – PP 8654 POV)˝ od 19. lipnja 2023. (list 31 spisa).

4. Tuženik je u sklopu podneska od 12. travnja 2024. podnio odgovor na tužbu. Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući da nije u posjedu predmetne nekretnine. Navodi da sporni poslovni prostor u naravi ne odgovara opisu koji daje tužitelj, budući da zemljišnoknjižno stanje ne odražava stvarno stanje stvari. Radi se o prostoru površine 100,64 m², pri čemu tužitelj nije vlasnik cijelog prostora. Tuženik smatra da je riječ o nesređenim imovinsko-pravnim odnosima između tužitelja i drugih vlasnika, pri čemu ističe da je vlasnik predmetne nekretnine DĐ, koji svoje pravo izvodi od pravnog prednika D. Također, tuženik ukazuje da tužitelj, odnosno njegov pravni prednik, već raspolaže pravomoćnom presudom broj Ps- 463/04 na iseljenje LĐ, pa postavlja pitanje zbog čega navedena deposedacija nije provedena u okviru ovršnog postupka. Odgovoru na tužbu prileži Ugovor o cesiji od 13. svibnja 2002. (list 39 spisa), Izvješća o uplati na žiro račun sudskih depozita od 5. veljače 2002. i 13. svibnja 2002. (list 40 i 41 spisa), Darovni ugovor od 29. svibnja 2002. sklopljen između CĐ kao darovatelja i LĐ kao obdarenika predmet kojeg je 3/48 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – poslovni prostor u prizemlju površine 21,89 m[2] kao poseban dio stambene zgrade u [adresa] sagrađene na čest.br. 442 (list 42 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine od 3. veljače 2020. sklopljen između LĐ kao darovatelja i DĐ kao obdarenika predmet kojeg je 12/192 idealnog dijela nekretnine koja se vodi kao zk tijelo II – 7. suvlasnički dio upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to stambene zgrade u [adresa] (list 43 i 44 spisa), Kupoprodajni ugovor od 20. svibnja 2002. sklopljen između Kvalitet d.d. u stečaju Vinkovci kao prodavatelja i NĐ kao kupca predmet kojeg je 3/48 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – poslovni prostor u prizemlju površine 21,89 m[2] kao poseban dio stambene zgrade u [adresa] sagrađene na čest.br. 442 (list 45 do 50 spisa), Ugovor od 8. siječnja 1996. sklopljen između Đuro Salaj d.d. Vinkovci kao davaoca prostora i TO Planika Županja – vl. DĐ kao korisnika prostora (list 51 spisa), Ugovor o zakupu od 25. svibnja 2023. sklopljen između DĐ, vl. TO Planika kao zakupodavca/korisnika prostora i društva Valerius d.o.o. Zagreb kao zakupnika (list 52 i 53 spisa), rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju od 23. listopada 2001. (list 54 do 57 spisa) te izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 26. rujna 2022. (list 58 i 59 spisa).

5. Tužitelj se ponovno pisano očitovao podneskom od 27. svibnja 2025. Iz istog u bitnom proizlazi da je predmetni poslovni prostor površine 52,45 m[2] u prizemlju zgrade u [adresa] upisan u zemljišnim knjigama kao vlasništvo Republike Hrvatske. Tvrdi da se tuženik VALERIUS d.o.o. nalazi u posjedu tog prostora, iako za to nema valjanu pravnu osnovu. Dodaje da je prostor u praksi neovlašteno pripojen drugom poslovnom prostoru površine 48,19 m[2] , koji se vodi kao izvanknjižno vlasništvo DĐ. Neosnovanim drži navode da predmetni prostor nije u posjedu društva VALERIUS d.o.o. već u posjedu DĐ. Iz dostavljenih dokaza jasno proizlazi da upravo tuženik koristi ukupno 100,64 m[2] poslovnog prostora. Budući da prostor DĐ iznosi 48,19 m[2] , preostala razlika odgovara upravo površini od 52,45 m[2] , čime se potvrđuje da tuženik koristi i prostor u vlasništvu Republike Hrvatske. Također dodaje da na to upućuje i više dokaza - Ugovor o zakupu od 25. svibnja 2023. godine potvrđuje da tuženik ne spori korištenje ukupnog prostora od 100,64 m[2] . Nadalje, izjavom od 9. prosinca 2022. godine tuženik je sam priznao da je u posjedu poslovnog prostora površine 52,45 m[2] . Očitovanja punomoćnika tuženika, odvj. Hrvoje Grubeša, i DĐ iz 2022. i 2023. godine dodatno potvrđuju zajedničko korištenje, ali vlasništvo Republike Hrvatske nije osporeno. Također, kartice uplata za 2022., 2023. i 2024. godinu pokazuju da tuženik podmiruje naknadu za korištenje prostora, premda za to nema pravni temelj. Tužitelj posebno ističe da je rješenjem Grada Zagreba od 24. veljače 2022. godine utvrđeno da je Republika Hrvatska vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Protiv LĐ donesena je i presuda radi predaje prostora, iz koje proizlazi da isti nije imao pravnu osnovu za posjed. Slijedom svega navedenog, tužiteljica tvrdi da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora površine 52,45 m[2] Republika Hrvatska, da prostorom upravlja društvo Državne nekretnine d.o.o., te da tuženik isti koristi bez valjane pravne osnove. Dokumentacija koja prileži podnesku nalazi se na listu 63 do 113 spisa.

6. U predmetnoj pravnoj stvari izvršen je priklop spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj Z-39450/2024, u kojem je DĐ podnio prijedlog za ispravak zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te upis prava vlasništva u svoju korist (preslika spisa priložena je na listovima 126–180 ovog spisa). Nadalje, priklopljen je i spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-463/2004, u kojem je Grad Zagreb uspio s tužbenim zahtjevom radi iseljenja LĐ iz poslovnog prostora površine 48,42 m², koji predstavlja posebni dio zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. Na ročištu održanom dana 10. rujna 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka DĐ. Iz iskaza istog u bitnom proizlazi da se poslovni prostor u prizemlju zgrade u [adresa] u [adresa] sastoji od jedne velike prostorije površine oko 100 m[2] , s pripadajućim WC-om. Prostor koristi društvo VALERIUS d.o.o., za koje svjedok navodi da je u stečaju. Sam svjedok prostor nikada nije koristio, već njegov sin LĐ, koji ga je i preuredio prije 20–30 godina.

8. Na upit o vlasništvu, svjedok tvrdi da je dio prostora, oko 50 m[2] , njegovo vlasništvo, dok za preostalih 52,45 m[2] u vlasništvu Republike Hrvatske nema saznanja. Navodi da ne zna točnu površinu svog dijela niti detalje o korištenju, ali da je cijeli prostor koristio VALERIUS d.o.o., koji, prema njegovim saznanjima, posljednjih šest mjeseci više nije u posjedu prostora.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22 i i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika osnovan.

10. Predmet spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed i iseli iz poslovnog prostora ukupne površine 52,45 m[2] , kao posebnog dijela zgrade sagrađene na zk.čet.br. 442 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Predmetni postupak pokrenut je pravom vlasničkom tužbom (rei vindicatio) koju vlasnici stvari, ovdje nekretnine, podnose protiv osoba koje posjeduju njihovu stvar. Naime odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 81/15 i 94/17; dalje u tekstu: ZVDSP), je propisano kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Da bi vlasnik ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva u njegovom vlasništvu te da se nalazi u tuženikovu posjedu, što je propisano odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP-a.

12. S druge pak strane posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), što je propisano odredbom čl. 163. st. 1. ZVDSP-a.

13. Nesporno je u ovom postupku da je tužitelj uknjiženi zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog poslovnog prostora ukupne površine 52,45 m[2] , kao posebnog dijela zgrade sagrađene na zk.čet.br. 442 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje vlasništvo mu je utvrđeno temeljem rješenja Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektor za upravno-pravne poslove od 27. prosinca 2021.

14. Odbijanjem da preda posjed sporne nekretnine tuženik je preuzeo teret dokazivanja pravnog osnova za posjed, sukladno članku 163. ZVDSP-a. Međutim, tuženik u ovom postupku nije ponudio niti jedan dokaz koji bi potvrdio postojanje valjanog pravnog temelja za njegovo zadržavanje u posjedu predmetne nekretnine.

15. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelj, Republika Hrvatska, upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora površine 52,45 m[2] u prizemlju zgrade sagrađene na zk.čest.br. 442 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Vlasništvo je utvrđeno rješenjem Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 27. prosinca 2021.

16. Nesporno je da se predmetni prostor nalazi u faktičnom posjedu tuženika VALERIUS d.o.o. ili osoba koje on dovodi, pri čemu tuženik za svoj posjed nije dokazao niti ponudio valjani pravni temelj. U dokaznom postupku potvrđeno je da tuženik koristi ukupni prostor od 100,64 m[2] , pri čemu se razlika između 48,19 m koji se vodi na DĐ i ukupne površine odnosi upravo na 52,45 m[2] u vlasništvu Republike Hrvatske. Činjenica korištenja potvrđena je ugovorom o zakupu od 25. svibnja 2023., izjavom tuženika od 9. prosinca 2022., očitovanjima punomoćnika i DĐ, te karticama uplata naknade za korištenje prostora. Samo korištenje poslovnog prostora, bez odgovarajućeg pravnog osnova, nije dostatno za isključenje prava vlasnika na zahtjev za predajom posjeda.

17. Slijedom svega iznijetoga, razvidno je da tuženik bez valjane pravne osnove koristi poslovne prostore koji su predmet ovog postupka i na kojima je tužitelj nositelj vlasničkih ovlaštenja. Također, iz priloženih dokaza ne proizlazi da bi ovdje parnične stranke ikada zaključile ugovor o zakupu temeljem kojeg ugovora bi sporni poslovni prostori bili u posjedu tuženika temeljem valjane pravne osnove. Tuženik u postupku nije dokazao da ima pravo na posjed nekretnina iz tužbenog zahtjeva pa da stoga ne bi bio dužan te nekretnine predati u posjed. Kraj opisanog stanja stvari, po mišljenju suda, ostvarene su pretpostavke obvezati tuženika na predaju nekretnine tužitelju kao vlasniku.

18. U odnosu na postupak koji je pokrenuo DĐ i vodi se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, pod poslovnim brojem Z-39450/2024 valja napomenuti da se radi o njegovom zahtjevu prema zemljišnoknjižnom sudu, usmjerenom isključivo na ispravak zemljišnoknjižnog stanja, dok u ovom postupku tužitelj (Republika Hrvatska) zahtijeva od tuženika (Valerius d.o.o.) iseljenje i predaju posjeda prostora površine 52,45 m[2] tvrdeći da je vlasnik i da je tuženik u posjedu bez valjane osnove odnosno u ovom postupku zahtjev je usmjeren na posjedovno stanje i zaštitu vlasničkog prava. Dakle, činjenica da DĐ vodi zemljišnoknjižni postupak radi upisa vlasništva, to ne utječe na već uknjiženo pravo Republike Hrvatske koje je sada predmet zaštite u parnici. Dok se eventualno ne provede i pravomoćno ne okonča zemljišnoknjižni postupak (ako predlagatelj uopće uspije), sud u parnici polazi od trenutnog zemljišnoknjižnog stanja, prema kojem je vlasnik Republike Hrvatska. Tužba u ovoj parnici nije usmjerena protiv DĐ radi utvrđenja vlasništva, nego protiv Valerius d.o.o. radi iseljenja i predaje posjeda, a iz čega proizlazi da su i sadržaj i pravna svrha postupaka potpuno različiti. U ovoj parnici se odlučuje isključivo o tome koristi li tuženik prostor bez pravne osnove i treba li ga predati vlasniku, a ne o eventualnim zahtjevima trećih osoba (poput DĐ) za upis u zemljišne knjige. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, pa je odlučeno kao u izreci.

19. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu naknada troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tuženik je dužan svoje troškove sam snositi.

20. Temeljem članka 164. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23) tužitelju su priznati troškovi: sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR, sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastava podneska od 27. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, pristup ročištu održanom 3. prosinca 2024. i 16. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR za svaki te pristup ročištu održanom 10. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR odnosno ukupno 900,00 EUR. Na ročištima održanim 3. prosinca 2024. i 16. travnja 2025. nije se raspravljalo o glavnoj stvari niti su se izvodili dokazi. Naime, da bi se smatralo da je na ročištu raspravljano o glavnoj stvari, potrebno je da makar jedna stranka usmeno na ročištu iznese nove navode ili obrazloži svoje do tada iznesene navode, koji se odnose na tražbinu koja je predmet raspravljanja. Samo izjave stranaka da ostaju kod dosadašnjih navoda i iznesenih dokaznih prijedloga ne predstavlja raspravljanje o glavnoj stvari.

21. Stoga je preko iznosa od 900,00 EUR do zahtijevanog iznosa od 1.200,00 EUR, za iznos od 300,00 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 14. listopada 2025.

S U D A C:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu

2. Odvj. Hrvoje Grubeša, Osijek, Ul. Ivana Gundulića 36b