Poslovni broj: P-680/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maja Ivković, u pravnoj stvari tužitelja: 1) VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4) ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Luki Mrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Općine Poličnik, Ulica Dr. Franje Tuđmana 62, OIB: 87120007882, zastupane po generalnom punomoćniku Borisu Radmanu, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 25. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice pod 3) IĐ, kćerke, zamjenice punomoćnika tužitelja pod 1) do 3) Anđele Žunić, odvjetnice u Zadru i zamjenice punomoćnika tuženika JĐ, odvjetničke vježbenice kod Borisa Radmana, odvjetnika u Zadru, te objave 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], AĐ, dj. VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UĐ, dj. VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekli pravo vlasništva dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak 22149 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to realnog dijela ove nekretnine u površini od 4886 m2, za cijelo, a koji realni dio ove nekretnine odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri, za cijelo (u tijeku je osnivanje i obnova zk za k. o. [katastarska općina]), koja nekretnina je prikazana na presliku katastarskog plana koji je u osnivanju (izdan na temelju podataka sadržanih u bazama podataka izlaganja), izdanog dana 20. rujna 2023. od strane RH, Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Klasa: 938-06/23-01/3060, Ur. broj: 541- 22-01/01-23-2, i označena žutom bojom, koji dio je na Skici izmjere izrađenoj 10. travnja 2024. od strane ovlaštenog inženjera geodezije ŽĐ iz [adresa], dipl. ing. geod., obojan žutom bojom, koja skica je sastavni dio ove presude, i to svaki tužitelj u suvlasničkom dijelu od 1/4, što je tužena OPĆINA POLIČNIK dužna priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrše parcelaciju označenog realnog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da formiraju novu parcelu sa posebnim brojem i površinom od 4886 m2, i po provedbi navedenog parcelacijskog elaborata ishode uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na novoformiranoj čestici, u svoju korist i na svoje ime, za cijelo, i to svaki tužitelj u suvlasničkom udjelu od 1/4 dijela, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika, odnosno ishode uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na novoformiranoj nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – u novoj izmjeri, u svoju korist i na svoje ime, za cijelo, i to svaki tužitelj u suvlasničkom udjelu od 1/4 dijela, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 5.032,43 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelji pod 1) VĐ, 2) AĐ, 3) UĐ i 4) ĆĐ u tužbi podnesenoj 15. studenog 2023. u bitnom, navode da su stvarni vlasnici i posjednici dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak, površine 22149 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), i to realnog dijela ove nekretnine u površini od 4886 m2, a koji realni dio ove nekretnine odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, za cijelo (u tijeku je osnivanje i obnova zk za k. o. [katastarska općina]), koja nekretnina je prikazana na presliku katastarskog plana koji je u osnivanju (izdan na temelju podataka sadržanih u bazama podataka izlaganja), izdanog dana 20. rujna 2023. od strane RH, Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Klasa: 938-06/23-01/3060, Ur. broj: 541-22-01/01-23-2, i označena žutom bojom. U zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini je kao vlasnik upisana Općenarodna imovina, a na osnovu rješenja Izvršnog odbora Kotarskog N.O. [adresa] od 11. srpnja 1949. broj 17121/49, upisan je se kao organ upravljanja općenarodne imovine: Mjesni N.O. Općine Poličnik, dok je kao posjednik cijele nekretnine u katastru upisana Općina Poličnik, iako na predmetnom realnom dijelu nekretnine ovi upisi ne odgovaraju stvarnom stanju vlasništva i posjeda. Vlasništvo označenog realnog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), u površini od 4886 m2, a koji realni dio ove nekretnine odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri, za cijelo tužitelji su stekli od svojih prednika i to svoga oca pok. ČĐ, a ovaj od svoga oca pok. RĐ, kao izvanknjižno vlasništvo, faktičnim posjedom preko 100 godina i usmenim darovanjem odnosno usmenom diobom unutar obitelji. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja dijelom pašnjak, a dijelom šumu i voćnjak, na kojoj su prednici tužitelja, njihov otac pok. ČĐ i djed pok. RĐ, oduvijek sjekli drva, istu čistili i održavali, kosili i sjekli draču, a na jednom dijelu otac stranaka je posadio stabla badema (bajama) još 40-ih godina prošlog stoljeća, te su od pamtivijeka on i njegovi prednici obrađivali predmetnu nekretninu na kojoj su gonili i ovce. Otac tužitelja je još 50-ih godina prošlog stoljeća ogradio predmetnu nekretninu, te se tužitelji putem svojih prednika, kako je već opisano, nalaze u mirnom i nesmetanom posjedu iste više od 100 godina. Tužitelji su, osobno i putem svojih prednika, u samostalnom, neprekinutom i nesmetanom posjedu i vlasništvu označenog realnog dijela predmetne nekretnine od početka 20. stoljeća pa do danas, što nitko nikada tužiteljima niti njihovim prednicima nije branio niti osporavao, niti ih je itko ikada smetao u posjedu i vlasništvu istog. Predlažu da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženica Općina Poličnik u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da isto ne proizlazi iz dokumentacije koja prileži tužbi. Tuženica navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, jer tužitelji u tužbi ne dostavljaju odgovarajuće dokaze na okolnost stjecanja prava vlasništva dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S tim u svezi, tuženica ističe kako tužitelji nisu dostavili niti povijest posjedovanja iz koje bi proizlazilo da su prednici tužitelja ikada bili u posjedu predmetne nekretnine, a kamoli u posjedu takve kakvoće temeljem kojeg bi se tužiteljima priznalo pravo vlasništva s osnove dosjelosti. Tužbi ne prileži niti bilo koji drugi materijalni dokaz stjecanja prava vlasništva tužitelja. Slijedom navedenoga, tuženica predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Općinski sud u Zadru je presudom poslovni broj P-2688/2023-20 od 16. svibnja 2024. usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio je tuženiku naknaditi tužiteljima parnični trošak. Županijski sud u Puli-Pola je rješenjem poslovni broj Gž-1192/2024-2 od 17. ožujka 2025. uvažio žalbu tuženice i ukinuo presudu Općinskog suda u Zadru, te vratio sudu na ponovno suđenje.

4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: popisni list (l.s. 5), zk. izvadak (l.s. 6-9), pregledao presliku katastarskog plana (l.s. 10), izvod iz katastarskog plana (l.s. 14), pročitao prijepis posjedovnog lista (l.s. 15-20), zatim je izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika i na istom saslušao svjedoke FĐ, ŠĐ (l.s. 47-54), pregledao skicu sudskog očevida i fotodokumentaciju (l.s. 55-57), saslušao svjedoke KĐ i ĐĐ (l.s. 59-61), provedeno je stranačko saslušanje tužitelja pod 1) do 3) (l.s. 61- 62) i pročitano je Uvjerenje o statusu čestice od 23. lipnja 2025. (l.s. 131).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su stekli pravo vlasništva realnog dijela čest. 1611/1 k. o. [katastarska općina] koji odgovara čest. 2650 k. o. [katastarska općina] izmjere, svaki za ¼ dijela.

7. Činjeničnu osnovu zahtjeva tužitelja čini teza da su vlasništvo utužene nekretnine stekli dosjelošću.

7.1. Osporavajući tužbeni zahtjev tuženica prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije koji je neosnovan.

7.2. Iz potvrde nadležnog upravnog tijela (l.s. 131) proizlazi da se predmetna nekretnina nalazila unutar granica građevinskog zemljišta na dan 24. srpnja 1991., dakle na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Stoga proizlazi da se predmetna nekretnina ima smatrati vlasništvom Općine Poličnik odnosno da je Općine Poličnik pravni slijednik upisanog vlasnika.

7.3. Naime, u zemljišnoj knjizi je predmetna nekretnina upisana je kao općenarodna imovina, ali nije upisan nositelj prava društvenog vlasništva (prava raspolaganja, korištenja i upravljanja) već kao organ upravljanja nekadašnji Mjesni narodni odbor Općine Poličnik zbog čega dolazi do primjene predmnijeva iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99. – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06., 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/1, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV).

7.4. Odredbom čl. 362. st. 3. ZV određeno je da se smatra da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati. Dakle, za primjenu odredbe čl. 362. st. 3. ZV o vlasništvu Republike Hrvatske na stvari potrebne su dvije pretpostavke od kojih je prva da ne smiju djelovati predmnijeve iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV te druga predmnijeva da se ne može utvrditi u čijem su vlasništvu nekretnine društvenog vlasništva. Djelovanje predmnijeva iz čl. 362. st. 1. i 2. ZV proizlazi iz samog upisa u zemljišnoj knjizi

7.5. Nadalje, prema odredbi čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 34/91. dalje - ZPZ), koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991. na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike Hrvatske nositelj vlasničkih prava je Republika Hrvatska. Odredbama st. 1. i 2. čl. 2. ZPZ propisano je što se sve smatra poljoprivrednim zemljištem u smislu odredbi ZPZ.

7.6. Prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine", broj 90/92., 94/93. i 117/97. dalje - ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave bile su dužne preuzeti nekretnine, pokretnine i financijska sredstva te prava i obveze dosadašnjih općina čiji su slijednici, najdalje do 31. ožujka 1994. Međutim, s obzirom na citiranu odredbu čl. 3. ZPZ jedinice lokalne samouprave nisu mogle preuzeti u vlasništvo poljoprivredno zemljište, koje je bilo u društvenom vlasništvu, jer je to zemljište, temeljem zakona postalo vlasništvo Republike Hrvatske na dan 24. srpnja 1991. Jedinice lokalne uprave i samouprave mogle su preuzeti u vlasništvo zemljište koje se smatralo građevinskim zemljištem na dan 24. srpnja 1991. tj. zemljište koje je tog dana bilo građevinsko područje u granicama utvrđenim prostornim planom.

8. Tužitelji se u ovoj pravnoj stvari pozivaju na stjecanje dosjelošću, te su trebali dokazati da su osobno i po svojim prednicima stekli predmetnu nekretninu na temelju dosjelosti.

8.1. Uvidom u zk. izvadak je utvrđeno da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 22149 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao Općenarodna imovina, s organom upravljanja Mjesni narodni odbor Općine Poličnik, te da je prema PL 436 k. o. [katastarska općina] kao posjednik na istoj evidentirana tuženica,

8.2. Na temelju rezultata sudskog očevida i uvida u skicu vještaka mjernika ŽĐ je utvrđeno da se radi o pašnjaku s niskim raslinjem i to realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je u cijelosti ograđen, i to s južne strane suhozidom, sa sjeverne strane betonskim zidom, a uz Ulicu Dr. Franje Tuđmana suhozid s plotom.

8.3. Svjedok FĐ je saslušan na licu mjesta naveo da je predmetna nekretnina bila vlasništvo ČĐ, oca tužitelja, te ranije još njegovog oca RĐ. Oni ispod ove parcele imaju svoj vinograd, a na ovoj su sadili bajame, koristili za ispašu, ovce bi obrstile mladu draču, a kad drača bi otvrdla, to bi posjekli i čistili i time ogradili ovu parcelu. ČĐ je bio rođen 1905., poznavao mu je i oca RĐ, ali se ne sjeća kad je umro, ne sjeća se ni kad je ČĐ umro, možda prije Domovinskog rata. Tužitelji i njihovi prednici mirno su uživali ovu parcelu od kad zna za sebe, zna da je to njihovo, nikakvih sporova oko ove parcele nije bilo. ČĐ je imao 4 djece, ali ne zna koga od njih je ovo pripalo iza njegove smrti. U ovoj štali su držali blago i kokoši. Niti među susjedima međašima nema spora da je predmetna parcela vlasništvo tužitelja, a prema sjeveru je parcela u vlasništvu njihovog strica.

8.4. Iz iskaza svjedoka ŠĐ, saslušanog na predmetnoj nekretnini, slijedi da od kad pamti za sebe, a ima gotovo 90 godina, to je oduvijek bilo od tužitelja i njihovih prednika i to najprije RĐ, njihovog djeda, a iza njega ČĐ, koji je imao i brata V, koji su se međusobno podijelili. Nitko ih nije smetao u posjedu i vlasništvu ove nekretnine. Ova parcela je u cijelosti ograđena, nalazi se iznad njihovog vinograda. Bajame na parceli je sadio ČĐ, a on je bio rođen 1905. U onoj jarici su jedno vrijeme držali blago. Sjeverno od njihove parcele je vlasništvo Ivanovog brata V.

8.5. Svjedok je KĐ je predmetna nekretnina međašna uz kuću svjedoka, te da je vlasništvo njegovog strica ČĐ, a ove nekretnine su stekli još njihovi stari, njihov djed RĐ je ove parcele zagradio još 1935. RĐ je imao 2 sina, njegovog (svjedokovog) oca V i strica ČĐ, oca prisutnih tužitelja. Između njih nikad nije bilo spora oko posjeda i vlasništva ove nekretnine, otac i stric su se mirno podijelili. Ovaj svjedok ističe da je on sredio vlasništvo na svojoj parceli, što je bio i uvjet da dobije struju i vodu. Nikada nikakvih sporova oko posjeda i vlasništva ove nekretnine nije bilo ni sa trećima, oni su to mirno uživali. Oni su tu parcelu koristili za ispašu, sjekli su draču, napravili su i imali malu štalicu, zasadili bajame. Parcela je u cijelosti ograđena, a parcela koja se nalazi poviše ove, a koju svjedok pokazuje na skici i ima oznaku 2651, je također u vlasništvu obitelji, na istoj su masline.

8.6. Iz iskaza svjedoka ĐĐ slijedi da su oni djeljenici, njegov otac V i stric ČĐ su se međusobno podijelili, među njima nije sporna međa ni dioba. Ova prijeporna parcela je ograđena, imala je ulaz, tu se zatvaralo blago, blizu je kuće i tu su se držale ovce i janjci. Od kad zna za sebe, zna da je ovo bilo zagrađeno i da je to bilo njihovo, po priči starih to se tako steklo, a tko je i kada konkretno zagradio, ne zna. Poviše ove parcele imaju još jednu parcelu koja je također podijeljena između oca i strica, pa je travnjak u pravcu ove njihove (tužiteljeve) parcele, a njihovo (svjedokovo) u produžetku prema zapadu. Nikad nikakvih sporova oko posjeda i vlasništva ove nekretnine nije bilo, oni su to mirno uživali, svi susjedi su znali da je to njihovo i to su poštivali. Iza strica to je pripalo njegovu djecu, a ne bi ulazio u to kako će se oni međusobno podijeliti, to je stvar njihovog dogovora. Nije siguran koliku površinu ima ova parcela, ograđena je sa sve četiri strane, s tri strane je suhozid sa dračom, a do njih je razapeta žica i to je tako oduvijek.

9. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka ovaj sud iste nalazi uvjerljivima, međusobno suglasnima i neproturječnima, a svi saslušani svjedoci potvrdili su činjenične navode tužitelja da su isti osobno i putem svojih prednika u mirnom, poštenom i istinitom, samostalnom posjedu duljem od 100 godina.

10. Tužitelji pod 1) do 3) su u stranačkom iskazu naveli da su od kad znaju za sebe na ovoj parceli gonili i čuvali ovce, to je bilo njihovo. Po priči znaju da je otac ovo naslijedio od svog oca, a otac je bio rođen 1905. Tu parcelu su koristili za pašu, sadili bajame, sjekli draču. Djed je imao 2 sina - oca i strica V, koji su se mirno podijelili i nikakvog spora nema oko toga što je čije, a ova parcela je pripala oca. Nikada nikakvog spora oko posjeda i vlasništva ove parcele nije bilo niti sa trećima niti unutar obitelji, oni i prednici su to mirno uživali, a iza očeve smrti njih četvero su svi njegovi nasljednici. Parcela je u cijelosti ograđena i to od kad pamti za sebe.

11. Sud vjeruje iskazima tužitelja u cijelosti budući su u suglasnosti sa svim ostalim izvedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari.

12. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje u tekstu: ZV), koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94, dalje u tekstu: ZOVO), koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91).

12.1. Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je upravo slučaj u ovom predmetu. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, prema odredbi čl. 72. st. 3. ZOVO savjesnost se pretpostavlja, a prema pravnim pravilima paragrafa 328. OGZ u dvojbi se uzima da je posjed pošten.

12.2. Iz navedenih odredbi jasno slijedi da je teret dokaza činjenice nepoštenja posjeda tužitelja, bio na tuženici, a što ista, po ocjeni ovog suda, nije dokazala.

12.3. Po odredbi čl. 388. st. 2. ZV, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

12.4. Prema pravnim pravilima iz paragrafa 1460. do 1472. i paragrafa 1477. OGZ, dosjelošću se stječe pravo vlasništva stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako je posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, s tim da je pretpostavka poštenja posjeda stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena ako posjednik sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ne zna ili ne može znati da nije njegova, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

12.5. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza – posebice iskaza saslušanih svjedoka, ali i stranaka, slijedi da je ova nekretnina bila u posjedu prednika tužitelja – djeda RĐ, potom njegovog sina, a oca tužitelja ČĐ, koji je rođen 1905. godine, a nakon njegove smrti u posjedu tužitelja.

12.6. Prema odredbama čl. 128. i 135. Zakona o nasljeđivanju objavljenom u „Službenom listu FNRJ“, broj 20/55, „Službenom listu SFRJ“, broj 12/65, „Narodnim novinama , broj 52/71, 47/78, 71/91, 37/94 i 56/00) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.

12.7. Prema odredbi čl. 72. ZOVO, savjesnost posjeda se pretpostavlja, s prema odredbi čl. 28. ZOVO nasljednik postaje savjestan od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavilac bio nesavjestan posjednik. Slična je i odredba čl. 160. st. 3. ZV kojom je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

13. U konkretnom slučaju tužitelji kao pravnu osnovu stjecanja vlasništva navode dosjelost, uračunavanjem vremena za koje su i prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni posjednici, sve u smislu pravnih pravila iz paragrafa 1460. do 1472. i paragrafa 1477. OGZ.

14. S obzirom da u konkretnom slučaju tužitelji nisu dostavili rješenje o nasljeđivanju iza svojih prednika, a imajući na umu prigovore tuženice, navesti je da se nasljednik postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, trenutkom smrti umrle fizičke osobe, a rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti, tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete.

14.1. Ostavinsku imovinu čini sva imovina koja može biti predmet nasljeđivanja koju je ostavitelj kao svoje vlasništvo posjedovao, što podrazumijeva i nepokretnu imovinu za koju nasljednici tvrde da je vlasništvo ostavitelja, pri čemu nije od značaja to što su eventualno određene nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi na imenu druge osobe, kao što je to slučaj u ovom predmetu, to se takva imovina nasljeđuje kao izvanknjižno vlasništvo (tako i Županijski sud u Bjelovaru broj Gž-2473/00, Županijski sud u Rijeci broj Gž-1081/17).

14.2. U konkretnom slučaju iz suglasnih navoda saslušanih svjedoka zaključuje se da je prijeporna nekretnina bila izvanknjižno vlasništvo kako djeda RĐ, tako i oca tužitelja ČĐ u trenutku njihove smrti, a zaključuje se i da su tužitelji dokazali valjani pravni slijed stjecanja ove nekretnine.

15. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da su tužitelji dokazali istinitost činjeničnih tvrdnji na kojima temelje svoj tužbeni zahtjev, tj. da su dosjelošću stekli pravo vlasništva ove nekretnine, sve u smislu citiranih zakonskih odredbi zbog čega je njihov tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti.

16. Ovdje je istaći da prema odredbi čl. 29. ZOVO na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba čl. 29. ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu. Donošenjem ZV koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. odredbom čl. 388. st. 4. je bilo određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta je navedena odredba čl. 388. st. 4. ZV, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom čl. 2., određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

16.1. Međutim, Republika Hrvatska je potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ A“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima U i dr. protiv [adresa] i Ć protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV. U ovom predmetu proizlazi na temelju provedenih dokaza da su tužitelji osobno i preko svojih prednika bili u isključivom i neprekidnom bona fide posjedu, kako to slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka, duljem od 100 godina, tj. svakako duljem od roka iz čl. 159. st. 4. ZV, pa su se u konkretnom slučaju ispunili zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Slijedom svega iznesenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), a sve prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 30.000,00 EUR, po kojima je tužiteljima valjalo priznati trošak za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), sastav podneska od 22. ožujka 2024. 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1.), za zastupanje na ročištima od 5. veljače 2024., 10. travnja 2024. i 15. travnja 2024. i 25. rujna 2025. po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1.) i za zastupanje na odgođenom ročištu od 1. srpnja 2025. 50 bodova (Tbr. 9.5.), ukupno 1550 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) i PDV od 25 % iznosi 3.875,00 EUR kojem je valjalo pribrojiti trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 346,45 EUR, trošak predujma za očevid u iznosu od 464,53 EUR, što ukupno iznosi 5.032,43 EUR, kako je tužiteljima i odmjereno u točki II. izreke presude, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

U Zadru, 14. listopada 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljima po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku