REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3402/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Grand hotel Adriatic d.d., OIB: 95024967787, Opatija, M. Tita 200, zastupanog po punomoćnici Anamariji Kvaternik, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Nikola Kvaternik, Vladimir Kvaternik i mr.sc. Anamarija Kvaternik u Rijeci, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 714/2024-5 od 12. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr-80/2015-10 od 4. studenoga 2016., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-714/2024-5 od 12. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr- 80/2015 od 4. studenoga 2016.
2. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme za razdoblje od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014., za obavljanje poslova voditelj casina, kao i zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao istekom tog ugovora o radu na određeno vrijeme, te zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka I izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II izreke). Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu.
3. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da su stranke 21. ožujka 2011. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u svrhu realizacije poslovnog pothvata – strateškog razvoja djelatnosti priređivanja igara na sreću i repozicioniranje produkta igračnice, da je iz čl. 2. tog ugovora razvidno da je tužitelj zaposlen na poslovima direktora razvoja casina pa se navodi opis njegovih poslova i obveza, da je u čl. 5. ugovoreno da radnik može obavljati ugovorene poslove samo pod uvjetom da ima urednu radnu dozvolu te se poslodavac GH Adriatic d.d. obvezao da će pred nadležnim organima pokrenuti postupak i poduzeti sve propisane radnje u svrhu ishođenja uredne radne dozvole za obavljanje navedenih poslova od strane radnika, da je ugovorena plaća, rad u punom radnom vremenu, pravo na godišnji odmor, plaćeni dopust te da otkazni rok iznosi 2 mjeseca (čl. 9),
- da su stranke 28. ožujka 2012. sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 1. travnja 2012. do 31. ožujka 2013. za voditelja casina te 18. veljače 2013. za razdoblje od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014.,
- da je tužitelj državljanin Republike Slovenije (strani državljanin),
- da je tužitelju od strane PP Opatija izdana dozvola za rad za razdoblje važenja predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme (1. travnja 2013. - 31. ožujka 2014.) i da mu naknadno više nije produžena,
- da je tuženik otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme (odluka tuženika broj S- 145/13 od 27. prosinca 2013.) te se pred istim prvostupanjskim sudom vodio postupak u predmetu poslovni broj Pr-76/2015 (raniji posl.br. P-70/14), u kojem je tužitelj FF podnio tužbu 7. veljače 2014. protiv tuženika Grand Hotel Adriatic d.d., kojom tužbom traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova Direktora razvoja casina, kao i utvrđenje da mu radni odnos kod tuženika nije prestao te da se tuženiku naloži da tužitelja vrati na rad i rasporedi na radno mjesto voditelja casina, odnosno drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi i radnom iskustvu,
- da e-mail poruka od 9. travnja 2014. koju je tuženik poslao tužitelju ne predstavlja odluku o otkazu već se radi o poruci deklaratorne prirode u kojoj se tužitelju navodi da mu je, zbog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme te dozvole za boravak i rad, prestao radni odnos kod tuženika s danom 31. ožujka 2014. pa se tužitelja poziva da preuzme dokumentaciju i isprazni smještajnu jedinicu od svojih stvari.
4. Drugostupanjski sud navodi da u konkretnom slučaju tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovora o radu na određeno vrijeme, što predstavlja pravnu zaštitu u skladu s odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), kojim je propisano da je ništetan ugovor ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje se navodi u pobijanoj odluci da iz činjeničnih tvrdnji u tužbi proizlazi da tužitelj zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme temelji na tvrdnji da je zakonski nedopustivo istovremeno postojanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i ugovora o radu na određeno vrijeme. Međutim, obzirom da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme ništetan (koje shvaćanje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-75/2022-2 od 13. veljače 2024., u revizijskom postupku radi utvrđenja nedopuštenosti ugovora o radu na neodređeno vrijeme, u kojem prvostupanjskom postupku poslovni broj Pr-76/2015 je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu na temelju odluke tuženika broj S- 145/13 od 27. prosinca 2013. kojom je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme) to je u razdoblju od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014. na snazi bio samo ugovor o radu na određeno vrijeme od 18. veljače 2013. a taj ugovor na određeno vrijeme nije protivan prisilnim propisima, zbog čega je drugostupanjski sud ocijenio da je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o radu na određeno vrijeme neosnovan. Stoga da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženika istekom vremena pa da je neosnovan i drugi dio tužbenog zahtjeva (utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao istekom ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme za razdoblje od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014., radi obavljanja poslova voditelj casina).
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Tužitelj prijedlog za dopuštenje revizije podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), navodeći da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na rad, pri čemu se poziva na odredbe čl. 14. st. 1., čl. 26. i 55. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst) te na odredbu čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97) koja zabranjuje diskriminaciju.
6.1. Tužitelj opisujući povredu prava na rad zapravo osporava shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto u odluci broj Rev-75/2022, kao što je naprijed već navedeno, o ništetnosti ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je bio sklopljen između stranaka. Tužitelj u prijedlogu obrazlaže i povredu prava na rad kao stranca u Republici Hrvatskoj, kao i odnos zapošljavanja stranca na neodređeno vrijeme i dozvole za boravak i rad stranaca u Republici Hrvatskoj,
7. Međutim, parnica koji se vodila pred prvostupanjskim sudom pod brojem Pr- 76/2015 je pravomoćno dovršena i donijeta je odluka i povodom izvanrednog pravnog lijeka (Rev-75/2022) na način da je revizija tužitelja odbijena, stoga se u ovom postupku koji se vodi radi utvrđenja ništetnim ugovora o radu na određeno vrijeme ne može pobijati shvaćanje iz druge odluke ovoga suda, bez obzira što se u pobijanoj odluci drugostupanjski sud pozvao na shvaćanje koje je zauzeto u odluci broj Rev-75/2022.
7.1. Po ocjeni revizijskog suda, u ovom parničnom postupku nisu odlučni navodi tužitelja koji se tiču povrede prava na rad njega kao stranca u Republici Hrvatskoj, obzirom nije sporno da je tužitelj za predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme imao dozvolu za rad.
8. Slijedom navedenog, a postupajući na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
8.1. Pored navedenog, potrebno je istaknuti da revizijski sud nije mogao ispitati je li se tužitelj na povrede temeljnih ljudskih prava već pozivao u nižestupanjskom postupku, obzirom nije priložio žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa, a što je trebao priložiti, sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.
9. Stoga je, na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
