REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-209/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Bruna Frankovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika KE, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja [adresa] podnesenoj putem punomoćnika Damira Primorca, odvjetnika iz Splita protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-154/2021-14 od 20. veljače 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025., u odsutnosti uredno obaviještenih privatnog tužitelja Grada Solin, punomoćnika privatnog tužitelja Damira Primorca, odvjetnika iz Splita, optuženika KE i braniteljice optuženika Marine Bosnić, odvjetnice iz [adresa]

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba privatnog tužitelja [adresa], te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-154/2021-14 od 20. veljače 2024. temeljem odredbe čl. 453. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik KE oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevete iz čl. 149. st. 2. u svezi s st. 1. KZ/11.

1.1. Temeljem odredbe čl. 149. st. 3. ZKP/08 obvezan je privatni tužitelj [adresa] da nadoknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura na ime paušalne svote u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude dok je nužne izdatke optuženika i nužne izdatke i nagradu branitelja obvezan privatni tužitelj naknaditi u visini odmjerenoj posebnim rješenjem.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi privatni tužitelj [adresa] putem punomoćnika Damira Primorca, odvjetnika iz Splita zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se prihvati žalba privatnog tužitelja te da se optuženik KE proglasi krivim za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. u svezi s st. 1. KZ/11 i osudi ga na kaznu sukladnu Kaznenom zakonu uz dosudu imovinskopravnog zahtjeva te obvezu optuženika da isplati privatnom tužitelju iznos od 3.981,68 eura te obvezu da nadoknadi troškove kaznenog postupka i trošak privatnog tužitelja na ime nagrade njegovog punomoćnika, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i razmatranje, te je privatni tužitelj zahtijevao da bude izvješten o sjednici drugostupanjskog vijeća

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 14. listopada 2025. održana je temeljem odredbe čl. 475. st. 3. ZKP/08 u odsutnosti uredno obaviještenih privatnog tužitelja [adresa], punomoćnika privatnog tužitelja Damira Primorca, odvjetnika iz Splita, optuženika KE i braniteljice optuženika Marine Bosnić, odvjetnice iz [adresa]

5. Žalba privatnog tužitelja Grada Solina nije osnovana.

6. Žalitelj privatni tužitelj Grad Solin smatra da nije obrazložena presuda jer da ista sadrži obrazloženje samo za jedno od dvije rečenice koje se navode u činjeničnom opisu privatne tužbe tj. za pola činjeničnog opisa pa da se zbog toga i ne može ispitati presuda jer nema razloga o odlučnim činjenicama.

7. Takvi navodi žalitelja nisu prihvatljivi. Naime, prvostupanjski sud je razmotrio sadržaj izjave sadržan u privatnoj tužbi kao cjelinu navodeći da se radi o naizgled mješovitoj izjavi (da se pojedini dijelovi zasebno mogu promatrati kao moguće činjenične tvrdnje, a pojedini ne). Potom je razmatrao koji dijelovi se mogu smatrati činjeničnom tvrdnjom, te nema osnove za zaključak da bi prvostupanjski sud razmotrio samo jednu rečenicu od dvije za koje se optuženik KE tereti privatnom tužbom. Za to je prvostupanjski sud dao i razloge pa nije prihvatljiva tvrdnja žalitelja da bi počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka.

8. Ni žalba privatnog tužitelja [adresa] podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Žalitelj privatni tužitelj [adresa] polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda da li se dijelovi izjave uopće mogu podvesti pod činjenice. Smatra da je upravo u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice. Smatra da nije prihvatljiv stav prvostupanjskog suda da se radi o uopćenim izričajima bez činjenične potkrijepe koje bi bilo moguće provjeravati ili utvrđivati njihovu istinitost. Žalitelj drži da se radi o konkretnoj situaciju u kojoj se lako može provjeriti (ne) točnost ili (ne) pravilnost činjenica. Tijekom postupka da je isticano kako se radi o europskom projektu TEMPUS te njegovim izmjenama tijekom provedbe. Projekt TEMPUS da je proizišao iz prekograničnog programa suradnje INTERREG [adresa] 2014.-2020., a koji je imao za cilj regeneraciju zapuštenih urbanih lučkih područja, uz poštivanje kulturne baštine i običaja zajednice. Njegovo je predviđeno trajanje bilo od 1.siječnja 2019. do 30. lipnja 2022., te da je prema prvim smjernicama projekta predstavljenim u studenom 2019. [adresa] planirao provesti rekonstrukciju i opremanje zgrade nekadašnjeg kina u [adresa]. Kada je privatni tužitelj utvrdio da se radi o imovinskim problemima, te se početni projekt ne bi mogao realizirao u skladu sa ciljevima da je došlo do izmjene projekta te je predložena promjena lokacije. Nakon višemjesečnih detaljnih obrazloženja i dostave cjelokupne potrebne dokumentacije izmjena lokacije da je prihvaćena od strane vodećeg partnera i Ugovornog tijela te da je odlučeno da će se umjesto u kino u [adresa] sredstva uložiti u prostor bivšeg restorana "[obrt]" gdje će se urediti prostorije za mlade poduzetnike i društvena događanja, a taj projekt da je u konačnici i realiziran. Vezano uz to da su svjedočili gradonačelnik RE, voditeljica projekta ME, zamjenik gradonačelnika ĆE i novinarka KEK te da su svjedoci izuzev KEK potvrdili kako su promjene u projektima uobičajene te da je javnost bila upoznata sa aktualnim koracima. Stoga smatra da se lako moglo provjeriti da li se radi o istinitim ili neistinitim činjeničnim tvrdnjama. Žalitelj ističe kako su potpisnici ovakvih ugovora korisnik, posredničko tijelo (agencija, fond ili slično) i ugovorno tijelo odnosno ministarstvo koje prati opće uvjete ugovora i vrši uplatu odobrenih sredstava, a što da ukazuje na visoki stupanj međusobne kontrole tijela kod ovakvih ulaganja, te nema mjesta za nikakvo sumnjivo trošenje novaca kakvo optuženik KE u svom tekstu insinuira. Za vrijeme trajanja projekta da nije bilo niti korekcija od strane regulatornih tijela, a kamoli da bi došlo do raskida ugovora. Pogrešnim smatra zaključak prvostupanjskog suda da bi se radilo o vapaju zabrinutog građanina, a da se poziv za kontrolu javne vlasti odnosi na točno konkretan projekt. Smatra da radi ocjene da li se radi o činjeničnoj tvrdnji ili vrijednosnom sudu treba uzeti u obzirom kontekst i način na koji je ta informacija dana, te cijeniti da je istu dao optuženik VE kao aktivist putem internetskog portala koji po navodima samog optuženika egzistira već 8 godina, te na istom objavljeno preko 8.000 članaka vezano za [adresa] i [adresa] te kao takav ima ozbiljnost i težinu te povjerenje svojih čitatelja i pratitelja. Ističe kako formacije nisu dane u privatnom profilu, te da upravo to govori u prilog zaključka da izjave sadržane u činjeničnom opisu predstavljaju činjeničnu tvrdnju.

10. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja privatnog tužitelja [adresa] da zbog okolnosti što je izjavu dao optuženik KE kao aktivist putem internetskog portala bi ona sadržajno predstavljala činjeničnu tvrdnju. Za utvrđenje da li se radi o činjenicama potrebno je prvenstveno analizirati sadržaj članka kao što je to i učinio prvostupanjski sud. Pri tom pravilno cijeni tekst "Velika muljaža iz solinskog odjela za EU fondove" tek djelomično predstavlja činjeničnu tvrdnju, ali da obzirom na nastavak teksta "Hoće li napokon DORH i USKOK zaviriti u prostorije gradske uprave [adresa], pročešljati sve ugovore, protok novca poreznih obveznika, a i novca EU ili će to učiniti neka EU tajna služba na nama je da čekamo" predstavlja prvenstveno poziv nadležnim tijelima da provjere i da izvrše kontrolu javne vlasti. Pravilno cijeni da se radi o subjektivnom mišljenju onog tko piše na internetskom profilu u cilju kontrole javne vlasti. Žalitelj se poziva na određene činjenice koje nisu obuhvaćene privatnom tužbom jer u izreci nema spomena o projektu TEMPUS i razlozima zbog čega je taj projekt mijenjan pa se ne može prihvatiti stav žalitelja da se "Velika muljaža iz solinskog odjela za EU fondove" odnosi upravo na taj projekt neovisno o tome što su svjedoci iskazivala o opravdanosti izmjene istog. Ni iz analize sadržaja izjave, a niti iz dijela izjave koja je obuhvaćena privatnom tužbom ne proizlazi da bi se izjava "Velika muljaža" odnosila na konkretnu lokaciju i konkretne osobe.

11. Stoga nisu osnovane tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno oslobodio optuženika KE za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2 u svezi s st.1. KZ/11 obzirom je utvrdio da nisu dokazane činjenice da bi optuženik KE iznio ili prenio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može štetiti njegovoj časti i ugledu, znajući da je neistinita. Pravilno ga je oslobodio upravo za kazneno djelo za koje se tereti privatnom tužbom, utvrdivši da se ne radi o činjenicama već o vrijednosnom sudu, te da sadržaj izjave prvenstveno predstavlja poziv na kontrolu javne vlasti.

12. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja da bi radnje optuženika KE ukoliko se ne mogu smatrati činjeničnim utvrđenjem imalo za cilj povredu časti i ugleda te da ga je trebalo podvesti pod konkretno kazneno djelo uvrede iz čl. 147. KZ/11.

13. Suprotno tvrdnjama žalitelja pravilno je prvostupanjski sud cijenio da optuženik KE nije postupao s ciljem povrede časti i ugleda privatnog tužitelja već da je njegovo pisanje bilo u javnom interesu. Na navedeno upućuje i zaključak da je pisano na javnom portalu, te da je sadržaj prvenstveno poziv na kontrolu javne vlasti. Prilikom ocjene da li je izjava objektivno podesna da našteti časti i ugledu privatnog tužitelja osim što ima pejorativan karakter treba procijeniti da li ona prelazi granice dopuštene kritike i s tim u vezi uzeti obzirom na koga se ona odnosi. Pravilno pri tom cijeni prvostupanjski sud da se izjava odnosi na tijela javne vlasti konkretno [adresa] koji je privatni tužitelj te da su granice dopuštene kritike kada je riječ o tijelima javne vlasti mnogo šire nego kada je to slučaj s privatnim osobama. Pri tom osnovano utvrđuje da zaštita privatnog tužitelja na zaštitu njegova ugleda ne preteže nad pravom optuženika na slobodu izražavanja. Obzirom da je prvenstveno sadržaj teksta upućen na kontrolu postupanja javne vlasti, to nisu osnovane tvrdnje žalitelja da bi optuženika KE trebalo oglasiti krivim za kazneno djelo uvrede.

14. Ni žalba privatnog tužitelja [adresa] u odnosu na odluku o trošku nije prihvatljiva.

15. Naime, budući je optuženik KE oslobođen optužbe to je temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 određeno da privatni tužitelj [adresa] je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 200,00 eura tj. paušalnu svotu u roku od 30 dana te da je dužan nadoknaditi nužne izdatke optuženika i nužde izdatke i nagradu branitelja, a o čijoj će se visini odlučiti posebnim rješenjem.

16. Žalitelj ističe da ne postoje podaci o visini troškova, ali da je prvostupanjski sud ipak donio odluku o troškovima koji se odnose na paušalnu svotu. Upravo zato što nedostaju podaci o visini troška prvostupanjski sud je odlučio da će se o nužnim izdacima optuženika i nužnim izdacima i nagradi branitelja odlučiti posebnim rješenjem te je u tom dijelu odluka pravilna, a prvostupanjski sud je raspolagao o podacima o duljini i trajanju postupka, te na osnovu toga procijenio da paušal iznosi 200,00 eura, te privatnog tužitelja [adresa] obvezao na plaćanje istog temeljem odredbi čl. 149. st. 3. ZKP/08, pa žalba ni u tom dijelu nije osnovana.

17. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

18. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sena Midžić Putigna