REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Kž-416/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Bruna Frankovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice LB, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženice LB podnesenoj putem branitelja Marka Ljubičića, odvjetnika iz Splita protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-762/2025-9 od 31. srpnja 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025., u nazočnosti optuženice LB, te u odsutnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Pola i branitelja optuženika Marka Ljubičića, odvjetnika iz Splita

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženice LB, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-762/2025-9 od 31. srpnja 2025. optuženica LB oglašena je krivom da je počinila u stjecaju dva kaznena djela i to kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi s st. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 i kazneno djelo protiv javnog reda - prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11.

1.1. Optuženici LB je temeljem odredbe čl. 139. st. 3. KZ/11 za kazneno djelo iz toč.1. izreke presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te temeljem odredbe čl. 314. st. 1. KZ/11 za kazneno djelo iz toč.2. izreke presude utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, te je temeljem odredbe čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženica LB osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca.

1.2. Temeljem odredbe čl. 54. KZ/11 optuženici LB je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. svibnja 2025., pa nadalje.

1.3. Temeljem odredbe čl. 68. KZ/11 optuženici LB je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja se mjera izvršava u okviru zatvorskog sustava, te može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.4. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. t. 1. i t. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženica LB obvezana je u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 544,40 eura, od čega iznos od 344,40 eura predstavlja trošak sudsko-psihijatrijskog vještačenja, te iznos od 200 eura predstavlja sudski paušal.

2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženici LB izrekne kazna zatvora u duljem trajanju kako je to predložio državni odvjetnik.

2.1 Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi optuženica L putem branitelja Marka Ljubičića zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o sigurnosnoj mjeri, te odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se prihvati žalba i osporena presuda preinači na način da se optuženica oslobodi od optužbe, a podredno osporenu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj KŽ-DO-529/2025-3 od 16. rujna 2025. vratilo spis.

5. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je 14. listopada 2025. u nazočnosti optuženice LB, čija je prisutnost temeljem čl. 475. st. 7. ZKP/08 sjednici drugostupanjskog vijeća osigurana putem audio-video uređaja iz Zatvora u Splitu, te temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08 bez nazočnosti uredno obaviještenih Županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola i branitelja optuženice Marka Ljubičića, odvjetnika iz Splita. Branitelj optuženice je zatražio da se optuženica i branitelj obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.

5.1. Na održanoj sjednici drugostupanjskog vijeća optuženica LB se pridružila žalbi koju je napisao njezin branitelj, dok se protivila žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu u kojoj se traži da joj se poveća kazna. Navela je da nije ništa teško počinila obzirom je sa sestrom izmijenila nekoliko riječi, a od policije pobjegla. Stoga moli da joj se pruži prilika za bolji život izvan zatvora koji nikome nije pomogao. Predložila je izricanje uvjetne osude uz mjere sigurnosti. Smatra da se nju kažnjava zbog njezine prošlosti te da je to jedini razlog koje državno odvjetništvo ističe u žalbi u kojoj traži njezino strože kažnjavanje. Optuženica LB navodi kako smatra da je trebala biti prekršajno kažnjena, ali da se strože kažnjava zbog njezine prošlosti. Stoga je predložila da se odbije žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu u kojoj se zanemaruju sve olakotne okolnosti koje je utvrdio sud i njezin branitelj istakao u žalbi. Zamolila je da joj se omogući da liječenje nastavi na slobodi.

6. Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i optuženice LB nisu osnovane.

7. Žalitelj optuženica LB u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka te da postoji proturječnost u obrazloženju jer da prvostupanjski sud navodi kako presudu temelji i na iskazu oštećene SB te NB kojeg prihvaća kao istinitog, smatra da tu dolazi u proturječje jer taj svjedok ne navodi da bi optuženica LB sestri prijetila sjekirom, a prvostupanjski sud ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza.

8. Navodi žalitelja optuženice LB nisu prihvatljivi imajući u vidu da je prvostupanjski sud jasno obrazložio sve dokaze na kojima temelji presudu, a osobito na iskazu njezine sestre oštećene SB, kao i iskazu žrtvi policijskih djelatnika HB i MB. Prvostupanjski sud daje pri tom i razloge zbog čega prihvaća njihove iskaze glede okolnosti da je optuženica LB imala i sjekiru. Iskaz žrtve SB prvostupanjski sud navodi da je u bitnom potkrijepljen iskazom NB kojeg prihvaća. Iako on ne navodi da bi spominjala sjekiru prvostupanjski sud vezano uz to dao je razloge zbog čega smatra taj iskaz prihvatljiv iako on nije čuo da bi bila spomenuta sjekira jer da postoji mogućnost kako on taj dio nije čuo. Prvostupanjski sud je pod toč.15 obrazložio zbog čega prihvaća iskaz svjedoka NB iako nije u potpunosti glede svih navoda istovjetan iskazu sestre SB obzirom da on navodi da je optuženica LB prijetila žrtvi izuzev toga da bi čuo da se spominjala sjekira. Stoga u tom dijelu ne postoji kolizija već će primjedbe žalitelja u tom smjeru biti razmotrene s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je pravilno interpretirao iskaze te nema kolizije u iskazima, a presuda je jasno obrazložena te su dani obrazloženi i neproturječni razlozi. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

9. Žalitelj smatra da je presuda neobrazložena jer da nije navedeno u čemu bi se sastojao kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11. Takve tvrdnje žalitelja nisu prihvatljive jer je prvostupanjski sud pod toč.8., toč.8.1., toč.8.2., toč.9., toč.22. i toč.23. obrazloženja pobijane presude obrazložio upravo te okolnosti i objasnio zbog čega nalazi utvrđenim da je optuženica LB ozbiljno prijetila bliskoj osobi sestri.

10. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja da je činjenični opis kaznenog djela pod toč.2. za kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. KZ/11 potpuno nerazumljiv te da nije jasno koja je radnja počinjena kaznenog djela a koja je optuženica LB počinila, ni kako je bijegom u šumu omela policijske službenike u postupanju. Suprotno takvim tvrdnjama žalitelja u činjeničnom opisu je jasno opisana radnja optuženice LB koja se policijskim službenicima držeći u ruci sjekiru obratila riječima "da ako joj se približe da će ih isparati nožem" te koristeći navedenu okolnost pobjegla u šumu čime je omela policijske djelatnike u službenom postupanju. Uz to je jasno navedeno da je postupala u cilju da onemogući policijske službenike da postupaju prema njoj povodom prijave oštećene SB zbog prijetnji. Radnja se sastoji u izravnoj prijetnji da će uporabiti silu prema službenim osobama koje su poduzimale službenu radnju u okviru svojih ovlasti te je jasno naznačeno da je optuženica LB postupala u tom cilju, a kako bi onemogućila da policijski djelatnici prema njoj postupe. Stoga nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka, a primjedbe vezano uz pravnu oznaku kaznenog djela biti će razmatrane s osnove povrede kaznenog zakona.

11. Ni žalba optuženice LB podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Prvostupanjski sud je pravilno analizirao izvedene dokaze kao i obranu optuženice LB koja je obranu mijenjala. Time da je na glavnoj raspravi izmijenila obranu i nije osporavala da je sestri SB rekla da će joj stući glavu i razbiti auto, ali da nije spominjala sjekiru, dok je prethodno tvrdila da uopće nije prijetila sestri.

12. Pravilno je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazu oštećenice SB koja je detaljno i okolnosno opisala inkriminirani događaj te vezano uz prijetnju iskazala kako je optuženica LB rekla "stuć ću ti glavu, vidjeti ćeš sada kada dođeš dolje šta će biti, stuć ču ti glavu sjekirom, razbit ću ti cijelo auto, hoćeš da ti ga sada stučem". Obzirom da je brat NB naveo kako su se optuženica LB i oštećena SB međusobno vrijeđale, te da je bilo dosta psovanja i grubih riječi, da je optuženica LB govorila SB "prebit ću te", te da je bilo i prijetnji u smislu da će optuženica LB sestru SB "ubit, pribit", da je SB rekla kako joj to neće tolerirati to osnovano zaključuje prvostupanjski sud da je svjedok NB u bitnom potvrdio kako je u svađi optuženica LB prijetila sestri SB. Neovisno o tome što on nije čuo da bi se spominjala sjekira u tom kontekstu obzirom na iskaz žrtve pravilno prvostupanjski sud utvrđuje inkriminirane riječi koje je optuženica LB izgovorila oštećenoj SB. Za postojanje samog kaznenog djela od značaja je da optuženica prijeti žrtvi smrću, što je brat i potvrdio, a prvostupanjski sud valjano obrazlaže kako postoji mogućnost da on nije čuo dio inkriminirane prijetnje jer SB nema razloga neistinito teretiti optuženicu LB dodajući neke riječi koje joj nije izgovorila, a koje u bitnom i ne mijenjaju pravnu oznaku kaznenog djela.

13. Uz to obzirom je žrtva zatražila policijsku zaštitu intervenirali su i svjedoci žrtve policijski djelatnici ZB i IB koji potom suglasno opisuju da je optuženica LB kada su došli, da kao policijski djelatnici postupaju prema njoj, iskazali kako je ona i njima ozbiljno zaprijetila, te da su od nje zatražili da odloži sjekiru koju je držala u ruci, a što ona nije učinila već je pobjegla u šumu. Valjano prvostupanjski sud zaključuje da navedeni svjedoci koji su postupali po službenoj dužnosti nemaju kao ni njezina sestra razloga da je neosnovano terete. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da za postojanje kaznenog djela nije od značaja okolnost da li je optuženica LB mislila realizirati navedenu prijetnju, te utvrdio da je optuženica LB nedvojbenu prijetnju u odnosu na sestru izrekla s namjerom da oštećenicu SB ustraši i uznemiri, a što je ovu i uznemirilo jer je pozvala policiju, a uz to je žrtva izjavila da od straha nije smjela otići u selo nahraniti životinje, te prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je ozbiljno shvatila optuženičinu prijetnju obzirom na okolnost da ju je optuženica LB izgovorila, da je u ruci imali debelu visoku čašu, a da se u blizini nalazila sjekira. Navedena prijetnja je objektivno podobna da kod oštećene izazove strah i osobnu sigurnost, a upućena je bliskoj osobi tj. sestri kojih je svih okolnosti optuženica LB bila svjesna i htjela je počinjenje kaznenog djela počinivši djelo s izravnom namjerom, te valjano kazneno djelo označio kao kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 u svezi s čl. 139. st. 2. KZ/11. Optuženica LB je pri tom bila bitno smanjeno ubrojiva, a što je prvostupanjski sud utvrdio temeljem vještačenja psihijatra dr.sc.ĐB.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenice vezano uz kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. KZ/11 opisano u toč.2. izreke. Temeljem suglasnih iskaza policijskih službenika žrtvi HB i MB valjano utvrđuje kako im je optuženica LB ozbiljno zaprijetila kada su joj se predstavili i zatražili od nje da odloži sjekiru koju je imala u ruci. Osnovano zaključuje da oni nemaju razloga neosnovano teretiti optuženicu LB, a da su detaljni, uvjerljivi i vjerodostojni njihovi iskazi koji se u odnosu na odlučne činjenice nadopunjuju. Tom prilikom im je optuženica LB zaprijetila riječima "ako mi dođete i vas ću isparati nožem", te da se nisu približavali optuženoj, niti je tražili po šumi, već su tražili pojačanje, zbog čega je do uhićenja optuženice došlo tek sutradan.

15. Svjedok žrtva policijski djelatnik IB izjavio je kako je krenuo prema optuženici LB te upozorio da baci sjekiru, a pri čemu mu je ona zaprijetila riječima "ako mi se približite i vas ću isparati", te da je potom pobjegla u šumu. Naveo je da optuženica LB nije poslušala zapovijed već je pobjegla u šumu. Obzirom da su policijski djelatnici suglasno naveli kako nisu vadili oružje, to osnovano prvostupanjski sud otklanja obranu optuženice LB kako im tom prilikom nije prijetila već da je samo od policijskih službenika tražila da kažu zbog čega žele da sa njima ode u policijsku postaju, da je u šumu pobjegla u strahu za vlastiti život.

16. Stoga osnovano prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženica LB u cilju onemogućavanja službenog postupanja policijskih službenika MB IB i HB njima ozbiljno zaprijetila kada su se oni njoj predstavili i zatražili da odloži sjekiru, da to optuženica nije učinila već je pobjegla, a da oni nisu prema njoj usudili dalje postupati zbog izgovorenih prijetnji. Optuženica LB je prijetila da će uporabiti silu s namjerom da spriječi službene osobe u obavljanju službene radnje koje su oni prema njoj u obavljanju svoje službe trebali poduzeti u okviru svojih ovlasti. Osnovano zaključuje da su u radnjama optuženice LB utvrđeni svi subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela prisile prema službenoj osobi opisano i kažnjivo u čl. 314. KZ/11.

17. Tvrdnje žalitelja optuženice LB kako djelo nije dovršeno jer nije utvrđeno da bi kod oštećenika nastupilo stanje ugroženosti nisu osnovane imajući u vidu da je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženica LB ozbiljno zaprijetila policijskim službenicima, da je pri tom imala i sjekiru u ruci koju nije željela odložiti na njihovu zapovijed te da je pobjegla. Obzirom na okolnost da su prijetnje shvatili ozbiljno, da su zatražili i pojačanje policijski djelatnici te da je došla u pomoć i specijalna interventna policija kako bi uhitili optuženicu LB to tvrdnje žalitelja kako nije bilo ugroze policijskih djelatnika nisu osnovane. Stoga žalba optuženice LB s osnova pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovana.

18. Žalitelj optuženica LB smatra kako je prvostupanjski sud propustio dati razloge zbog čega nije primijenio sigurnosnu mjeru liječenja ovisnosti o alkoholu.

19. Optuženoj LB prvostupanjski sud je izrekao sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11 na način da se ista izvršava u okviru zatvorskog sustava. Pri tom se rukovodio nalazom i mišljenjem vještaka da je obje radnje optuženica LB poduzela kao bitno smanjeno ubrojiva, da tempore criminis nije našao da bi bilo objektivnih pokazatelja kako je djelo počinila pod odlučujućim utjecajem alkohola već se radi o aberantnoj strukturi u ličnosti dissocijalnih obilježja zbog čega je mogućnost shvaćanja postupanja i upravljanja svojim postupcima bila bitno smanjena. Također je naveo da postoji opasnost od ponavljanja težeg ili istovjetnog kaznenog djela te je predložio obavezno psihijatrijsko liječenje optuženice LB zbog čega je prvostupanjski sud njoj i pravilno izrekao navedenu sigurnosnu mjeru. Mjeru liječenja od ovisnosti o alkoholu stranke nisu predlagale tijekom postupka, a ni iz nalaza vještaka psihijatra ne proizlazi da bi optuženica LB radnje kaznenih djela poduzela pod odlučujućim utjecajem alkohola, pa nema ni osnove za određivanje mjere liječenja od ovisnosti kako to navodi žalitelj.

20. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kao ni žalba optuženice LB vezano uz izrečenu sankciju nisu osnovane.

21. Žalitelj Općinsko državno odvjetništvo u Splitu smatra da je zbog okolnosti što je optuženica LB višestruko osuđivana osoba prvostupanjski sud njoj trebao izreći strožu kaznu. Optuženica LB da je iznimno rizična i nasilju sklona osoba, te da njezina osobnost i struktura ličnosti nije usklađena sa sociokulturnim dosezima i normama standardnog društvenog ponašanja zbog čega učestalo dolazi u konflikt s utvrđenim zakonskim normama, da je po mišljenju vještaka optuženica LB projektivna i niske tolerancije na nasilje, te smanjenog praga za očitovanje agresije, a sve sukladno njenoj aberantnoj strukturi ličnosti dissocijalnih obilježja te sklona uporabi alkohola. Smatra da zbog okolnosti što je optuženica LB specijalni povratnik te što dosadašnje kazne na nju nisu u dovoljnoj mjeri utjecale da uskladi svoje ponašanje sa zahtjevima suvremenog društva i suživota izrečena kazna zatvora nije dostatna da poluči svrhu, a pogotovo da zadovolji zahtjeve specijalne prevencije. Uz to drži da učinkovita resocijalizacija može biti postignuta samo kroz dovoljni dug nadzor i utjecaj na ponašanje optuženice LB kojoj je izrečena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja.

22. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio značaj okolnosti što je optuženica LB osuđivana te što je specijalni povratnik. Navedene okolnosti je prvostupanjski sud cijenio otegotno, te u dovoljnoj mjeri cijenio značaj istih pri odmjeri sankcije. Naime, prvostupanjski sud je temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je optuženica LB djelo počinila kao bitno smanjeno ubrojiva osoba, te navedena okolnost predstavlja olakotnu okolnost. Ne može joj se cijeniti otegotno prilikom odmjere sankcije struktura njezine osobnosti koja je prouzročila bitno smanjenu ubrojivost. Ranija osuđivanost i raniji život optuženice LB u dovoljnoj mjeri je cijenjen budući je izrečena bezuvjetna kazna zatvora i to jedinstvena kazna zatvora od 1 godine i 4 mjeseca. Naime, optuženici LB je za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. KZ/11 utvrđena kazna zatvora od 8 mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora od 1 godine. Uz to olakotno je cijenjena okolnost što je optuženica LB na raspravi većim djelom priznala počinjenje kaznenog djela prijetnje na štetu svoje sestre oštećene SB te izrazila žaljenje zbog toga. Imajući u vidu da policijski djelatnici ZB i IB ne postavljaju imovinskopravni zahtjev te da nije došlo do nastupa težih posljedica, iskazano kajanje optuženice LB, žaljenje i bitno smanjena ubrojivost ukazuju da su pojedinačno utvrđene kazne izrečene unutar zakonskih okvira zapriječenih za navedena kaznena djela primjerene, te da će se jedinstvenom kaznom od 1 godine i 4 mjeseca zadovoljiti zahtjevi individualne i generalne prevencije. Dodatno će na njezino postupanje uticati i okolnost što joj je izrečena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11.

23. Ni žalba optuženice LB zbog kazne nije osnovana. Primjenom blaže vrste kazne koju predlaže žalitelj optuženica LB, a posebno uvjetna ili djelomično uvjetna osuda nije moguće postići svrhu kažnjavanja obzirom na višestruku osuđivanost od 2001.godine do 2021.godine da je specijalni povratnik kojoj su izricane već uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se svrha kažnjavanja može postići samo primjenom bezuvjetne kazne zatvora.

24. Nije osnovana ni žalba optuženice LB vezano uz trošak obzirom na njihovu visinu od ukupno 544,40 eura, a optuženica LB prema vlastitoj izjavi ostvaruje mjesečna primanja te je srednjeg imovnog stanja, pa plaćanjem istih neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

25. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

26. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 14. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Sena Midžić Putigna