Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-96/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika DI, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 11. rujna 2025., broj Ik I-152/2025-7, u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika DI kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika DI.
1.1. Zatvorenik se nalazi u Zatvoru u Šibeniku na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom na temelju sporazuma stranaka Općinskog suda u Zadru od 30. rujna 2024., broj Kov-532/2024., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i drugih. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 2. siječnja 2026.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik DI osobno, ne navodeći žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da ga se uvjetno otpusti.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021. i 155/23., dalje: ZIKZ), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne okolnosti o kojima ovisi primjena odredbe članka 59. stavka 2. KZ/11. te s pravom zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za odobravanje uvjetnog otpusta zatvoreniku DI, zbog čega je osnovano odbio njegov prijedlog za uvjetni otpust, dajući jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te valjano obrazloženje za svoju odluku.
6. Naime, iz izvješća s mišljenjem Zatvora u Šibeniku proizlazi da se zatvorenik nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 264. stavka 1. KZ/11. Zatvorenik nema kaznenih postupaka u tijeku, nije osuđivan ni stegovno tretiran, pasivno sudjeluje u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, u dva navrata je odbio radni angažman ne dajući dovoljne argumente zbog čega ne želi raditi, ocijenjen je razinom „zadovoljava“, prema kaznenim djelima zatvorenik je bio nekritičan, dok je procjena vjerojatnosti kriminalnog povrata srednja. Zadržao je podršku majke te ima osiguran postpenalni prihvat kod majke, a mišljenje Zatvora je negativno.
7. Razmatrajući žalbene navode te vodeći računa o svim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvješća Kaznene ustanove, odnosno da je zatvorenik neosuđivan, nije stegovno tretiran, zadržao je podršku majke te ima osiguran postpenalni prihvat, s obzirom na negativne okolnosti, pasivnost u provođenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, razinu uspješnosti „zadovoljava“ te procjenu rizičnosti kriminalnog povrata koja je srednje razine, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Dakle, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11.
8. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika DI nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
