REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-511/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici OSU, dipl. iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1063/2022-2 od 16. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-158/2021-23 od 24. siječnja 2022., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 82.447,32 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos u visini i od dospijeća kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, a u toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je tužitelj od tuženika tražio isplatu preostalog iznosa od 46.918,06 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 20. rujna 2018.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. njene izreke dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u toč. I. njene izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a u toč. II. drugostupanjskog rješenja odlučeno je da će se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.
3. Rješenjem ovoga suda broj Revd-4124/2023-2 od 10. srpnja 2024. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
"Je li u odnosu na utvrđenje zastare tužiteljeva potraživanja prema tuženiku mjerodavna odredba članka 225. ili članka 230. Zakona o obveznim odnosima?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena u kojoj predlaže da ovaj sud prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. Tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 129.365,38 kn s osnove isplate obiteljske mirovine udovice pokojnog osiguranika tužitelja OS koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi **.**.1999., a koju nezgodu je prouzročio osiguranik tuženika.
9. U revizijskom stadiju postupka sporno je primjenjuje li se za konkretno potraživanje trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 153/23 – dalje: ZOO) ili opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO.
10. Nižestupanjski sudovi su u ovoj pravnoj stvari zaključili da je prigovor zastare tuženika osnovan za dio potraživanja jer da se na potraživanje tužitelja primjenjuje zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO jer se radi o potraživanju naknade štete.
11. Tužitelj u reviziji ističe da se radi o regresnom zahtjevu iz mirovinskog osiguranja i da je zastarni rok za takva potraživanja pet godina, odnosno da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO.
12. U ovoj pravnoj stvari nije sporno između stranaka da je tužitelj isplatio obiteljsku mirovinu udovici pokojnog osiguranika tužitelja ZS za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. kolovoza 2018. te da isplaćeni iznos ukupno iznosi 129.365,38 kn, a nesporno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. rujna 2018. Na kraju nesporno je da potraživanja dospjela prije 20. rujna 2015. iznose 49.918,06 kn.
13. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18 – dalje: ZMO) određeno je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a čl. 162. st. 1. ZMO propisuje da Zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
14. Dakle potraživanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje po osnovi isplaćenih mirovina, prema osobi odgovornoj za štetu, smatraju se naknadom štete te se na te tražbine primjenjuju zastarni rokovi za naknadu štete, a koji su propisani u odredbi čl. 230. st. 1. i 2. ZOO. Ovaj sud je u nizu svojih odluka zauzeo takvo pravno shvaćanje (odluke broj Rev-x-800/12 od 3. srpnja 2013., Rev-110/10 od 16. veljače 2011. i Rev-x-639/17 od 10. listopada 2019.), pa tako i u odluci ovoga suda broj Rev- 1251/22 od 20. lipnja 2023. u odnosu na koju je i dopuštena revizija i gdje je očiglednom greškom ista dopuštena smatrajući da je tamo izraženo pravno shvaćanje da se radi o regresnom potraživanju koje zastarijeva u općem zastarnom roku.
15. Stoga odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:
"U odnosu na utvrđenje zastare potraživanja tužitelja prema tuženiku mjerodavna je odredba čl. 230. ZOO."
16. Na taj način reafirmira se i stabilna i ustaljena sudska praksa ovoga suda u vezi pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija.
17. Slijedom navedenog, obzirom da je pobijana odluka u skladu s praksom ovog suda, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
