Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-965/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Ivanišević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nebojša Bestić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-108/2021-38 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja UH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-108/2021-38 od 18. srpnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja UH kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-108/2021-38 od 18. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se tuženiku naloži da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati novčanu naknadu u iznosu od 1.592,67 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate kao i da se naloži tuženiku da javno objavi presudu o svom trošku u tjedniku Nacional News Corporation d.o.o. tiskano i web izdanje u prvom slijedećem broju tjednika Nacional nakon pravomoćnosti presude kao i sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka (stavak I. izreke) te se nalaže tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 19. srpnja 2024. do isplate (stavak II. izreke).
2. Rješenjem suda drugoga stupnja odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužbeni zahtjev glasi:
„Utvrđuje se da je tuženik iznošenjem neistinitih informacija objavljenih u tjedniku Nacional tiskano i web izdanje od 23. (24.) studenog 2021. u članku pod naslovom „Tajne veze ministra VH i sumnjivih radnji u državnoj tvrtki koja godišnje uprihodi 4 milijarde kuna“ povrijedio pravo osobnosti tužitelja i to pravo na dostojanstvo, čast i ugled te duševno zdravlje tužitelja na način da je za tužitelja neistinito naveo:
-DH u razgovoru za Nacional, jednako kao i autori anonimnih prijava između ostalog tereti UH za kršenje zakona, financijske malverzacije, nenamjensko trošenje državnog novca, organiziranje razuzdanih uredskih zabava za odabrane suradnike s potocima alkohola kupljenog na račun poreznih obveznika, ali i instaliranje lokalnog HDZ-ova kadra na mjesto drugog zamjenika direktora, što je, tvrdi DH, odrađeno u direktnom dogovoru i po nalogu ministra gospodarstva VH“
-Prema njegovim riječima (misli se na riječi tuženika, op.a), ukupno je u dvije i pol godine poslano sedam anonimnih prijava s vrlo sličnim optužbama u kojima se upozorava na kriminal, financijske malverzacije, pogodovanje određenim tvrtkama, uništavanje i krivotvorenje službenih isprava, putnih naloga i financijskih i knjigovodstvenih dokumenata, slanje lažnih podataka policiji, zlouporabu ovlasti i mobing zaposlenika koji je provodio direktor UH te trošenje državnog novca na goleme količine alkohola (kupovina alkoholnih pića narudžbenicama HROTE-a) i razuzdane zabave u prostorijama tvrtke, a UH se otvoreno optužuje i za učestalu konzumaciju alkohola na radnom mjestu“
-Te nam je navode potvrdio i DH koji kaže da su u to vrijeme spomenuti djelatnici HROTE-a tijekom radnog tjedna obavljali radove na vikendici UH, za što su im iz HROTE-ove blagajne isplaćivane dnevnice kao da su bili na službenom putu
-…pa je činjenica da tako unosan sustav vodi čovjek koji ga u stvarnosti ne razumije i koji je na to mjesto postavljen po političkoj liniji opasna, tumači naš sugovornik (tuženik op.a)
-dnevnice da su „zamaskirane“ putnim nalozima za izmišljene radne zadatke“
-UH je sasvim pogrešno bio uvjeren da je prijava potekla od mene (tuženik op.a) iako ja po prirodi svojeg posla nisam imao uvida u financijske podatke HROTE- a, pa je uporno nastojao smijeniti me s funkcije tadašnjeg voditelja odjela razvoja. Pokušao je to učiniti namećući mi izrazito kratke rokove za izvršenje radnih zadataka kako bi imao povoda za otkaz temeljem neizvršavanja preuzetih poslova. Kako mu to nije uspjelo, odlučio je provesti novu sistematizaciju s kojom je nastojao ukinuti odjel razvoja koji sam vodio.“
3. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka, dok u odnosu na pobijano rješenje žalba ne sadrži prijedlog o sadržaju odluke suda drugoga stupnja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete jer je u tjedniku Nacional tiskano i web izdanje od 23. (24.) studenog 2021. objavljen članak pod naslovom „Tajne veze ministra VH i sumnjivih radnji u državnoj tvrtki koja godišnje uprihodi 4 milijarde kuna“ u kojem je tuženik iznio neistinite informacije o tužitelju, kojima mu je je povrijeđena čast, ugled i dostojanstvo.
U odnosu na prvostupanjsku presudu
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti u žalbi tužitelj konkretizira o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.
7. Sud prvoga stupnja temeljem utvrđenja;
- da je autorica spornog članka novinarka UHĐ;
- da je sporni članak (autorski tekst) napisala na temelju razgovora s tuženikom i s još nekoliko neslužbenih izvora;
- da joj je jedan od tih izvora dao dvije anonimne prijave protiv tužitelja;
- da tuženik nije autorizirao sporni članak niti sadržaj izjava danih autorici teksta; zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji uzročno-posljedična veza između razgovora kojeg je tuženik obavio s navedenom novinarkom i štete koja bi se sastojala u povredi tužiteljevog prava osobnosti zbog informacija koje su o njemu objavljene u navedenom članku, slijedom čega odbija njegov tužbeni zahtjev.
8. Takva utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja koji u suštini predstavljaju njegovu vlastitu ocjenu provedenih dokaza i polemiziranje sa sadržajem odluke suda prvoga stupnja.
9. U konkretnom slučaju tužitelj na kojem je bio teret dokazivanja prije svega nije dokazao postojanje štetne radnje.
10. Naime, odlučujući o tužbenim zahtjevu tužitelja sud prvoga stupnja polazi prije svega od utvrđenja da tuženik nije autorizirao navedeni članak, pri čemu polazi od definicije pojma autorizacije, a znači potvrdu autentičnosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju danoj u pisanom ili usmenom obliku.
11. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kada nedvojbeno ne postoji autorizacija izjave, odnosno razgovora koji je tuženik vodio s autoricom teksta, a tuženik tvrdi da izjave kako su navedene u tekstu članka nije izrekao, te uzimajući u obzir utvrđenu činjenicu da tuženik nije bio jedini izvor informacija, na tužitelju je bio teret dokaza postojanja štetne radnje koja bi se sastojala u tome da je tuženik i samo on upravo tim riječima koje su objavljene u članku Nacionala govorio o tužitelju.
12. Dakle, u sustavu odgovornosti za štetu prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) koje se primjenjuju u konkretnom slučaju, između ostalog valja dokazati i štetnu radnju i uzročnu vezu između štetne radnje i njezinih posljedica.
13. Osim što, kako pravilno zaključuje sud prvoga stupnja, na temelju svih izvedenih dokaza koje je valjano ocijenio, nema uzročne veze, tužitelj nije dokazao niti samu štetnu radnju kako je to gore navedeno.
14. Naime, kada bi u konkretnom slučaju postojala autorizacija izjava danih od strane tuženika autorici članka, tada bi članak i ono što je u njemu izneseno predstavljalo štetnu radnju, te bi se moglo govoriti o predmnijevi da je tuženik izjavio upravo ono što je napisano u članku.
15. Kada toga nema (autorizacije) tada je na tužitelju teret dokaza o tome da je upravo tuženik iznio i rekao sve što je napisano u tekstu intervjua i za što tužitelj navodi da predstavlja štetnu radnju. Međutim, iz rezultata provedenog postupka sasvim jasno proizlazi da to nije dokazao.
16. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
17. Tužitelj u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.
18. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U odnosu na drugostupanjsko rješenje
19. Ispitujući prvostupanjsko rješenje nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti u žalbi tužitelj konkretizira o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.
20. Imajući u vidu da je tužitelj u tome dijelu zahtijevao utvrđenje činjenica, a prema odredbi čl.187. st. 1. ZPP tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, to je pravilno sud prvoga stupnja postupio kada je odbacio taj dio tužbenog zahtjeva.
21. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Velikoj Gorici 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća
Zinka Bulka
