P-1452/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyjev trg 11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 42046322633, zastupanog po punomoćniku OČ iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate iznosa od 535,00 EUR, izvanraspravno, 14. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 535,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 14. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 535,00 EUR tekućih od 14. travnja 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 151,54 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki III. izreke ove presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi isplate iznosa od 535,00 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 05. veljače 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke i model HYUNDAI TUCSON, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, da je tuženik 14. veljače 2024. sačinio izvid štete, da je oštećenik za popravak vozila odabrao tužitelja, da je tužitelj izvršio popravak vozila prema pravilima struke te da je za svoju uslugu ispostavio račun br. 428-21340-1 na iznos od 1.083,19 EUR (PDV uključen), da je tuženik likvidirao račun na iznos od 548,19 EUR i izvršio isplatu navedenog iznosa, dok razliku od 535,00 EUR tuženik nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on ne priznaje. Naime, tužitelj je likvidirao svoj rad na 60,00 EUR / sat plus PDV, dok tuženik priznaje cijenu sata rada u iznosu od 20,00 EUR / sat plus PDV koja je označena na izvidu štete. SČ je svoju tražbinu ustupio tužitelju.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te tijek zatraženih zateznih kamata.
3. Predmetni postupak se vodi prema pravilima o sporovima male vrijednosti koji je pisani postupak pa sud nije smatrao potrebnim održati ročište radi provođenja dokaznog postupka jer niti je ijedna od stranaka podnijela takav obrazloženi prijedlog. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun (list 9 spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 10 spisa), email korespondenciju stranaka (list 11 i list 15 spisa), račun za predujam list 12 spisa), potvrdu banke (list 13 spisa), cjenik tužitelja (list 14 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja (list 16 i 17 spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine (list 18 spisa) dopis tuženika od 3. siječnja 2025. (list 19 spisa), dopis HANFA-a (list 34 i 35 spisa), dopis AZTN-a (list 40 do 43 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 69 do 72 spisa).
Sud tijekom postupka nije izveo dokaz čitanjem dokumentacije dostavljene uz podnesak tužitelja od 9. rujna 2025. jer je s tim dokazima tužitelj prekludiran. Sud na prijedlog stranaka nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka SČ jer taj dokaz pored svih nastavnih utvrđenja ne smatra važnim za odluku.
4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 535,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
6. U postupku nije sporno da je tuženik izvršio tužitelju isplatu iznosa od 548,19 EUR prema računu br. 428-21340-1 od 29. ožujka 2024., neovisno što račun glasi na EČ.
7. U postupku su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zatraženih zateznih kamata.
8. Uvidom u Ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) od 29. ožujka 2024., sud je utvrdio da je oštećenik SČ svoju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade za štetu koja mu je nastala u štetnom događaju (prometnoj nesreći) od 5. veljače 2024., za koji je odgovoran tuženikov osiguranik kao štetnik, ustupila tužitelju. Time je sud utvrdio tužiteljevu aktivnu legitimaciju. Pasivna legitimacija tuženika temelji se na činjenicama da je njegov osiguranik odgovoran za štetni događaj jer je po toj osnovi tuženik i platio dio računa br. 428-21340-1 od 29. ožujka 2024., koji je tužitelj ispostavio na SČ te ga dostavio na ovjeru tuženiku.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik odbio isplatiti dio zahtijevane naknade štete koji se odnosi na razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka (list 14 spisa) iznosila 60,00 EUR plus PDV (za 10,7 sati u iznosu od 802,50 EUR) i one koju inače priznaje tuženik u iznosu od 20,00 EUR plus PDV (za 10,7 sati u iznosu od 267,50 EUR). Uvidom u tužiteljev račun sud je utvrdio da je ista obračunata upravo sukladno navedenom cjeniku i to upravo u količini koju je tuženik naznačio u izvidu štete. S tim u svezi se ističe da je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima, pa okolnost što možda postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.
10. Slijedom svega navedenog, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 921. i čl. 84. st. 1. ZOO-a i u preostalom neplaćenom iznosu od 535,00 EUR. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu pripadaju od 14. travnja 2024. kao prvoga dana iza dana dospijeća tužiteljeva računa do isplate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer izvorna tražbina koja je bila predmet ustupa ne proizlazi iz trgovačkog ugovora pa tužiteljev zahtjev nije priznat u dijelu preko dosuđene stope. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
11. Tužitelj u parnici nije uspio samo s neznatnim dijelom svoga zahtjeva (za isplatu zatezne kamate po stopi preko dosuđene) pa mu je tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 100,00 EUR, porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25,00 EUR, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što ukupno iznosi 151,54 EUR, na koji iznos mu po načelu akcesornosti pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po istoj stopi po kojoj su mu dosuđene zatezne kamate i na glavni dio zahtjeva, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude, dok je tužiteljev zahtjev kao neosnovan odbijen u odnosu na zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka po stopi preko dosuđene u točki III. izreke ove presude, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Sudac
Sandra Rotar
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
