Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-809/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Radovanu Periću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Dužan je tuženik VĆ iz [adresa] platiti tužiteljici iznos od 816 eura sa zateznom kamatom tekućom od dan 9 prosinca 2021 godine pa do isplate kao o i nadoknaditi tužiteljici troškove sudskog postupka sa zateznim kamatama tekućim od pravomoćnosti prvostupanjske presude do plaćanja.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 562,50 eura (pet sto šezdeset dva eura i pedeset centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ove odluke, 14. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenih 562,50 eura pa do zatraženih 656,25 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik kao predstavnik zgrade u [adresa], na adresi [adresa] i kao osoba ovlaštena raspolagati pričuvom koju vlasnici stanova u istoj zgradi uplaćuju, 01. prosinca 2021. popunio uplatnicu i od tužiteljice zatražio da plati trgovačkom društvu Dimnjačar d.o.o., Rijeka, iznos od 6.116,79 HRK na ime popravka, odnosno preinake dimnjaka predmetne zgrade. Predmetni dimnjak da je zajednički dio zgrade koji pripada svim stanarima i koji iz tog razloga treba biti plaćen iz novaca pričuve zgrade kojim je raspolagao tuženik kao predstavnik stanara zgrade. Tužiteljica dalje navodi da je tuženik čvrsto obećao tužiteljici da će joj novčani iznos od 6.116,79 HRK koji je uplatila za popravak dimnjaka, biti vraćen iz sredstava pričuve zgrade, što je tužiteljica opetovano zahtijevala od tuženika, no tuženik se na te zahtjeve oglušio te do dana podnošenja tužbe nije tužiteljici vratio novčani iznos od 6.116,79 HRK koji je prema svojem obećanju trebao platiti. Tužiteljica nije bila obvezna platiti jer se radilo o popravku odnosno preuređenju zajedničkog dijela zgrade koji je trebalo platiti iz sredstava pričuve. Tužiteljica je tuženiku 06. siječnja 2024. uputila i pismo sa zahtjevom za plaćanje, ali se tuženik na taj dopis oglušio slijedom čega je tužiteljica inicirala ovaj parnični postupak s ciljem zaštite prava i nadoknade troška koji je tužiteljica imala zbog prevare tuženika. Navodeći kako je tužbi priložena i uplatnica od 16. siječnja 2024., odnosno potvrda o uplati trgovačkom društvu DIMNJAČAR d.o.o., Rijeka, u iznosu od 6.116,78 HRK, te dopis tužiteljice tuženiku od 16. siječnja 2024., tužiteljica predlaže sudu po provedenom postupku usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao naznačenog u točki I. izreke ove odluke.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, navodeći da nije istina da bi se niti tuženik, niti suvlasnici predmetne zgrade obvezali tužiteljici išta platiti, naročito ne eventualnu preinaku dimnjaka. Tužiteljica da ne obrazlaže u kojem dijelu su radovi na dimnjaku vršeni, a takvi radovi da ne bi mogli teretiti ostale suvlasnike. Tužiteljica da ima opciju grijanja na struju, na koji način da se griju i svi ostali suvlasnici u predmetnoj zgradi. Tuženik dalje navodi da se ne sjeća da bi tužiteljici pomogao ispuniti nekakvu uplatnicu te da svakako nije od tužiteljice zatražio da išta plaća trgovačkom društvu Dimnjačar d.o.o., već da je ista to napravila dobrovoljno. Tuženik u bitnom dalje navodi da se izgledno tužiteljica ne sjeća da tuženik već nekih 17 godina bez naknade obavlja poslove za zgradu [adresa], uključujući, između ostaloga i prikupljanje ponuda, statističkih elaborata, dokumentacije za ishođenje subvencije od Grada Rijeke, izrade i sklapanja ugovora za kredit i za izvođenje adaptacije kompletne fasade i krova zgrade, vođenja ovršnih postupaka protiv dužnika s osnove pričuve, rješavanja situacija u zgradi i stanovima, komunikacija s izvođačima, itd. Predmetna zgrada da sada izgleda odlično, a nitko, izuzev frizera u prizemlju, tuženiku nikada nije ni kavu ponudio niti mu išta dao, iako jedino on gubi svoje vrijeme da bi rješavao sve što ga suvlasnici, upravitelj i ostale fizičke i pravne osobe traže u svezi zgrade i stanova. Tuženik navodi kako je mišljenja da tužiteljica nije korektna kada pokreće i vodi ovosudni postupak te da je razvidno kako tužiteljica želi ostvariti nepripadnu imovinsku korist, pa predlaže po provedenom postupku odbiti tužbu i naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u spisu priležeću materijalnu dokumentaciju i to: potvrdu Addiko bank d.d. o izvršenom plaćanju, od 01. prosinca 2021. (list 4 spisa), dopis punomoćnika tužiteljice tuženiku od 16. siječnja 2024. (list 5 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke (list 27-30 spisa).

4. Nakon ocjene svih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

5. Na ročištu održanom u ovopredmetnom postupku 10. lipnja 2025., tužiteljica je pored već iznesenih, istaknula i dokazni prijedlog da se od trgovačkog društva Dimnjačar d.o.o. Rijeka, službenim putem zatraži podatak jesu li radovi na predmetnom dimnjaku zgrade zaista i provedeni, od kojeg dokaznog prijedloga je tužiteljica odustala na ročištu održanom u ovopredmetom postupku 15. srpnja 2025.

5.1. Na ročištu održanom u ovopredmetnom postupku 10. lipnja 2025. tuženik je odustao od predloženog dokaza saslušanjem tuženika, kao i od predloženog dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka ostalih stanara predmetne stambene zgrade.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati novčani iznos od ukupno 816,00 eura s osnove plaćenih radova sanacije dimnjaka na zgradi u [adresa], na adresi [adresa], s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. prosinca 2021.

6.1. Neprijeporno je da je tužiteljica platila određene usluge trgovačkog društva Dimnjačar d.o.o. Rijeka i to u iznosu od 6.116,79 HRK, kao i da je tuženik ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade u [adresa], na adresi [adresa].

6.2. U ovom postupku je sporno je li tuženik obvezan tužiteljici platiti utuženi iznos, odnosno je li tuženik obvezan tužiteljici vratiti novčani iznos plaćen za pružene usluge trgovačkog društva Dimnjačar d.o.o. Rijeka.

7. Tužiteljica OĆ, saslušana kao stranka u postupku (list 27-30 spisa), navela je da ju je tuženik zvao u svoj ured da plati 6.116,79 HRK za radove koje je dimnjačar obavio na njihovoj zgradi, a da će joj tuženik potom taj iznos refundirati na teret zajedničke pričuve zgrade u kojoj živi, jer je on ovlašteni predstavnik te zgrade. Tuženik da ju je zvao u svoj ured gdje je ispunio uplatnicu, istu joj predao da plati i pritom rekao da će joj on refundirati novčani iznos naznačen na uplatnici, što mu je kao ovlaštenom predstavniku zgrade povjerovala. Predmetni račun dimnjačara da je iznosio 16.116,79 HRK, ali da ju je tuženik tražio da plati samo dio tog računa u iznosu od 6.116,79 HRK, što je ona i platila 12. siječnja 2021. Tuženik da je tužiteljici rekao da je na računu zgrade bilo 100.000,00 HRK, te da je on te novce povukao. Tužiteljica je vjerovala tuženiku da će joj novac koji je od nje tražio i vratiti iz sredstava zajedničke pričuve, međutim tuženik da ju je prevario. Tužiteljica ne zna točno tko je naručio predmetne dimnjačarske radove, ali zna da je dimnjačar zabranio korištenje dimnjaka u zgradi, što da je znao i tuženik, te tužiteljica nakon izdane zabrane, za koju ne zna točno je li bila prije li poslije predmetnih radova, nije dimnjak koristila. Radovi koje je tužiteljica platila da su podrazumijevali stavljanje vrata na dimnjak, odnosno provjeru je li sve ispravno, u koje radove se tužiteljica baš i ne razumije pa se nije mogla detaljnije izjasniti. Tuženik da nije rekao u kojem roku će tužiteljici vratiti plaćeni iznos, a suvlasnici da nisu znali za te plaćene radove, ali možda i jesu jer su vidjeli ljude koji dolaze i nešto rade. O cijelom problemu da je upoznat i ovlašteni upravitelj zgrade, Rumat d.o.o., kod kojeg je tužiteljica tražila refundaciju plaćenih troškova, ali su joj rekli da o tome odlučuje tuženik i da on ima pečat zgrade, a na pisani dopis joj nikada nisu odgovorili. Tužiteljica da nikada ne bi platila predmetni novčani iznos da joj tuženik nije rekao da će joj ga refundirati, a da se u predmetnoj zgradi ne održavaju sastanci suvlasnika. Tužiteljica je dalje navela da nije tražila promjenu ovlaštenog predstavnika suvlasnika jer da za to treba pitati sve suvlasnike u zgradi, a da neki od njih imaju zdravstvenih problema pa s njima takva komunikacija nije moguća, a da nije pisanim putem tražila od tuženika refundaciju utuženog iznosa, nego od Rumat d.o.o., a punomoćnik tužiteljice i tužiteljica da su zajedno tuženiku pisali dopis na koji tuženik nije odgovorio. Tužiteljici se rad tuženika kao ovlaštenog predstavnika suvlasnika predmetne zgrade, ne sviđa, te ne zna je li imao nesuglasica s ostalim suvlasnicima, ali zna da je na teret zajedničke pričuve sebi napravio šupu za 10.000,00 HRK, da je za 21.000,00 HRK na teret zajedničke pričuve sebi ofarbao dio stana, da se proširio izvan zgrade te zauzeo praonu kao svoju drugu šupu na što se tužiteljica pobunila. Te iznose tužiteljica zna jer je išla u Rumat d.o.o. i tražila godišnju bilancu koju im tuženik ne daje. Glede inicijative za poduzimanje predmetnih dimnjačarskih radova, tužiteljica navodi da je išla u Rumat d.o.o. pitati za pomoć, da se nešto riješi, ali se ne sjeća točno što, ne zna je li ona inicirala popravak dimnjaka, niti tko je zatražio ponudu za popravak dimnjaka. Pritom da je ponuda za popravak dimnjaka poslana njoj jer da oni to šalju tužiteljici, ali da je ponudu dobio i tuženik i Rumat d.o.o.

7.1. Tuženik je istaknuo primjedbu na iskaz tužiteljice u cijelosti, ističući da je isti neistinit, nevjerodostojan i usmjeren na stjecanje protupravne imovinske koristi.

8. Iz spisu priležeće dokumentacije utvrđeno je:

- da je tužiteljica 01. prosinca 2021. trgovačkom društvu Dimnjačar d.o.o., Rijeka, Vodovodna 37, platila novčani iznos od 6.116,79 HRK s osnove ponude od 27. srpnja 2021., za OĆ, i to predujam, kako to proizlazi iz potvrde Addiko bank d.d., o plaćanju, od 01. prosinca 2021. (list 4 spisa),

- da je punomoćnik tužiteljice dopisom od 16. siječnja 2024 obavijestio tuženika kako tužiteljica smatra da bi joj novčani iznos od 6.116,79 HRK koji da je platila za popravak dimnjaka na račun trgovačkog društva Dimnjačar d.o.o., trebao biti plaćen iz sredstava pričuve zgrade, ta kako tužiteljica očekuje isplatu istog iznosa od tuženika (list 5 spisa),

- da je tuženik ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade u [adresa], na adresi [adresa], u kojoj stan u vlasništvu imaju i tužiteljica i tuženik.

9. U parničnom postupku kao što je konkretni, a sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, koja je dužnost obje parnične strane u odnosu na navode i tvrdnje svake od njih, dok sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pritom, sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

10. U ovom postupku tužiteljica sadržajem dostavljene dokumentacije, niti svojim iskazom, nije dokazala da bi tuženik bio obvezan tužiteljici naknaditi utuženi novčani iznos plaćen trgovačkom društvu Dimnjačar d.o.o. s osnove pruženih usluga, odnosno izvedenih radova, a teret dokaza koje činjenice je ležao na tužiteljici.

11. Naime, člankom 86. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15-dalje: ZV), propisano je kako su poslovi redovite uprave cijelom nekretninom, osobito, između ostalog, i stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove, dok je odredbom članka 90. stavka 1. ZV-a propisano kako je zajednička pričuva namjenski vezana imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom, pritom, sukladno stavku 3. potonje citiranog članka, upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

12. Odredbom članka 41. ZV-a propisano je da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja, čime se naročito smatraju, između ostalog, i veći popravci, potrebna suglasnost svih suvlasnika, a u sumnji se smatra da posao premašuje okvire redovitog upravljanja. Odredbom članka 87. stavka 1. ZV-a propisano je da osim za one poslove koji se i inače smatraju izvanrednim poslovima, za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine potreban je pristanak svih suvlasnika nekretnine.

13. Odredbom članka 62. stavka 1. ZV-a propisano je da svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegovog zajedničkog vlasništva.

14. Ovaj sud je stajališta da nije logično da bi tuženik obećao tužiteljici vratiti joj novčani iznos plaćen trgovačkom društvu Dimnjačar d.o.o., niti iz osobnih sredstava, niti iz sredstava zajedničke pričuve. Naime, radovi sanacije dimnjaka jesu radovi na zajedničkom dijelu zgrade, odnosno na dijelu zgrade koji je u zajedničkom vlasništvu svih suvlasnika predmetne zgrade pa nije niti životno niti logično da bi se tuženik obvezao tužiteljici vratiti, odnosno refundirati tako plaćene troškove iz svojih osobnih sredstava. Naime, svojstvo tuženika kao ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade u [adresa], na adresi [adresa], koje je suvlasnicom i tužiteljica, ne pretpostavlja stvaranje, odnosno postojanje kakvog obveznopravnog odnosa između stranaka, temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi spram tužiteljice. Štoviše, u kontekstu ovog postupka, postojanje kakvog obveznopravnog odnosa između stranaka, bilo u kontekstu tuženikovog svojstva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, bilo izvan tog konteksta, nije niti dokazano, niti su radi utvrđivanja takvih okolnosti predlagani dokazi, a niti je tužiteljica takve navode u tijeku postupka iznijela. Ovlašteni predstavnik suvlasnika je, u smislu ZV-a, osoba ovlaštena za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama, sve u granicama njegovih ovlasti.

15. U potvrdi o plaćanju (list 4 spisa), navedeno je da je tužiteljica uplatu izvršila po ponudi sačinjenoj upravo za nju, odnosno, iz istog je za zaključiti kako je upravo tužiteljica bila naručiteljica predmetnih radova te, kako i sama tužiteljica u stranačkom iskazu navodi, ostali suvlasnici nisu imali saznanja o izvođenju predmetnih radova sanacije dimnjaka koji su po svojoj naravi radovi izvanredne uprave, za izvođenje kojih je potrebna suglasnost svih suvlasnika predmetne zgrade. Imajući u vidu, dakle, da je tužiteljica predmetne radove poduzela, odnosno naručila samoinicijativno, ovaj sud smatra oportunim istaknuti da ukoliko bi isto bilo učinjeno temeljem odredbe članka 92. stavka 2. ZV-a, tada je iste okolnosti, odnosno eventualnu prijetnju opasnosti od štete, kao i eventualnu nužnost poduzetih mjera, a u smislu članka 1124. ZOO-a, valjalo, odnosno trebalo dokazivati, koji teret dokaza bi također bio na strani tužiteljice. Međutim, tužiteljica takve okolnosti nije niti isticala, niti radi utvrđivanja istih predlagala bilo kakav dokaz.

16. Nadalje, budući su radovi sanacije dimnjaka, a sukladno poviše citiranim zakonskim odredbama, radovi izvanredne uprave, za koje je potrebna suglasnost svih suvlasnika, odnosno za isplatu kojih radova, odnosno troškova radova iz sredstava zajedničke pričuve je potrebna suglasnost svih suvlasnika, tuženik kao ovlašteni predstavnik suvlasnika ne bi niti imao ovlaštenja samovoljnog obvezivanja isplate tužiteljici iz sredstava zajedničke pričuve. Obzirom na navedeno svojstvo zajedničke pričuve kao namjenski vezane zajedničke imovine svih suvlasnika, u kojoj svaki suvlasnik participira razmjerno veličini svog suvlasničkog dijela u odnosu na cijelu zgradu, to u slučaju potraživanja isplate na teret zajedničke pričuve, odnosno potraživanja isplate za radove učinjene, odnosno plaćene na zajedničkim dijelovima zgrade, pasivno legitimirani imaju biti svi ostali suvlasnici predmetne zgrade, razmjerno veličini svojih suvlasničkih dijelova, ne samo tuženik.

17. Imajući u vidu sve poviše navedeno, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice budući je isti nadasve konfuzan. Tužiteljica se ne može odrediti niti glede okolnosti iniciranja radova sanacije dimnjaka, je li takva inicijativa išla od same tužiteljice ili od koga drugoga, kao niti tko je zatražio ponudu za sanaciju dimnjaka, iako na spisu priležećoj potvrdi o uplati jest navedeno da je ponuda temeljem koje je tužiteljica izvršila plaćanje trgovačkom društvu Dimnjačar d.o.o., sačinjena upravo za nju, odnosno po tužiteljičinom zahtjevu. Međutim, niti takvu ponudu tužiteljica ne prilaže u spis predmeta s ciljem pokušaja dokazivanja svojih tvrdnji.

18. U situaciji kao što je konkretna, kada tuženik osporava osnovanost zahtjeva tužiteljice te činjenicu da je u obvezi spram iste, na tužiteljici je bio teret dokaza osnove potraživanja utuženog novčanog iznosa od tuženika, kao i visine istog, što tužiteljica u ovom postupku nije učinila pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužiteljicu valjalo odbiti s tužbenim zahtjevom. Pritom se ističe kako tužiteljica visinu utuženog potraživanja ne dokazuje ni na koji način, niti na istu okolnost predlaže adekvatne dokaze. Od materijalne dokumentacije priložena je samo potvrda o plaćanju i dopis punomoćnika tužiteljice tuženiku, a tužiteljica ovopredmetnom tužbom, što proizlazi i iz spisu priležeće potvrde o plaćanju (list 4 spisa), navodi kako je trgovačkom društvu Dimnjačar d.o.o. plaćeno 6.116,79 HRK, dok tužbenim zahtjevom potražuje novčani iznos od 816,00 eura, što primjenom fiksnog tečaja konverzije od 1 euro = 7,53450 HRK, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj 57/22, 88/22), ne predstavlja isto vrijednosno potraživanje tužiteljice iskazano različitom valutacijom.

19. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 221.a ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

20.1. Obzirom je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to je ista temeljem poviše navedene zakonske odredbe obvezna tuženiku u cijelosti naknaditi troškove ovosudnog postupka. Pritom je tuženiku priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to za radnje sastava odgovora na tužbu, sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa) u iznosu od 150,00 eura, zastupanja na ročištima 10. lipnja 2025. i 15. srpnja 2025., sukladno Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife, u iznosu od 150,00 eura za svaki, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 112,50 eura.

20.2. Tuženiku temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a, pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom zahtjevu tuženika, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a, pri čemu je paricijski rok određen u skladu sa člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, od 15 dana.

20.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude te je tuženiku na ime ukupnih troškova ovog postupka, dosuđen novčani iznos od 562,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

21. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenih 562,50 eura pa do zatraženih 656,25 eura, odnosno zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude s pripadajućim iznosom poreza na dodanu vrijednost i to iz razloga jer je navedeni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude nije u smislu članka 155. ZPP-a, potreban za vođenje postupka, a obzirom na činjenicu postojanja kako e-oglasne ploče suda, tako i sustava e-komunikacije, koje su odvjetnici kao kvalificirani punomoćnici stranaka, obveznici primjene. 21.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove odluke.

.

U Rijeci 14. listopada 2025.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Presuda ili rješenje kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- tuženiku po punomoćniku