REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P Ob-686/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nedi Šoli, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice maloljetne EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a ona zastupana po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika EPŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Luki Marčiću, odvjetniku u Šibeniku, radi povećanja iznosa uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave na kojoj je isključena javnost, zaključene 8. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i njegova punomoćnika, 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se točka V. izreke Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-795/2019-33 od 18. listopada 2021., ispravljena Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-795/2019-45 od 10. lipnja 2024. u dijelu uzdržavanja kako slijedi:

Nalaže se tuženiku EPŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da maloljetnoj tužiteljici EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], umjesto dosadašnjeg iznosa od 265,44 EUR[1] (slovima: dvjestošezdesetpet eura i četrdesetčetiri centa)/2.000,00 kn (slovima: dvijetisuće kuna) koji je bio dužan plaćati temeljem pravomoćne i ovršne Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-795/2019-33 od 18. listopada 2021., ispravljena Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob- 795/2019-45 od 10. lipnja 2024., plaća iznos od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) mjesečno, a sve to počev od 14. listopada 2025. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti ili do drugačije odluke suda, s dospijećem svakog iznosa do 15. - tog u mjesecu za tekući mjesec, sve uvećano za zateznu kamatu koja teče na sve dospjele, a neplaćene obroke i to od dana njihova dospijeća, pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice maloljetne tužiteljice, OP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Odbija se tužbeni zahtjev maloljetne tužiteljice EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se odnosi na povećanje iznosa uzdržavanja za iznos od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) uvećano za zateznu kamatu za svaki dospjeli, neplaćeni iznos uzdržavanja za razdoblje od podnošenja tužbe 5. lipnja 2024. do 13. listopada 2025., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku EPŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da maloljetnoj tužiteljici EP, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura), sa zateznom kamatom tekućom od 14. listopada 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika podnijela pred ovim sudom 5. lipnja 2024. tužbu radi povećanja iznosa uzdržavanja.

1.1. U tužbi tužiteljica ističe da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-795/2019-33 od 18. listopada 2021. (dalje u tekstu: ranija odluka) tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice u mjesečno iznosu od 2.000,00 kn odnosno 265,44 EUR.

1.2. Nadalje, tužiteljica navodi da su se u odnosu na raniju odluku promijenile okolnosti i da su troškovi života porasli te da je tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe imala 14 godina i pohađa srednju školu. O njezinim cjelokupnim životnim potrebama skrbi majka, a njezine mjesečne potrebe trenutno iznose oko 800,00 EUR mjesečno slijedom čega smatra da je tuženik u mogućnosti doprinositi barem 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) mjesečno posebice imajući u vidu njegovu dobi i zdravstveno stanje.

1.3. Slijedom navedenoga, predlaže se da se donese presuda kojom će se promijeniti mjesečni iznos koji je do sada bio obvezan uplaćivati tuženik i da se naloži tuženiku plaćanje iznosa od 400,00 EUR mjesečno za uzdržavanje tužiteljice počevši od podnošenja tužbe pa nadalje, s dospijećem svakog iznosa od 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja uvećano za zatezne kamate, sve uplatom na račun majke djeteta. Također, potražuje i trošak parničnog postupka uvećan za zateznu kamatu koja teče od donošenja presude pa nadalje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 26. srpnja 2024. osporava u cijelosti tužbeni zahtjev.

2.1. Tuženik u bitnome ističe da prigovara visini tužbenog zahtjeva imajući u vidu Odluku o tablici o prosječnim potrebama djeteta ("Narodne novine" broj 49/2024) kojom je za dijete dobi od 13 do 18 godina propisan iznos od 252,56 EUR u slučaju da roditelj obveznik uzdržavanja nema primanja preko 1.148,00 EUR. Imajući u vidu da on ima primanja od 793,20 EUR smatra da je dužan doprinositi upravo iznos koji je određen spomenutom odlukom.

2.2. Slijedom navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. i potražuje troškove postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-795/2019-33 od 18. listopada 2021. (list 4-12 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-795/2019-45 od 10. lipnja 2024. (list 20-24 spisa), obračune plaće za tuženika za travanj, svibanj, lipanj 2024 (list 29-31 spisa), izvješće o socioekonomskim prilikama tuženika sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad –Područnom uredu Šibenik Klasa: 552-07/25-02/4, Urbroj: 139-081-03/47-25-5 od 23. travnja 2025. (list 42- 43 spisa), dokumentaciju dostavljenu po tužiteljici (list 46-68 spisa), odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

3.1. Na ročištu održanim kod ovoga suda 2. travnja 2025. izveden je dokaz saslušanja majke i zakonske zastupnice tužiteljice, OP (list 38-39 spisa), a na ročištu održanim kod ovoga suda 8. srpnja 2025. izveden je dokaz njezinog dopunskog saslušanja.

3.2. Tuženik iako uredno pozvan nije pristupio zakazanim ročištima za koje je predlagao da se održe u njegovoj odsutnosti, dok je ujedno predlagao i da se izvede dokaz njegovog saslušanja zamolbenim putem kod Općinskog suda u Šibeniku. Navedeni prijedlog tuženika sud nije prihvatio imajući u vidu duljinu trajanja postupka i primjenu načela kontradiktornosti i neposrednosti odnosno da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu, na temelju usmene, neposredne i javne rasprave (čl. 4. Zakona o parničnom postupku) kao i da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, a u mjeri u kojoj je to potrebno, sud će omogućiti strankama da se izjasne o pravnim pitanjima spora (čl. 5. Zakona o parničnom postupku). Pored navedenoga, tuženik nije dokazao da je u nemogućnosti pristupiti ovome sudu. Primjenjujući procesnu ravnopravnost stranaka i uz raspravljanje i odlučivanje, tuženik je tijekom cijelog postupka bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu, kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje.

3.3. Nakon provedenog dokaznog postupka, tužiteljica je predložila zaključenje glavne rasprave i navela da nije potrebno provođenje daljnjih dokaza. Pri čemu se ističe da sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje se utvrde u postupku u skladu s čl. 7. Zakona o parničnom postupku te da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu za povećanjem iznosa uzdržavanja osnovan dok je u preostalom dijelu odlučeno kao u izreci presude.

5. Prije svega, ističe se da među strankama nije sporno da je na temelju ranije odluke utvrđeno da je tuženik dužan na ime uzdržavanja uplaćivati za tužiteljicu određeni iznos od 2.000,00 kn što primjenom tečaja konverzije 7,53450 EUR iznosi 265,44 EUR mjesečno.

5.1. Isto tako, među strankama nije sporno da tuženik kao otac nije redovito doprinosio za uzdržavanje tužiteljice u mjesečnom iznosu od 265,44 EUR mjesečno, zbog čega je tužiteljica pokrenula postupak prisilne naplate koji je još uvijek u tijeku i temeljem kojeg se mjesečno tuženiku usteže određeni iznos radi naplate potraživanja tužiteljice s osnove uzdržavanja.

5.2. Među strankama je sporno je li osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za povećanjem iznosa uzdržavanja te s tim u vezi i visina tužbenog zahtjeva, a isto tako je i sporno koliko je tuženik uplatio na ime uzdržavanja za tužiteljicu po ranijoj odluci počevši od podnošenja tužbe do donošenja presude imajući u vidu da tuženik navodi da se usteže mjesečno iznos od 300,00 EUR, a tužiteljica navedeno osporava i ne navodi koji iznos je do sada ustegnut jer smatra da o tome ne ovisi donošenje odluke u ovom predmetu već je ona dužna voditi računa kod ponovne naplate da to specificira.

5.3. Među strankama je i sporno jesu li potrebe tužiteljice u odnosu na razdoblje donošenja ranije odluke nedvojbeno veće i jesu li potrebe u okviru zatraženog iznosa povećanja uzdržavanja u cijelosti osnovane u odnosu na iznos koji je određen ranijom odlukom. S tim u vezi, sporno je može li tuženik s obzirom na svoja primanja u skladu s čl. 313. Obiteljskog zakona, doprinositi utuženi iznos od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) za uzdržavanje tužiteljice imajući u vidu promjenjive okolnosti na strani tužiteljice, njezine majke i tuženika.

6. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob- 795/2019-33 od 18. listopada 2021. (list 4-12 spisa) i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P Ob-795/2019-45 od 10. lipnja 2024. (list 20-24 spisa), utvrđeno je da je tuženiku naloženo plaćanje mjesečnog iznosa od 2.000,00 kn počevši od 19. listopada 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti do svakog 20- tog u mjesecu s pripadajućom zateznom kamatom.

6.1. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da je u vrijeme donošenja presude tužiteljica bila u dobi od 11 godina i pohađala 5. razred osnovne škole, unazad 8 godina je živjela kod bake i ujaka jer majci nije bilo dobro, oca rijetko viđa, a posljednji put ga je vidjela prije pet godina.

6.2. Nadalje, ističe se da je majka uspjela stvoriti stabilne životne uvjete, ispred svega stavlja potrebe djeteta, a tuženik je nakon prestanka kontakta s majkom djeteta, prekinuo i kontakt s djetetom.

6.3. U odnosu na socioekonomske prilike roditelja tužiteljice ističe se sljedeće: "13. Iz iskaza tuženika proizlazi da stanuje u stanu u vlasništvu poslodavca kod kojeg je zaposlen, pa ne plaća najam i režije. Plaćen je po radnom satu i mjesečno mu je plaća u prosjeku između 6.500,00 kn i 7.000,00 kn, dok je prijavljen na minimalan iznos od 3.700,00 kn, a ostatak dobiva na ruke. Jedan obrok tokom dana mu plaća poslodavac a ostatak hrane kupuje sam, pri čemu je naveo da ne jede puno te se nije mogao izjasniti koliko dodatno potroši na hranu; na cigarete mjesečno troši oko 2.000,00 kn; nije kreditno opterećen i nema obvezu uzdržavanja drugog djeteta, time da povremeno novčano pomaže majci i dvojici braće koji žive u [adresa]. Naveo je da bi za uzdržavanje mlt. EP mogao mjesečno doprinositi 2.000,00 kn, za koji bi iznos htio da bude samo za EP.

14. Kraj činjenice da sud nije vezan zahtjevom tužiteljice glede traženog iznosa uzdržavanja te kraj činjenice gornjih utvrđenja glede materijalnih potreba djeteta, a cijeneći pritom ukupne materijalne mogućnosti tuženika, sud je prihvatio prijedlog tuženika da za uzdržavanje mlt. djeteta doprinosi iznos od 2.000,00 kn mjesečno, cijeneći da je taj iznos realno potreban za uzdržavanje mlt. EP te da ga tuženik doista može doprinositi bez ugroze za vlastitu egzistenciju. Stoga je primjenom gore navedenih odredbi u vezi s čl. 306. ObZ-a odlučeno kao u točki V. izreke."

7. U svojem iskazu majka i zakonska zastupnica maloljetne tužiteljice navela je da je u vrijeme donošenja ranije odluke maloljetno dijete imalo 11 godina, a sada ima 15 godina. Ona je tada išla u 5. razred osnovne škole, a sada završava 8. razred. U odnosu na ranije razdoblje njezine materijalne potrebe su se povećale jer je ona sada tinejdžer i potrebno joj je puno više stvari. Ranije su tenisice za nju koštale oko 20,00 eura, a sada su od 100,00 do 150,00 eura. Osnovni troškovi kozmetike koštaju od 40,00 do 50,00 eura mjesečno, a kada joj treba kupiti šminku i parfem tada se popnu i preko 100,00 eura. U njihovom kućanstvu žive ona i EP, te njezina druga kći E i suprug. Žive u najmu koji mjesečno plaćaju 500,00 eura uvećano za režije. Režije zimi iznose preko 300,00 eura dok su ljeti nešto manje od 200,00 eura. Za nabavu hrane i ostalih potrepština za domaćinstvo potroši od 200,00 do 300,00 eura otprilike svakih 10 dana. Što se tiče troškova vezanih uz školu mjesečno treba 30,00 do 40,00 eura za kupnju bilježnica i pribora za tehnički i likovni i slične stvari. Sa školom ide i na izlete od 3 do 4 puta godišnje koji koštaju između 30,00 i 40,00 eura. Ona ima želju upisati srednju školu za kozmetičarku. Za njezinu odjeću i obuću potroši svaka 2 do 3 mjeseca oko 300,00 eura. Ima mobitel i mjesečna pretplata joj iznosi nešto manje od 30,00 eura. Trenutno odlazi kod stomatologa i priprema se za dobivanje aparatića za zube. Njezin mjesečni džeparac iznosi od 60,00 do 70,00 eura, a kako odlazi na rođendane drugoj djeci na to još mjesečno potrošim oko 20,00 eura po rođendanu, a u mjesecu zna ići ponekad i na 2 do 3 rođendana. Pretpostavlja da tuženik s obzirom na svoju struku mjesečno zarađuje od 1.300,00 do 1.700,00 eura. Ona prati kako se kreću plaće i misli da teško može imati nižu plaću. Pretpostavlja i da tuženik zarađuje na crno. Za vrijeme dok su bili zajedno on je radio na crno. Radio bi poslove na građevini ili nekakve pomoći u kućanstvu. Tada mu je dnevnica za posao na crno bila između 150,00 do 250,00 kn. To je bilo prije otprilike 12 ili 13 godina.

7.1. Nadalje, navodi da tuženik uopće ne viđa dijete, ne plaća redovito uzdržavanje. Pored iznos koji je sudski određen on ništa drugo ne doprinosi za dijete, dijete kod njega ne provodi niti ljetne praznike, dijete ni ne poznaje oca. Koliko joj je poznato tuženik nema druge djece. Tuženik je zaposlen i radi, mogao bi plaćati iznos od 400,00 eura. Ona potroši mjesečno, ako ne računa odjeću, obuću, kozmetiku, izlaske, samo na džeparac na dijete i hranu oko 250,00 eura, a kada se doda i sve to ostalo potroši i preko 500,00 eura. U to još treba dodati i troškove izleta, školskih knjiga. Ona bi htjela ići na izvanškolsku aktivnost, ali to nije u mogućnosti s obzirom na to da nema financija da joj to plati. Navodi da se tuženik oglušio na njezin upit da sudjeluje u izvanrednim troškovima kao što su bili troškovi izleta i organiziranja njezinog rođendana i krizme. Nalazio je različite izgovore, iako ga je dva tjedna prije svih događaja o svemu obavijestila. On je predložio da ja pristane na manji iznos uzdržavanja, na što ona ne pristajem jer uopće ne sudjeluje u životu djeteta.

7.2. Pored navedenoga, ističe da je tuženik ovršen po prethodnoj presudi, ne zna točno kako mjesečno se ustezalo, jer je svaki mjesec različito bilo. Zna da nikad nije iznos kako je određen sudski. Ti iznosi su bili u manjim vrijednostima po 80,00 eura ili 100,00 eura, a nekad i 160,00 eura. Nema saznanja o zaposlenju tuženika, ali zna da plaća stan, sada plaća i odvjetnika, ima djevojku, zna da radi i da ima dobra primanja.

8. Iskaz majke i zakonske zastupnice tužiteljice sud je uzeo u obzir kod donošenja odluke u dijelu u kojem je navodila troškove maloljetne tužiteljice kao i obveze i svoje imovinske prilike, s obzirom na to da navedeno i proizlazi iz priložene dokumentacije u spisu. Također, sud je uzeo u obzir i iskaz u dijelu u kojem je navodila da se tuženiku prisilnim putem ustežu iznosi određeni ranijom sudskom odlukom.

9. Uvidom u dostavljenu dokumentaciju za tužiteljicu proizlazi da je sada u dobi od 15 godina, zdrava je djevojka i ima uobičajene potrebe oko hrane, odjeće i obuće. Učenica je srednje škole pri čemu se ističe da je u tužbi podnesenoj 5. lipnja 2024. navedeno da je dijete učenica srednje škole, dok je majka djeteta u iskazu od 2. travnja 2025. navela da dijete završava 8. razred.

9.1. Iz iskaza majke opisanog u točki 7. ovog obrazloženja presude proizlazi da mjesečno na dijete potroši preko 600,00 EUR, a što se odnosi na hranu, odjeću i obuću uz dodatne iznose koji se odnose na poklone za rođendane koji budu do tri puta mjesečno za što izdvoji po 20,00 EUR za svaki te dodatno za džeparac i izvanredne troškove (primjerica izlet, aparat za zube i slično).

10. Iz izvješća o socioekonomskim prilikama tuženika sastavljeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad –Područnom uredu Šibenik Klasa: 552-07/25-02/4, Urbroj: 139- 081-03/47-25-5 od 23. travnja 2025. (list 42-43 spisa) proizlazi sljedeće:

- prema izjavi tuženika, radi već 11 godina boravi na području Republike Hrvatske temeljem radne dozvole koju mu ishodi poslodavac. Zaposlen je u privatnoj tvrtki „Toplinske izolacije“ d.o.o. i ostvaruje primanja u iznosu od 830,00 EUR (slovima: osamstotrideset eura) mjesečno, stanuje u podstanarskom stanu s partnericom koja nema službeno zaposlenje, podstanarstvo plaća 500 EUR (slovima: petsto eura) mjesečno, a vodi i sve ostale financije ( hrana, režije).

- nema nikakve dodatne zarade „sa strane“ jer mu zdravstveno stanje ne dozvoljava raditi ništa više od minimuma.

- zadnjih šest mjeseci ovrhom usteže mu se iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) alimentacije za uzdržavanje za dijete po ranijoj presudi,

- nema u vlasništvu nikakvo zemljište, nekretninu, automobil, a naglašava da nema niti obitelj u Šibeniku/Hrvatskoj koja bi mu financijski mogla pripomoći,

- s maloljetnom tužiteljicom nema nikakav kontakt, da joj je znao poslati paket, ali da bi majka to vraćala, da je po razvodu braka s djetetom je bio par puta u kontaktu telefonom i to na samom početku, ali od tada ništa.

10.1. Tuženik smatra da je iznos koji se od njega traži previsok za potrebe djeteta te dobi, htio bi viđati dijete i želi s majkom djeteta mirnim i razumnim putem rješavati sva pitanja bitna za zajedničko dijete.

11. Uvidom u obračune plaće za tuženika za travanj, svibanj, lipanj 2024 (list 29-31 spisa), proizlazi da mu se isplaćuje mjesečno iznos od 793,20 EUR (slovima: sedamstodevedesettri eura i dvadeset centi).

12. Na temelju izvedenih dokaza, odnosno visine primanja koje ostvaruje, proizlazi da su mjesečna primanja tuženika s početkom podnošenja tužbe pa do donošenja ove presude stalna novčana primanja, zatim da tužiteljica živi s majkom te da s ocem ne ostvaruje osobne odnose, kao i da otac ne doprinosi dobrovoljno za uzdržavanje djeteta već mu se prisilnim putem naplaćuju mjesečno iznosi i u različitim iznosima svaki mjesec.

13. Iz izvedenih dokaza te uvidom u isprave priložene u spisu, zatim saslušanjem majke i tužiteljice, uzimajući u obzir očitovanja tuženika utvrđeno je da su se promijenile okolnosti u odnosu na one utvrđene u ranijoj odluci te da su se povećali troškovi života tužiteljice zbog njezine dobi i školovanja te da dosadašnji iznos uzdržavanja ne pokriva ukupne materijalne potrebe tužiteljice koja ima veliki potencijal i želje za napredovanjem, odlična je učenica. Njezine potrebe povećale su se samom činjenicom odrastanja zbog čega ima veće potrebe za hranom, odjećom, obućom, higijenskim potrepštinama, a nastali su i troškovi zbog školovanja pri čemu se ističe da je općepoznata činjenica da su zbog inflacije sve cijene povećane pa su svima u Republici Hrvatskoj veći troškovi života.

13.1. Tužiteljica je sada u dobi od 15 godina, ima troškove pribave školskog pribora, knjiga, putovanja i izleta koje troškove je njezina majka platila. Živi s majkom.

13.2. Tuženik je s primanjima od mjesečno od 793,20 EUR (slovima: sedamstodevedesettri eura i dvadeset centi) koji su veći nego primanja koja je primao kako je utvrđeno u točki 6.3. ovog obrazloženja presude. Naime, tuženik je prema ranijoj odluci primao iznos od oko 500,00 EUR kao minimalan iznos plaće te naveo da na ruke prima ostatak plaće koji s minimalnim iznosom dođe do iznosa od oko 950,00 EUR (slovima: devetstopedeset eura). U ranijoj presudi se navodi da je tada brinuo o majci i dvojici braće, a sada brine o djevojci koja nije zaposlena. Kroz spis nije dokazano da ostvaruje prihode dodatnim poslovima. Osim tužiteljice, nema drugih osoba za uzdržavati.

14. Iz svega navedenog je vidljivo da su se od dana donošenja ranije odluke promijenile okolnosti i na strani tužiteljice koja prima uzdržavanje i na strani tuženika kao osobe koja je dužna uzdržavati tužiteljicu koja je maloljetna i redovito se školuje kroz srednjoškolsko obrazovanje.

15. Međutim, tijekom postupka tužiteljica nije dokazala koji iznos je tuženik uplaćivao na ime iznosa određenog ranijom odlukom, iako je na to bila pozvana rješenjem ovoga suda posl.br. P Ob-686/2024-18 od 8. srpnja 2025. i rješenjem ovoga suda posl.br. P Ob-686/2024-26 od 8. listopada 2025.

15.1. Tužiteljica je u podnesku od 2. rujna 2025. navela da je njezino pravo ishoditi odluku o povećanju iznosa uzdržavanja te da to pravo nije u nikakvoj vezi s tuženikovim djelomičnim plaćanjem uzdržavanja i da ona kod eventualne ovršne naplate dugovanja neće potraživati dio za tražbine koje tuženik plati pozivajući se pritom na odredbu čl. 171. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

15.2. Imajući u vidu shvaćanje tužiteljice iz točke 15.1. ovog obrazloženja presude, ukazuje se da bi izostavljanjem djelomičnih uplata tuženika, a koje među strankama nisu sporne već su sporni iznos tih djelomičnih uplata s obzirom na to da tuženik navodi da se usteže 300,00 EUR, a tužiteljica ne navodi iznos, pogrešno se primijenilo materijalno pravo.

15.3. Naime, navedenu okolnost tuženik više ne bi mogao isticati u ovršnom postupku kako to pogrešno tumači tužiteljica, a s obzirom na to da je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 11/22 i 06/24) propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (O tome i u Rješenju Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž Ob-128/2024-3 od 12. rujna 2024.).

15.4. Slijedom navedenoga, imajući u vidu da među strankama nije sporno da je tuženik djelomično uplaćivao iznose temeljem ranije odluke, a da je u svrhu dopune činjeničnog stanja sud pozvao tužiteljicu da pravilno postavi tužbeni zahtjev tako da navedene iznose nominalno uračuna u doprinos uzdržavanju tužiteljice u predmetnom razdoblju, a što je tužiteljica odbila, proizlazi da nije moguće odlučivanje po tužbenom zahtjevu za razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja presude.

15.5. Navedeno posebice jer primjenom čl. 7 . st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoje zahtjeve ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl.8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će se primjenom pravila o teretu dokazivanja, pa je tužiteljica trebala dokazati ono što tvrdi i na čemu temelji svoj tužbeni zahtjev posebice jer je sama majka tužiteljice u iskazu navela da je nesporno da je tuženik djelomično plaćao uzdržavanje u različitim mjesečnim iznosima koji tijekom postupka nisu navedeni iako su osporeni navodi tuženika da je riječ o iznosu od 300,00 EUR mjesečno. Dakle, utvrđenje visine uplaćenih iznosa uzdržavanja je nužna pretpostavka za suđenje o obvezi tuženika na povećani iznos uzdržavanja.

16. Pravna osnova tužbenog zahtjeva je u skladu s odredbom čl. 285. Obiteljskog zakona kojom su propisane promijenjene okolnosti u vezi s obvezom uzdržavanja pa je tako propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

16.1. Prema čl. 432. st. 1. Obiteljskog zakona sud će u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja utvrditi povećani iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojeg ga treba plaćati.

16.2. Člankom 307. stavkom 1. Obiteljskog zakona propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje.

16.3. Na temelju čl. 311. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta (stavak 1.) i to prema životom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (st. 2.).

16.4. Člankom 313. Obiteljskog zakona propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.), te da roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.), dok je sud kod utvrđivanja mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.), a novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

16.5. Prema čl. 314. st. 2. i 3. Obiteljskog zakona, propisano je da se minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće, dok se od navedenoga iznimno mogu potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

17. Minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024) koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2023. godinu, iznosi 1.148 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku (»Narodne novine«, broj 21/24) za dijete od 13 do 18 godina 22 % prosječne neto plaće 252,56 eura.

17.1. Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 49/2024) koju je donijelo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na temelju čl. 314. st. 4. Obiteljskog zakona propisani su iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj. U skladu s navedenim, za platni razred do do 1.148,00 EUR (slovima: tisućustočetrdesetosam eura) predviđen je mjesečni iznos za dijete u dobi od 13 do 18 godina u iznosu od 252,56 (slovima: dvjestopedesetdvaeuraipedesetšest centi).

18. Minimalni novčani iznosi potrebni za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 75/2025) koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske, koja za 2024. godinu, iznosi 1.318,00 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku (»Narodne novine«, broj 34/25) za dijete od 13 do 18 godina 22 % prosječne neto plaće 290,00 eura.

18.1. Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ br. 75/2025) koju je donijelo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na temelju čl. 314. st. 4. Obiteljskog zakona propisani su iznosi uzdržavanja prema prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta, prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima i prosječnim troškovima života u Republici Hrvatskoj. U skladu s navedenim, za platni razred do 1.318,00 EUR (slovima: tisućutristoosamnaest eura) predviđen je mjesečni iznos za dijete u dobi od 13 do 18 godina u iznosu od 290,00 EUR (slovima: dvjestodevedeset eura).

19. Prilikom određivanja iznosa uzdržavanja, sud je uzeo u obzir podatke o minimalnim iznosima koje je dužan platiti roditelj koji ne živi s djetetom, te činjenicu da tuženik osim djeteta nema drugih osoba za uzdržavati te da uzdržava djevojku koja je punoljetna, zdrava i radno sposobna, ali trenutno nezaposlena, dok je u vrijeme ranije presude brinuo o majci i dvojici braće.

19.1. S tim u vezi, sud je pazio da kod donošenja odluke pazi da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja u skladu s čl. 311. st. 2. Obiteljskog zakona.

20. Uzdržavanje je pravo i dužnost roditelja te je radno sposoban roditelj dužan uzdržavati svoje maloljetno dijete u skladu s čl. 288. Obiteljskog zakona. Pri određivanju visine potrebnog iznosa uzdržavanja u prvome redu mora se voditi računa o dobrobiti djeteta, a u vezi s njegovom dobi i potrebama djeteta. S tim u vezi, radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja djeteta.

21. Nadalje, ovaj sud imao je u vidu odredbu članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97) koja propisuje da interesi djeteta trebaju imati prednost, te odredbu članka 27. Konvencije o pravima djeteta prema kojoj odredbi svakom djetetu treba priznati pravo na standard življenja primjeren djetetovu tjelesnom, duševnom, duhovnom, ćudorednom i društvenom razvoju, a roditelji su u prvom redu odgovorni osigurati, unutar svoje sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj.

22. S obzirom na to da je tužiteljica u dobi od 15 godina te pohađa srednju školu, a za koje školovanje je potrebno osigurati troškove školskih udžbenika, literature, opreme za nastavu, ali i troškove svakodnevnog života koje plaća majka tužiteljice i odnose se na hranu, održavanje kućanstva, plaćanje režija u mjesečnom iznosu od 300,00 EUR (slovima: tristo eura), zatim da je tužiteljica zdrava, potreban joj je džeparac koji joj majka mjesečno osigurava u iznosu od 60,00 do 70,00 eura, te da ima potreba poput djevojaka njene starosti za druženja, odlazaka na rođendane iako je iz iskaza majke tužiteljice vidljivo da je i u tom dijelu skromna, te da ode na tri rođendana za koja izdvoji mjesečno do 20,00 EUR, procijenjeno je da su trenutno ukupne mjesečne potrebe tužiteljice oko 800,00 eura mjesečno.

22.1. U odnosu na prigovore tuženika da nije potrebno određivati povećanje iznosa uzdržavanja, ukazuje se da su navedeni prigovori neosnovani posebice imajući u vidu naznačene troškove tužiteljice i opće poznatu činjenicu da su svi troškovi u vidu porasta cijena povećani te da čitavo vrijeme tuženik nije nikada tražio smanjenje zakonske obveze uzdržavanja, ali imajući u vidu i prigovore tuženika koji nisu usmjereni na osporavanje troškova tužiteljice već osporavanja navoda majke tužiteljice i prikazivanja svojeg imovinskog stanja zbog kojeg smatra da je onemogućen uplaćivati iznos koji potražuje tužiteljica. Tuženik prima plaću, radno je sposoban i u mogućnosti ostvariti veće prihode, stanuje s partnericom s kojom može dijeliti troškove, a dijete ne viđa niti ostvaruje roditeljsku skrb.

23. Imajući u vidu primanja tuženika, zatim da ničim nije dokazao da nije u mogućnosti plaćati veći iznos uzdržavanja od iznosa koji sada uplaćuje odnosno veći od 134,56 EUR (slovima: stotridesetčetiri eura i pedesetšest centi), zatim da tuženik nije u obvezi uzdržavati druge osobe, proizlazi da je u mogućnosti nastaviti plaćati uzdržavanje za tužiteljicu u iznosu koji potražuje imajući u vidu i visinu iznosa uzdržavanja koja je predviđena za dijete u dobi do 18 godina kako je to i opisano u točkama 17. i 18. ovog obrazloženja presude, te imajući u vidu da tuženik ne ostvaruje osobne odnose s djetetom, ne ostvaruje niti jedan oblik roditeljske skrbi.

24. Navodi tuženika o troškovima njegova života samo su djelomično osnovani jer unatoč činjenici kako su i njemu porasli životni troškovi zbog porasta životnih troškova svima, ovi troškovi tuženika nisu u potpunosti nužni jer nije sam dužan snositi sve troškove stanovanja. Također, obveze tuženika zbog dospjelih, neplaćenih iznosa uzdržavanja temeljem ranije odluke nisu relevantne za utvrđivanje njegove mogućnosti da uzdržava tužiteljicu jer ničim nije dokazao da nije u mogućnosti plaćati zatraženi iznos posebice jer i sam u točki 10. ovog obrazloženja presude navodi da mu se zadnjih šest mjeseci usteže iznos od 300,00 EUR (slovima: tristo eura) na ime uzdržavanja. Za tuženika je u ranijoj presudi utvrđeno da je primao iznos od oko 500,00 EUR kao minimalan iznos plaće te naveo da na ruke prima ostatak plaće koji s minimalnim iznosom dođe do iznosa od oko 950,00 EUR (slovima: devetstopedeset eura), kako je i navedeno u točki 13.2. ovog obrazloženja presude.

25. S obzirom na to da je u čl. 313. st. 5. Obiteljskog zakona propisano kako se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, sud smatra kako to tuženik nije dokazao iako je uredno pozvan na dostavu dokaza, kao i na pristupanje ročištu na kojem je trebao iznijeti svoje stavove oko tužbenog zahtjeva, te se navedene novčane obveze tuženika kod plaćanja najamnine i režija za koje ne prilaže niti jedan dokaz ne mogu uzeti u obzir prilikom utvrđivanja njegovih mogućnosti da plaća povećani iznos uzdržavanja za tužiteljicu. Slijedom toga, proizlazi da je tuženik u mogućnosti plaćati uzdržavanje za tužiteljicu u iznosu većem od dosadašnjeg, a bez štetnih posljedica po zadovoljavanje svojih životnih potreba jer je to u skladu s dokazanim potrebama djeteta te mogućnostima tuženika kako je to gore već navedeno. Sud smatra kako su potrebe djeteta realno navedene, s obzirom na uzrast, osnovne životne potrebe, potrebe školovanja, a s obzirom i na mogućnosti roditelja.

26. Sud je majci tužiteljice cijenio da svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, dok je otac dužan svoju obvezu uzdržavanja djeteta ispunjavati zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, sve temeljem čl. 310. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona kojim je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

27. U skladu s navedenim, ovaj sud je ocijenio da su se okolnosti promijenile, te da tuženik s obzirom na svoja mjesečna primanja i ostale obveze može bez ugrožavanja svojih životnih potreba plaćati ukupan iznos od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) za tužiteljicu i da će taj iznos biti tek dostatan za njezine životne potrebe, pritom uzevši u obzir da majka doprinosi za tužiteljicu kroz svakodnevnu brigu s kojom živi tužiteljica, te da majka tužiteljice također ima primanja i samostalno brine o djetetu s obzirom na to da tuženik kao otac ne ostvaruje niti jedan oblik roditeljske skrbi zbog kojeg bi mu bilo umanjen iznos.

28. Naime, tuženik ne živi s tužiteljicom, a iznos naznačen u tužbenom zahtjevu, uzimajući u obzir utvrđeno stanje, bi predstavljao iznosa koji bi roditelj, koji nema drugih obveza uzdržavanja, trebao plaćati za svoje dijete s obzirom na svoje financijske mogućnosti i činjenicu da ne ostvaruje osobne odnose s djetetom, zdrav je radno sposoban. Posebice ako se uzme u obzir iznos koji je tuženik kao otac doprinosio za tužiteljicu do sada u ukupnom iznosu od 265,44 EUR (slovima: dvjestošezdesetpet eura) i to u vrijeme kada je imao manja primanja i brinuo o majci i dvojici braće, dok bi sada uplaćivao iznos od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) mjesečno s malo većim primanjima nego ranije, bez obveze uzdržavanja drugih osoba što ukazuje sve da može i nadalje imati dovoljno za sebe i kada plati povećani iznos za tužiteljicu. Majka i zakonska zastupnica djeteta je dužan javiti tuženiku kao ocu broj tekućeg računa na koji može uplaćivati povećane iznose uzdržavanja.

28.1 Roditelj uvijek treba staviti svoje dijete u prioritet i bilo kakve svoje osobne potrebe podrediti potrebama djeteta, sve dok dijete nije u mogućnosti samostalno ostvarivati svoje prihode, a što tužiteljica sigurno sada nije jer se redovito školuje i troškovi školovanja kako su i navedeni nisu isti kao što su bili ranije imajući u vidu inflaciju.

29. Slijedom navedenoga, a primjenom odredbi čl. 288. st. 1., 307., 311., 313., Obiteljskog zakona, a u vezi s čl. 309., 310. i 314. Obiteljskog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

30. Ovdje se ističe da je uzdržavanje dosuđeno od donošenja presude, jer su sve okolnosti bitne za donošenje oduke postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave, posebice imajući utvrđenja navedena u točki 15. ovog obrazloženja presude.

31. U skladu s navedenim, a s obzirom na to da nije usvojen zahtjev tužiteljice koji se odnosi na povećanje iznosa uzdržavanja za iznos od 400,00 EUR (slovima: četiristo eura) uvećano za zateznu kamatu za svaki dospjeli, neplaćeni iznosu uzdržavanja za razdoblje od podnošenja tužbe 5. lipnja 2024. do 13. listopada 2025., odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

32. O zakonskim zateznim kamatama na dospjele i neplaćene obroke uzdržavanja odlučeno je primjenom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).

33. Stranke se ujedno upozoravaju da ako se okolnosti ponovo bitno promijene, uvijek mogu ponovo tražiti povišenje/smanjenje obveze uzdržavanja odnosno prestanak uzdržavanja u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona, pri čemu je sud u obzir uzeo tijek postupka i konačne rezultate postupka.

35. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 366. Obiteljskog zakona i čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona, pri čemu je sud u obzir uzeo tijek postupka i konačne rezultate postupka.

36. Tužiteljica zastupana po punomoćniku, navela je da traži parnične troškove (list 1- 2 i 91 spisa) u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak uvećano za sastav tri podneska od 100,00 EUR i zastupanje na tri ročišta u iznosu od 100,00 EUR.

36.1. Tuženik se protivio zahtjevu maloljetne tužiteljice, te je sam potraživao naknadu parničnog troška u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak.

37. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, sud je uzeo u obzir o okolnosti slučaja i ishod postupka, a posebno činjenicu da je ova odluka donesena za dobrobit tužiteljice s obzirom na to da je po provedenom postupku utvrđeno da su se protekom vremena od donošenja ranije odluke promijenile okolnosti i povećale potrebe za uzdržavanjem, a što je tuženik osporavao ističući svoje materijalne prilike koje su se u odnosu na ranije prilike promijenile.

37.1. S tim u vezi, sud je priznao tužiteljici trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 200 bodova (Tbr. 7. toč. 2. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema Tarifi (Tbr. 54. Tarife ("Narodne novine", broj 138/2023), iznosi sveukupno 400,00 EUR (slovima: četiristo eura), uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 500,00 EUR (slovima: petsto eura). Navedena nagrada uključuje sastav tužbe, te zastupanje na ročištima održanima kod ovoga suda 2. travnja 2025., 8. srpnja 2025. i 8. listopada 2025.

37.2. Sud nije priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 19. kolovoza 2024. s obzirom na to da istim dostavlja ispravu koju je omaškom propustio dostaviti uz tužbu, niti sastav kako navodi drugog podneska od 19. kolovoza 2024. s obzirom na to da u spisu ne prileži podnesak navedenog datuma već 16. kolovoza 2024. Također, sud nije priznao tužiteljici trošak ročišta od 2. rujna 2025. s obzirom na to da je odgođeno na njezin prijedlog, niti sastav podnesaka od 5. svibnja 2025. s obzirom na to da je isti mogao navesti na ročištu održanim 2. travnja 2025. za koji mu je priznat trošak postupka, dok podnesci od 2. rujna 2025. i 5. rujna 2025. nisu bili od utjecaja na vođenje ovog postupka.

38. Nadalje, na dosuđeni trošak, tužiteljica je zatražila i pripadajuću zateznu kamatu (list 91 spisa), pa je odlučeno da je tuženik obvezan iznos iz točke 37.1. ovog obrazloženja isplatiti tužiteljici zajedno s pripadajućom zateznom kamatom (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate).

39. Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

40. U skladu s navedenim, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zagrebu, 14. listopada 2025.

S u d a c

Neda Šola

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana koja se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u 4 istovjetna primjerka, a o kojoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude i rješenja, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude i rješenja.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku

3. Spis