REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4810/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Branka Mandić, odvjetnica u Zagrebu, Zvonimirova 9, protiv tuženog Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2221, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 28. lipnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2221, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 28. lipnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22-013/2043, URBROJ: 251- 09-22-1/002-23-2 od 31. ožujka 2023. kojim su zamijenjene točke II. i III. izreke rješenja Grada Zagreba, Ureda za demografiju KLASA: UP/I-551-06/18-013/104, URBROJ: 251-21-01-18-2 od 2. veljače 2018. novim točkama.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da pobija osporavano rješenje zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Dodaje da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom KLASA: UP/I-551-06/22-013/2043, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 31. ožujka 2023. zamijenjeno rješenje Grada Zagreba Ureda za demografiju KLASA: UP/I-551-06/18-013/104, URBROJ: 251-21-01-18-2 od 2. veljače 2018. u dijelu pod točkom II. i III. izreke novim točkama II. i III. na način da se točkom II. izreke određuju razdoblja i iznosi isplate novčane pomoći, a točkom III. izreke razlozi prestanka novčane pomoći. Opisuje da je protiv navedenog rješenja izjavila prigovor radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog postupka. Iznosi da je u prigovoru osporila zakonitost navedenog rješenja jer je rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju KLASA: 551-06/18-013/104, URBROJ: 251-21-01-18-2 od 2. veljače 2018., kojim joj je priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, steklo svojstvo pravomoćnosti. Nastavlja da se prema odredbi članka 13. Zakona o općem upravnom postupku odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Ističe da su odredbama članaka 129. do 132. Zakona o općem upravnom postupku propisani uvjeti za poništavanje i ukidanje rješenja. Smatra da u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan zakonski uvjet za poništavanje, ukidanje ili mijenjanje rješenja kojim je stekla pravo na novčanu pomoć. Pojašnjava da kako u konkretnom slučaju rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju KLASA: 551-06/18-013/104, URBROJ: 251-21-01-18-2 od 2. veljače 2018., kojim joj je priznato pravo na novčanu pomoć, predstavlja upravni akt koji je donijet u upravnom postupku na isti se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku te se samom Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ne mogu derogirati odredbe tog Zakona. Smatra da iako je odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, a na koju odredbu se poziva prvostupanjsko tijelo tuženika, propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama Odluke, do 31.prosinca 2022. time nije propisana mogućnost mijenjanja pravomoćnog rješenja suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, kako to pogrešno smatra tuženik. Opisuje da se u obrazloženju pobijanog rješenja kojim se odbija njen prigovor navodi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći, a da se pobijano rješenje temelji upravo na toj Odluci. Napominje da ne osporava mišljenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u odnosu na legitimnost prava na uređivanje novčane pomoći roditelja odgojitelja kao niti zakonitost Odluke o novčanoj pomoći za roditelje odgojitelja iz 2022., ali da osporava zakonitost prvostupanjskog rješenja tuženika kojim je izmijenjeno pravomoćno rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju KLASA: 551-06/18-013/104, URBROJ: 251-21-01-18-2 od 2. veljače 2018. suprotno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje navodi da joj je u prvostupanjskom postupku bilo uskraćeno i pravo sudjelovati u ispitnom postupku, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice, okolnosti i dokaze koji su bitni za rješavanje upravne stvari, a u obrazloženju pobijanog rješenja tuženika nisu navedeni razlozi za takvo postupanje prvostupanjskog tijela čime je postupljeno protivno odredbi članka 30. Zakona o općem upravnom postupku. Dodaje da tuženik u obrazloženju svojeg rješenja navodi da njen prigovor, kako joj nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, zbog čega nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razrješenje pravog stanja stvari te joj je kao stranci onemogućilo ostvarenje zaštite njezinih prava i pravnih interesa nije osnovan. Iznosi da se tuženik poziva na odredbu članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku prema kojoj službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Nastavlja da prvostupanjsko upravno tijelo nije postupilo sukladno navedenoj zakonskoj odredbi. Naprotiv, smatra da je, s obzirom da se radi o postupku u kojem se odlučuje o stečenim pravima stranke i u kojem se navedena prava mijenjaju na štetu stranke, prvostupanjsko tijelo bilo dužno omogućiti sudjelovanje stranke, a radi izjašnjenja u vezi zaštite njezinih prava i pravnih interesa. Opisuje da je u prigovoru protiv prvostupanjskog rješenja istakla da je pobijano rješenje nezakonito i u dijelu koji se odnosi na uputu o pravnom lijeku iz razloga jer Zakon o općem upravnom postupku prigovor kao pravni lijek propisuje u pet područja upravnog prava izvan upravnog postupka, a da je u konkretnom slučaju pobijano rješenje donijeto u upravnom postupku. Obrazlaže da je odredbom članka 12. Zakona o općem upravnom postupku propisano da protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano. Ističe da je člankom 76. stavkom 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano da se protiv pojedinačnih akata iz stavka 1., koja u prvom stupnju donose upravna tijela županije i velikih radova, može izjaviti žalba nadležnom ministarstvu, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano. Smatra da iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da je žalba pravni lijek protiv pobijanog rješenja, a ne prigovor kako je to pogrešno navedeno u uputi o pravnom lijeku. Naglašava da, iako su i prigovor i žalba redovni pravni lijekovi, između njih postoje značajne razlike. Navodi da je prigovor samostalan, nesuspenzivan i višekratan pravni lijek, a da rok za njegovo podnošenje u konkretnom slučaju iznosi osam dana, za razliku od žalbe koja je suspenzivni pravni lijek, a rok za podnošenje iste znatno je duži i iznosi petnaest dana. Dodaje da na djelotvornost pravnog sredstva utječe i činjenica tko je nadležan za odlučivanje o istome. Iznosi da u konkretnom slučaju o prigovoru odlučuje Gradonačelnik Z [adresa], za kojeg smatra da ne udovoljava kriterijima nepristranosti. Smatra da je tuženik njezine prigovore neosnovano osporio pozivajući se na Odluku o novčanoj pomoći za roditelje i odgojitelje. Ističe da je jednostrana izmjena pravomoćne odluke od 2. veljače 2018., kojom je stekla pravo kao roditelj odgojitelj na novčanu pomoć, rješenjem tuženika od 31. ožujka 2023. izmijenjena na način koji je rezultirao smanjenjem njezine financijske pomoći kao roditelja odgojitelja, što smatra nerazmjernim i suprotnim načelu res judicata, te stoga protivnim članku 6. i članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i članku 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Predlaže da se poništi osporavano rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome poziva na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. i Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom spora sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao ročište.

6. Nesporno je da je rješenjem Grada Zagreba, Ureda za demografiju KLASA: UP/i-551-06/18-013/104, URBROJ: 251-21-21-01-18-2 od 2. veljače 2018. odlučeno da se tužiteljici priznaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja (točka I. izreke), da će se novčana pomoć isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podatcima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počevši od 1. veljače 2018. (točka II. izreke) te da novčana pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 16/16. i 19/16., dalje: Odluka/16).

7. Sporno je, je li pravilno tuženik odbio prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22-013/2043, URBROJ: 251-09-22-1/002- 23-2 od 31. ožujka 2023. kojim su zamijenjene točke II. i III. izreke rješenja Grada Zagreba, Ureda za demografiju KLASA: UP/I-551-06/18-013/104, URBROJ: 251-21- 01-18-2 od 2. veljače 2018. na način da je odlučeno da će se tužiteljici za dijete HĆ, novčana pomoć isplaćivati mjesečno i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine,

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj,

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22., dalje: Odluka/22) u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj, kao i da novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023. korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

8. Prvostupanjsko osporavano rješenje doneseno je na temelju članka 6. Odluke/22 kojim je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te odluke, do 31. prosinca 2022.

9. Navedena Odluka/22 bila je predmet ocijene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je taj sud presudom poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. odbio prijedloge podnositelja čime je donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke/22.

10. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. odbio ustavne tužbe u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023.

11. Stoga je prvostupanjsko tijelo sukladno članku 6. Odluke/22 bilo nadležno donijeti osporavano rješenje.

12. Člankom 3. Odluke/22 propisano je da se članka 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja mijenja i glasi:

"Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. -VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. te Odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj".

13. Nadalje, člankom 4. Odluke/22 propisano je da se članak 7. mijenja i glasi: "Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć."

14. Imajući u vidu sadržaj navedenih članaka osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, budući da su izmijenjeni iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u budućnosti u skladu s Odlukom/22.

15. Tužiteljici se ističe da se je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pozvao na svoj pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj je jasno izraženo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega je Sud zaključio da adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja, koja stajališta su primjenjiva i na Odluku/22, koja se osporava. Dodao je da Sud nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.

16. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske se je u odluci U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. pozvao na obrazloženje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ustanovljeni Odlukom/16 i Odlukom/18, rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Odnosno da, drugim riječima, novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti. Polazeći od članka 130. Ustava i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke/21, za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Odluku/22 kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da zakonodavna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni sustav ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja. Zaključeno je da je nedvojbeno da miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja je poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".

17. Vezano uz prigovor povratnog djelovanja Odluke/22 Ustavni sud Republike Hrvatske je naveo da je u obrazloženju presude od 5. srpnja 2022. Visoki upravni sud najprije iznio da imajući na umu činjenicu da Odluka/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima), Visoki upravni sud zaključio je da Odluka/21 djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno da se novo pravno pravilo ne primjenjuje na situaciju koja je dovršena, iz čega slijedi ocjena toga suda da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je (za opće akte) beziznimno, zabranjeno, već da je riječ o tzv. nepravnoj retroaktivnosti, odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten. Ustavni sud je utvrdio da se navedeni zaključak o nepravoj retroaktivnosti Odluke/21 može preslikati na Odluku/22.

18. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da Odluka/22 ima legitiman cilj te da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija.

19. Ustavni sud je prihvatio ocjenu Visokog upravnog suda da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22 olakšavajući im povratak na tržište rada.

20. Sud smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku("Narodne novine" broj: 47/09. i 110/21.), jer se je pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te jer nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Naime, sud je imao u vidu da su se iz podataka upravnog spisa mogle utvrditi sve relevantne činjenice, a da su rješenja mijenjana samo na način da su mijenjani iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u budućnosti u skladu s Odlukom/22, a koja je ocijenjena zakonitom. Pri tome se ističe da je Ustavni sud Republike Hrvatske zaključio da Odluka/22 ima legitiman cilj te da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija.

21. Vezano uz navod tužiteljice da je prvostupanjsko rješenje nezakonito i u odnosu na uputu o pravnom lijeku treba reći da je odredba članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja kojim je propisan pravni lijek prigovor bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu te da je presudom Usoz-254/2023- 7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti tog članka odbijen. Obrazloženo je da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Dodano je da je, osim toga, nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Zaključeno je da, imajući na umu združene učinke osporene odredbe s odredbama Zakona o upravnim sporovima proizlazi da time što je člankom 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

22. Na ročištu 29. kolovoza 2025. odbijen je prijedlog tužiteljice za prekid spora do okončanja postupka pokrenutog pred Europskim sudom za ljudska prava. Naime, člankom 105. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) propisano je da sud rješenjem može prekinuti spor:

1. dok se ne odluči o prethodnom pitanju ako je postupak o prethodnom pitanju pokrenut pred sudom ili nadležnim javnopravnim tijelom

2. dok Visoki upravni sud ne odluči o zakonitosti općeg akta koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

Imajući u vidu da je predmetna Odluka ocjenjena zakonitom pred Visokim upravnim sudom i da je Ustavni sud odbio ustavne tužbe protiv takve odluke Visokog upravnog suda te imajući u vidu da prema članku 105. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima sud može prekinuti spor, ovaj sud smatra da nema potrebe prekidati upravni spor do okončanja postupka pokrenutog pred Europskim sudom za ljudska prava.

23. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučeno je kao u točki I. izreke.

24. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Branka Mandić – e. komunikacijom

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom

3. U spis