REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4315/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-248/23-4 od 28. siječnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu broj Ps-2/2021-50 od 1. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-248/23-4 od 28. siječnja 2025.
2. Tužena nije odgovorila na prijedlog.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Tužiteljica u prijedlogu postavlja sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li se pretpostavke za stjecanje prava na otkup stana na kojima postoji stanarsko pravo imaju ispuniti u trenutku podnošenja zahtjeva, te da li se činjenice koje su nastale nakon podnošenja zahtjeva za otkup stana mogu retrogradno primjenjivati i to sa takvom pravnom snagom, da otklanjaju mogućnost otkupa stana?
2. Da li otkaz ugovora o najmu stana na kojem postoji stanarsko pravo, a koji je otkaz uslijedio nakon proteka roka u kojem su državna tijela bila dužna odlučiti o zahtjevu za otkup tog istog stana, ima ili može imati bilo kakvog utjecaja na pravo na otkup tog stana, koje pravo je zaštićenim korisnicima bilo zajamčeno prije nego što se njihov status izmijenio u zaštićene najmoprimce, tj. može li podnositelj kojemu je otkazan ugovor o najmu stana, imati pravo na otkup stana temeljem zahtjeva kojeg je podnio ne samo prije sklapanja ugovora o najmu stana, nego i prije promjene zakona, temeljem kojeg su dotadašnji nositelji stanarskog prava postali zaštićeni najmoprimci?
3. Da li se presuda koja se ne temelji ni na jednom materijalnom propisu može provjeriti, odnosno da li takva presuda ispunjava uvjete pravičnosti i može li se postupak kojeg je proveo sud drugog stupnja smatrati arbitrarnim?
4. Da li se propusti državnih tijela koja nisu na vrijeme i na zakonit način, odlučili o zahtjevu pravnog prednika tužiteljice za otkup stana mogu tumačiti i prebacivati na teret građana, kao i to da li se razlozi koji su doveli do otkazivanja ugovora o najmu tog istog stana, pogrešnim utvrđivanjem iznosa najamnine od strane nadležnih državnih tijela, mogu utvrđivati na štetu građana?“.
6. Revizijski sud je ocijenio da pitanja kako ih je postavila tužiteljica u svom prijedlogu ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) jer su preopćenita i njima tužiteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje.
6.1. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
6.2. Upravo iz tog razloga niti razlozi važnosti na koje se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji stana na drugom katu zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], a koji je tužena odbila sklopiti sa suprugom i pravnim prednikom tužiteljice CU uz obrazloženje da ne ispunjava uvjete za kupnju stana propisane Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 i 113/02, - dalje: ZPS).
7.1. Pravilno je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev zauzevši pravno shvaćanje da su stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24) 5. studenog 1996. dotadašnji nositelji stanarskog prava postali najmoprimci, pa je tako prednik tužiteljice stekao uvjete za sklapanje ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom, koji je i sklopio s tuženicom 9. veljače 2000., te je na taj način njegovo stanarsko pravo nastavilo egzistirati u transformiranom obliku.
7.2. Status najmoprimca (bivšeg stanara), čiji je nositelj bio prednik tužiteljice CU, prestao je u trenutku kada je Služba za stambene poslove Ministarstva obrane Republike Hrvatske dopisom od 4. siječnja 2005. obavijestila prednika tužiteljice da mu zbog neplaćanja najamnine otkazuju najam i pozivaju ga da u roku tri mjeseca djelatnicima Ministarstva obrane Republike Hrvatske preda stan slobodan od osoba i stvari, odnosno da je prestao najkasnije pravomoćnošću presude kojom je na zahtjev tužene utvrđeno da je ugovor o najmu otkazan.
7.3. Stoga, bez obzira što je prednik tužiteljice podnio zahtjev za kupnju stana u rokovima propisanim ZPS, i bez obzira je li ili nije u trenutku odlučivanja o tom zahtjevu ispunjavao sve uvjete za kupnju stana, u trenutku podnošenja predmetne tužbe prednik tužiteljice nije ispunjavao uvjete za kupnju stana na kojem je postojalo stanarsko pravo propisane ZPS jer mu je gotovo 15 godina prije podnošenja tužbe prestao status stanara.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. Tužiteljica se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
9.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica nije imala pravično suđenje, te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
