Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-576/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljana, kao predsjednika vijeća, te Marijane Žulj Jakovljević kao sutkinje izvjestiteljice i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska 24, zastupanog po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1472/2020-43 od 21. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1472/2020-43 od 21. svibnja 2025.:

a) potvrđuje pod točkom II. izreke presude u pobijanom dijelu.

b) preinačava pod točkom I. izreke presude u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, isplatiti tužitelju ŠG zatezne kamate na iznos od 1.069,31 eur za vremenski period od 03. ožujka 2020. do 24. ožujka 2025. i sudi:

Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja ŠG za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.069,31 eur za vremenski period od 03. ožujka 2020. do 24. ožujka 2025.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: broj Pn-1472/2020-43 od 21. svibnja 2025., odlučeno je:

" I Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, da isplati tužitelju ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova neimovinske i imovinske štete iznos od 10.492,63 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. ožujka 2020. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.838,64 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 10.492,63 eur do utuženih 11.090,60 eur (za iznos od 597,97 eur), te s dijelom zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 3.8.2019. do 2.3.2020., a kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu protiv točke I. izreke presude u dijelu u kojem je tužitelju dosuđena zatezna kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ( iznos od 1.069,31 eur) za razdoblje od 03. ožujka 2020. pa do 24. ožujka 2025. kao dana kada je tužitelj preinačio tužbu te protiv točke II. izreke u odnosu na dosuđeni trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eur. Tuženik pobija odluku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti presudu na način da se odbije usvojeni dio tužbenog zahtjeva, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nije počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05,2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

6. No, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu i to u dijelu koji se odnosi na vremenski period tijeka zateznih kamata na naknadu štete, odnosno u dijelu koji se odnosi na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog štetnog događaja od 06. studenog 2018. kada je tužitelj stradao kao vozač motocikla reg. oznaka [registarska oznaka].

8. U prvostupanjskom postupku nije bila sporna pasivna legitimacija te odgovornost tuženika, dok je bila sporna visina tužbenog zahtjeva. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima ortopedu dr. Miljenku Franiću i psihijatru dr. TG.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u ukupnom iznosu od 10.492,63 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 03. ožujka 2020. pa do isplate, kao i zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.839,64 eur. Također, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 597,97 eur. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi kako je tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 27. ožujka 2025. potraživao isplatu iznosa od 11.090,60 eur zajedno sa zateznim kamatama, koju preinaku je sud dopustio jer je tužbeni zahtjev tužitelj specificirao, nakon provedenog medicinskog vještačenja u postupku. Tužitelju su priznate zatezne kamate na dosuđeni iznos od 10.492,63 eur od 03. ožujka 2020. pa do isplate jer obveza dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga pa kako je liječenje završeno 02. ožujka 2020., tužitelj ne može potraživati kamatu s danom podnošenja odštetnog zahtjeva. Prvostupanjski sud je tužitelju priznao trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 eur.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda djelomično prihvaća i ovaj sud.

11. Osnovano upire tuženik u žalbi u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na iznos neimovinske i imovinske štete, odnosno u dijelu koji se odnosi na preinačeni dio tužbe pa je djelomično osnovana žalba tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Naime, tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud u odluci Rev-711/2023 od 05. lipnja 2024. i Rev- 775/2023 od 16. srpnja 2024.).

13. U konkretnom slučaju, obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika ( u ovome slučaju tijek zateznih kamata ) moraju ocjenjivati prema odredbama Zakona o obveznom osiguranju u prometu ( Narodne novine 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14, u daljnjem tekstu ZOOP), koji je lex specialis.

14. Primjenom čl. 12. st. 4. ZOOP tuženik nije mogao pasti u zakašnjenje za plaćanje naknade neimovinske i imovinske štete jer u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. istoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

15. Prema tome, a kako je tužitelj podneskom od 27. ožujka 2025. povisio tužbeni zahtjev na ime naknade imovinske i neimovinske štete za iznos od 1.069,31 eur, a koji iznos nije bio obuhvaćen odštetnim zahtjevom pa tuženik nije mogao biti u zakašnjenju za taj iznos, valjalo je prvostupanjsku odluku preinačiti u dijelu nepripadno dosuđenih zateznih kamata na navedeni iznos te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu, odnosno za zatezne kamate na iznos od 1.069,31 eur u vremenskom periodu od 03. ožujka 2020. (dan završetka liječenja) do 27. ožujka 2025.( dan kada je tužba preinačena) temeljem čl. 373. t. 3. ZPP.

16. Nasuprot navedenog, žalbeni navodi tuženika koji se odnose na trošak pristupa ročištu za objavu presude nisu osnovani.

17. Prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice.

18. Ročište na kojem se presuda objavljuje sud je u smislu odredbe čl. 335. st. 6. ZPP dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena stoga je trošak pristupa ročišta za objavu presude, parnični trošak koji je nastao u tijeku parničnog postupka.

19. Tužitelj je zahtjev za naknadu troškova ročišta za objavu presude određeno postavio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. i 3. ZPP do zaključenja glavne rasprave u iznosu od 125,00 eur. Kako je dakle, zamjenik punomoćnika tužitelja pristupio na ročište na kojem je presuda objavljena, tužitelj ima pravo na naknadu nastalog troška, a kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

20. Imajući u vidu odredbe čl. 336. ZPP te Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano sa pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/105/14 - dalje: Ustav), te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencija) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude – za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka (tako i Vrhovni sud u predmetu Rev-832/22 od 22. ožujka 2023).

21. Slijedom svega navedenog, suprotno navodima tuženika, tužitelj ima pravo na naknadu troška pristupa ročištu za objavu presude pa je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

22. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe iz razloga što je tuženik sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu stoga je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.

23. U preostalom nepobijanom dijelu, presuda ostaje neizmijenjena.

Vukovar, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Krešimir Biljan