Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2339/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Sanje Štefan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika - specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja M. P. iz P., vlasnik obrta "Salon stolarije i namještaja P.", kojeg zastupa M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Z., Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 8 UsI-709/22-7 od 24. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 8 UsI-709/22-7 od 24. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika od 5. svibnja 2022. i rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 12. siječnja 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je utvrđen manje obračunat porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018, porezna osnovica od 136.700,00 kuna, porezna stopa od 25%, porezna obveza od 34.175,00 i kamate zbog nepravovremeno plaćenog poreza od dana dospijeća do dana zaključenja zapisnika 13. prosinca 2021. u iznosu od 5.648,28 kuna, te je naloženo tužitelju da uplati utvrđene iznose na navedeni račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, te da nakon izvršene uplate provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS). Ističe da mu nije omogućeno da ravnopravno sudjeluje u upravnom postupku poreznog nadzora jer se nije mogao izjasniti o svim činjenicama utvrđenim tijekom poreznog nadzora, isto tako stiče da je sud odbio sve predložene dokazne prijedloge od strane tužitelja, navodi da je u konkretnom slučaju bitna činjenica da je sporna nekretnina služila poreznom obvezniku od početka obavljanja obrtne djelatnosti isključivo u tu poslovnu svrhu, i da se od tada nalazi u popisu osnovnih sredstava obrta i u vlasništvu poreznog obveznika. Dakle, nekretnina na kojoj su izvršeni fakturirani radovi je osnovno sredstvo rada, pilana poreznog obveznika, upisano je u službenom popisu obrtnih osnovnih sredstava i vlasništvo je samog obrtnika, pa se tvrdnja suda i poreznih tijela u spornim odlukama pokazuje kako su primijenili pretjerani formalizam koji je zabranjen. Ističe da se građevinsko poslovni objekt "Salon stolarije i namještaja P." koristi samo za potrebe obavljanja jedine djelatnosti tužitelja i to od osnutka obrta 2001. te da je ista greškom isknjižena u glavnoj knjizi 2018. ali je to odmah ispravljeno, međutim u ostalim evidencijama imovine obrta ista se nalazila tijekom 2018. godine. Ističe da je sud u pobijanoj presudi obrazložio da se za usluge navedene na ulaznim računima br. 156, 309, 338 i 454 ne može utvrditi da su primljene za potrebe tužiteljevih oporezivih transakcija, te iako je tužitelj obrazložio navedeno, ujedno smatrajući da je porezni službenik bio dužan provjeriti sve relevantne činjenice, što isti nije učinio, to je sud pogrešno ocijenio kako je dokazni prijedlog za provedbu očevida suvišan i nepotreban, a prema mišljenju tužitelja upravo bi se predloženim očevidom utvrdile i činjenice u korist tužitelja.
4. Slijedom navedenog tužitelj smatra da osporenom presudom nisu poštivana ustavna jamstva sudske kontrole upravnih akata koja podrazumijevaju stvarnu i učinkovitu neovisnu i nepristranu sudsku zaštitu. Smatra da je u konkretnom slučaju razvidno kako je sud cijenio isključivo dokaze koje je predložilo porezno prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo, a pri tom zanemarujući tužitelja i njegove prijedloge, te je takvim postupanjem povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka. Predlaže da Visoki upravni sud poništi pobijanu presudu te sam donese odluku u ovoj upravnoj stvari.
5. Tuženik, iako pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Suprotno tužiteljevoj tvrdnji upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog zbog bitne povrede pravila sudskog postupka.
8. Prvostupanjski sud je pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a).
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja proveden porezni nadzor o čemu je sastavljen zapisnik od 13. prosinca 2021. na koji tužitelj nije izjavio prigovor.
10. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi kako je izvršenim uvidom u predočenu poslovnu dokumentaciju, odnosno ulazne račune i knjigu ulaznih računa utvrđeno da je tužitelj evidentirao i koristio pretporez po računima broj 156, 309, 338 i 454. Od tužitelja je zatraženo, vezano za navedene račune, obaviješću od 22. veljače 2021. da se očituje radi li se o uslugama koje su primljene u vezi oporezivih isporuka, odnosno na koje izlazne fakture se vežu, te da dostavi iste kao i da za navedene građevinske usluge dostavi podatke o mjestu izvođenja radova. Tužitelj se očitovao dana 17. rujna 2021. Iz navedenog očitovanja utvrđeno je da se prema navodu tužitelja primjena usluga pod ulaznim računom broj 156 vežu za isporuku pod rednim brojem IRA 10 računa broj 12/111 od 2. svibnja 2018., druga privremena situacija broj 4/2018 (obrada špaleta vrata cementnom žbukom), broj knjige ulaznih računa URA 181, račun broj 17/1 od 15. svibnja 2018., navedene građevinske usluge primljene su u vezi oporezivih isporuka i vežu se za broj knjige izlaznih računa IRA 13, račun broj 15/1/1 od 25. svibnja 2018., treća okončana situacija broj 6/2018 (obrada špaleta vrata cementnom žbukom), broj knjige izlaznih računa IRA 11, račun broj 13/1/1 od 2. svibnja 2018., treća okončana situacija broj 5/2018 (izrada betonskih podloga nadstrešnice i izrada krovišta nadstrešnice) i broj knjige izlaznih računa IRA 9, račun broj 11/1/1 od 2. svibnja 2018. (izrada pocinča, bojane limarije). Vezano za broj knjige ulaznih računa broj URA 309, račun broj 26/PEN/1 od 31. srpnja 2018., broj knjige ulaznih računa URA 339, račun broj 32/PEN/1 od 31. kolovoza 2018., i broj knjige ulaznih računa URA 454, račun broj: 40/PEN/1 od 30. studenog 2018. Tužitelj je naveo da se navedeni građevinski radovi odnose na građevinski poslovni objekt "Salon stolarije i namještaja P." sa sjedištem u P. koja je u vlasništvu tužitelja, i nalazi se u popisu dugotrajne imovine obrta. Iz zapisnika o provedenom nadzoru proizlazi da iz računa pod rednim brojem IRA 10, račun broj 12/1/1 od 2. svibnja 2018., te priloga druga privremena situacija broj 4/2028 od 2. svibnja 2018., odnosno opisa obavljenih usluga nije vidljiva usluga obrade špaleta cementom žbukom. Također, iz zapisnika proizlazi da se primljene usluge po ulaznim računima broj 309, 338 i 454 odnose na radove na građevinskom poslovnom objektu "Salon stolarije i namještaja P." sa sjedištem u P. koja je u vlasništvu tužitelja, i nalazi se u popisu dugotrajne imovine. Iz popisa dugotrajne imovine na dan 31. prosinca 2018. proizlazi da je pod rednim brojem 10 evidentiran građevinski objekt poslovnog salona, knjigovodstvene vrijednosti 0 kuna. Uvidom u glavnu knjigu također je utvrđeno da u razdoblju nadzora od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. tužitelj nema navedeni građevinsko-poslovni objekt "Salona stolarije i namještaja P." sa sjedištem u P. Obzirom na sve navedeno, kako je tijekom poreznog nadzora utvrđeno da se za usluge navedene na spornim ulaznim računima ne može utvrditi da su primljene za potrebe tužiteljevih oporezivih transakcija, pravilno su porezna tijela utvrdila da tužitelj sukladno članku 58. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) nije mogao odbiti pretporez. Prema stajalištu i ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj u smislu odredbe članka 88. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16.) nije tijekom postupka nadzora ni kasnije ponudio vjerodostojne dokaze, odnosno dokumentaciju kojom bi opravdao odbitak spornog pretporeza. Pravilno je prvostupanjski sud naveo da za priznavanje prava na pretporez nije dovoljno posjedovati samo ulazne račune, već je potrebno posjedovati i drugu vjerodostojnu dokumentaciju kojom se dokazuje da su isporuke dobara, odnosno dobavljene usluge pod tim ulaznim računima stvarno i obavljene. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazne prijedloge za saslušanjem službene osobe tuženika V. H. i tužitelja, te dokazne prijedloge za provođenjem očevida te vještačenja na okolnost izvršenja radova, jer je prema stajalištu prvostupanjskog suda činjenično stanje pravilno i potpuno dokazano kraj nesporne činjenice da iz glavne knjige proizlazi da u razdoblju nadzora od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. tužitelj nema evidentiran navedeni građevinski poslovni objekt "Salon stolarije i namještaja P." sa sjedištem u P..
11. Naime, odredbom članka 33. stavka 3. ZUS-a propisano je da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi, te dokaze kojima se mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Kraj činjenice da tužitelj nema evidentiran građevinski poslovni objekt u glavnoj knjizi, što ne osporava ni sam tužitelj u razdoblju nadzora od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. prema ocjeni ovoga Suda provođenje navedenih dokaznih prijedloga je pravilno odbijen. Isto tako, nije točno da tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u postupku, budući da je pozvan obaviješću od 22. veljače 2021. na očitovanje u upravnom postupku, da se očitovao dana 17. rujna 2021. te s obzirom da mu je dostavljen zapisnik na koji nije uložio prigovor. Isto tako radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu pred prvostupanjskim sudom održana je rasprava dana 17. ožujka 2023.
12. Stoga, prema ocjeni ovoga Suda nije točan žalbeni navod da tužitelju nije bilo omogućeno izjašnjavanje tijekom upravnog postupka i upravnog spora.
13. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i prigovore, te na osnovi svih izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
14. Na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev.
15. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 21. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Lidija Rostaš, v.r.