REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4118/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, Trg Mažuranića 4, protiv I-tuženika BRENNTAG Hrvatska d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 173p, OIB 27086065829, kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 77 i II-tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade izgubljene zarade i rente, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-65/2025-3 od 6. ožujka 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7415/20- 95 od 20. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.

Obrazloženje

1. Drugotuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-65/2025-3 od 6. ožujka 2025.

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije II-tuženika djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. Drugotuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Sadrži li ponuda dužnika učinjena s ciljem sklapanja nagodbe, a povodom zahtjeva vjerovnika za isplatu mjesečnih iznosa rente radi izgubljene zarade, a koja ponuda ne sadrži ukupan broj obroka odnosno krajnji rok razdoblja zahtijevane rente, već isključivo prijedlog kapitaliziranog iznosa rente radi izgubljene zarade, sve bitne elemente nagodbe pa da bi se moglo smatrati da je slanjem takvog prijedloga došlo do dužnikovog odricanja od zastare?

2. Predstavlja li ponuda dužnika učinjena s ciljem sklapanja nagodbe, a povodom zahtjeva vjerovnika za isplatu mjesečnih iznosa rente radi izgubljene zarade, a koja ponuda ne sadrži ukupan broj obroka odnosno krajnji rok razdoblja zahtijevane rente, već isključivo prijedlog kapitaliziranog iznosa rente radi izgubljene zarade, pisano priznanje obveze?

3. Predstavlja li pisana ponuda dužnika koja sadrži uvjetnu odredbu u smislu da ista neće proizvoditi pravne učinke nakon proteka izrijekom navedenog roka odnosno ne prihvata iste (uvjetno popuštanje), pisanim priznanjem zastarjele obveze u smislu članka 240. Zakona o obveznim odnosima?

4. Predstavlja li pisana ponuda dužnika koja sadrži uvjetnu odredbu u smislu da ista neće proizvoditi pravne učinke nakon proteka izrijekom navedenog roka odnosno ne prihvata iste (uvjetno popuštanje), odricanje od zastare u smislu članka 220. Zakona o obveznim odnosima?

5. Predstavlja li pisana ponuda dužnika koja sadrži uvjetnu odredbu u smislu da ista neće proizvoditi pravne učinke nakon proteka izrijekom navedenog roka odnosno ne prihvata iste (uvjetno popuštanje), i kojom je izrijekom pridržano pravo isticanja prigovora u pogledu osnove i visine potraživanja, jasno i nedvosmisleno priznanje osnove i visine potraživanja vjerovnika?

6. Predstavlja li pisana ponuda dužnika, tijekom izvansudskih prigovora, u kojoj nije jasno i nedosmisleno utvrđena ukupna visina potraživanja, već je samo naveden prijedlog nagodbenog iznosa pod određenim uvjetima, odricanje od zastare u odnosu na cjelokupno potraživanje ili pak samo odricanje od zastare u iznosu koji je ponuđen pisanim putem?

7. Predstavljaju li izvansudski pregovori vjerovnika i dužnika koji nisu rezultirali suglasnošću volja ugovornih strana (bezuspješni pregovori) priznanje duga u smislu članka 220. stavak 1. ZOO, a imajući u vidu odredbu članka 251. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj pregovori ne obvezuju?“.

6. Revizijski sud je ocijenio da od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.

6.1. Razlozi važnosti na koje se II-tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.

7. Naime, predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu I-tuženik i II-tuženik solidarno isplate s osnove izgubljene zarade iznos 18.750,60 eura, koji čini razliku između plaće koju bi ostvario da nije bilo štetnog događaja koji se desio 18. veljače 2009. na radu kod I-tuženika, a koji je tada kod II-tuženika imao ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti, i invalidske mirovine koju je tužitelj primao od nadležnog državnog tijela za razdoblje od 1. listopada 2011. do 1. listopada 2016., kao i zahtjev za isplatu na ime mjesečne rente iznos od 301,49 eura za razdoblje od 1. studenoga 2016 pa nadalje, sve sa zatraženim zateznim kamatama.

7.1. Pravilno drugostupanjski sud navodi da je II-tuženik prijedlogom nagodbe od 26. rujna 2016. ponudio tužitelju isplatu ukupnog iznosa od 185.000,00 kn s osnova naknade štete uslijed izgubljene zarade, da nagodba nije sklopljena, međutim kada se uzme u obzir cjelokupni sadržaj nagodbe kao i činjenicu da II- tuženik nije osporavao visinu tužbenog zahtjeva utvrđenu po vještaku financijske struke, te da je nagodba ponuđena izvan roka zastare, ista se ima smatrati sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZOO-a odricanjem od zastare i to u cjelokupnom iznosu tužbenog zahtjeva.

8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

9. Drugotuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine- Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

- dalje: EKLJP), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.

9.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode drugotuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da drugotuženik nije imao pravično suđenje, te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.

Zagreb, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug