REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1057/2023-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja KRIJESNICA d.o.o., Gornje Bazije 144, OIB: 00581328718, kojeg zastupa UC, direktor društava kao zakonski zastupnik, OIB: [osobni identifikacijski broj], Gornje Bazje, Gornje Bazje 144 i opunomoćenik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, Kapucinska 23/I, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske (sada: Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske), Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, kojeg zastupa UCJ, službena osoba, radi povrata sredstava, 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-08/23-01/136, URBROJ: 525- 04/129-23-3 od 19. svibnja 2023. i Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 440-12/21-17-01/9233, URBROJ: 343-1602/01-22-003 od 2. siječnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/23-01/136, URBROJ: 525-04/129-23-3 od 19. svibnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) KLASA: 440-12/21-17-01/9233, URBROJ: 343-1602/01-22-003 od 2. siječnja 2023.

2. Navedenom prvostupanjskom odlukom određeno je da je tužitelj obvezan u roku od trideset dana od dana zaprimanja Odluke o povratu sredstava (dalje: Odluka), vratiti iznos od 74.688,96 eura iz razloga neprihvatljivosti financiranja police i umjetnog stvaranja uvjeta suprotno ciljevima sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva, koja sredstva su prethodno bila odobrena na temelju Mjere 17 „Upravljanje rizicima“, podmjere 17.1. „Osiguranje usjeva, životinja i biljaka« iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020.“, odnosno na temelju Natječaja za provedbu mjere 17 »Upravljanje rizicima«, podmjere 17.1. »Osiguranje usjeva, životinja i biljaka« iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.

– 2020. od 2. srpnja 2021., s njegovim izmjenama od 9. lipnja 2022., objavljenim na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Natječaj).

3. U tužbi tužitelj navodi, u bitnome, kako su osporavano rješenje i Odluka rezultat pogrešnog pristupa utvrđivanja uvjeta prihvatljivosti Police osiguranja, te pogrešno utvrđenih činjenica i krivih zaključaka. Protivi se zaključku Agencije kako niti u jednom trenutku nije imao kapacitet koji omogućava poljoprivrednu proizvodnju koja je osigurana po predmetnoj polici te slijedom navedene činjenice takva polica nikada nije mogla biti aktivirana (nije se mogao dogoditi štetni događaj koji će prouzročiti gubitak poljoprivredne proizvodnje veće od 20% poljoprivredne proizvodnje koja je navedena u polici) te da polica ne može niti biti sufinancirana u okviru podmjere 17.1. Ističe da takav zaključak nema uporišta niti u jednoj činjenici i podatku koji je pribavljen tijekom postupka, a niti u samom Natječaju. Navodi da takvim zaključkom prvostupanjsko tijelo preispituje pravnu valjanost police osiguranja, što nije njegov zadatak jer je predmetna polica osiguranja zaključena od strane tužitelja i osiguravatelja Croatia osiguranje d.d. i time je nastao obveznopravni odnos osiguranja između tužitelja i osiguravatelja koji odnos prvostupanjsko tijelo nije moglo ispitivati niti dovoditi u pitanje. Sasvim je drugo pitanje jesu li ostvareni razlozi za pokretanje postupka povrata sredstava iz točke 10. st. 8. Natječaja i je li došlo do tzv. Umjetnog stvaranja uvjeta iz članka 60. Uredbe EU br. 1306/2013. Navodi da iz obrazloženja osporavane Odluke proizlazi da je polica osiguranja udovoljavala svim uvjetima prihvatljivosti iz točke 2.3. Natječaja ali da je prvostupanjsko tijelo neosnovano preispitivalo pravnu valjanost osiguranja kao i mogućnost nekog budućeg događaja, odnosno može li se dogoditi štetni događaj koji bi mogao prouzročiti gubitak poljoprivredne proizvodnje veće od 20%, a kakvo postupanje ničim nije propisano.

4. Nadalje, tužitelj ističe, čak i pod pretpostavkom da je prethodno opisani pristup prvostupanjskog tijela prihvatljiv, da su pojedina utvrđenja iz obrazloženja osporavanog rješenja pogrešna. Smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključilo da je tijekom perioda osiguranja kroz posjed tužitelja prošlo samo 437 grla stoke te da je najveći broj životinja u jednom danu, koje su bile u posjedu tužitelja 114, s tim da je taj broj životinja u posjedu tužitelja bio u razdoblju od 26. kolovoza 2022. do dana isteka osiguranja (17. kolovoza 2022.); zatim da je 42% vremena osiguranja tužitelj imao samo 4 grla junadi u posjedu a prosječno, u razdoblju osiguranja 24 grla, te da je 122 grla stoke, tijekom perioda osiguranja, u svom posjedu zadržao manje od 7 dana. Navodi da je uvidom u sve dostupne podatke, a naročito podatke Ministarstva poljoprivrede o Pregledu prometa po pojedinim IKG-a, vidljivo da je ukupan broj grla kojima je tužitelj raspolagao do dana isteka police osiguranja iznosio 1186 komada te da je ukupan promet grla u periodu 2021. – 2022. iznosio 1321 komad te stoga nije jasno na koji način je prvostupanjsko tijelo utvrdilo podatke koji su navedeni u obrazloženju Oduke. Ističe da je jasno, a imajući u vidu činjenicu da je tužitelj raspolagao kapacitetima na tri farme, te egzaktne podatke Ministarstva poljoprivrede, da je tužitelj potpuno zadovoljavao uvjete vrijednosti poljoprivredne proizvodnje koja je bila osigurana predmetnom policom osiguranja. Nadalje, tužitelj navodi da nije jasno koja konkretno odredba zakona, natječaja (ili drugog njemu nepoznatog podzakonskog propisa) propisuje da je tužitelj kao korisnik potpore bio dužan tijekom cijelog perioda osiguranja, svakodnevno biti u posjedu 1000 komada junadi te ističe da točkom 2.3. Natječaja "Uvjeti prihvatljivosti police osiguranja" nije uopće propisano da korisnik potpore mora biti u posjedu kapaciteta u onom opsegu koliko iznosi i njegova poljoprivredna proizvodnja koju osigurava. Predlaže Sudu provesti dokaz vještačenjem po sudskom vještaku poljoprivredne struke, pribavom posjedničkih listova, pregleda goveda za IKG 40280904, IKG 80283914, pribavom podataka o maksimalnim kapacitetima farmi kao i podataka od kada je tužitelj prijavljen kao korisnik na istim farmama, odnosno podataka o broju zadržavanja pojedinog grla stoke kod tužitelja. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika i Odluku prvostupanjskog tijela od 19. svibnja 2023., uz naknadu troška upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti ostaje kod svih utvrđenja i navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja. Ističe da se protivi navodu tužitelja kako nije ispitao žalbene navode u vezi pogrešnih utvrđenja iz Odluke o broju stoke u posjedu tužitelja. Navodi da se u obrazloženju osporavanog rješenja utvrđuje, a nakon izvršenog uvida u podatke Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA) koje je sam tužitelj dostavio prvostupanjskom tijelu, kao i službene podatke JRDŽ (odgovarajući sustavi za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu), da je utvrđeno da su izračuni prvostupanjskog tijela o broju stoke u posjedu tužitelja utvrđeni za razdoblje od 9. prosinca 2021., kao dana upisa tužitelja u Upisnik poljoprivrednika, pa do 17. rujna 2022. kao dana isteka razdoblja osiguranja te su isti u postupnosti usklađeni s podacima HPA, te da iz utvrđenih činjenica proizlazi da se u razdoblju od 17. rujna 2021. do 9. prosinca 2022. tužitelj isključivo bavio "prometom" stoke po svom IKG, a ne stvarnom proizvodnjom tovljene junadi na svom IKG. U odnosu na navode tužitelja da se tuženik upustio u svoje izračune i tumačenja odredbi natječaja pri čemu je pogrešno zaključio kako tužitelj u cijelom razdoblju trajanja osiguranja nije uspio doseći brojku od 1000 komada junadi u tovu, a kamoli da bi 1000 komada junadi u tovu stvarno i uzgajao svih 12 mjeseci ističe da tužitelj i navodima iz tužbe jasno potvrđuje da predmet njegovog osiguranja nije bila poljoprivredna proizvodnja – tov 1000 junadi u osiguranom razdoblju od godinu dana, nego statistički zapis o posjedu 1000 grla u evidencijama HPA i JRDŽ, makar posjed pojedinog goveda trajao samo dan ili dva. Tuženik, nadalje, smatra da tužitelj svojom uspostavljenom trgovinom stokom nije postigao cilj mjere, a to je da se poljoprivrednike stočare potakne na kontinuirani tov junadi sufinanciranjem premije osiguranja od rizika nastupa životinjskih bolesti za stoku koja se stvarno nalazi u njihovoj poljoprivrednoj proizvodnji. Navodi da, imajući u vidu odredbe iz točke 2.3. stavka 1. podtočke a) i d) te stavka 3. podtočke f) i g) Natječaja, iz kojih proizlazi kako, da bi polica bila prihvatljiva, korisnik mora biti u posjedu kapaciteta koji omogućavaju poljoprivrednu proizvodnju koja je osigurana te ta proizvodnja mora biti evidentirana u odgovarajućim sustavima za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu (JRDŽ) i drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo, jasno proizlazi da trošak premije osiguranja za policu osiguranja za koji je tužitelj podnio zahtjev za isplatu nije ispunjavao uvjet prihvatljivosti troška iz točke 2.4. Natječaja u vezi s točkom 2.3. Natječaja. U odnosu na navode tužitelja kojima osporava zaključak Agencije tuženika u dijelu u kojem se navodi kako je tužitelj poduzeo radnje radi umjetnog stvaranja uvjeta u svrhu ostvarivanja nepripadne koristi odnosno potpore tuženik navodi da zabrana umjetnog stvaranja uvjeta proizlazi iz članka 60. Uredbe (EU) br. 1306/2013 kojom je propisano kako, ne dovodeći u pitanje posebne odredbe, niti jedna pogodnost koju predviđa sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo se ne odobrava fizičkoj ili pravnoj osobi za koju se utvrdi da su uvjeti za stjecanje tih pogodnosti stvoreni umjetno i suprotno ciljevima tog zakonodavstva. Primjena članka 60. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i uskrata odobrenja pogodnosti koju predviđa sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo, sukladno praksi Suda Europske Unije, podrazumijeva utvrđenje postojanja objektivnog i subjektivnog elementa. Da bi bio ispunjen objektivni element potrebno je zaključiti da se cilj koji postavlja program potpore iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (dalje: EPFRR) ne može ostvariti. U konkretnom slučaju je utvrđeno da tužitelj nije uspostavio osiguranu proizvodnju 1000 komada tovne junadi, nego trgovinu stokom, budući da je za 1119 od sveukupno 1128 goveda zabilježeno zadržavanje istih u posjedu tužitelja kraćem od 30 dana i kraće čime nije ispunjen cilj mjere iz točke 1. Natječaja. Nadalje, za ispunjavanje subjektivnog elementa potrebno je na temelju objektivnih okolnosti zaključiti da je umjetnim stvaranjem uvjeta potrebnim za dobivanje potpore iz EPFRR-a korisnik isključivo namjeravao steći prednost koja nije u skladu s ciljevima tog programa. Tuženik navodi da je u tijeku postupka utvrđeno da je tužitelj s namjerom prikazao i ugovorio osiguranje svoje nepostojeće poljoprivredne proizvodnje u iznosu maksimalne visine javne potpore od 75.000,00 eura po korisniku iz točke 1. Natječaja, a ne prema stvarnoj vrijednosti svoje stočarske poljoprivredne proizvodnje. Pri tome je iz podataka HPA i JRDŽ jasno vidljivo da tužitelj nije u osiguranom razdoblju uspostavio poljoprivrednu proizvodnju junadi u približnoj količini koju je osigurao, nego je upravo radnjama prebacivanja stoke između tužitelja i drugih, uvijek istih proizvođača, umjetno stvarao privid posjeda 1000 komada stoke u osiguranom razdoblju kako bi na umjetan način ispunio uvjet prihvatljivosti troška iz točke 2.4. Natječaja u vezi s točkom 2.3. Natječaja.

6. Na raspravi održanoj 10. rujna 2024. Sud je usvojio dokazni prijedlog provođenjem vještačenja po sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke te je rješenjem od 9. listopada 2024. pozvao tužitelja na uplatu predujma za provođenje istog, te tužitelj predmetni predujam nije uplatio.

7. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, u ovome Sudu je održana javna rasprava 16. rujna 2025. na koju je pristupio opunomoćenik u zamjeni tužitelja, odvjetnik Dražen Pandurević, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava na temelju odredbe članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/2024., dalje: ZUS) održana u njegovoj odsutnosti. Na navedenoj raspravi opunomoćenik u zamjeni tužitelja ostao je kod svih navoda i dokaznih prijedloga navedenih u tužbi te je zatražio naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe te za pristup na ročišta 10. rujna 2024. i 16. rujna 2025. u ukupnom iznosu od ukupno 4.222,50 eura (s pripadajućim PDV-om).

8. Na održanoj raspravi Sud je sukladno članku 93. stavku 2. ZUS-a i članka 8. ZUS-a odbio dokazne prijedloge provođenjem vještačenja po sudskom vještaku poljoprivredne struke, pribavom posjedničkih listova, pregleda goveda za IKG 40280904, IKG 80283914, pribavom podataka o maksimalnim kapacitetima farmi kao i podataka od kada je tužitelj prijavljen kao korisnik na istim farmama, odnosno podataka o broju zadržavanja pojedinog grla stoke kod tužitelja kao nepotrebne jer je prema stajalištu ovoga Suda, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Osim toga, a s obzirom da tužitelj nije uplatio traženi iznos predujma niti dostavio sudu dokaz o uplati sukladno točki III. izreke rješenja poslovni broj Us I-1507/2023-8 od 9. listopada 2024., Sud smatra da je tužitelj suštinski odustao od dokaznog prijedloga da se u sporu provede knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

9. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka i u sve isprave priložene istima te spise ovoga suda poslovni broj Us I-1036/2023 i Us I-1037/2023 te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Sporno u predmetnom postupku je ispunjava li trošak premije osiguranja za Policu osiguranja za koji je tužitelj podnio zahtjev za isplatu uvjet prihvatljivosti troška iz točke 2.4 Natječaja, a u vezi s točkom 2.3. Natječaja, kao i je li tužitelj kao korisnik umjetno stvorio uvjete za stjecajne potpore suprotno ciljevima sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 20. prosinca 2021. podnio Zahtjev za isplatu potpore pod ID brojem: 1597219 tražeći iznos potpore od 74.688,96 eur koja je tužitelju i isplaćena na račun otvoren u Croatia osiguranje d.d.

12. Tužitelj je uz zahtjev za isplatu potpore dostavio policu osiguranja br. [broj police osiguranja] izdanu od Croatia osiguranja d.d. na kojoj se navodi "Osiguranje goveda – tov – osiguranje gubitka poljoprivredne proizvodnje 1000 komada tovne junadi" u periodu osiguranja od 17. rujna 2021. do 17. rujna 2022., te se navodi jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva HR60015270 kao mjesto gdje se nalazi potencijal za osiguranu poljoprivrednu proizvodnju.

13. Točkom 1. Natječaja kao "Svrha Natječaja" propisano je dodjela potpore za financiranje prihvatljivih troškova premije osiguranja za police osiguranja koje ispunjavaju uvjete iz podtočke 2.3. ovoga Natječaja, kao "Ciljevi mjere" propisano je da je cilj potaknuti poljoprivrednike na ugovaranje osiguranja njihove proizvodnje kako bi se umanjili ekonomski gubici prouzročeni nepovoljnim klimatskim prilikama i životinjskim bolestima, kao "Visina javne potpore" propisano je da je maksimalni iznos godišnje potpore po korisniku 75.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema zadnjem tečaju koji je Europska središnja banka odredila prije 1. siječnja godine za koju su zahtjevi za isplatu potpore podneseni, a kao "lntenzitet javne potpore" propisano je do 70% prihvatljive premije osiguranja.

14. Prema točki 2.2. Natječaja korisnikov zahtjev će biti odbijen, a korisnik isključen iz sudjelovanja u postupku dodjele sredstava u kalendarskoj godini utvrđivanja razloga za isključenje i u sljedećoj kalendarskoj godini u slučaju da se, u razdoblju od podnošenja zahtjeva za potporu pa do isteka pet godina od konačne isplate potpore, utvrdi b) umjetno stvaranje uvjeta (u skladu s člankom 60. Uredbe (EU) br. 130612013). 15. Točkom 2.3. stavkom 1. podstavkom a) Natječaja, predviđeno je da je polica osiguranja prihvatljiva ako je korisnik u polici osiguranja naveden kao osiguranik čija poljoprivredna proizvodnja je osigurana policom osiguranja. Nadalje, stavak 1. podstavak d) iste podtočke Natječaja propisuje da je polica prihvatljiva ako je stočarska proizvodnja evidentirana u sustavu za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu (JRDŽ) i drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo poljoprivrede. Stavkom 3. podstavkom f) iste podtočke Natječaja, navodi se da se na polici osiguranja mora navesti predmet osiguranja - vrijednost biljne ili stočarske proizvodnje (prinos, urod, grlo, kljun, proizvod uključujući kvalitetu) na određenoj proizvodnoj jedinici koju u biljnoj proizvodnji predstavlja ARKOD parcela, a u stočarskoj proizvodnji Jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva (JIBG), dok u stavku 3. podstavku g) stoji da se na polici osiguranja mora jasno navesti broj ARKOD parcele za sve osigurane površine ili broj osigurane životinje za sve domaće životinje registrirane u JRDŽ-u (ako je primjenjivo) ili JIBG na kojem se odvija stočarska proizvodnja ako je primjenjivo.

16. Člankom 60. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008, s njenim dopunama, propisano je: „Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe, niti jedna pogodnost koju predviđa sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo ne odobrava se fizičkoj ili pravnoj osobi za koju se utvrdi da su uvjeti za stjecanje tih pogodnosti stvoreni umjetno i suprotno ciljevima tog zakonodavstva.“

17.1. Stoga, da bi polica bila prihvatljiva, korisnik mora biti u posjedu kapaciteta koji omogućavaju poljoprivrednu proizvodnju koja je osigurana te ta proizvodnja mora biti evidentirana u JRDŽ-u i drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo, mora se raditi o svrsi u skladu s Natječajem, odnosno stočarskoj proizvodnji, a ne trgovini te je zapreka stjecanje podobnosti umjetno stvorenim uvjetima i suprotno cilju.

17.2. U postupku je utvrđeno, a s obzirom na odredbe iz točke 2.3. stavka 1. podtočke a) i d) te stavka 3. podtočke 1. i g) Natječaja za prihvatljivost police, da tužitelj mora biti u posjedu kapaciteta koji omogućavaju poljoprivrednu proizvodnju koja je osigurana te ta proizvodnja mora biti evidentirana u odgovarajućim sustavima za identifikaciju i registraciju životinja u skladu s propisima o veterinarstvu (JRDŽ) i drugim relevantnim registrima ili evidencijama koje vodi Ministarstvo. Prema podacima iz istih utvrđeno je da je kapacitet na farmi, koja je na Polici navedena kao mjesto obavljanja osigurane poljoprivredne proizvodnje (jedinstveni identifikacijski broj gospodarstva HR60015270), a u skladu s korisnikovom identifikacijskom karticom gospodarstva, 50 grla. Dok, u razdoblju osiguranja, najveći broj životinja u jednom danu koji su bili u posjedu korisnika je 114 s tim da je taj broj životinja u posjedu korisnika bio samo u razdoblju od 26. kolovoza 2022. do 17. rujna 2022., kao datuma isteka perioda osiguranja), 42% vremena osiguranja tužitelj je imao samo četiri grla tovne junadi u posjedu, a prosječno, u razdoblju osiguranja je imao 24 grla u posjedu; 122 grla stoke je tijekom perioda osiguranja tužitelj u svom posjedu zadržao manje od 7 dana.

18. Nadalje, utvrđeno je i da tužitelj ima posjed na tri farme u maksimalnom kapacitetu od 750 grla, ali da tijekom perioda osiguranja kroz njegov posjed prošlo samo 437 grla te da u prosjeku ima 24 grla stoke u razdoblju osiguranja po predmetnoj polici. Pri tome tužitelj i sam navodi da je osigurao poljoprivrednu proizvodnju koju u trenutka sklapanja police nije imao u posjedu te u konačnici obujam proizvodnje koji je osiguran na predmetnoj polici (koji se temelji na 1000 grla tovne junadi) nije imao i to ne samo u prosjeku u godišnjoj proizvodnji nego niti ukupno u promatranom periodu osiguranja.

19. Uzimajući u obzir sve navedeno, tužitelj niti u jednom trenutku nije imao kapacitet koji omogućava poljoprivrednu proizvodnju koja je osigurana na predmetnoj polici te slijedom navedene činjenice takva polica nikada niti nije mogla biti aktivirana (nije se mogao dogoditi štetni događaj koji će prouzročiti gubitak poljoprivredne proizvodnje veće od 20% poljoprivredne proizvodnje koja je navedena na polici), pa uzimajući u obzir sve navedeno, pravilno je zaključeno da takva polica ne može niti biti sufinancirana u okviru podmjere 17.1.

20. K tome, u prilog činjenici o umjetno stvorenim uvjetima, utvrđeno je da je stoka tijekom razdoblja važenja police osiguranja često prebacivana između tužitelja i subjekata AGRO ZANILO d.o.o. DENIS d.o.o., GC, EL TAURUS d.o.o., IMPEX DMD d.o.o. i PPK karlovačka mesna industrija, što tužitelj i ne osporava, te da se većina grla stoke kod tužitelja zadržava manje od sedam dana. Pri tome, sva grla stoke koja su u promatranom razdoblju bila kod tužitelja, u nekom su periodu bila u posjedu i gore navedenih subjekata. Iz navedenog proizlazi da su kapaciteti raspoređivani između više subjekata s ciljem da se umjetno stvori privid kapaciteta proizvodnje koji je osiguran te da se stvore uvjeti koji će tužitelju ostvariti maksimalan iznos potpore i to za poljoprivrednu proizvodnju koju u tužitelj ne posjeduje.

21. Dakle, prema utvrđenom činjeničnom stanju proizlazi da se u razdoblju trajanja osiguranja gubitka poljoprivredne proizvodnje 1.000 komada junadi do mjeseca rujna 2022. tužitelj stvarno nije bavio poljoprivrednom djelatnosti uzgoja stoke, odnosno tova 1.000 komada junadi za koju je sklopio ugovor o osiguranju, nego trgovinom živim životinjama. Navedeno je pravilno zaključeno jer je, iako broj goveda za koje je na tužiteljevom IKG zabilježen dolazak u posjed tužitelja u razdoblju trajanja osiguranja (17.rujna 2021. do 17. rujna 2022.) ukupno iznosi 1128, čime brojkom premašuje broj planirane junadi na proizvodnoj jedinici tužitelja iz police osiguranja, utvrđeno da je u cijelom trajanju osiguranja svega 9 goveda bilo u posjedu tužitelja duže od 30 dana, dok su u pravilu prispjela goveda bila zadržana u posjedu tužitelja između 3 do 14 dana.

22. S obzirom na utvrđeni broj grla stoke tijekom perioda osiguranja od ukupno 1128 grla junadi, pravilno navodi tuženik da predmet osiguranja nije statistički podatak ima li se u posjedu 1000 komada tovne junadi na prijavljenom JIBG/IKG u vremenu trajanja osiguranja, nego stvarna i neprekinuta poljoprivredna proizvodnja 1.000 komada tovne junadi u vremenu trajanja osiguranja. Pri tome je cilj mjere, kako je propisan u točki 1. Natječaja, potaknuti poljoprivrednike na ugovaranje osiguranja njihove stočarske proizvodnje, a ne poticati trgovinu stokom, dok iz svega prethodno navedenoga proizlazi da se tužitelj bavio upravo trgovinom stokom.

23. Prigovor tužitelja o ulaženju u sadržaj odnosa tužitelja i osiguravatelja po predmetnoj polici osiguranja nije od utjecaja jer se osporavanim aktima ne ulazi u sadržaj ugovarateljskog odnosa između tužitelja i osiguravatelja po predmetnoj polici osiguranja te je tužitelj o svom trošku s osiguravateljem slobodan sklopiti bilo koji oblik osiguranja za koji je voljan platiti ugovorenu premiju osiguranja, tako i predmetni trošak premije osiguranja poljoprivredne proizvodnje.

24. Ostale prigovore iz tužbe, detaljno obrazloženo je tuženik otklonio u odgovoru na tužbu, koje navode ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

25.1. S obzirom na navedeno, pravilno je zaključeno da trošak premije osiguranja za policu osiguranja za koji je tužitelj podnio Zahtjev za isplatu nije ispunjavao uvjet prihvatljivosti troška iz točke 2.4. Natječaja, a u vezi s točkom 2.3. Natječaja. Zabilježbe posjeda goveda od nekoliko dana te prebacivanje istog grla između nekoliko subjekata, kao i druge opisane radnje, pravilno su okarakterizirane kao trgovina stokom, a ne stočarska proizvodnja, tov junadi te su poduzete na umjetan način i protivno ciljevima i svrsi sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva, čime je povrijeđen članak 60. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

25.2. Sud je proveo i test razmjernosti između primijenjene mjere i legitimnog cilja koji se njome htio postići, te je zaključio da je mjera bila prikladna (prethodno je obrazloženo i da je bila zakonita), nužna u smislu društvene potrebe te da je u konačnici postojala ravnoteža između sukobljenog javnog interesa (zaštite proračuna) i zaštićenog prava tužitelja (mirno uživanje vlasništva).

26. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje tuženika i Odluku Agencije ocijenio zakonitima te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

27. U vezi zahtjeva tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 14. listopada 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku