Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1853/2024-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijalistice Alme Beganović, u pravnoj stvari tužiteljice LL iz [adresa], Nikole Šubića Zrinskog 52, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Dunger Dalbello, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKOG BOLNIČKOG CENTRA ZAGREB, Zagreb, Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, kojeg zastupa zaposlenik JL, Su-10202021, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Ivice Cvitića, odvjetnika i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU ZAGREB isplatiti tužiteljici LL bruto iznos od 24,78 eura sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, tekućim:

- na iznos od 1,17 eur od 15. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 4,45 eur od 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 6,51 eur od 15. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 8,88 eur od 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 2,71 eur od 15. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 0,88 eur od 15. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 0,18 eur od 15. kolovoza 2020. do isplate,

po stopi prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 57,08 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom:

- na iznos od 2,73 eur od 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3,74 eur od 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3,09 eur od 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 9,98 eur od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 22,15 eur od 15. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 9,05 eur od 15. listopada2019. do isplate,

- na iznos od 1,58 eur od 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 4,76 eur od 15. prosinca.2019. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 337,84 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi je bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u razdoblju od 10. prosinca 2018. do 1. studenog 2021. te potražuje isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatku sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od prosinca 2011. Tuženik kao bivši poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ( Narodne Novine 21/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (nastavno Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama(nastavno Sporazum). Sporazumno je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno osnovica) za po 6% u 2007., 2008., i 2009. godini. Zbog nastupa recesije dana 12. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (nastavno Dodatak sporazumu). Dodatkom sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razinu zbog 2008. na iznos 5.108,84 kn dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz čl. 3. Dodatka sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno izmjene dodatka sporazumu). Izmjene Dodatka sporazumu usvojene su u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno čl. XI st 4. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno je trajanje istoga na 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14) primjena Izmjena Dodataka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Izmjena Dodataka sporazumu predstavlja Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), kojom je bila utvrđena primjena Dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, kako odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojom je utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. St. 5 u vezi čl. VII st. 1 Izmjena Dodatka sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III Izmjena Dodatka sporazumu ispunjeni su krajem 2015. s početkom primjene u siječnju 2016. međutim tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtjeva sudsku zaštitu. III/ Odredbom čl. III Izmjene Dodatka sporazumu ugovoreno je da “osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi će 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama.” Dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku (nastavno DZS) objavio je kako je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podatci DZS-a. Budući je odredbom čl. VII.c. st. 3. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava “za mjesec”, da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala za određeni iznos. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno već za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. DZS je dana 20. listopada 2016. objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP za 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi bez zaokruživanja kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561 % dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247 %. Stoga, revidirani podatci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015. Budući da je tuženik od siječnja 2016. i nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po pogrešnoj osnovici za sve plaće od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. Ovo sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svako mjesečni dospjeli iznos.

1.1. Nadalje, u razdoblju od 10. prosinca 2018. pa do 1. studenog 2021. tuženik nije tužitelju evidentirao, posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni dan (od ponedjeljka do petka) prema čl. 58. st. 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( Narodne novine 88/13, 96/15) a sve u svezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH. Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada tužiteljici nije isplaćivana. U navedenom razdoblju, tuženik nije tužitelju platio dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve radne sate, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužitelj sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 96/15) i čl. 56. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) te prema pripadajućem “Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak”, ima pravo. vremenskom utuženom razdoblju, tuženik nije platio tužitelju dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate iako je tužitelj svaki sat rada redovnog i prekovremenog radio na poslovima na kojima je svakog trenutka imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelj ima pravo sukladno čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( Narodne novine 143/13, 96/15) i čl. 59. a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( Narodne novine 96/15) te čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u iznosu od 10% za razdoblje od 29. lipnja 2015. do rujna 2015., a nakon 1. listopada 2015. pa do podnošenja tužbe u iznosu od 12% osnovne plaće. S obzirom da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po prethodno navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Temeljem gore navedenog razvidno je da Zakon o radu i Kolektivni ugovori utvrđuju pravo na isplatu više različitih dodataka prema kojima radnik ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, naime, navedene odredbe ne isključuju pravo na povećanje osnovne plaće za prekovremeni rad po ostalim osnovama za isplatu pripadajućih dodataka. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva predlaže provođenje dokaza (financijskim) vještačenjem te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, postavljenim u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, potražuje ukupne iznose kao u izreci, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od 15-og u mjesecu do isplate te trošak parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. Predlaže naslovnom Sudu odbiti tužiteljicu s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u platne liste tužiteljice (str. 10-52 spisa), evidenciju radnog vremena i IP-obrasce za tužiteljicu (str. 66-146 spisa), proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str. 155-164 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporno postojanje radnog odnosa u utuženom razdoblju. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Čl. 47 st. 1. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13) propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, dok je st. 2. istog članka propisano da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3 je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. Na jednak način plaća radnika i dodaci na istu definirani su u odredbi čl. 45. KU-a ("Narodne novine" broj 29/18). Sukladno odredbi čl. 51. KU-a ("Narodne novine" broj 143/13) osnovna plaća radnika uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Člankom 57. KU-a ("Narodne novine" broj 143/13) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja, na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Na jednak način uvećanje osnovne plaće i pravo na dodatak na rad u posebnim uvjetima propisani su u čl. 49. odnosno 55 KU-a ("Narodne novine" broj 29/18). Pravo na uvećanje plaće s naslova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi propisano je u Dodatku I KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji glasi: " Iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće"." Dodatak I KU-a na snazi je od 01. listopada 2015. Pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi propisan je i u čl. 58. KU-a ("Narodne novine" broj 29/18). Člankom 2. Dodatka III KU ("Narodne novine" broj 56/20) propisano je da se radniku za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu isplaćuju u postotku od osnovne plaće dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno čl. 55. KU-a, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno čl. 57. odnosno čl. 58. KU-a te uvećanje plaće za znanstveni stupanj kako je određeno TKU-om za državne službenik i namještenike u javnim službama. Odredbom čl. 36. st. 2 KU-a ("Narodne novine" broj 143/13) za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Na jednak način propisano je pravo na naknadu plaću za vrijeme godišnjeg odmora odredbom čl. 34. st. 2 KU-a ("Narodne novine" broj 29/18). Odredbom čl. 59. st. 1 TKU- a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je: ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Na jednak način pravo na naknadu bruto plaće za vrijeme bolovanja propisano je u čl. 58. st. 1 TKU-a ("Narodne novine" broj 128/17).

7. Potraživanje tužiteljice osnovano je s naslova uvećanja plaće za otežane uvjete rada te joj pripada pravo na uvećanje plaće po navedenom osnovu za svaki sat koji je radio u otežanim uvjetima rada, uključivo i redovne i prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužiteljici pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda sati, bilo kao prekovremene sate. Navedeno se zasniva na odredbi čl. 57. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13) odnosno čl. 55. KU-a ("Narodne novine" broj 29/18), koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Potraživanje tužiteljice osnovano je s naslova dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, i one odrađene u redovnom i one odrađene u prekovremenom radu. Naime, tužiteljica je imala jednaku odgovornost za život i zdravlje ljudi i kada je radila u redovnom radnom vremenu i kada je radila prekovremeno. Navedeno se zasniva na Dodatku I KU-a ("Narodne novine" broj 96/15) odnosno čl. 58. KU-a ("Narodne novine" broj 29/18).

8. Obzirom tuženik tužiteljici nije isplatio predmetne utužene dodatke za sve odrađene sate, već samo za dio odrađenih sati, sukladno čemu mu je isplatio i umanjenu plaću, došlo je do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad tužitelja. Pravo na isplatu naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i način obračuna iste utvrđen je člankom 36. stavak 2. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), odnosno čl. 34. KU-a iz 2018., a pravo na isplatu naknade bruto plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad utvrđeno je u čl. 59. st. 1 TKU- a za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) odnosno u odredbi čl. 58. st. 1 TKU-a (NN 128/17). Iz navedenih odredaba kolektivnih ugovora razvidno je da je relevantan prosjek plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca koji prethode mjesecu kada se koristi godišnji odmor, odnosno bolovanje, a to je ona bruto plaća koja uključuje i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za posebne uvjete, obračunate na sve odrađene sate rada tužitelja, dakle za redovne i za prekovremene. Dakle, tužiteljica ima pravo na naknadu bruto plaće na način i u visini kako to propisuje odredba članka 36. stavak 2. KU-a. Pri tome valja i istaknuti da tužiteljici, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz čl. 57. i 59.a Dodatka I KU-a iz 2015., zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama iz članaka 57. i 59a. Dodatka I KU-a budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. KU-a iz 2013., te u svojstvu radnika definiranog odredbom članka 59.a Dodatka I KU-a iz 2015.

9. Radi utvrđivanja visine sud je proveo financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. koja u svom nalazu i mišljenju od 12. lipnja 2025. navodi da tužiteljica za razdoblje od 10. prosinca 2018. do 1. studenog 2021. nema potraživanja po osnovi prekovremenog rada, da potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 58,78 eur, potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada iznosi 12,33 eur, te da manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 10,75 eur. Slijedom navedenog, visina potraživanja tužiteljice sveukupno iznosi 81,86 eur (pojedinačni mjesečni iznosi iskazani u Tabeli 4. stupac 6. Nalaza).

10. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Petre Blašković sud je utvrdio da tužiteljici za razdoblje 10. prosinca 2018. do 1. studenog 2021. za dodatke na plaću pripada iznos od 81,78 eur, a što je u skladu sa odredbama čl. 2. Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 56/20).

11. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković od 12. lipnja 2025. jer je sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke, a niti stranke nisu imale primjedbe na isti.

12. Tužiteljica je podneskom od 16. rujna 2025. postavila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, međutim, sud je istaknuti prigovor zastare utvrdio djelomično osnovanim. Naime, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZR-a primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZR-a, dok se, prema odredbi čl. 92. st. 3. ZR-a, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Sud je utvrdio da je potraživanje tužiteljice po plaći za studeni 2019. dospjelo 15. prosinca 2019., a da je tužiteljica tužbu predala 27. prosinca 2024., dakle nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka, slijedom čega je sud utvrdio da je u konkretnom slučaju za navedeno potraživanje za studeni 2019. te ranija potraživanja nastupila zastara, a radi čega je prestalo pravo tužiteljice zahtijevati ispunjenje obveze tuženika u pogledu isplate razlike plaće za mjesece navedene u točki II. izreke presude u ukupnom iznosu od 57,08 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, te je tužbeni zahtjev u navedenom dijelu valjalo odbiti.

13. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bio sporan sam matematički izračun odnosno visina pojedinačno postavljenih razlika iznosa plaća koje čine tužbeni zahtjev, to je sud usvojio preostali osnovani dio navedenog tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu 24,78 eura s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

14. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od 15.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23-dalje ZOO) i čl. 92. st. 3. ZR-a, kao u izreci, dok se odluka o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP-a te su troškovi odmjereni sukladno Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a u kvantitativnom dijelu tužiteljica je uspjela u sporu sa 30,27 %. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužiteljica u ovom sporu uspjela sa 65,14 %. Nadalje, a na temelju čl. 154 st. 2. ZPP-a, sud je utvrdio da je tuženik uspio u sporu 34,86 %, što znači da tužiteljici pripada naknada parničnog troška u omjeru od 30,27 %. Tako je tužiteljici valjalo priznati jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak po Tbr. 7/9 - 50 bodova, što uz vrijednost boda iznosi 100,00 EUR, uvećano za PDV-a, ukupno 125,00 EUR, a što sukladno uspjehu u sporu od 30,27 % iznosi 37,84 EUR. Tome valja dodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 337,84 EUR.

16. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 14. listopada 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte