Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžzd-5/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OF, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-122/2020 od 18. listopada 2022., u sjednici održanoj 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Puli-Pola, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe okrivljenika OF, zbog jednog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, dva kaznena djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11, dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11.
2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli- Pola, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.
7. Nije u pravu državni odvjetnik kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.
7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati, niti da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
7.2. Nema pravo državni odvjetnik niti kada presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, sa tvrdnjom da je sud u tijeku rasprave, odnosno pri donošenju presude, nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08, a to da je utjecalo na presudu, pri čemu se u žalbi ne navodi koju bi to odredbu ZKP/08 sud nepravilno primijenio. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da je sud u tijeku rasprave ili pri donošenju presude nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08, a to da je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.
8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-25), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
9.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik detaljno analizira pobijanu presudu i dokaze izvedene u postupku te izvodi zaključak suprotan zaključku prvostupanjskog suda kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koja se optužuje. U žalbi se ističe kako je, temeljem cjelokupno provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik počinio kaznena djela na način kako mu se optužnicom stavlja na teret.
9.2. U žalbi se navodi da ako je prvostupanjski sud smatrao da bi kod žrtve postojao poremećaj ličnosti i da je utvrđena njezina sklonost da konstruira inkriminacije, da je onda trebalo provesti dokaznu radnju njezinog vještačenja, a ne zaključak o vjerodostojnosti iskaza oštećene temeljiti na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra iz drugog predmeta. Ističe se i kako svjedoci MF, IF, ČF i EF nisu bili očevici samog događaja, iako da iz iskaza svjedoka IF, ČF i EF, koji su kao policijski službenici došli na lice mjesta, ipak proizlazi da je okrivljenik počinio kaznena djela, kao što i iz vještačenja tjelesnih ozljeda proizlazi da je maloljetni VF zadobio tjelesne ozljede u vidu dvije ogrebotine lijeve podlaktice U žalbi se navodi da i iz iskaza maloljetnih VF i BF, koji u bitnim dijelovima suglasno iskazuju, iako je normalno da se kao djeca ne sjećaju svakog detalja, proizlazi da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela.
9.3. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenik OF počinio predmetna kaznena djela jer sam on negira počinjenje tih djela, a osim iskaza oštećenice TF, koja je očito zainteresirana za ishod ovog postupka, u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenik doista postupao na način kako mu se optužnicom stavlja na teret i time da bi počinio predmetna kaznena djela.
9.4. Neosnovan je i žalbeni navod državnog odvjetnika kada tvrdi da je sud zaključak o vjerodostojnosti iskaza oštećenice temeljio na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra iz drugog predmeta, budući da sud prvog stupnja nije temeljio odluku o vjerodostojnosti njezinog iskaza na bilo kakvom vještačenju, već je na detaljan način analizirao iskaz oštećenice i usporedio ga s obranom okrivljenika i ostalim izvedenim dokazima, nakon čega je izveo ispravan zaključak da je iskaz oštećenice neuvjerljiv, kontradiktoran i nelogičan, zbog čega taj iskaz nije uzeo vjerodostojnim. Sud prvog stupnja je odbio dokazni prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja oštećenice TF te je u točci 4. obrazloženja pobijane presude ispravno naveo kako je taj prijedlog očito usmjeren na osporavanje (vrednovanje) iskaza oštećenice, ali da ocjenu vjerodostojnosti u konačnici mora iznijeti sud, a ne sudski vještak, zbog čega je taj prijedlog ocijenjen neprikladnim i usmjerenim na odugovlačenje postupka.
9.5. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se samo iz činjenice što okrivljenika OF tereti oštećenica TF, s kojom okrivljenik očito nije u dobrim odnosima, ne može zaključiti da je to dokaz koji bi nedvojbeno potvrdio da bi okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, samim time što u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenik, inkriminirane prigode, postupao na način kako mu se stavlja na teret. Naprotiv, iz logične i uvjerljive obrane okrivljenika OF, kao i iz iskaza svjedoka policijskih službenika IF, ČF i LF, koji dolaskom na lice mjesta nisu zatekli nikakav poseban nered u kući, niti su vidjeli tragove krvi i sukoba, kako to tvrdi oštećenica, kao i iz iskaza svjedoka MF te iz pregledane medicinske dokumentacije, ne proizlazi da je, inkriminirane prigode, okrivljenik postupao na način kako je opisano u optužnici. Da okrivljenik tada nije postupao na način kako mu se stavlja na teret, a kako u svom neuvjerljivom iskazu opisuje oštećenica TF, ne proizlazi niti iz iskaza njezine djece maloljetnih svjedoka VF i BF, koji svjedoci, bez obzira što su očito bila instruirani od strane oštećenice kako trebaju iskazivati, ipak pred sudom nisu teretili okrivljenika da bi ovaj postupao na način kako mu se stavlja na teret, tako da niti oni nisu potvrdili navode oštećenice.
9.6. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskaz žrtve, a sa druge strane obrana okrivljenika, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je obrana okrivljenika logična i uvjerljiva, to i ovaj sud drugog stupnja zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, pa je pravilno sud prvog stupnja kod takvog stanja stvari, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08, okrivljenika oslobodio optužbe budući da nije dokazano da bi počinio kaznena djela za koja se tereti optužnicom.
10. Budući da državni odvjetnik navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-25, to je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno čl. 482. ZKP/08-25.
Split, 14. listopada 2025.
Predsjednica vijeća za mladež
Maria Majić
