Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Posl. broj: 18 P Ob-15/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji Zdenki Kudović-Husain, u pravnoj stvari tužiteljice-protutužene IB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa] zastupane po punomoćniku Renatu Ivanoviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika-protutužitelja KB OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku iz Zagreba, radi bračne stečevine, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 09. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika-protutužitelja, na ročištu 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica-protutužena IB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], suvlasnica u 1/2 dijela na osobnom vozilu marke Volkswagen Passat, broj šasije: [broj šasije], registarske [registarska oznaka] koja je imovina bračna stečevina tužiteljice-protutužene i tuženika-protutužitelja.

II Utvrđuju se bračnom stečevinom stranaka novčana sredstva koja su se na dan prestanka bračne zajednice stranaka 31. siječnja 2022. nalazila na računu tuženika-protutužitelja KB, otvorenom kod Raiffeisenbank Austria d.d., na kojima su parnične stranke suvlasnici svaki u ½ dijela.

III Razvrgava se suvlasnička zajednica stranaka na osobnom vozilu marke Volkswagen Passat, broj šasije: [broj šasije], registarske [registarska oznaka] te se nalaže tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj isplati na ime suvlasničkog dijela toga vozila iznos od 7.739,15 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,

IV Nalaže se tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženoj na ime suvlasničkog dijela novčanih sredstava koje su na dan prestanka bračne zajednice 31. siječnja 2022. bila na njegovom multivalutnom računu kod Raiffesenbank Austria d.d., isplati iznos od 19.000,87 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se preostali tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene da joj tuženik- protutužitelj isplati još iznos od 999,13 eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

VI Odbija se protutužbeni zahtjev kojim tuženik-protutužitelj zahtijeva da mu tužiteljica-protutužena isplati iznos od 3.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 200,00 eur od 2. veljače 2022. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. ožujka 2022. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. travnja 2022. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. svibnja 2022. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. srpnja 2022. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. kolovoza 2022. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. rujna 2022. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. listopada 2022. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. studenog 2022. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. prosinca 2022. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. siječnja 2023. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. veljače 2023. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. ožujka 2023. godine do isplate;

- iznos od 200,00 eur od 2. travnja 2023. godine do isplate, kao i da mu isplati iznos od 1.225,65 eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka.

VII Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 12.812,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica IB u tužbi podnesenoj u ovom predmetu tvrdi da bračnu stečevinu stranaka, svakog u ½ dijela, predstavlja osobni automobil marke Volkswagen Passat, broj šasije [broj šasije] te novčana sredstva koja su se na dan 2. veljače 2022. nalazila na računima tuženika otvorenim kod Raiffeisenbank Austria d.d. Stoga je zatražila utvrđenje po toj osnovi svojeg suvlasništva u ½ dijela te bračne stečevine (osobnog vozila i ušteđevine), a i da se razvrgne suvlasnička zajednica te bračne stečevine na način da joj tuženik isplati na ime njezinog suvlasničkog dijela iznos od 7.500,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe pa do isplate na ime ½ dijela suvlasništva automobila, te iznos od 20.000,00 eur na ime suvlasništva u ušteđevini, također sa zakonskom zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe pa do isplate. Zatražila je i naknadu troškova parničnog postupka.

2. U tužbi tvrdi da je njezin brak sa tuženikom trajao od 21. rujna 2012. pa do razvoda braka djelomičnom presudom ovog suda poslovni broj P Ob- 34/2022-36 od 12. siječnja 2023., a da su u tom braku zajedničkim radom stekli predmetni osobni automobil i navedena novčana sredstva. Poziva se na odredbe članka 36. stavak 1. i 3. Obiteljskog zakona prema kojima je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom sa vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, na kojoj su imovini bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima.

3. Nakon provođenja prometno tehničkog vještačenja vrijednosti spornog osobnog automobila djelomično je preinačila tužbeni zahtjev jer je u odnosu na isplatu suvlasničkog dijela postavila stupnjevitu tužbu pa je podneskom od 26. lipnja 2025. zatražila isplatu iznosa od 7.739,15 eur sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe pa do isplate, a tuženik se nije protivio toj preinaci.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim tvrdnje tužiteljice o trajanju njihovog braka, ali je osporio da bi osobni automobil marke Volkswagen Passat kao i novčani iznos od 40.000,00 eur bio njihova bračna stečevina. Naveo je da je prije sklapanja braka imao u vlasništvu osobni automobil Hondu Civic koji su mu kupili roditelji još 2005., a koji je 2014. prodao i kupio Škodu Octaviu, zatim da je taj automobil prodao 2020. za iznos od 5.000,00 eur kojim je kupio sporni automobil Volkswagen Passat. Stoga tvrdi da je sporni osobni automobil njegova vlastita imovina.

5. U odnosu na tvrdnje tužiteljice da su se u trenutku prestanka bračne zajednice na njegovim računima nalazila novčana sredstva koja bi predstavljala bračnu stečevinu u iznosu oko 40.000,00 eur obrazlaže da je u stalnom radnom odnosu od 2003., pa kako je stanovao sa svojim roditeljima u obiteljskoj kući, uštedio je do sklapanja braka iznos od 40.000,00 kn (5.300,00 eur). Kada je s tužiteljicom sklopio brak 21. rujna 2012. uselili su u potpuno opremljeni stan na katu roditeljske kuće pa je sva zarada koju su ostvarivali tijekom braka utrošena na zajednički život i obitelj u kojoj je rođeno dvoje djece. Nadalje, kada je u Republici Hrvatskoj ostao bez posla, u svibnju 2015. otišao je raditi u Njemačku gdje je bio zaposlen do 31. siječnja 2023. Kroz to vrijeme imao je otvoren devizni račun kod Raiffeisenbank d.d. od 8. siječnja 2018. do 4. svibnja 2023. na kojem je položio i novčana sredstva svojeg kolege ŽB koji jedno vrijeme nije imao prijavljenu adresu boravka i otvoren račun u Njemačkoj pa su njegova novčana sredstva pristizala na tuženikov devizni račun. No tijekom veljače 2022. u tri navrata je podigao s tog računa novčane iznose, ukupno 25.000,00 eur (dvije isplate po 10.000,00 eur i jedna od 5.000,00 eur) te je taj novac predao prijatelju.

6. Stoga tvrdi da iznos koji je bio na njegovom deviznom računu od 39.000,68 eur na dan 31. siječnja 2022. nije predstavljao njegovu zaradu ostvarenu radom u Njemačkoj već samo razlika nakon što je ŽB isplatio njegov novac, dakle da mu je zarada iznosila 13.981,45 eur, te je i taj novac utrošio na zajednički život i obitelj. Taj račun zatvorio je 4. svibnja 2023. jer mu više nije bio potreban i na njemu tada nije bilo novčanih sredstava.

7. Nadalje, tvrdi da je za raspolaganje novčanim sredstvima na tom računu tužiteljici dao punomoć u srpnju 2020., sa kojom je sama dizala novac s tog računa i njime slobodno raspolagala. Tako je tijekom 2020., 2021. i 2022. podigla s tog računa iznos od 7.624,93 eur koji je samostalno koristila čime je potrošila svotu koja bi predstavljala njezin dio bračne stečevine. Punomoć za raspolaganje novčanim sredstvima na tom njegovom računu opozvao joj je 31. siječnja 2022., no ona je još taj dan podigla još iznos od 998,93 eur iako je njihova bračna zajednica već bila prekinuta.

8. Obrazlažući da je od njegove zarade ostvarene u Njemačkoj na računu bio iznos od 13.981,45 eur koji smatra bračnom stečevinom, no kad se od tog iznosa oduzme ušteđevina s kojom je ušao u brak od 5.300,00 eur, zatim iznos od 998,93 eur koji je tužiteljica neovlašteno podignula 31. siječnja 2022. kao i kad se uzme u obzir činjenica da je nakon faktičnog prekida bračne zajednice nastavila stanovati u kući njegovih roditelja ne sudjelujući u ikakvim troškovima stanovanja prouzročila je dodatni trošak od 4.225,65 eur, zaključuje da se time dođe do iznosa od 3.456,87 eur koji bi po njegovom mišljenju bio njezin dio bračne stečevine, ali kako joj je u postupku razvoda braka još isplatio iznos od 4.500,00 eur, zaključuje da je namirena u visini svojeg suvlasničkog dijela bračne stečevine. Također navodi da nakon formalnog razvoda braka i odluke o roditeljskoj skrbi za djecu prema kojoj su trebala stanovati dva tjedna kod jednog, a dva tjedna kod drugog roditelja, u stvarnosti oni većinu vremena provode kod njega pa pored obveze uzdržavanja podmiruje i njihove tekuće potrebe. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, 9. No, ukoliko se ipak utvrdi da postoji tužiteljičino suvlasništvo na novčanim sredstvima, ostaje kod prigovora na visinu istoga i podnosi protutužbu kojom potražuje od tužiteljice kao protutužene iznos od 3.000,00 eur na ime polovice najamnine koju je od 1. veljače 2022. pa do 3. svibnja 2023. plaćao roditeljima u mjesečnom iznosu od 400,00 eur za stanovanje u njihovoj kući, sa zakonskim zateznim kamatama za svaki mjesečni iznos od svakog 2. datuma u mjesecu pa do isplate, kao i za polovicu režijskih troškova nastalih u tom razdoblju u visini od 1.225,65 eur također sa zakonskim zateznim kamatama čiji početak tijeka nije definirao. Zatražio je i naknadu troškova parničnog postupka.

10. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u djelomičnu presudu ovog suda poslovni broj P Ob-34/2022 od 12. siječnja 2023. (list 6-8 spisa) prometnu dozvolu (list 13-14), dopis Ministarstva unutarnjih poslova Policijska uprava Zagrebačka, IX Policijska postaja Zagreba od 08. veljače 2024. (list 41), potvrdu Raiffeisenbank Austria d.d. od 14. veljače 2024. (list 64-66), uvjerenje Stanice za tehnički pregled vozila CVH STP "Centar" od 07. veljače 2024. (list 67-68), ugovor o najmu stana od 01. veljače 2022. (list 69), anekse ugovora (list 70-71), porezna rješenja (list 72-74), potvrde o plaćanjima (list 75-78), specifikaciju troškova za režije (list 79), račune ( 80-90), izvješće kartice predmeta (list 106-108), potvrdu o plaćanju iznosa 4.500,00 eur tužiteljici (list 126-127), potvrdu Raiffeisenbank Austria d.d. (list 128-129), opoziv punomoći (list 130), uvjerenje o vlasništvu vozila (list 131-132), izvješće kartice prometa spornog računa (list 157-159), stanje računa tužiteljice kod Raiffeisenbank Austria d.d. (list 233), isplatne liste sa ovjerenim prijevodom (list 250-253 i 259- 261), prometnu dozvolu (list 262), stanje putomjera Centra za vozila Hrvatske (list 270), a i provedeno je prometno-tehničko vještačenje vrijednosti vozila po sudskom vještaku ing. Miši Bariću (list 275-278). Osim navedenog saslušani su svjedoci DB (list 240), SB (list 241), AB (list 242-244), BB (list 255-256) kao i parnične stranke (list 112-116). Također je izvršen i uvid u spis ovog suda poslovni broj P Ob-34/2022.

11. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev samo djelomično osnovan, a protutužbeni neosnovan.

12. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužiteljice za utvrđenje bračne stečevine kao i njezinog razvrgnuća, dok je predmet protutužbe zahtjev tuženika kao protutužitelja na isplatu temeljem stečenog bez osnove neplaćenom najamninom i režijskim troškovima.

U odnosu na tužbeni zahtjev:

13. Između stranaka je nesporno da su sklopili brak 21. rujna 2012. te su za vrijeme bračne zajednice koja je faktično trajala do 31. siječnja 2022. živjeli u zasebnom stanu kuće roditelja tuženika-protutužitelja u [adresa], a nadalje su u istom prostoru živjeli odvojeno sve dok tužiteljica-protutužena nije odselila u svibnju 2023. Nesporno je i da je tuženik-protutužitelj radio u Njemačkoj od 2015. do siječnja 2022. kada se vratio u Hrvatsku te da je za to vrijeme imao račun na koji je primao plaću u Njemačkoj, dok je u Hrvatskoj otvorio račun kod Raiffeisenbank Austria d.d. na koji je uplaćivao ostvarenu zaradu u Njemačkoj i od tog novca i s tog računa tužiteljica-protutužena je temeljem punomoći koju joj je dao za raspolaganje izvršila prijenos kupoprodajne cijene na autokuću u kojoj je 2020. kupljeno sporno vozilo Volkswagen Passat. To proizlazi iz iskaza stranaka, premda je u odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj naveo da je to vozilo kupio od cijene ostvarene prodajom vozila Škoda Octavia, dok u iskazu kao stranke priznaje tvrdnje tužiteljice-protutužene da je Škoda Octavia prodana kasnije, što potvrđuju i njegovi roditelji kao svjedoci.

14. Sporno je predstavlja li osobni automobil marke Volkswagen Passat i novčani iznos koji se u vrijeme faktičnog raskida bračne zajednice krajem siječnja odnosno početkom veljače 2022. nalazio na deviznom računu tuženika-protutužitelja kod Raiffeisenbank Austria d.d. njihova bračna stečevina, posebice zbog prigovora tuženika da je dio novčanih sredstava na tom računu (27.000,00 eur) bio vlasništvo treće osobe.

15. Na, sporne imovinske odnose stranaka primjenjuje se Obiteljski zakon (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23-dalje:ObZ) koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja sporne imovine (osobnog automobila i novčanog iznosa). Odredbom članka 35. ObZ- propisano je da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Prema odredbi članka 39. toga Zakona vlastita imovina je ona imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, a prema odredbi članka 36. stavak 1. istog Zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. U skladu sa odredbom stavka 3. toga članka bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine ako to nisu drukčije ugovorili, a među strankama nema spora da nije postojao ni bračni ugovor niti su se posebno dogovarali o vlasništvu imovine stečene tijekom trajanja braka.

16. Kako iz iskaza stranaka i prometne dozvole za sporni Volkswagen Passat (list 267) proizlazi da je kupljen u rujnu 2020., dakle za trajanja braka stranaka, te da je cijena za to vozilo plaćena s njegova računa kod Raiffeisenbank Austria d.d. u Hrvatskoj na koji je prosljeđivao plaću ostvarenu radom u Njemačkoj, proizlazi da je to vozilo bračna stečevina stranaka, dakle da tužiteljici pripada suvlasnički udio od ½ dijela. Tuženik-protutužitelj nije dokazao da bi u kupnju toga vozila uložio ikakvu svoju vlastitu imovinu, bilo ušteđevinu za koju tvrdi da ju je imao na početku braka u visini od 5.300,00 eur premda nije dokazao u što je utrošena, a niti od prodaje vozila Škoda Octavie koja je nedvojbeno prodana kasnije i novac potrošen za svakodnevne potrebe obitelji. Zarada koju je tuženik-protutužitelj stekao radeći za vrijeme braka ne predstavlja njegovu vlastitu imovinu i neodlučno je da li je i koliko tužiteljica u toj zajednici zarađivala.

17. Nadalje, kako tuženik-protutužitelj priznaje da je i novčani iznos na njegovom multivalutnom računu Raiffeisenbank Austria d.d. činio isključivo sredstva iz zarade ostvarene radom u Njemačkoj za trajanja bračne zajednice i taj iznos predstavlja bračnu stečevinu.

18. Uvidom u stanje prometa po računu te banke broj partije 3292334198 otvorenom 8. siječnja 2018. proizlazi da je na dan 31. siječnja 2022. na tom računu imao iznos od 39.999,61 eur te je do tada tužiteljica-protutužena imala punomoć za raspolaganje tim računom koju joj je tuženik-protutužitelj opozvao upravo toga dana, no ona priznaje da je podigla sa tom punomoći iznos od nešto manje 1.000,00 eur, točnije prema izvodu 998,93 eur. Time je na dan 2. veljače 2022. kada stranke više nisu živjele zajedno ostao na njemu iznos od 39.001,01 eur.

19. Sud nije poklonio vjeru tvrdnjama tuženika-protutužitelja da bi iznos od 27.000,00 eur na tom multivalutnom računu kod Raiffeisenbank Austria d.d. bio vlasništvo treće osobe, njegova prijatelja ŽB kojem je navodno taj iznos vratio kada je došlo do spora o razvodu braka stranaka.

20. Naime, u odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj navodi kako mu kolega ŽB koji je također radio u Njemačkoj, a što proizlazi iz njegova iskaza danog u svojstvu parnične stranke, jedno vrijeme nije imao prijavljenu adresu boravka i otvoren račun u Njemačkoj pa su njegova novčana sredstva "...pristizala na tuženikov devizni račun". No tijekom veljače 2022. u tri navrata je podigao s tog računa novčane iznose, ukupno 25.000,00 eur (dvije isplate po 10.000,00 eur i jedna od 5.000,00 eur) te je taj novac predao prijatelju . U stranačkom pak iskazu tvrdi da mu je navedeni prijatelj kockao te tako u kratko vrijeme zaradio veliki novčani iznos (oko milijun kuna) koji je mahom u kratko vrijeme i potrošio, a preostao mu je iznos od 27.000,00 eur koji je molio da tuženik-protutužitelj položi na svoj račun i da mu ga tako čuva jer u sebe nije imao povjerenja. Tvrdi da mu je odjednom ŽB dao taj iznos koji je on u položio u banci u Njemačkoj, a kasnije ga je postepeno prenosio na svoj sporni multivalutni račun u Hrvatskoj. No, kada je došlo do bračnih problema stranaka bojao se da će tužiteljica-protutužena polagati prava i na taj tuđi novac pa ga je podigao i vratio prijatelju ŽB, a ovaj mu je za uslugu koju mu je učinio dao natrag 3.000,00 eur koje tuženik-protutužitelj nije više položio na račun.

21. Indikativno je da je tuženik-protutužitelj predložio saslušanje svjedoka ŽB na te okolnosti, tijekom postupka je odgađao izvođenje toga dokaza tvrdeći da ne zna njegovu adresu, a kada ju je konačno ipak dostavio sudu te je svjedok dana 9. rujna 2025. pristupio na ročište, odustao je od njegova saslušanja, pa mu sud nije poklonio vjeru jer nije bio uvjerljiv i logičan u svojim tvrdnjama.

22. Prema odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti odlučne činjenice i predložiti dokaze na okolnost utvrđivanja tih činjenica. Stoga proizlazi da tuženik-protutužitelj nije dokazao da bi iznos od 25.000,00 eura ili pak od 27.000,00 eura, a nalazio se na njegovom spornom računu u vrijeme prestanka braka, bio vlasništvo treće osobe, jer nije predložio ikakvih nepristranih dokaza na okolnost istinitosti tih njegovih tvrdnji. Kada je već tvrdio da je odjednom položio cijeli iznos ŽB na svoj račun (nejasno je li na račun u Njemačkoj ili u Hrvatskoj) imao je mogućnost predložiti materijalni dokaz o tome u vidu izvoda iz stanja toga računa ili koji drugi materijalni dokaz. Osim toga, morao je i u Njemačkoj zasigurno imati obrazloženje i dokaz o tom svojem prihodu na račun u Njemačkoj što nije također nikako objasnio. Indikativno je da je o tome navodno govorio svojim roditeljima, a ne i tužiteljici-protutuženoj, tada supruzi sa kojom je očito u to vrijeme imao odnos povjerenja jer ju je i ovlastio na raspolaganje računom u Hrvatskoj, upravo na onom na koji je slao te novčane iznose.

23. Osim toga, nije dokazao niti visinu primanja koja je ostvarivao u Njemačkoj, osim za lipanj 2016. i kolovoz 2021. i u ovjerenom prijevodu sukladno odredbi članka 232. stavak 2. ZPP-a, dok ostale predane na njemačkom jeziku sud nije ni cijenio, a iz kojih bi se moglo zaključivati je li mogao imati toliko svojeg zarađenog novca u siječnju 2022. u iznosu od nepunih 40.000,00 eur.

24. Iz podataka o plaći za navedena dva mjeseca proizlazi da je primio neto plaću u iznosu od 1.774,29 eur i u iznosu od 1.981,49 eur, dok je u iskazu naveo da mu je plaća iznosila u Njemačkoj između 1.700,00 i 2.000,00 eur mjesečno te je primao dječji doplatak za dvoje djece koji je bio u rasponu od 160,00 do 180,00 eura po djetetu. Njegov otac AB kao svjedok rekao je da je tuženik-protutužitelj zarađivao u Njemačkoj između 2.800,00 do 3.000,00 eur mjesečno. On nije dokazao koliki su mu bili životni troškovi u Njemačkoj (a na njemu je teret dokaza te činjenice), odnosno koliko je novca mogao uštedjeti od mjesečne plaće da bi dokazao da nije mogao imati ušteđevine od 40.000,00 eur u siječnju 2022. No, da je uštedio i samo 1.000,00 eur mjesečno za razdoblje od 79 mjeseci koliko je radio u Njemačkoj mogao je uštedjeti 79.000,00 eur od čega je mogao i 2020. kupiti sporni auto za 17.300,00 eur, a da mu do siječnja 2022. ostane još ušteđevine od gotovo 40.000,00 eur.

25. Stoga, cijeneći naprijed citiranu odredbu ZPP-a, a i odredbu članka 221.a ZPP-a proizlazi da tuženik-protutužitelj nije dokazao da bi se na njegovom ovdje spornom multivalutnom računu u Republici Hrvatskoj u vrijeme faktičnog raskida bračne zajednice nalazio i tuđi novac pa se cjelokupni iznos na tom računu dana 31. siječnja 2022. u iznosu od 39.999,61 eur utvrđuje bračnom stečevinom.

26. Slijedom obrazloženog usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice-protutužene na utvrđenje da bračnu stečevinu predstavlja osobno vozilo Volkswagen Passat i novčana sredstva na računu tuženika-protutužitelja kod Raiffeisenbank Austria d.d. na dan faktičnog raskida bračne zajednice, a na kojima tužiteljici- protutuženoj pripada pravo suvlasništva u ½ dijela.

27. U odnosu na tužbeni zahtjev za razvrgnuće toga suvlasništva u odnosu na sporno vozilo utvrđeno bračnom stečevinom stranaka za primijeniti je odredba članka 47. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17-pročišćeni tekst-dalje: ZVDSP) kojom je propisano da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće koje pravo ne zastarijeva te odredba članka 50. stavak 1. toga Zakona prema kojoj, cijeneći da nema zakonske odredbe koja bi u ovom slučaju branila civilnu diobu, a nema očito ni sporazuma stranaka o tome budući da se tuženik-protutužitelj protivi i pravu tužiteljice-protutužene na utvrđeno suvlasništvo, dolazi u obzir razvrgnuće isplatom. Budući da je nemoguće podijeliti suvlasništvo stranaka na osobnom vozilu fizički (članak 50. stavak 2. ZOVDSP) pripada joj pravo na civilnu diobu odnosno isplatu vrijednosti njezinog suvlasničkog dijela prema vrijednosti vozila u vrijeme prestanka bračne zajednice što prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka ing. Miše Barića za vrijednost vozila od 15.478,31 eur iznosi polovicu odnosno 7.739,15 eur pa je naloženo tuženiku-protutužitelju isplatiti joj taj iznos na ime razvrgnuća te suvlasničke zajednice.

28. Cijeneći da je na spornom računu tuženika-protutužitelja bila bračna stečevina stranaka na dan 31. siječnja 2022. u iznosu od 39.999,61 eur, a koji iznos novca nije više na njegovom računu koji je zatvorio, a po njegovim navodima i potrošio taj novac, dužan je tužiteljici-protutuženoj na ime njezinog suvlasničkog dijela od ½ isplatiti iznos od 19.999,80 eur umanjen za iznos od 998,83 eur koji je podigla na dan faktičnog prestanka bračne zajednice, a nije joj u cijelosti pripadao pa je stoga dužan isplatiti joj iznos od 19.000,87 eur temeljem odredbe članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO). Zatraženi preostali iznos od 999,13 eur (do 20.000,00 eur) je odbijen kao neosnovan.

29. Za dodati je da se vrijednost njegove eventualne vlastite imovine, prvog automobila koji su mu kupili roditelji prije braka pa i možebitna ušteđevina, nikako ne može uračunavati u bračnu stečevinu jer i sam priznaje da je i sporno vozilo Volkswagen Passat i ušteđevina na spornom računu stečeni njegovim radom tijekom bračne zajednice pa predstavljaju bračnu stečevinu, a niti je dokazao da bi sredstva od prodaje tog njegovog automobila ili eventualna ušteđevina bili utrošeni bilo u kupnju spornog vozila bilo položeni na račun. Ta su sredstva mogla biti utrošena u općenite životne troškove, no nije dokazano ni da ih je imao i u kojem iznosu, a ni da su utrošena u nabavu spornog vozila ili položena na sporni račun.

30. Stoga je i nepotrebno analizirati iskaze stranaka, a i svjedoka o okolnostima njihovog zajedničkog života i funkcioniranja, visini zarada, trošenju novca i slično, jer to nije odlučno za predmet spora.

31. Što se pak tiče tvrdnje tuženika-protutužitelja da bi tužiteljici-protutuženoj trebalo uračunati u isplatu suvlasničkog dijela bračne stečevine iznos od 4.500,00 eur koji joj je nesporno isplatio, uvidom u zapisnik od 3. svibnja 2023. u spisu ovog suda poslovni broj P Ob-34/2022 proizlazi da se tuženik- protutužitelj obvezao platiti joj taj iznos jednokratno na ime do tada dospjele njegove obveze uzdržavanja djece što mu je i naloženo presudom koja je donesena i objavljena na tom ročištu, te su se stranke i odrekle prava na žalbu protiv iste te je postala istoga dana i pravomoćna. Dakle, navedeni iznos nije joj isplaćen po osnovi udjela u bračnoj stečevini već na ime ispunjenja zakonske obveze tuženika-protutužitelja na plaćanje do tada dospjelog uzdržavanja zajedničke djece.

32. Na dosuđene novčane iznose tužiteljici-protutuženoj je priznato i pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe pa do isplate, sukladno odredbama članka 183. stavak 1. i članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

U odnosu na protutužbeni zahtjev:

33. Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj potražuje od tužiteljice- protutužene isplatu iznosa od 3.000,00 eur tvrdeći da je taj iznos platio svom ocu kao vlasniku kuće na ime njezinog dijela najma stana u kojem je ostala živjeti u razdoblju od veljače 2022. do svibnja 2023., po 200,00 eur mjesečno, uz zakonske zatezne kamate koje za svaki pojedinačni mjesečni iznos teku od 2. u mjesecu za tekući mjesec do isplate, kao i na ime polovice njezinog dijela režijskih troškova nastalih u tom stanu u istom razdoblju iznos od 1.225,65 eur.

34. Tuženik-protutužitelj ničim nije dokazao osnovanost i visinu tih potraživanja.

35. Naime iz ugovora o najmu stana sklopljenog 1. veljače 2022. između AB kao najmodavca i tuženika-protutužitelja kao najmoprimca ugovorena je mjesečna najamnina za stan na drugom katu kuće u [adresa] za stanovanje najmoprimca i djece I i TB. Istim je ugovorom ugovoreno i plaćanje režijskih troškova u iznosu od 150,00 eura.

36. Dakle, iako je nesporno da je tužiteljica-protutužena u razdoblju od sklapanja toga ugovora pa do svibnja 2023. ostala i nadalje živjeti u tom stanu nakon što je prestala faktična bračna zajednica stranaka, ona nije bila ni stranka toga ugovora, a prema iskazu svjedoka AB on nije od nje tražio plaćanje najamnine koju je uredno kako je ugovoreno plaćao tuženik- protutužitelj. Jedino je sudskim putem zatražio njezino iseljenje. Jednako tako nije tražio ni plaćanje dijela režijskih troškova. Za troškove boravka tužiteljice- protutužene u stanu oca tuženika-protutužitelja mogao je od nje potraživati jedino vlasnik stana, a tuženik-protutužitelj nije dokazao, ni ne tvrdi, da bi sa njom sklopio ugovor o preuzimanju ispunjenja sukladno odredbi članka 103. stavak 1. ZOO-a kojim bi preuzeo da umjesto tužiteljice-protutužene plaća ocu njezine obveze.

37. Stoga sud smatra da nije dokazao osnovu utuženih potraživanja, kao ni njihovu visinu, jer tužiteljicu-protutuženu ne obvezuje ugovor o najmu stana koji nije sklopila, a nisu ni predlagani dokazi na okolnost cijene korištenja dijela stana, kao ni koji je njegov dio zapravo koristila i koliko bi režijskih troškova otpalo na to korištenje, pa da je tu korist stekla bez pravne osnove.

38. Iz opisanih razloga protutužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

39. Sud nije smatrao potrebnim analizirati iskaze stranaka i svjedoka, njihovih roditelja osim u dijelu u kojem su naprijed analizirani, jer je nedvojbeno i iz samih iskaza stranaka da su i sporni automobil i ušteđevina na spornom računu koja je postojala u trenutku faktičnog raskida bračne zajednice 31. siječnja, a onda i utuženog 2. veljače 2022. stečeni radom tuženika- protutužitelja u bračnoj zajednici, a nisu plod njegove eventualne vlastite imovine koju je imao deset godina prije.

40. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 53/19-dalje:Tarifa). Naime, neuspjeh tužiteljice-protutužene u ovom postupku je svega oko 3% od postavljenog tužbenog zahtjeva i to kondemnatornog dijela što opravdava primjenu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a.

41. Tužiteljica-protutužena je uspjela u cijelosti u ovom sporu pa joj pripadaju opravdani troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa odredbama Tarife i to za sastav tužbe (Tbr. 7/1), sastav odgovora na protutužbu (Tbr. 8/1), zastupanje na ročištima u ovom predmetu 5. rujna 2024., 13. studenoga 2024., 20. ožujka 2025., 29. travnja 2025., 26. lipnja 2025., 22. srpnja 2025. i 9. rujna 2025., te na ročištu 13. studenoga 2024. u sada spojenom predmetu P Ob-12/2024 (Tbr. 9/1), te za sastav podneska od 26. lipnja 2025. (Tbr. 8/1), sve primjenom Tbr. 54. u iznosu od 1.000,00 eur za svaku radnju, kao i za sastav podneska od 13. svibnja 2025. u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 8/4) što ukupno iznosi 10.250,00 eur, a sa uvećanjem za PDV od 25% primjenom Tbr. 46. Tarife u iznosu od 2.562,50 eur dosuđuje joj se trošak u ukupnom iznosu od 12.812,50 eur.

U Vrbovcu 14. listopada 2025.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku.

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je održano to ročište.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o istom, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano odnosno od dana objave presude na e-oglasnoj ploči.

Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika