REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1019/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik, odvjetnik Ivica Čuturić u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog u Zagrebu, poslovni broj Pn-1209/2020-40 od 19. siječnja 2024., ispravljene rješenjem poslovni broj Pn-1209/2020-43 od 1. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika te se potvrđuju točka I. presude Općinskog građanskog u Zagrebu, poslovni broj Pn-1209/2020-40 od 19. siječnja 2024. u dijelu odluke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati 5.312,57 eura sa zateznim kamatama od 8. rujna 2018. do isplate, u roku od 15 dana te točka II. iste presude

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se djelomično preinačava odluka o trošku sadržana u točki I. presude Općinskog građanskog u Zagrebu, poslovni broj Pn-1209/2020-40 od 19. siječnja 2024., na način da se djelomično odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 250,00 eura, dok se u preostalom dijelu odbija žalba tuženika i potvrđuje navedena presuda u točki. I., i u dijelu odluke o trošku, na način da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.991,12 eura sa zateznim kamatama od 19. siječnja 2024. do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 5.312,57 EUR sa zateznim kamatama od 8. rujna 2018. do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.241,12 EUR sa zateznim kamatama od 19. siječnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana. Toč. II. je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučno činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Šteta koja je nastala tužitelju nije pokrivena policom osiguranja od automobilske odgovornosti jer motor vozila u vlasništvu tužitelja nije radio u trenutku štetnog događaja pa se ta situacija ne može podvesti pod pojam redovne uporabe vozila niti dovesti u vezi s odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema kojoj su ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojim se odvija promet. Sud je zato pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbu čl. 22. tog zakona. Obveza osiguratelja na isplatu naknade štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti ugovorne je naravi pa osiguratelj ne može odgovarati za štetu izazvanu samozapaljenjem motornog vozila koje je bilo parkirano i kojem motor nije radio dulje vrijeme jer se to ne može podvesti pod pojam redovne uporabe vozila niti dovesti u vezu sa spomenutom odredbom. Nezakonita je i odluka o troškovima postupka zbog pogrešne odluke o tužbenom zahtjevu. Stav je Vrhovnog suda zauzetog na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 26. travnja 2021. da tuženik ima pravo na troškove postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva, što proizlazi i iz stava recentne sudske prakse. Nije sporno da tužitelj nije popravio vozilo, odnosno nije dostavio račun iz kojega bi bilo vidljivo da je isti plaćen. Radi se zato o naknadi nenovčane materijalne i nereparirane štete pa tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude. Tužitelju su nepravilno dosuđeni parnični troškovi i za radnje u postupku na koje nema pravo ili mu sukladno Tarifi pripadaju u manjem iznosu. Trošak odštetnog zahtjeva nije bio potreban za svrhovito vođenje parnice u smislu čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku, budući da nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe radi naknade štete. Sud je neosnovano dosudio tužitelju i trošak sastava podneska od 7. prosinca 2021. od 100 bodova jer je bio nepotreban za vođenje postupka. Prvostupanjska presuda nezakonita je i iz razloga jer je utemeljena na odredbama Tbr. 50.1. i čl. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., dalje: Tarifa) na temelju kojih je sud priznao, a potom i dosudio tužitelju parnični trošak za sve poduzete parnične radnje primjenom vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR, iako je do 1. studenog 2022. na snazi bila Tarifa prema kojoj je za poduzete parnične radnje stranci mogao biti priznat parnični trošak primjenom vrijednosti boda u iznosu od 10,00 kn. Tek od dana stupanja na snagu Izmjena Tarife mogao je za poduzete parnične radnje nakon stupanja na snagu tužiteljici priznati za dosudu parnični trošak po Izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 126/2022, Tbr. 50.: „Vrijednost boda iznosi 15,00 kuna.“ Predlaže preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja te traži obvezivanje tužitelja na naknadu prouzročenih troškova.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika osnovana je tek u manjem dijelu odluke o sporednom zahtjevu, o trošku postupka.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata naknade imovinske štete nastale tužitelju oštećenjem njegovog vozila marke Land Rover model Freelander 2.0 D godine proizvodnje 2002. u iznosu od 3.241,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 8. rujna 2018. do isplate.

6. Prvostupanjski sud je prihvatio takav tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako je teretno vozilo koje je (nesporno osigurano kod tuženika u vrijeme štetnog događaja) uslijed samozapaljenja nanijelo štetu vozilu tužitelja 4. rujna 2018. (u navedenom iznosu) bilo u redovitoj upotrebi (vozač je prethodnog dana koristio vozilo i nakon radnog vremena ga je parkirao uz cestu u blizini svoje kuće) koja podrazumijeva i situacije kada vozilo miruje, odnosno kada je parkirano (ne samo situacije kada se vozilo kreće i sudjeluje u prometu), sve prema odredbi čl. 22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005., 36/2009., 75/2009. i 76/2013.; dalje. ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja. Zatezne kamate na navedeni iznos priznao je tužitelju od sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjev tužitelju, 8. rujna 2018., prema odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita, osim u manjem dijelu odluke o trošku postupka.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tuženik iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., i 153/2023., dalje: ZPP) jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da su u njoj navedeni svi potrebni razlozi o odlučnim činjenicama. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Između stranaka nije sporno da je vozilo tužitelja oštećeno uslijed samozapaljenja teretnog vozila registarske oznake [registarska oznaka] dok je bilo istog dana parkirano uz cestu, u blizini kuće osiguranika tuženika, a koje je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti; da se tužitelj obratio tuženiku 7. rujna 2018. radi mirnog rješenja spora; da je na vozilu tužitelja nastala potpuna šteta.

10. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrdio i da je na vozilu tužitelja nastala potpuna šteta u iznosu od 5.312,57 eura (ranije 40.027,55 kuna), budući da je tržišna vrijednost oštećenog vozila u vlasništvu tužitelja bila 57.182,21 kuna, a oduzeta vrijednost ostataka vozila 17.154,66 kuna, sve prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka na koji ni stranke nisu imale primjedbi.

11. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud.

12. Prvostupanjski sud je, odlučivši o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, na utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio i materijalno pravo i to: u pogledu glavnog zahtjeva odredbe čl. 1046., 1089. i 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje ZOO) u vezi s čl. 22. st. 1, i 3. ZOOP-a, a u pogledu sporednog, odluke o tijeku zatezne kamate, odredbu čl. 12. st. 3. ZOOP-a.

13. Odredbom čl. 22. ZOOP-a, na snazi u vrijeme štetnog događaja, bilo je propisano da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari (st. 1.), s time da su tim ugovorom pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu (st. 3.).

13.1. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se navedene odredbe odnose i na konkretni slučaj jer su ugovorom o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pokrivene štete koje nastanu od vozila koja podliježu obvezi registracije (nije sporno da je takvo bilo i teretno vozilo osiguranika tuženika), što podrazumijeva svaku štetu koja nastane redovitom uporabom osiguranog vozila (ne samo u slučajevima kada se osigurano vozilo kreće, kada je u pokretu). Vozilo osiguranika tuženika bilo je, u konkretnim okolnostima slučaja, u redovitoj upotrebi, kako pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Naime, vozač ga je prethodnog dana koristio i nakon radnog vremena ga je parkirao uz cestu, u blizini svoje kuće. Budući da redovna uporaba vozila podrazumijeva ne samo situacije kada se vozilo kreće i sudjeluje u prometu, nego, kao u konkretnim okolnostima, i situacije kada vozilo miruje, odnosno kada je parkirano, suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. U smislu navedenog zaključka izjasnio se je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev 4198/2019-2.

14. Protivno žalbi, primjenom odredbe čl. 12. st. 4. ZOOP-a, pri određivanju tijeka zateznih kamata na dosuđenu naknadu štete tužitelju, prvostupanjski je sud pravilno odlučio. Naime, tužitelj se je tuženiku, kao osiguratelju odgovorne osobe, prije podnošenja tužbe, 7. rujna 2018. nesporno obratio odštetnim zahtjevom koji je tuženik ocijenio neosnovanim. U takvom slučaju, a kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete u pogledu odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu, valja primijeniti ZOOP, konkretno u ovom slučaju odredbu čl. 12. st. 4. ZOOP-a prema kojoj u slučajevima izvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Zato je prvostupanjski sud pravilno dosudio tužitelju zatezne kamate na dosuđenu isplatu naknade štete kako je traženo, od 8. rujna 2018., budući da ima pravo na zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva. Takvo je shvaćanje ovog i prvostupanjskog suda u skladu i s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 934/14-2, Rev 550/14-2 i Rev-4184/2019.

15. Protivno žalbi, prvostupanjski sud je pretežito pravilno odlučio i o parničnom trošku, sve prema odredbama čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (iako je pravilno trebao primijeniti Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023) koja je bila na snazi u trenutku donošenja odluke, no to u konačnici nije utjecalo na pravilnost donesene odluke). Tužitelju je, protivno žalbi, pravilno priznat trošak odštetnog zahtjeva upućenog osiguratelju, kao potreban trošak na koji ima pravo prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a po kojoj parnične troškove čine izdaci učinjeni i u povodu postupka i Tbr. 32. Tarife prema kojoj odvjetniku pripada nagrada, između ostalog, za sastavljanje podnesaka po zahtjevu protiv osiguravajućih društava. Takva je odluka u skladu i s rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1071/2024-2.

15.1. Međutim, osnovano žalitelj ukazuje na pogrešno dosuđivanje tužitelju i troška sastava podneska od 7. prosinca 2021. Naime, u pravu je tuženik kada ističe kako se ne radi o potrebnom ni obrazloženom podnesku jer njime tužitelj tek potvrđuje primitak isprava i predlaže dokaz, što je sve mogao učiniti i na ročištu koje je uslijedilo. Primitak nije bilo potrebno potvrđivati, a iz sadržaja podneska proizlazi kako nije obrazložen pa se ne može govoriti o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8/1.

16. Slijedom navedenog, žalba tuženika je pretežito odbijena i odlučeno je kao u toč. I. ove presude prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, a u pogledu troška je manjim dijelom prihvaćena žalba i preinačena odluka o trošku prema odredbi čl. 373. u vezi s čl. 380. toč. 3. i 381. ZPP-a.

17. O zatraženom trošku žalbenog postupka odlučeno je prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tuženik odbijen sa žalbom protiv glavnog zahtjeva, a uspio je tek u manjem dijelu odluke sporednom, u odluci o trošku.

U Puli 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić