REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-971/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, kao predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1844/21-22 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika u pogledu dosuđenih zateznih kamata te se preinačuje točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1844/21-22 od 21. ožujka 2024. na način da se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu zateznih kamata koje na dio dosuđene glavnice neimovinske i imovinske štete u iznosu od 298,63 eura teku od 25. rujna 2019. do 13. listopada 2022.

II. U preostalom dijelu se odbija žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1844/21-22 od 21. ožujka 2024. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tužiteljici dosuđena naknada neimovinske i imovinske štete preko iznosa glavnice od 1.384,84 eura do ukupno dosuđenih 1.891,30 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od 1.891,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 25. rujna 2019. do isplate, kao i isplatiti zatezne kamate koje na iznos od 754,20 eura teku od 25. rujna 2019. do 24. rujna 2021. (točka I. izreke). Ujedno je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.585,65 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od 21. ožujka do isplate (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u odluci o glavnoj stvari preko nespornog iznosa od 1.384,84 eura do ukupno dosuđenih 1.891,30 eura, kao i u odluci o parničnom trošku, sve zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 11. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavcima 1. i 3. ZPP-a. Navodi da je u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je povećan nakon zaključenja prethodnog postupka nastupila prekluzija, kao i da je taj dio tužbenog zahtjeva u zastari. Osporava visinu tužiteljici priznatih troškova na ime prijevoza radi liječenja, kao i dosuđeni tijek zateznih kamata na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva. U odnosu na parnični trošak, smatra da je prvostupanjski sud primijenio nemjerodavne odredbe odvjetničke Tarife o vrijednosti boda za zastupanje. Žalbeni je prijedlog tuženika preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda. Potražuje trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana, i to samo u odnosu na tijek zateznih kamata na preinačeni dio dosuđene glavnice.

5. Predmet spora je konačno postavljeni zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći te troškova prijevoza radi liječenja, kao i za isplatu zateznih kamata na zakašnjelo isplaćenu izgubljenu zaradu, što je sve posljedica prometne nesreće koja se dogodila 3. kolovoza 2018. u Strmcu Samoborskom, a za koju je isključivo odgovoran osiguranik tuženika.

6. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice s obrazloženjem, u bitnome, da je usklađenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja bilo dopušteno i svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190. stavak 2. i 3. ZPP-a), zatim da osnovanost visine tužbenog zahtjeva proizlazi iz provedenog vještačenja i iskaza tužiteljice (uzimajući pritom u obzir iznose koje je tuženik već isplatio mirnim putem), da zastara u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva nije nastupila jer je preinaka izvršena u okviru iste činjenične i pravne osnove te da tužiteljici pripadaju zatezne kamate na zatražene iznose naknade štete od podnošenja odštetnog zahtjeva

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (osim u odnosu na odluku o troškovima postupka) i na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Ocjena je ovog suda da je presuda prvostupanjskog suda pravilna i zakonita, osim u dijelu dosuđenih zateznih kamata na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva, u odnosu na koje je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo pa su time ostvarene pretpostavke za djelomično prihvaćanje tuženikove žalbe i djelomično preinačenje prvostupanjske presude.

8. U ovoj fazi postupka nisu sporni osnova ni visina tražbine tužiteljice do iznosa od 1.384,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama, kao ni zatezne kamate koje su tužiteljici dosuđene na iznos od 754,20 eura uslijed zakašnjele isplate naknade imovinske štete na ime izgubljene zarade. U tom, žalbom nepobijanom dijelu, prvostupanjska presuda je postala pravomoćna.

8.1. Sporni jesu tužiteljici više dosuđena naknada štete i zatezne kamate u dijelu preinačenog tužbenog zahtjeva, kao i dosuda imovinske štete na ime troškova prijevoza uopće. Sporni su i tužiteljici dosuđeni parnični troškovi.

9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

10. Prvostupanjska presuda nema ni nedostataka zbog kojih se njena pravilnost ne bi mogla ispitati, s obzirom na to da je izreka pobijane presude dovoljna jasna, a prvostupanjski sud je u obrazloženju naveo valjane, jasne i dostatne razloge za svoje stajalište o osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i razloge za dosudu, tuženiku spornog, iznosa imovinske štete na ime troškova prijevoza radi liječenja pa, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena ni apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

10.1. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavcima 1. i 3. ZPP-a, kao ni onu iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, time što je dopustio preinaku djelomičnim povećanjem tužbenog zahtjeva u tijeku glavne rasprave i o tako preinačenom tužbenom zahtjevu odlučio, s obzirom na to da tužiteljica, do provedenog vještačenja, nije mogla točno odrediti svoj tužbeni zahtjev, što se ne može pripisati njezinoj krivnji. Prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, takva preinaka je, unatoč protivljenju tuženika, bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama (članak 190. stavci 2. i 3. ZPP-a), cijeneći posebice činjenicu da je ista utemeljena na istoj činjenično-pravnoj osnovi o kojoj se raspravljalo u tijeku postupka. Suprotna sudska praksa, na koju se u žalbi poziva tuženik, utemeljena je na procesnim odredbama koje su bile mjerodavne do uvođenja sadašnjeg stavka 2. u članak 190. ZPP-a, odnosno do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19).

10.2. U odnosu na tako preinačeni (povećani) tužbeni zahtjev nije nastupila zastara, s obzirom na to da isti, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud (točka 15. obrazloženja), proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove, pa je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe, a što je u skladu i sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske o nastupu zastare u slučaju tzv. nepravih preinaka tužbe (sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda od 27. svibnja 2024., broj: Su-IV- 123/2024-5).

10.3. Međutim, osnovano tuženik prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljici i u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva dosudio zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na preinačeni (povećani) dio tužbenog zahtjeva prije nego je taj dio uopće postavljen.

10.3.1. Cijeneći sadržaj tužbe (stranice 1-3 spisa) i podneska tužitelja od 12. listopada 2022. (stranice 106-107 spisa) kojim je tužiteljica konačno uredila svoj tužbeni zahtjev, proizlazi da je tužiteljica - u odnosu na predmet spora o kojem je odlučeno pobijanom presudom (naknada neimovinske i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći te troškova prijevoza, bez izgubljene zarade) - povisila tužbeni zahtjev za ukupno 298,63 eura (ranije 2.250,00 kn). Stoga je, u odnosu na taj dio glavnice, valjalo tužiteljici priznati zatezne kamate od 14. listopada 2022., kao dana kada je takav zahtjev postavljen, sve u svjetlu članka 12. stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), dok je glede ranije zatraženih zateznih kamata na taj iznos, tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

11. S druge strane, a suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici priznao iznos od 331,81 eura (ranije 2.500,00 kn) na ime troškova prijevoza radi liječenja

11.1. Naime, cijeneći da je lista čekanja na fizikalnu terapiju u Domu zdravlja Samobor bila puno duža od one u Domu zdravlja Vrapče, a da je ranije započinjanje fizikalne terapije, prema iskazu vještaka, bilo povoljno za tijek oporavka, što je samo po sebi doprinijelo smanjenju štete, kao i da u vrijeme obavljanja fizikalnih terapija nije bilo odgovarajućeg autobusnog prijevoza, a tužiteljica nema vozačku dozvolu već su je na fizikalnu terapiju vozili roditelji - to je, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud tužiteljici za 20 putovanja osobnim automobilom iz [adresa] do Doma zdravlja Vrapče i natrag, tj. za ukupno prijeđenih 800 kilometara, pravilno odmjerio iznos od 331,81 eura.

11.2. Iznos navedenog oblika štete je pravilno odmjeren u skladu s diskrecijskim ovlaštenjem suda iz članka 223. ZPP-a, imajući pritom u vidu kako odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25, dalje: Tarifa) kojima se orijentacijski vodio prvostupanjski sud (točka 19. obrazloženja), tako primjerice i odredbu članka 7. stavka 2. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 138/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23, 56/23, 143/23, 16/25) iz koje proizlazi da se oporezivim primitkom ne smatra naknada za korištenje privatnog automobila u službene svrhe do 0,50 eura po prijeđenom kilometru (R.br. 31. Tablice), što pomnoženo s prijeđenom udaljenošću od 800 kilometara daje upravo iznos u okvirima priznatog po prvostupanjskom sudu.

12. Dakle, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava, i to članka 230. i članka 1095. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), ispravno otklonio tuženikov prigovor zastare i tužiteljici odmjerio naknadu imovinske štete na ime troškova prijevoza, dok je samo u dijelu preinačenog tužbenog zahtjeva pogrešno odredio dospijeće, odnosno tijek zateznih kamata (članak 29. stavak 1. ZOO-a).

13. Konačno, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pri dosudi parničnog troška tužiteljici, uključujući odredbe o vrijednosti boda iz Tarife koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima, što je u skladu kako sa stajalištima Vrhovnog suda RH (npr. Rev-562/2024) tako i s recentnom presudom Visokog upravnog suda RH broj Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. („Narodne novine“ broj: 107/25) koja je potvrdila zakonitost Tbr. 52. st. 3. Tarife iz kojeg proizlazi da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

14. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom parničnom postupku na, u ovoj fazi postupka, nesporno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu zateznih kamata koje imaju teći na iznos preinačenog dijela tužbenog zahtjeva, pa je na temelju članka 373. točke 3. i članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Budući da je tuženik sa svojom žalbom uspio samo u neznatnom dijelu sporednog potraživanja, u pogledu zateznih kamata, valjalo je na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a, odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe, kao što je i odlučeno u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

U Puli 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić