Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-261/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Irene Lenić, kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanela Kontin Miklin & Željko Rožić, odvjetnicima iz Križevaca, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Horvatova 82, Zagreb, OIB: 76674680107, zastupani po OP, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj: P-916/2023-9 od 14. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 14. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj: P-916/2023-9 od 14. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe kod HZMO, područni ured u Koprivnici temeljem Suglasnosti o zapljeni dijela primanja broj ovjere Ov-4132/2002. od 04. studenog 2002. (dalje u tekstu Suglasnost) kod javnog bilježnika Senije Škrinjar iz Zagreba te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova parničnog postupka a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak uz naknadu troškova sastava žalbe.

2.1. Navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupa iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Naime prema ugovoru o kreditu sklopljenom između Nove banke d.d. i korisnika kredita UP, te tužitelja GP kao jamca i VP kao jamca proizlazi da su sredstva osiguranja bile zadužnice a ne Suglasnost.

Kako Suglasnost i zadužnice nisu isto tuženik nije bio ovlašten tražiti ovrhu temeljem navedene Suglasnosti.

2.2. Nadalje prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge zbog čega ne prihvaća navode tužitelja da je nastupila zastara tražbine.

Nesporno je da je tužitelj kao jamac po kreditu ovjerio svoj potpis na Suglasnost međutim sud navodi da je vjerovnik poduzimao radnje radi naplate svoje tražbine pred Općinskim sudom u Križevcima u predmetu Ovr-1334/2008. i to u odnosu na glavnog dužnika a što djeluje i na jamce no tužitelj je podnosio žalbu i vodi se postupak u ovome predmetu upravo radi nedopuštenosti ovrhe a sve do dostave Suglasnosti HZMO na provedbu ista gotovo 20 godina nije dostavljana na naplatu.

2.3. Sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje a slijedom toga pogrešno primijenio materijalno pravo kada zaključuje da je tuženik ovlašten tražiti ovrhu temeljem navedene Suglasnosti jer ista nije u ugovoru o kreditu navedena kao sredstvo osiguranja.

2.4. Zbog nezakonitosti odluke o tužbenom zahtjevu tužitelj osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra neosnovanim a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je tužitelj kao ovršenik zaključkom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu poslovni broj: Ovr- 1077/2022-11 od 25. rujna 2023. upućen u parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje u tekstu OZ); da je tužitelj bio jamac po kreditu korisnika UP sklopljenim sa Novom bankom d.d. Zagreb (kasnije OTP banka d.d.) od 04. studenog 2022.; da kredit nije redovito otplaćivan zbog čega je ugovor otkazan 26. kolovoza 2005.; da je tužitelj kao jamac potpisao Suglasnost 04. studenog 2022. kojom jamči za dug korisnika kredita; da je OTP banka svoju tražbinu prodala tuženiku ugovorom o kupoprodaji i prijenosu tražbina sa sredstvima osiguranja; da je prije sklanja navedenog ugovora OTP banka podnijela prijedlog za ovrhu 10. travnja 2008. protiv korisnika kredita i jamaca te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovr-361/2008. po računima korisnika kredita i jamaca; da je Općinski sud u Križevcima svojim rješenjem poslovni broj: Ovr-1334/2008-29 od 19. siječnja 2009. a nakon neuspjele ovrhe na računima nastavio ovrhu zapljenom dijela plaće te se navedena ovrha provodila od 19. siječnja 2009. do 31. prosinca 2018.

7. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan a svoju odluku u bitnom obrazlaže da je tuženik stekao tražbinu temeljem sklopljenog ugovora o prijenosu tražbine tako da nije osnovan navod tužitelja da nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem Suglasnosti.

Nadalje prvostupanjski sud smatra neosnovanim istaknuti prigovor zastare jer je vjerovnik poduzimao radnje pred sudom odnosno zastara se prekinula podnošenjem ovršne isprave – Suglasnosti a kako je očito da su sve tražbine prenesene na nove vjerovnike koji su također poduzimali radnje podnošenjem prijedloga za ovrhu i Suglasnosti HZMO do zastare nije došlo jer je svaka takva radnja prekidala zastaru odnosno iz dokaznog postupka proizlazi da su stari i novi vjerovnik pokušavali naplatiti spornu tražbinu.

8. Predmet spora je zahtjev za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe u smislu odredbe članka 50. stavak 1 točka 7. i 11. OZ-a odnosno da tuženik kao novi vjerovnik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv tužitelja kao ovršenika odnosno da je nastupila zastara tražbine.

9. Tužitelj svoju tvrdnju o postojanju žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a argumentira na način da tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten voditi ovrhu na temelju Suglasnosti jer ista u ugovoru o kreditu nije navedena kao sredstvo osiguranja.

9.1. Ovaj sud napominje da ukoliko navedena Suglasnost i nije navedena u samom ugovoru o kreditu, pored činjenice da je ista izdana od tužitelja kao jamca upravo u vezi spornog ugovora, tuženik kao novi vjerovnik kojemu je ustupljena tražbina je ovlašten naplaćivati svoju tražbinu i iz predmetne Suglasnosti (članak 81. ZOO-a).

9.2. Pri tome ovaj sud napominje kako je člankom 6. navedenog ugovora navedeno da korisnik kredita i jamci (dakle i tužitelj) radi osiguranja naplate tražbine predaju banci po jednu punu zadužnicu no isto tako da ovlašćuju kreditora da u slučaju neuredne otplate kredita se obvezuju dostaviti nove instrumente osiguranja vračanja kredita.

Dakle prijenosom tražbine na temelju ugovora o cesiji tuženik kao novi vjerovnik je ostvario pravo koristiti sva sredstva osiguranja za predmetni ugovor o kreditu pa tako i navedenu Suglasnost koja sukladno članku 178. ranije važećeg Ovršnog zakona (NN 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., 67/08., 139/10., 154/11., 70/12. – dalje u tekstu OZ/96.) ima svojstvo ovršne isprave i takva tražbina sukladno odredbi članka 233. stavak 1. ZOO-a zastarijeva za 10 godina.

9.3. Obzirom da je zbog neredovite otplate kredita raniji vjerovnik (Nova banka d.d.) otkazala ugovor 26. kolovoza 2005. te da je slijednik OTP banka d.d. pokrenula ovršni postupak 22. travnja 2008. kao i to da se ovrha radi naplate navedene tražbine vodila do 31. prosinca 2018. (zbog nemogućnost naplate tražbine na računima ovrha je nastavljena zapljenom dijela plaće) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine jer je ista prekinuta još 10. travnja 2008. (u smislu članka 126. i članka 241. ZOO-a) a novi zastarni rok od 10 godina u smislu članka 245. stavak 3. ZOO-a je ponovno počeo teći 31. prosinca 2018.

9.4. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava utvrdio neosnovanim istaknuti prigovor zastare kao razlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom.

9.5. Prvostupanjski sud je donio i zakonitu odluku o troškovima parničnog postupka a žalbeni navodi ne dovode u sumnju njezinu pravilnost.

10. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu a ujedno je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. navedenog zakona odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Vukovar, 14. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Irena Lenić