REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1311/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik BO, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u odvjetničkom društvu Nožinić, Tomljanović & Maričević d.o.o., Nova Gradiška, Gundulićeva 4, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa UO, službena osoba, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/358, URBROJ: 512-2501-24-2 od 22. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: KLASA: UP/II 560-01/24-01/358, URBROJ: 512-2501-24-2 od 22. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/24-01/1776, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 30. rujna 2024., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi navodi da osporavano rješenje (kao i prvostupanjsko rješenje) smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava kao i postupovnih povreda (manjak obrazloženja odlučnih činjenica, proturječnost izreke i obrazloženja rješenja te povrede načela materijalne istine). Ističe da tuženik pogrešno navodi da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik 121. domobranske pukovnije Nova Gradiška, što nije točno. Također osporava zaključak da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite – "Zrinski Frankopan" – [adresa], te da i iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj bio pripadnik navedenih naoružanih odreda. Također smatra da ispunjava i kumulativni uvjet iz članka 3. stavak 1. točka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Predlaže da sud izvede dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, kao i dokaz saslušanjem MO iz [adresa] i OO iz [adresa], u svojstvu svjedoka, te po potrebi i dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka FO iz [adresa]. Slijedom navedenog predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi (nespecificirani) trošak upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u rješenju te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da se, prema stajalištu izraženom u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3683/22-2 od 24. svibnja 2023., pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima službene evidencije, pri čemu u ovom slučaju iz podataka službene evidencije nadležnih tijela Ministarstva obrane Republike Hrvatske proizlazi kako tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata nije evidentiran kao pripadnik Narodne zaštite. Smatra da tužitelj svojim navodima nije doveo u sumnju navedenu činjenicu, te ne raspolaže nikakvim materijalnim dokazima, a svjedoci saslušani u tijeku postupka također nemaju materijalnih dokaza o njegovoj pripadnosti Narodnoj zaštiti. Također, ističe da se aktivnosti koje je tužitelj naveo da je obavljao ne mogu smatrati oružanim otporom agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

3.1. Sud je tužitelju dostavio odgovor na tužbu na očitovanje, na koji se tužitelj očitovao podneskom zaprimljenim u ovome sudu 4. rujna 2025., u kojem, u bitnome, ponavlja navode tužbe. Ističe primjere drugih osoba kojima je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.

4.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 16. rujna 2025. održao raspravu u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Miroslava Vegara, odvjetnika u Osijeku, po zamjeničkoj punomoći, te u nazočnosti službene osobe tuženika, kako bi strankama omogućio izjašnjavanje u smislu odredbe članka 6. i članka 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS).

4.2. Na navedenoj raspravi opunomoćenik tužitelja je izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4.3. Službena osoba tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti, te se protivila izvođenju dokaza saslušanjem predloženih svjedoka MO iz [adresa] i OO iz [adresa], obzirom da su isti već saslušani u upravnom postupku na sporne okolnosti sudjelovanja tužitelja, a u odnosu na dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka RO odluku o izvođenju prepustila je sudu.

4.5. Primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS-a sud je odbio kao nepotrebne za rješavanje ove upravne stvari dokazne prijedloge saslušanja tužitelja u svojstvu stranke, saslušanja predloženih svjedoka MO i OO, obzirom da su isti već saslušani u upravnom postupku o eventualnom razdoblju sudjelovanja tužitelja i načinu sudjelovanja, te saslušanja predloženog svjedoka FO, obzirom da iz priložene (pisane) izjave istoga (list 13 spisa) proizlazi da svjedok ne osporava da na području Mjesne zajednice "Zrinski Frankopani" u Novoj Gradišci, nije bilo borbenih djelovanja sa neprijateljem prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23.; dalje: Zakon), te također i primjenom odredbe članka 8. ZUS-a, dakle radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i stvaranja dodatnih nepotrebnih troškova jer je sud ocijenio da predloženi dokazi, prema svojoj dokaznoj snazi, ne bi bili od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

4.6. Na navedenoj raspravi tužitelj je zatražio naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura i to za trošak sastava podneska od 4. rujna 2025. (u iznosu od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a) i za trošak zastupanja na raspravi održanoj (u iznosu od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a), sukladno Tbr. 27 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023).

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 49. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa predmeta tuženika razvidno je da je tužitelj zahtjev za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u zatraženom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite "Zrinski Frankopan" Nova Gradiška, podnio 9. kolovoza 2022., Područnom odsjeku za poslove obrane Slavonski Brod.

7.1. Tijekom postupka izvršen je uvid u službenu evidenciju i utvrđeno je, na temelju dopisa Područnog odjela za poslove obrane Osijek, Područnog odjeka za poslove obrane Slavonski Brod od 11. rujna 2024., da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje, te je utvrđeno (iz arhive i raspoložive evidencije Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod), da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite "Zrinski Frankopan" [adresa].

7.2. Sud netočnost predmetnog utvrđenja (da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje) u provedenom upravnom postupku ocjenjuje kao nedostatak u utvrđenju činjeničnog stanja, koji u konačnici nije bio od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja, primjenom članka 116. stavak 2. ZUS-a.

8. Nadalje, u postupku je utvrđeno da je tužitelj regulirao obvezu služenja vojnog roka, odnosno u traženom razdoblju imao je obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu oružanih snaga Republike Hrvatske.

9. U odnosu na tužitelja nije utvrđeno postojanje zapreka iz članka 21. Zakona.

10. Iz izjave tužitelja dane na zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod), od 11. rujna 2024. proizlazi da je tužitelj pristupio naoružanim odredima Narodne zaštite u mjesnoj zajednici "Zrinski Frankopan" [adresa], te je sudjelovao od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., na način da je išao na straže i u naoružane ophodnje, a zapovjednik mu je bio (sada pok.) ŽO. Tužitelj je naveo da je imao vojničku pušku koju je zadužio (lovačka puška i M-48), te da je aktivnosti obavljao svakodnevno, prema dodijeljenom rasporedu. Kako je tada bio zaposlen u poduzeću Gradišćanka kao interni kontrolor, dužnosti u Narodnoj zaštiti obavljao je po završetku 1. smjene na poslu. Tužitelju nije poznato zašto se ne nalazi na službenom popisu niti raspolaže materijalnim dokazima.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka MO, evidentiranog na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ "Zrinski Frankopan" Nova Gradiška, na zapisniku Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod, od 11. rujna 2024., proizlazi da je svjedok u Narodnu zaštitu pristupio u MZ "Zrinski Frankopan" [adresa] odmah kod osnivanja i sudjelovao do 31. prosinca 1991., Svjedoku je poznato da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ " JO" [adresa] u istom razdoblju kao i svjedok, pri čemu je tužitelj vršio dužnosti čuvanja straže na ulazu i izlazu iz sela, te kod važnijih objekata u selu i vršio je motrenje i nadzor prostora. Svjedoku je poznato i da je tužitelj zadužio naoružanje, ali nema materijalnih dokaza da bi tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ " JO" [adresa], niti mu je poznato zašto se tužitelj ne nalazi na službenom popisu. Svjedok nije potvrdio sudjelovanje tužitelja u navedenom razdoblju kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite u smislu članka 3. stavak 2. Zakona.

12. Nadalje, iz iskaza saslušanog svjedoka OO, nije evidentiran na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ "Zrinski Frankopan" [adresa], na zapisniku Područnog odsjeka za poslove obrane Slavonski Brod od 11. rujna 2024., proizlazi da je isti pristupio navedenim odredima 30. srpnja 1991., da je kao pripadnik sudjelovao u istom razdoblju kao tužitelj, te mu je poznato da je tužitelj išao na straže, vršio nadzor i motrenje prostora, da je išao u naoružane ophodnje, te da je imao zaduženo naoružanje(koje su svi koristili, ovisno o smjeni). Svjedoku nije poznato zašto se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ "Zrinski Frankopan" Nova Gradiška i nije mu poznato čiji je to propust. Svjedok nije potvrdio sudjelovanje tužitelja u navedenom razdoblju kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite u smislu članka 3. stavak 2. Zakona.

13. U odnosu na predmetnog svjedoka valja istaknuti da sud iskaz istoga, a s obzirom da isti nije evidentiran u službenim evidencijama kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ "Zrinski Frankopan" [adresa], niti ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata po navedenoj osnovi, nije smatrao vjerodostojnim.

14. Iz iskaza oba svjedoka, kao i tužitelja, ne proizlazi postojanje borbenih djelovanja navedenog odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju.

15. Tužitelj niti u zahtjevu ne navodi da je u predmetnom razdoblju sudjelovao u oružanom otporu agresoru odnosno djelovao u izravnoj svezi s tim otporom, te navedeno, također, ne proizlazi iz priloženih izjava svjedoka MO i OO (kao i naknadno pribavljene izjave FO i ponovno pribavljene naknadne izjave svjedoka MO).

16. Iz ukupno provedenih dokaza, uključujući i dokaze izvedene u upravnom sporu, proizlazi da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite pri MZ " JO" [adresa], koju činjenicu je moguće osporavati.

17. Odredba članka 3. stavak 1. Zakona, propisuje da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

18. Odredbom članka 3. stavak 2. Zakona propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

19. Iz sadržaja odredbe članka 3. stavak 1. Zakona proizlazi da je u odnosu na tužitelja najprije bilo nužno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od specificiranih sastavnica oružanih snaga Republike Hrvatske ili naoružanim odredima Narodne zaštite (u propisanom trajanju) uz istovremeno kumulativno ispunjavanje uvjeta sudjelovanja u obrani prema odredbi članka 3. stavak 2. Zakona.

20. Odredbom članka 179. toč. a Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

21. Iz ukupnosti dokaza ne proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju kao (mogući) pripadnik Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana, odnosno sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi sa tim otporom, kako to propisuje odredba članka 3. stavak 2. Zakona. Aktivnosti tužitelja, kao što su stražarske dužnosti, ophodnje te ostale zadaće organizacijske prirode, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj vezi s tim otporom. Iz izjava svjedoka i samog tužitelja je razvidno da on nije u traženom razdoblju sudjelovao u neposrednim borbenim akcijama niti u izravnom oružanom otporu agresoru ili u vezi s tim otporom.

22. Iz ukupnosti izvedenih dokaza ne proizlazi niti da je tužitelj u predmetnom razdoblju Domovinskog rata bio evidentiran kao pripadnik navedene postrojbe. Stoga tužitelj nije doveo u sumnju činjenicu da se ne nalazi na službenim popisima, jer ne raspolaže nikakvim relevantnim materijalnim dokazima.

23. Također, sud nije smatrao potrebnim izvoditi daljnje dokaze saslušanja drugih svjedoka o okolnostima sudjelovanja tužitelja, obzirom da iz iskaza svjedoka kao i samog tužitelja konzistentno proizlazi da tužitelj nije u spornom razdoblju sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske na način propisan člankom 3. stavak 2. Zakona.

24. Sukladno članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUP), koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

25. Na temelju cjelokupnog provedenog ispitnog postupka i ocjene dokaza u upravnom su postupku stoga pravilno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te je utvrđeno da u odnosu na tužitelja nisu ispunjene (kumulativne) pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kako to propisuje odredba članka 3. stavak 1. toč. b) Zakona, odnosno pretpostavka u smislu odredbe članka 3. stavak 2. Zakona.

26. Zakon na precizan i nedvojben način propisuje vremenski raspon u kojemu se (isključivo) od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. za naoružane pripadnike odreda Narodne zaštite može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz ispunjavanje drugih kumulativno propisanih uvjeta.

27.1. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a.

27.2. Valja istaknuti i da predmet ovoga spora nije i ocjena zakonitosti rješenja kojima je drugim podnositeljima zahtjeva priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.

28. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

29. Slijedom navedenoga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te primjenom članka 116. stavka 2. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

30. Kako je tužitelj izgubio upravni spor u cijelosti, valjalo je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Osijeku 14. listopada

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku