Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Gž-586/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danko Kovač i Ivan Borić iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćniku Sofii Petković odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, a odlučujući o žalbama II. tužitelja ĐI, te tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-119/2024-6 od 23. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-119/2024-6 od 23. srpnja 2024. u pobijanom dijelu u točkama I., II. i III. presude (ispravno bi bilo umjesto u točki III. u točki IV. presude).
II. Odbija se žalba II. tužitelja ĐI kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-119/2024-6 od 23. srpnja 2024. u pobijanom dijelu u točki IV. presude (ispravno bi bilo točki V. presude).
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti I. tužiteljici ZI iznos od 272,96 eur, temeljem preplate po osnovi ništetne promjenjive kamatne stope, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući iste:
Na iznos od 3,86 € od 15.11.2007. do isplate
Na iznos od 3,81 € od 14.12.2007. do isplate
Na iznos od 3,76 € od 21.01.2008. do isplate
Na iznos od 3,71 € od 15.02.2008. do isplate
Na iznos od 3,65 € od 11.03.2008. do isplate
Na iznos od 3,60 € od 08.04.2008. do isplate
Na iznos od 5,30 € od 13.05.2008. do isplate
Na iznos od 5,22 € od 16.06.2008. do isplate
Na iznos od 5,14 € od 14.07.2008. do isplate
Na iznos od 5,06 € od 23.08.2008. do isplate
Na iznos od 4,98 € od 23.09.2008. do isplate
Na iznos od 4,90 € od 28.10.2008. do isplate
Na iznos od 4,82 € od 14.11.2008. do isplate
Na iznos od 4,73 € od 12.12.2008. do isplate
Na iznos od 4,65 € od 31.01.2009. do isplate
Na iznos od 4,56 € od 26.02.2009. do isplate
Na iznos od 9,30 € od 12.03.2009. do isplate
Na iznos od 9,12 € od 28.04.2009. do isplate
Na iznos od 8,94 € od 13.05.2009. do isplate
Na iznos od 8,75 € od 16.06.2009. do isplate
Na iznos od 8,57 € od 14.07.2009. do isplate
Na iznos od 8,38 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 8,19 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 8,00 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 7,81 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 7,61 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 7,41 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 7,21 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 7,01 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 6,80 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 6,59 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 6,38 € od 28.06.2010. do isplate
Na iznos od 6,17 € od 26.07.2010. do isplate
Na iznos od 5,95 € od 27.08.2010. do isplate
Na iznos od 5,74 € od 20.09.2010. do isplate
Na iznos od 5,52 € od 21.10.2010. do isplate
Na iznos od 5,29 € od 18.11.2010. do isplate
Na iznos od 5,07 € od 22.12.2010. do isplate
Na iznos od 4,84 € od 12.01.2011. do isplate
Na iznos od 4,61 € od 10.02.2011. do isplate
Na iznos od 4,38 € od 25.03.2011. do isplate
Na iznos od 4,14 € od 29.04.2011. do isplate
Na iznos od 3,90 € od 31.05.2011. do isplate
Na iznos od 3,66 € od 21.06.2011. do isplate
Na iznos od 3,00 € od 14.07.2011. do isplate
Na iznos od 2,79 € od 30.08.2011. do isplate
Na iznos od 2,57 € od 28.09.2011. do isplate
Na iznos od 1,37 € od 27.10.2011. do isplate
Na iznos od 1,24 € od 14.11.2011. do isplate
Na iznos od 1,11 € od 28.12.2011. do isplate
Na iznos od 0,98 € od 30.01.2012. do isplate
Na iznos od 0,84 € od 27.02.2012. do isplate
Na iznos od 0,70 € od 31.03.2012. do isplate
Na iznos od 0,57 € od 30.04.2012. do isplate
Na iznos od 0,43 € od 30.05.2012. do isplate
Na iznos od 0,29 € od 28.06.2012. do isplate
Na iznos od 0,01 € od 06.07.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti I. tužiteljici ZI iznos od 1.245,74 eur, temeljem preplate po osnovi ništetne valutne klauzule CHF, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući iste:
Na iznos od 4,52 € od 28.10.2008. do isplate,
Na iznos od 6,75 € od 12.12.2008. do isplate
Na iznos od 8,35 € od 31.01.2009. do isplate
Na iznos od 9,08 € od 26.02.2009. do isplate
Na iznos od 7,20 € od 12.03.2009. do isplate
Na iznos od 7,59 € od 28.04.2009. do isplate
Na iznos od 4,48 € od 13.05.2009. do isplate
Na iznos od 2,19 € od 16.06.2009. do isplate
Na iznos od 2,80 € od 14.07.2009. do isplate
Na iznos od 4,00 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 3,90 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 2,68 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 4,97 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 6,80 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 9,41 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 8,81 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 12,36 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 11,69 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 13,00 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 24,33 € od 28.06.2010. do isplate
Na iznos od 22,00 € od 26.07.2010. do isplate
Na iznos od 29,13 € od 27.08.2010. do isplate
Na iznos od 26,67 € od 20.09.2010. do isplate
Na iznos od 22,70 € od 21.10.2010. do isplate
Na iznos od 31,07 € od 18.11.2010. do isplate
Na iznos od 41,70 € od 22.12.2010. do isplate
Na iznos od 34,17 € od 12.01.2011. do isplate
Na iznos od 36,81 € od 10.02.2011. do isplate
Na iznos od 33,45 € od 25.03.2011. do isplate
Na iznos od 34,06 € od 29.04.2011. do isplate
Na iznos od 48,32 € od 31.05.2011. do isplate
Na iznos od 49,70 € od 21.06.2011. do isplate
Na iznos od 61,53 € od 14.07.2011. do isplate
Na iznos od 55,42 € od 30.08.2011. do isplate
Na iznos od 48,73 € od 28.09.2011. do isplate
Na iznos od 47,85 € od 27.10.2011. do isplate
Na iznos od 47,34 € od 14.11.2011. do isplate
Na iznos od 50,52 € od 28.12.2011. do isplate
Na iznos od 53,29 € od 30.01.2012. do isplate
Na iznos od 53,66 € od 27.02.2012. do isplate
Na iznos od 51,74 € od 31.03.2012. do isplate
Na iznos od 53,04 € od 30.04.2012. do isplate
Na iznos od 53,92 € od 30.05.2012. do isplate
Na iznos od 52,43 € od 28.06.2012. do isplate
Na iznos od 51,60 € od 06.07.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev II. tužitelja ĐI koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. solidarno s I. tužiteljicom isplatiti II. tužitelju ĐI iznos od 272,96 eur temeljem preplate po osnovi ništetne promjenjive kamatne stope, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, računajući iste:
Na iznos od 3,86 € od 15.11.2007. do isplate
Na iznos od 3,81 € od 14.12.2007. do isplate
Na iznos od 3,76 € od 21.01.2008. do isplate
Na iznos od 3,71 € od 15.02.2008. do isplate
Na iznos od 3,65 € od 11.03.2008. do isplate
Na iznos od 3,60 € od 08.04.2008. do isplate
Na iznos od 5,30 € od 13.05.2008. do isplate
Na iznos od 5,22 € od 16.06.2008. do isplate
Na iznos od 5,14 € od 14.07.2008. do isplate
Na iznos od 5,06 € od 23.08.2008. do isplate
Na iznos od 4,98 € od 23.09.2008. do isplate
Na iznos od 4,90 € od 28.10.2008. do isplate
Na iznos od 4,82 € od 14.11.2008. do isplate
Na iznos od 4,73 € od 12.12.2008. do isplate
Na iznos od 4,65 € od 31.01.2009. do isplate
Na iznos od 4,56 € od 26.02.2009. do isplate
Na iznos od 9,30 € od 12.03.2009. do isplate
Na iznos od 9,12 € od 28.04.2009. do isplate
Na iznos od 8,94 € od 13.05.2009. do isplate
Na iznos od 8,75 € od 16.06.2009. do isplate
Na iznos od 8,57 € od 14.07.2009. do isplate
Na iznos od 8,38 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 8,19 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 8,00 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 7,81 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 7,61 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 7,41 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 7,21 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 7,01 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 6,80 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 6,59 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 6,38 € od 28.06.2010. do isplate
Na iznos od 6,17 € od 26.07.2010. do isplate
Na iznos od 5,95 € od 27.08.2010. do isplate
Na iznos od 5,74 € od 20.09.2010. do isplate
Na iznos od 5,52 € od 21.10.2010. do isplate
Na iznos od 5,29 € od 18.11.2010. do isplate
Na iznos od 5,07 € od 22.12.2010. do isplate
Na iznos od 4,84 € od 12.01.2011. do isplate
Na iznos od 4,61 € od 10.02.2011. do isplate
Na iznos od 4,38 € od 25.03.2011. do isplate
Na iznos od 4,14 € od 29.04.2011. do isplate
Na iznos od 3,90 € od 31.05.2011. do isplate
Na iznos od 3,66 € od 21.06.2011. do isplate
Na iznos od 3,00 € od 14.07.2011. do isplate
Na iznos od 2,79 € od 30.08.2011. do isplate
Na iznos od 2,57 € od 28.09.2011. do isplate
Na iznos od 1,37 € od 27.10.2011. do isplate
Na iznos od 1,24 € od 14.11.2011. do isplate
Na iznos od 1,11 € od 28.12.2011. do isplate
Na iznos od 0,98 € od 30.01.2012. do isplate
Na iznos od 0,84 € od 27.02.2012. do isplate
Na iznos od 0,70 € od 31.03.2012. do isplate
Na iznos od 0,57 € od 30.04.2012. do isplate
Na iznos od 0,43 € od 30.05.2012. do isplate
Na iznos od 0,29 € od 28.06.2012. do isplate
Na iznos od 0,01 € od 06.07.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. solidarno s I. tužiteljicom isplatiti II. tužitelju ĐI iznos od 1.245,74 eur temeljem preplate po osnovi ništetne valutne klauzule CHF, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, računajući iste:
Na iznos od 4,52 € od 28.10.2008. do isplate
Na iznos od 6,75 € od 12.12.2008. do isplate
Na iznos od 8,35 € od 31.01.2009. do isplate
Na iznos od 9,08 € od 26.02.2009. do isplate
Na iznos od 7,20 € od 12.03.2009. do isplate
Na iznos od 7,59 € od 28.04.2009. do isplate
Na iznos od 4,48 € od 13.05.2009. do isplate
Na iznos od 2,19 € od 16.06.2009. do isplate
Na iznos od 2,80 € od 14.07.2009. do isplate
Na iznos od 4,00 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 3,90 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 2,68 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 4,97 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 6,80 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 9,41 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 8,81 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 12,36 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 11,69 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 13,00 € od 29.08.2009. do isplate
Na iznos od 24,33 € od 28.06.2010. do isplate
Na iznos od 22,00 € od 26.07.2010. do isplate
Na iznos od 29,13 € od 27.08.2010. do isplate
Na iznos od 26,67 € od 20.09.2010. do isplate
Na iznos od 22,70 € od 21.10.2010. do isplate
Na iznos od 31,07 € od 18.11.2010. do isplate
Na iznos od 41,70 € od 22.12.2010. do isplate
Na iznos od 34,17 € od 12.01.2011. do isplate
Na iznos od 36,81 € od 10.02.2011. do isplate
Na iznos od 33,45 € od 25.03.2011. do isplate
Na iznos od 34,06 € od 29.04.2011. do isplate
Na iznos od 48,32 € od 31.05.2011. do isplate
Na iznos od 49,70 € od 21.06.2011. do isplate
Na iznos od 61,53 € od 14.07.2011. do isplate
Na iznos od 55,42 € od 30.08.2011. do isplate
Na iznos od 48,73 € od 28.09.2011. do isplate
Na iznos od 47,85 € od 27.10.2011. do isplate
Na iznos od 47,34 € od 14.11.2011. do isplate
Na iznos od 50,52 € od 28.12.2011. do isplate
Na iznos od 53,29 € od 30.01.2012. do isplate
Na iznos od 53,66 € od 27.02.2012. do isplate
Na iznos od 51,74 € od 31.03.2012. do isplate
Na iznos od 53,04 € od 30.04.2012. do isplate
Na iznos od 53,92 € od 30.05.2012. do isplate
Na iznos od 52,43 € od 28.06.2012. do isplate
Na iznos od 51,60 € od 06.07.2012. do isplate, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti II. tužitelju ĐI parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti I. tužiteljici ZI parnični trošak u iznosu od 3.068,54 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se II. tužitelju ĐI da tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 1.840,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude i to u dijelu pod točkom IV. (pravilno bi trebalo biti označeno V.) žalbu je podnio II. tužitelj BI zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 11. i 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP). Žalbom ističe kako se ne može tumačiti da je II. tuženik izgubio tužbeni zahtjev u cijelosti jer je njegov tužbeni zahtjev posredno usvojen kroz usvajanje tužbenog zahtjeva I. tužiteljice, te smatra kako je tuženika trebalo odbiti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, s time da ukazuje i kako trošak koji je zatražio tuženik ne odgovora propisanoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Predlaže ukinuti pobijanu točku IV. presude.
3. Presudu suda prvog stupnja u točkama I., II. i III., s time da napominje da bi umjesto točke III. trebalo stajati točka IV., pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu tuženiku svih troškova parničnog postupka, podredno ukine i odredi ponovno provođenje glavne rasprave. U žalbi posebno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te na bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8., te člankom 338. stavak 4. ZPP-a. Ističe da mu je povrijeđeno i Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalbe II. tužitelja ĐI i tuženika nisu osnovane.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode II. tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima II. tužitelja i tuženika nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11., te 12. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev.
8. Presudom suda prvog stupnja nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kako to tvrdi tuženik, jer presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, tako da nema arbitrarnosti niti u postupovnom niti u materijalno-pravnom smislu. Naime, sud prvog stupnja je valjano obrazložio sve provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, poštovao je pravo na dokaz, pravo na jednakost oružja i ravnopravnost stranaka, kao i pravo na obrazloženu sudsku odluku, a okolnost što tuženik nije dokazao određene svoje navode i što nije zadovoljan presudom suda prvog stupnja, ne znači povredu navedenih prava. Nadalje, presuda suda prvog stupnja sadrži sve što mora sadržavati sukladno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.
9. Nadalje, nesporno je kako je tužiteljica još u tužbi navela da ne raspolaže dokumentacijom potrebnom za izračun nastale razlike po osnovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, odnosno da je nakon što je istu zatražila od tuženika dostavu iste uvjetovao naplatom dostave dokumentacije, pa da je u skladu sa člankom 186.b stavka 1. ZPP-a u tužbi zatražio od prvostupanjskog suda da donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u određenom roku dostavi dokumentaciju vezanu za predmetni ugovor o kreditu, kao i da je na temelju te dokumentacije provedeno vještačenje, a nakon čega je tužiteljica tek mogla postaviti zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa. Dakle, pravilno je zaključeno da su ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe, odnosno da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja određeno postavila tužbeni zahtjev, te se isto ne može smatrati preinakom tužbenog zahtjeva kojoj bi se tuženik imao pravo protiviti.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 272,96 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime preplate temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa, te iznosa od 1.245,74 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose na ime preplate temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
11. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđeno je kako je:
- 23. lipnja 2005. sklopljen Ugovor kreditu broj 158-50-2906991, kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu 17.087,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate 84 mjeseca,
- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila,
- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća,
- tijekom razdoblja otplate kredita, tuženik kao kreditor, u nekoliko navrata mijenjao visinu kamatne stope;
- pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka (među njima i protiv tuženika iz predmetne parnice) radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača;
- u navedenom predmetu 4. srpnja 2013. godine donesena presuda koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014., te Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.;
- navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate na štetu potrošača, kao i da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača - korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi a koja presuda je u pogledu ništetnosti načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., a u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2008.;
- saslušanjem djelatnika tužene banke PI utvrđeno da ista nema nikakvih saznanja o sklapanju konkretnog Ugovora sa I. tužiteljicom, te da joj nisu poznati tužitelji, niti način poslovanja u poslovnici u [adresa] jer ona radi na poslovima referenta za kredite u Poslovnici Dubrava u Zagrebu, te je načelno opisala postupak obrade kredita sa strankama, s time da je navela kako se radilo o tipiziranom ugovoru u kojem nije bilo moguće mijenjati odredbe na zahtjev stranke osim ugovornih odredbi o korisniku kredita, rok otplate, sredstvo osiguranja, a valuta i kamatna stopa bili su zadani;
- saslušanjem tužiteljice ZI kao stranke utvrđeno da je radi kupnje osobnog vozila bila u auto kući gdje joj je ponuđen kredit u CHF za kupnju vozila i to kao najpovoljniji s najmanjom kamatnom stopom, nitko joj nije objasnio da je kamatna stopa promjenjiva i na koji način se ona mijenja, rata im je s početnih 960,00 kn narasla na 1.500,00 kn;
- nalazom i mišljenjem financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrđeno da je tužiteljica preplatila iznos ostvarenog kredita tijekom razdoblja otplate kredita i to zbog promjena tečaja i kamatne stope, a uzevši u obzir prvotno ugovorenu kamatnu stopu, te tečaj CHF na dan isplate kredita, tuženik je isticao prigovore koji su bili isključivo pravne prirode i odnosili su se na metodologiju izračuna.
12. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja i pozivanjem na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., sud prvog stupnja nalazi utvrđenim da su sporne ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula, kao i promjenjiva kamatna stopa nepoštene ugovorne odredbe, a onda i ništetne, slijedom čega iste ne proizvode nikakve pravne učinke.
13. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća i tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu, zauzimajući stav da istoj pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa temeljem takvih ništetnih odredbi i to u iznosu od 272,96 eura temeljem preplate po osnovi ništetne promjenjive kamatne stope, kao i 1.245,74 eura po osnovi ništetne valutne klauzule, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka i pravo na zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos preplate.
14. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utemeljio svoju odluku na shvaćanjima presude iz ranije navedenog kolektivnog spora, te da pobijana presuda nema nikakvih razloga u pogledu odlučne činjenice zbog čega su predmetne odredbe ugovorene suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrebno je navesti da su isti žalbeni navodi tuženika potpuno neosnovani.
15. Naime, predmetnoj parnici prethodila je parnica u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu sa odredbama čl. 131.do 141 b. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 133/09.- u daljnjem tekstu ZZP/07).
15.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu sa odredbom članka 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog temeljem članka 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u članku 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za nadoknadu štete protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima.
15.2. Tužitelj u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platio tuženiku temeljem ništetnih odredbi. S obzirom da predmetnu parnicu tužitelj pokreće kao pojedini potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici on je, u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP-a, ovlašten pozvati se na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.
16. Stoga se tužitelj, protivno navodima žalbe, u predmetnoj parnici s pravom pozvao na pravna utvrđenja i stavove izražene u pravomoćnim odlukama donesenim u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.
17. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu – da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamatne stope odlukom kreditora, te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, nisu identične onima koje je imao u vidu sud u kolektivnom sporu, tj. da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se je o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Tuženik to u provedenom postupku nije dokazao niti saslušanjem svoga djelatnika PI, saslušane kao svjedoka, koja nema nikakvih saznanja o sklapanju Ugovora sa tužiteljicom. Naprotiv ista je jasno navela kako su sklapani Ugovori o kreditu bili tipizirani bez mogućnosti pregovaranja o uvjetima ugovora. Dakle, tuženik predloženim dokazima nije dokazao da su njegovi zaposlenici protumačili i objasnili tužiteljici značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi, odnosno da su joj te odredbe učinili razumljivima, i to ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, odnosno na način da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogla donositi razborite i informirane odluke te da na temelju njih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njene financijske obveze, ali isto tako niti da su stranke s uspjehom mogle pregovarati oko uvjeta zaključenja ugovora o kreditu.
18. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i to članak 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03- dalje ZZP/03) kada je zaključio da su odredbe ugovora o kreditu i to odredba o načinu promjene kamatne stope, te u dijelu odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF ništetne, te je također pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi koji iznosi su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka i to primjenom odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22 i 156/22. - dalje: ZOO) i odredbe iz članka 1111. istog Zakona.
19. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da su sukladno članku 502. c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, dalje: ZZP/14) pravna shvaćanja iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača obvezujući za sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete, a u konkretnom slučaju da se radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove. Naime, to što se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnove stjecanja bez pravne osnove, ne znači da se predmetne odredbe ne primjenjuju u konkretnom slučaju. Te se odredbe ne mogu doslovno tumačiti u smislu da se odnose samo na postupke radi isplate s osnove naknade štete. Naknada štete, kao i obveza naknade ostvarene koristi su posljedice ništetnosti ugovorne obveze pa se pravila ugovorne odgovornosti trebaju primijeniti kako na štetu koju savjesna strana trpi zbog ništetnosti ugovora, tako i na druge postupke u kojima se zahtjeva vraćanje onoga što je druga strana primila po osnovi ništetnih odredbi. Tužitelj ne može biti doveden u neravnopravni položaj time što svoje potraživanje ostvaruje s druge pravne osnove, a ne s osnove naknade štete.
20. Na žalbeni navod da je Ugovor ispunjen, potrebno je navesti da navedeno nije zapreka za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi jer tužitelj ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, među ostalim i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo stoga, jer ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen, što nije slučaj u konkretnom predmetu.
21. Sud prvog stupnja je pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika, odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose i to sukladno čl. 1115. ZOO- a, jer time što je u konkretnom slučaju utvrđeno da su pojedine odredbe ugovora o kreditu nepoštene i time ništetne isto podrazumijeva i nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije.
22. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i visinu tražbine, te je precizirajući zadatak vještaku prilikom naloženog vještačenja naveo kako treba primijeniti prvotno ugovorenu kamatnu stopu. Naime, na žalbeni navod tuženika vezano za pogrešno zadani zadatak vještaku temeljem kojih parametara je potrebno izvršiti vještačenje i utvrditi visinu tražbine, odnosno kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, odgovorio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev 708/2022-2 od 29. lipnja 2022. . U navedenoj odluci se navodi kako ne postoji zakonom propisana referentna kamatna stopa, kao niti jedan jedinstveni parametar - uz koje bi se vezala promjenjiva kamatna stopa, a koji bi se po sili zakona primjenjivao u situaciji kada je ugovorna odredba proglašena ništetnom. Dakle, tužitelju kao potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, te kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim.
23. Također je neosnovan istaknuti prigovor zastare tuženika.
24. Odredbom čl. 241. ZOO-a propisan je prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a takav stav zauzet je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a u individualnim postupcima.
24.1. Nadalje, u istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u zastarnom roku od pet godina, dakle, primjenjuje se opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.
24.2. U tom smislu je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF od 31. siječnja 2022., koje je obvezujuće za nižestupanjske sudove, a prema kojem zastare ponovno počinje teći od pravomoćnosti odluke iz kolektivnog spora.
24.3. Konkretni predmetni postupak je pokrenut tužbom podnesenom 3. svibnja 2019., tako da nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014 i broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. do kada je trajao prekid zastare, a nakon te presude zastara je počela teći ispočetka od 14. lipnja 2014. odnosno 15. lipnja 2018. tako da se tuženik neosnovano poziva na zastaru, jer do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari zastara nije nastupila.
25. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja na sve radnje poduzete u postupku primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" broj: 138/23 - dalje u tekstu Tarifa/23) i vrijednost boda od 2 eura, te je pravilno dosudio trošak pristupa tužiteljici na ročišta održana 10. svibnja 2021. i 4. siječnja 2022., obzirom da se na istima raspravljalo o dokaznim prijedlozima stranaka, kao i za pristup na dva ročišta za objavu presude jer ih je isti uistinu i imao.
25.1. Uzimajući u obzir vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, kada je tužiteljica i ispostavila troškovnik za sve poduzete radnje (18. lipnja 2024.) kao i vrijeme donošenja odluke o tako postavljenom zahtjevu za naknadom troškova (23. srpnja 2024.), na snazi je bila Tarifa/23 koja se primjenjuje od 25. studenog 2023. čijom odredbom i to Tbr. 54. je vrijednost boda iznosila 2,00 EUR.
25.2. Prema Tbr. 52. toč. 3. Tarife/23 kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
25.3. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja za sve poduzete radnje primijenio Tarifu/23 i naknadu troškova dosudio prema vrijednosti boda od 2,00 EUR, dakle i za one radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednost boda (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.).
26. U odnosu na žalbu II. tužitelja ĐI valja navesti kako je prvostupanjski sud protivno navodima žalbe pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, kada je tuženiku dosudio trošak postupka, jer je isti u odnosu na tužitelja ĐI uspio u predmetnom sporu. Pravilno je sud donio odluku i u odnosu na visinu troška, s time da je potrebno naglasiti kako je odluka u okviru zahtjeva tuženika donesena prema Tarifi koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja svake radnje, a ne u vrijeme presuđenja.
27. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke na temelju odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, s time da valja reći kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci dvije točke izreke označio istim brojem II., te je zbog navedenog u izreci ove presude naznačeno točno na koji dio izreke se žalbe imaju odnositi prema navodima iz istih i sadržaju žalbi.
28. Kako žalbom stranke nisu pobijale točku II. presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev II. tužitelja ĐI ista ostaje neizmijenjena.
29. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.
U Vukovaru, 14. listopada 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
