Poslovni broj: Us I-1911/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi upisa u maticu rođenih, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 16. rujna 2025. godine, u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti tuženika, 14. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/II-223-01/24-01/08, URBROJ: 514-07-03-01/2-24-2 od 07. lipnja 2024. godine i rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za opću upravu, Odsjeka za osobna stanja građana u Solinu, KLASA:UP/I-223-02/23-0101/0001, URBROJ:2181/1-12-01/20-24- 0012 od 12. travnja 2024. godine i da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi Podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-223-01/24-01/08, URBROJ:514-07-03-01/2-24-2 od 07. lipnja 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da su donošenjem prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja povrijeđena prava djeteta ŠČČ zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj, 18/97,6/99,14/02,13/03,9/05,1/06,2/10), prava zajamčena Konvencijom za zaštitu prava djeteta, Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90,135/97, 08/98,113/00, 124/00, 28/01, 55/01,76/10, 85/10, 05/14), Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj: 53/91,70/91, 28/92,113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19), te Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola ("Narodne novine, broj: 92/14,98/19); da drugostupanjsko rješenje ponavlja razloge iz prvostupanjskog rješenja u bitnom navodeći da nema govora o diskriminirajućem postupanju i kršenju propisa te da se na upis činjenice rođenja u maticu rođenih djeteta isključivo primjenjuju propisi koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i u skladu s Ustavom Republike Hrvatske; da tužitelj smatra da je maloljetne ŠČČ, kći hrvatskog državljanina, rođenjem po Zakonu stekla hrvatsko državljanstvo; da navedena hrvatska državljanka ne može steći hrvatski rodni list, osobnu iskaznicu ili putovnicu zbog čega joj je oduzeto prava na hrvatsko državljanstvo i to isključivo zbog toga što je mldb ŠČČ dijete životnih, a ne bračnih partnera, što predstavlja nedopuštenu diskriminaciju; da je neosnovano djetetu oduzeti pravo na upis u maticu rođenih isključivo zbog toga što nadležna tijela gramatički tumače zakone a da zanemaruju upute Ustavnog suda Republike Hrvatske, Upravnih sudova i Zakona o životnom partnerstvu; da je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola donesen upravo s namjerom da se pravni i upravni status životnog partnerstva izjednači s pravnim statusom braka, a samim time i njihova roditeljska skrb sa statusom roditeljstva kako je predviđeno Obiteljskim zakonom. Poziva se na članak 37. stavak 4. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola; da prvostupanjsko tijelo navodi da upis u maticu rođenih nije moguće izvršiti prema rodnom listu djeteta jer se u maticu rođenih upisuju podaci o roditeljima djeteta, majci (žena koja ga je rodila) i ocu, a da u rodnom listu maloljetne ŠČČ podaci o majci nisu upisani. Međutim, da rodni list maloljetne ŠČČ sadrže podatke o roditeljima – očevima djeteta, te da nije potrebno niti oportuno u interesu djeteta daljnje dokazivanje majčinstva ili pozivanje na presumpciju majčinstva; da su tužitelj i njegov životni partner u Sjedinjenim državama priznati i upisani kao očevi/roditelji maloljetne ŠČČ pa da nije dopušteno tražiti podatke o ženi koja je dijete rodila kao majci, niti su isti poznati; da se osporenim rješenjem osim djetetu, uskraćuju prava i tužitelju, tako što je njemu i njegovom životnom partnerstvu oduzeto pravo na roditeljsku skrb koju su priznale Sjedinjene Američke Države odnosno Savezna država Kalifornija; da je djetetu oduzeto pravo na roditelje, koje mu je priznato u SAD; da je potpuno životno i pravno nelogično da u Republici Hrvatskoj dijete može imati dva oca ili dvije majke s pravima pune roditeljske skrbi putem instituta partnerske skrbi predviđene Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola, ali se ne može upisati niti činjenica rođenja djeteta zbog toga što u nadležnim tijelima ne postoji obrazac u koji bi se takvo što upisalo; da nesporno postoji zakonska osnova za upisivanje roditelja koji su osobe istog spola u matice ali da nadležna tijela odbijaju provesti takve upise te zakone tumače isključivo gramatički, a ne u skladu sa smislom i legitimnom svrhom istih; da se navedenim postupanjem upravnih tijela dijete, mldb. ŠČČ, tužitelj i njegov životni partner stavljaju u nepovoljniji položaj isključivo po osnovi bračnog i obiteljskog statusa te spolne orijentacije tužitelja, što je suprotno članku 14. Ustava Republike Hrvatske, članku 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola. te odredbi Konvencije o pravima djeteta; da Zakon o državnim maticama nadležnim tijelima daje osnovu za upisivanje životnih partnera u maticu rođenih s obzirom na to da se kod temeljnog upisa ne navode podaci o ocu i majci već podaci o roditeljima, a što tužitelj i njegov životni partner svakako jesu, obzirom da su o istome priložili vjerodostojnu dokumentaciju; da maloljetne ŠČČ ne može biti diskriminirana niti joj može biti uskraćeno pravo da bude hrvatska državljanka samo zato što je rođena u obitelji životnih, a ne bračnih partnera; da je dokaz o roditeljstvu nad maloljetne ŠČČ Rodni list, kao što je to i svakom drugom djetetu, pa da je nejasno radi čega nadležna tijela inzistiraju na presumpciji majčinstva kada je jasno da su u rodnom listu upisani roditelji; da dijete nije imalo pravo izbora u kakvoj će zajednici njegovi roditelji živjeti i da ono treba imati jednaka prava kao i druga djeca u Republici Hrvatskoj. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje i da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se očitovao po tužbenim navodima, ostajući u bitnom kod obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da se u tužbi ponavljaju žalbeni navodi. Ističe se da nema pravnog temelja da se na temelju dostavljenih inozemnih isprava izvrši upis činjenice rođenja maloljetne ŠČČ u maticu rođenih u [adresa]. Navodi se da se u maticu rođenih u [adresa] prilikom upisa činjenice rođenja djeteta uz podatke o djetetu upisuju i podaci o roditeljima, sukladno članku 9. Zakona o državnim maticama ("Narodne novine", broj: 96/93,76/13,98/19. i 133/22); da su Obiteljskim zakonom ("Narodne novine", broj: 103/15,98/19,47/20,49/23. i 156/23) regulirani pravni odnosi roditelja i djece, a unutar toga i institut utvrđivanja podrijetla djeteta; da je člankom 58. Obiteljskog zakona je propisano presumpcija majčinstva, odnosno da se djetetovom majkom smatra žena koja ga je rodila, a člankom 61. presumpcija bračnog očinstva odnosno da se djetetovim ocem smatra majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili razdoblju do tristo dana od prestanka braka; da iz navedenih članaka, kao i ostalih odredbi Obiteljskog zakona koje se odnose na reguliranje odnosa između roditelja i djece je vidljivo da su roditelji djeteta osobe različitog spola; da Obiteljski zakon izrijekom govori o majčinstvu i očinstvu kao elementima roditeljskog odnosa. Iz navedenog da proizlazi da su neosnovane tvrdnje iznesene u tužbi da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Obiteljskog zakona kao i da se takvim postupanjem oduzima tužitelju i njegovom životnom partneru pravo na roditeljsku skrb koja je priznata u SAD-u, a djetetu da se oduzima pravo na roditelje koje mu je priznato u SAD-u. Navedeno iz razloga što se na tužitelja kao hrvatskog državljanina u Republici Hrvatskoj primjenjuju propis koji je na snazi u Republici Hrvatskoj; da u Republici Hrvatskoj je jedini propis koji regulira pravni odnos između roditelja i djece je Obiteljski zakon, stoga da tužitelj neosnovano traži da se na njega ne primjenjuje Obiteljski zakon, a želi regulirati svoj roditeljski odnos u Republici Hrvatskoj; da se tužitelj u tužbi neosnovano navodi da se u konkretnom slučaju treba primijeniti isključivo Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola jer je taj Zakon donesen upravo s namjerom da se pravni i upravni status životnog partnerstva izjednači s pravnim statusom braka, a smamim time i njihove roditeljske skrbi sa statusom roditeljstva kako je predviđeno Obiteljskim zakonom; da je navedeni tužbeni navod u potpunosti netočan i pravno neutemeljen iz razloga što Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola uređuje životno partnerstvo osoba istog spola, načela, sklapanje i prestanak životnog partnerstva, postupci nadležnih tijela u vezi sa sklapanjem i prestankom životnog partnerstva, vođenje registra o životnom partnerstvu te pravni učinci životnog partnerstva. Stoga, da se navedeni Zakon ne može primjenjivati na rješavanje pitanja upisa podataka o majci i ocu odnosno kako tužitelj traži upisa njega i njegovog partnera kao roditelja jer to nije predmet navedenog Zakona; da su navedenim Zakonom propisane odredbe kojima se općenito reguliraju odnosi vezani uz djecu kroz roditeljsku ili partnersku skrb i to u skladu s odredbama posebnog zakona kojim se uređuju obiteljski odnosi, a taj zakon je Obiteljski zakon; da navedeno znači da se u konkretnom slučaju ne može apsolutno i bezuvjetno anulirati Obiteljski zakon, kako to traži tužitelj, budući da je to jedini propis u Republici Hrvatskoj koji regulira pravne odnose između roditelja i djece, a da na njegovu primjenu upućuju i odredbe Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola u dijelu – odredbe o roditeljskoj i partnerskoj skrbi. Također da su netočno iznesene tvrdnje da se prvostupanjskim i drugostupanjskim rješenjem uskraćuju tužitelju i njegovom životnom partneru pravo na roditeljsku skrb koja im je priznata u SAD. Navedeno iz razloga što se Republika Hrvatska ne miješa u roditeljski status koji je ostvaren u inozemstvu, konkretno u SAD- u, ali da to ne znači da će se takav odnos automatski priznati i u Republici Hrvatskoj, posebice kad zasnivanje i ostvarivanje takvog odnosa nije regulirano u hrvatskom zakonodavstvu niti ga mogu drugi hrvatski državljani ostvariti u Republici Hrvatskoj; da tužbeni navod kojim ukazuje na diskriminaciju i na kršenje propisa Republike Hrvatske, međunarodnih konvencija i nepoštivanje uputa Ustavnog suda sadržanih u odluci broj:

U-I-144/2019, su neosnovani; da se odbacuju tužbeni navodi da bi se u konkretnom slučaju radilo o diskriminacijskom postupanju i kršenju propisa po osnovi bračnog i obiteljskog statusa i spolne orijentacije jer se u konkretnom slučaju upisa činjenice rođenja u maticu rođenih djeteta isključivo primjenjuju propisi koji su na snazi u Republici Hrvatskoj i koji sukladno Ustavu Republike Hrvatske su jednaki za sve hrvatske državljane; da je u hrvatskom zakonodavstvu definiran pojam majke kao i tko se smatra ocem djeteta, što je od ključnog značaja i predstavlja temelj obiteljskog i nasljednog prava te predstavlja nacionalni i ustavni identitet Republike Hrvatske, odnosno dio su javnog poretka Republike Hrvatske; da se u Republici Hrvatskoj odredbama Obiteljskog zakona jamči pravo djetetu da zna tko su mu roditelji, odnosno da zna svoje biološko podrijetlo, što je i sukladno članku 7. Konvencije o pravima djeteta, čija je stranka i Republika Hrvatska, za razliku od SAD-a koji nisu ratificirale navedenu Konvenciju. Slijedom navedenog da ne može biti govora o kršenju propisa ako se na teritoriju Republike Hrvatske primjenjuje hrvatski propis, a ne propis koji je na snazi u nekoj drugoj državi, konkretno u SAD-u. Isto tako da nema ni diskriminacije po bilo kojoj osnovi u postupanju u konkretnom slučaju, u prilog čega ide i odredba članka 9. stavak 2. točka 10. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08. i 112/12); da oduka Ustavnog suda broj: U-I-144/2019 od 29. siječnja 2020. godine, na koju se tužitelj poziva u tužbi, nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer su u slučaju iz navedene odluke osobe istog spola u životnom partnerstvu i neformalnom životnom partnerstvu bile ispuštene iz Zakona o udomiteljstvu, dakle drugačijoj situaciji od ove situacije. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-223-01/24-01/08, URBROJ: 514-07-03-01/2-24-2 od 07. lipnja 2024. godine odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za opću upravu, Odsjeka za osobna stanja građana u Solinu, KLASA:UP/I-223-02/23-0101/0001, URBROJ:2181/1-12-01/20-24-0012 od 12. travnja 2024. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev za upis u maticu rođenih maloljetne ŠČČ, rođene **.**.2012. u [adresa].

4. Opunomoćenica tužitelja je dana 17. veljače 2025. godine dostavila podnesak u kojem se je očitovala na odgovor na tužbu. U navedenom podnesku tužitelj je u bitnom ostao kod tužbenih navoda te se je pozvao na odluku Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-1558/21 od 11. siječnja 2024. godine (nepravomoćna odluka), koja je priložena.

5. Na ročištu od 16. rujna 2025. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenica tužitelja je istakla da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te sadržaja podneska od 17. veljače 2025. godine. Popisala je trošak sastava tužbe, sastava podneska od 17. veljače 2025. godine te zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 500 bodova ili po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 %.

6. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenja tuženika od 07. lipnja 2024. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 17. veljače 2025. godine, te se pregledao sudski spis i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem od 12. travnja 2024. godine pravilno i zakonito odbijen zahtjev za upis u maticu rođenih tužiteljevog djeteta - maloljetne ŠČČ, rođene **.**.2012. u [adresa].

Među strankama je prvenstveno sporno da li u konkretnom slučaju su ispunjeni uvjeti za upis u maticu rođenih maloljetne ŠČČ.

9. Prema stanju spisa proizlazi: da je tužitelj ŠČ, kao podnositelj prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za naknadni upis činjenice rođenja maloljetnog djeteta - DČ u maticu rođenih; da je zahtjevu za upis činjenice rođenje priložen ovjereni preslik inozemnog rodnog lista koji je izdala [adresa] za godinu 2013. pod rednim brojem 1201237046266 od 26. rujna 2022. godine, ovjeren od javne bilježnice Zrinke Milić-Štrkalj pod brojem OV-7579/2022 dana 10. studenog 2022. godine, a da u rubrici "Roditelji djeteta" stoji DČČ i ŠČ.

10. Člankom 9. Zakona o državnim maticama propisano je da se u maticu rođenih upisuju podaci o roditeljima djeteta, a rubrika sadrži podatke o majci i ocu djeteta.

11. Člankom 40. Zakona o državnim maticama propisano je da se upis činjenice rođenja, sklapanja braka ili smrti hrvatskih državljana nastalih u inozemstvu obavlja na temelju izvatka iz državne matice inozemnog tijela. Ovaj izvadak dužna je podnijeti stranka ako međunarodnim ugovorom nije predviđena obveza inozemnog tijela da izvatke iz državnih matica dostavlja nadležnom tijelu u Republici Hrvatskoj. Iznimno, činjenica rođenja nastala u inozemstvu upisuje se u matice rođenih na temelju rješenja nadležnog upravnog tijela, ako se izvadak iz državne matice rođenih koju vodi inozemno tijelo nije mogao pribaviti na način uređen u stavku 1. ovoga članka. Nadležno upravno tijelo donosi rješenje po zahtjevu stranke, a na temelju dokaza koje predloži stranka.

12. Iz spisa također proizlazi da je u matici rođenih Matičnog ureda Zabok, MP Zabok za godinu 1975. pod rednim brojem 405, a koja se odnosi na činjenicu rođenja ŠČ roditelja predmetne maloljetne DČ upisano da je isti muškog spola. Također proizlazi da je uvidom u preslik inozemne putovnice br. 512533865 Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, drugog roditelja AČČ, rođenog u mjestu Lytham St. Annes 13. ožujka 1970. upisano da je isti muškog spola.

13. Prema ocijeni suda pravilno zaključuje tuženik da nema pravnog temelja da se na temelju dostavljenih inozemnih isprava izvrši upis činjenice rođenja mldb. ŠČČ u maticu rođenih u [adresa], budući da se u maticu rođenih u [adresa] prilikom upisa činjenice rođenja djeteta uz podatke o djetetu upisuju i podaci o roditeljima, sukladno članku 9. Zakona o državnim maticama, te s obzirom da je prema odredbama Obiteljskog zakona, kojeg je obavezno primijeniti u konkretnom slučaju, vidljivo da su roditelji djeteta osobe različitog spola te da Obiteljski zakon izrijekom govori o majčinstvu i očinstvu kao elementima roditeljskog odnosa.

14. Neosnovan je tužbeni navod da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe Obiteljskog zakona kao i da se takvim postupanjem oduzima tužitelju i njegovom životnom partneru pravo na roditeljsku skrb koja je priznata u SAD-u, a djetetu da se oduzima pravo na roditelje koje mu je priznato u SAD-u.

Naime, na tužitelja kao hrvatskog državljanina u Republici Hrvatskoj primjenjuju propis koji je na snazi u Republici Hrvatskoj jer u Republici Hrvatskoj je jedini propis koji regulira pravni odnos između roditelja i djece je Obiteljski zakon, stoga da tužitelj neosnovano traži da se na njega ne primjenjuje Obiteljski zakon, a želi regulirati svoj roditeljski odnos u Republici Hrvatskoj.

15. Neosnovano tužitelj u tužbi neosnovano navodi da se u konkretnom slučaju treba primijeniti isključivo Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola jer je taj Zakon donesen upravo s namjerom da se pravni i upravni status životnog partnerstva izjednači s pravnim statusom braka, a smamim time i njihove roditeljske skrbi sa statusom roditeljstva kako je predviđeno Obiteljskim zakonom.

Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola uređuje životno partnerstvo osoba istog spola, načela, sklapanje i prestanak životnog partnerstva, postupci nadležnih tijela u vezi sa sklapanjem i prestankom životnog partnerstva, vođenje registra o životnom partnerstvu te pravni učinci životnog partnerstva ali se navedeni Zakon ne može primjenjivati na rješavanje pitanja upisa podataka o majci i ocu odnosno kako tužitelj traži upisa njega i njegovog partnera kao roditelja jer to nije predmet navedenog Zakona.

16. Ne može se apsolutno i bezuvjetno isključiti primjena odredbi Obiteljskog zakona, kako to traži tužitelj, budući da je to jedini propis u Republici Hrvatskoj koji regulira pravne odnose između roditelja i djece, a da na njegovu primjenu upućuju i odredbe Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola u dijelu odredbi o roditeljskoj i partnerskoj skrbi.

17. Neosnovani su tužbeni navodi da se tužitelju i njegovom životnom partneru pravo na roditeljsku skrb koja im je priznata u SAD-a jer se Republika Hrvatska ne miješa u roditeljski status koji je ostvaren u SAD-u. Međutim, navedeno ne znači da će se odnos koji je priznat u SAD-u automatski priznati i u Republici Hrvatskoj, posebice kad zasnivanje i ostvarivanje takvog odnosa nije regulirano u hrvatskom zakonodavstvu niti ga mogu drugi hrvatski državljani ostvariti u Republici Hrvatskoj.

18. Neosnovani su tužbeni navodi da su se u postupku donošenja osporenih rješenja kršili propisi, jer se samo radi o situaciji da se na teritoriju Republike Hrvatske primjenjuju hrvatski propis, a ne propis koji je na snazi u SAD-u.

19. Odredbama Obiteljskog zakona u Republici Hrvatskoj se djetetu jamči pravo da zna tko su mu roditelji, odnosno da zna svoje biološko podrijetlo, što je i sukladno članku 7. Konvencije o pravima djeteta, čija je stranka i Republika Hrvatska, za razliku od SAD-a koji nisu ratificirale navedenu Konvenciju. Stoga nisu osnovani tužbeni navodi da se osporenim rješenjima krše prava djeteta odnosno prava utvrđena Konvencijom o pravima djeteta.

Pravilno ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu da u konkretnom slučaju nema bilo kojeg oblika diskriminacije obzirom da se na tužitelja i u Republici Hrvatskoj primjenjuje hrvatski propis na isti način kao i za druge građane u sličnoj situaciji.

20. Tuženik je u odgovoru na tužbu se detaljno osvrnuo na predmet upravnog spora i iznio stavove koje u potpunosti prihvaća o Sud.

21. Cijeneći sve iznijeto Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 14. listopada 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, Zrinka Bojanić, Zagreb, Metalčeva 5,

- tuženiku, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49,

- u spis.